REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1063/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Frana Kurelca 3, protiv tuženika Jadranka turizam d.o.o. Mali Lošinj, Dražica 1, OIB 25295166877, kojeg zastupaju punomoćnici Branimir Kojić i Maša Milardović Jakovljević, odvjetnici iz Malog Lošinja, Lošinjskih brodograditelja 23, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3030/2021-2 od 13. listopada 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica na nekretninama (točke I. i II. izreke presude), te je naloženo tuženiku trpjeti uknjižbu tog prava u zemljišne knjige (točka III. izreke presude), dok je rješenjem odbijen prigovor apsolutne nenadležnost (točka I. izreke rješenja), a tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn (točka II. izreke rješenja).

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. u pobijanoj točki II. njene izreke, te u dijelu pobijane točke III. izreke, kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 2809 m2 u naravi šuma i zgrada u 1687/2809 idealnog dijela.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020- 56 od 30. travnja 2021. u pobijanoj točki I. njene izreke i u dijelu točke II. izreke te sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 22254 m2 u naravi sanitarni čvor, terasa, šuma, 30 bungalova i šuma u 770/22254 idealnog dijela.

Tuženik je dužan trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 22254 m2 u naravi sanitarni čvor, terasa, šuma, 30 bungalova i šuma u 770/22254 idealnog dijela."

te je riješeno:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021.

II. Preinačuje se točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. i rješava:

Svaka strana snosi svoje troškove.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-953/2022-2 od 7. prosinca 2022. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Stječe li Republika Hrvatska pravo suvlasništva i ovlast za uknjižbu zemljišnoknjižne čestice sukladno njezinoj površini, obliku i kulturi evidentiranoj u zemljišnoj knjizi u trenutku podnošenja tužbe, iako je ta čestica nastala spajanjem većeg broja zemljišnoknjižnih čestica od kojih je dio bio predmet djelomične (prema površini) procjene u društveni kapital društvenog poduzeća, a dio tih čestica je bio predmet procjene u cijelosti, a sve sukladno i na način kako je propisano čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine drugostupanjsku i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužiteljice te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi da je tužiteljica suvlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 770/22254 idealnog dijela pozivom na odredbu čl. 6. st. 2 i čl. 28. st. 3 Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije te odredbe čl. 4. toč. 2. i 3. i 14. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovine u vlasništvu RH.

8. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev navodeći kako nije sporno da prilikom pretvorbe hotelskog poduzeća „Jadranka“ Mali Lošinj u vrijednost društvenog kapitala nije procijenjeno 770 m[2] nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[katastarska općina] (sada 770/22254 idealnog dijela).

10. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku odluku za navedenu spornu česticu te navodi da je u trenutku procjene u postupku privatizacije ista imala površinu od 6252 m[2] , a sastojala se od sanitarnog čvora od 55 m , terase od 33 m i šume od 6164 m[2] , pri čemu površina od 770 m nije procijenjena u postupku pretvorbe. No, čestice zkč. [katastarska čestica] (djelomično procijenjene u kapitalu u površini od 5482 m[2] ), te zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica] (sve u cijelosti procijenjene, skupa s građevinama) spojene su u jednu česticu zkč. [katastarska čestica] u postupku Z-433/92, što nije sporno između stranaka.

10.1. Stoga sadašnja čestica zkč. [katastarska čestica] ima površinu od ukupno 22254 m[2] i sastoji se od sanitarnog čvora, terase, šume, 30 bungalova i šume. Prihvaćanjem ovakvog tužbenog zahtjeva u odnosu na sadašnju česticu zkč. [katastarska čestica] tužiteljica bi postala suvlasnica u idealnom dijelu cijele čestice i svih građevina na njoj, uključujući i bungalove te ostali dio nekretnine, koji su procijenjeni u postupku pretvorbe, dok bi, po čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu imala samo pravo suvlasništva na 770/6252, i to u odnosu na sanitarni čvor od 55 m[2] , terasu od 33 m[2] i šumu od 6164 m , koji su tada sačinjavali zkč. [katastarska čestica].

11. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda.

12. Prema čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenog u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10; dalje: Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu) turističko zemljište odnosno građevine u kampovima čija vrijednost je u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizacije je suvlasništvo Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine.

12.1. U postupku je utvrđeno da je u vrijeme pretvorbe odnosno privatizacije predmetna čestica imala površinu od 6252 m[2] od koje površine nije procijenjeno 770 m[2] . Stoga primjenjujući navedenu odredbu čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu Republika Hrvatska je postala suvlasnicom sa tuženikom u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine odnosno u 770/6252 dijela.

13. Stoga bi odgovor na postavljeno pitanje glasio: Republika Hrvatska stječe pravo suvlasništva i ovlast za uknjižbu zemljišnoknjižne čestice sukladno njezinoj površini, obliku i kulturi evidentiranoj u zemljišnoj knjizi u trenutku procjene, a sve sukladno i na način kako je propisano čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10).

14. Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava na koji se odnosi podneseno pitanje, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug