REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-78/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Vidović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, OIB 18683136487, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 827/2017-4 od 24. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-6818/2015-19 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju BD isplati iznos od 35.355,68 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razbolje od 16. travnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do isplate po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.000,00 kn od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kn od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4.955,68 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 400,00 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 500,00 kn od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 16. srpnja 2014. godine do isplate te

- na iznos od 24.000,00 kn od 11. studenog 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. I., a do zatraženog iznosa od 36.594,60 kn, s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu koji se odnosi na tijek kamata na iznos od 24.000,00 kn, dosuđen u t. I., za razdoblje od 16. listopada 2014. godine do 10. studenog 2014. godine, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju BD nadoknadi parnične troškove, u iznosu od 9.244,40 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razbolje od 30. lipnja 2017. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 10.910,00 kn, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja BD za nadoknadu parničnih troškova odbija se.“.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Žalba se uvažuje, te se u pobijanom dijelu (toč. I. i III. izreke) presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-6818/2015-19 od 30. lipnja 2017. preinačuje tako da glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju BD isplati iznos od 35.355,68 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razbolje od 16. travnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine teku po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do isplate po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.000,00 kn od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kn od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 4.955,68 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 400,00 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn od 16. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 500,00 kn od 16. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 16. srpnja 2014. godine do isplate te

- na iznos od 24.000,00 kn od 11. studenog 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.'

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 15 dana.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu suda drugog stupnja, podredno, istu ukinuti te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđivanja postojanja radnog odnosa, ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

7. Slijedom navedenog, obzirom na vrijednost predmeta spora, vrstu spora i način na koji je donesena drugostupanjska presuda, niti po jednom od navedenih kriterija u ovom predmetu nije dozvoljena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

8. Obzirom da je revident postavio pravna pitanja, te naveo da je riječ o izvanrednoj reviziji, to je revizija tužitelja razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP odnosno kao tzv. izvanredna revizija.

9. U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:

- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takove revizije.

10. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 36.594,60 kn s pripadajućim kamatama na ime naknade štete za neisplaćene dodatke na plaću u 2013. i 2014. zbog neopravdanog lišenja slobode.

11. Sud drugog stupnja zaključio je da između postupanja tužene i štete nema adekvatne uzročne veze jer se tužitelj 2010., nakon otkaza ugovora o radu kod ranijeg poslodavca, koji je bio u uzročnoj vezi sa štetnom radnjom, zaposlio kod novog poslodavca, uslijed čega nije mogao ostvariti prava koje bi imao kod ranijeg poslodavca. Drugim riječima sud drugog stupnja je zaključio da je njegovim zapošljavanjem kod novog poslodavca došlo do prekida uzročnosti.

12. U vezi navedenog pravog shvaćanja revident postavlja pitanja za koja smatra da su važna za odluku o sporu, i za osiguranje jedinstvene primjene prava. Pitanja glase:

„Treba li tužitelj u sudskom postupku dokazivati činjenicu postojanja uzročno- posljedične veze između svojeg neosnovanog pritvaranja i gubitka naknada za plaću za 2013. i 2014. godinu, u slučaju da istu tuženik tijekom postupka (niti u prvom stupnju, a niti u drugom stupnju) nije uopće osporio?

Ima li mjesta primjeni pravila o teretu dokazivanja u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze u slučaju da uzročno-posljedična veza nije sporna između stranaka, odnosno, je li sud u tom slučaju (nespornost uzročne veze) primjenjujući navedeno pravilo o teretu dokazivanja čini relativno bitnu povredu odredbi ZPP-a iz čl. 354. st. 1.?“.

13. U ovom predmetu, sam tužitelj je naveo da se zaposlio kod novog poslodavca, koja činjenica nije bila sporna, i za nju podastrao dokaz, potvrdu Srednje škole Buzet (list 24 spisa) i ugovor o radu na okolnost da se u školi zaposlio 1. rujna 2010., što tuženik nije osporio pa tu činjenicu nije bilo potrebno dokazivati.

14. Iz navedene činjenice proizlazi pravilan zaključak suda drugog stupnja da je zapošljavanjem tuženika kod novog poslodavca prestala uzročna veza između štetne radnje i štete. Dakle, iz samih činjenica koje je tužitelj naveo u postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava ne proizlazi pravni zaključak da je tuženik odgovoran za navedenu štetu tužitelju. Zbog toga o postavljenim pravnim pitanjima ne ovisi odluka u konkretnom sporu.

15. Slijedom toga, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek