REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2558/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Dražen Jakovina člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženika trgovačkog društva, Kulušić d.o.o., OIB 91396013518, sa sjedištem u Zagrebu, Hrvojeva 6 (pravnog sljednika trgovačkog društva, Selecta International d.o.o.), kojeg zastupa Ljerka Šmit- Primorac, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6040/2017-2 od 8. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 9620/06-48 od 19. lipnja 2015., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6040/2017 od 8. svibnja 2018. kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9620/06-48 od 19. lipnja 2015. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u točki 1. rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-19521/2004 od 17. rujna 2004. u dijelu kojim je naloženo pravnom predniku tuženiku, Selecta International d.o.o. isplatiti tužitelju, iznos od 1.358.668,84 kn sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 13.890,00 kn (stavak I. izreke).
1.2. Citiranom presudom odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 910.366,96 kn sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2004. do isplate i naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka (stavak II. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 149.265,62 kn (stavak III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ovom sudu uvažiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno, preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti u cijelosti.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu, potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje nekretnine u vlasništvu tužitelja u Zagrebu, Hrvojeva ulica br. 6, i Habdelićeva ulica br. 1.
7. Na temelju nižestupanjskih utvrđenja:
- da su tužitelj, kao zakupodavac i tuženik, kao zakupnik zaključili Ugovor o zakupu za poslovni prostor u Zagrebu, Hrvojeva 6, površine 254 m2 i Zagreb, Habdelićeva 1 površine 224 m2 dana 09. rujna 1994. godine,
- da je navedeni ugovor zaključen na razdoblje od pet godina računajući od dana potpisivanja ugovora, te da je Zaključkom od 25. listopada 1999. godine
- da je Ugovor o zakupu za poslovni prostor Hrvojeva 6, površine 254 m2 kao i Ugovor o zakupu za poslovni prostor Habdelićeva 1 površine 224 m2 zakupnika Selecta international d.o.o. raskinut po sili Zakona o zakupu poslovnog prostora, te da je zakupnik dužan u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka navedene poslovne prostore predati slobodne od osoba i stvari u posjed Gradu Zagrebu i podmiriti dugovanja zakupnine s danom primopredaje,
- da predmetni ugovor na osnovi čl. 35. st. 1. Zakona o zakupu poslovnog prostora (Narodne novine broj 91/96 i 124/97) nije usklađen s odredbama tog zakona te je isti raskinut po sili zakona 5. studenog 1998. godine,
- da je Ugovor o zakupu bio na snazi do 5. studenog 1998. godine i tuženik je u obvezi plaćati zakupninu prema ugovorima, a nakon 5. studenog 1998. godine među strankama da nije bio zaključen ugovor o zakupu pa je stoga tuženik bez valjane pravne osnove u posjedu,
- da je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja,
sudovi u postupku su, pozivajući se pritom na odredbe čl. 375. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001 - dalje u tekstu: ZOO) ocijenili prigovor zastare osnovanim i odbili tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje s osnova zakupnine.
8. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i za potraživanje s osnova naknade za korištenje nekretnine, navodeći da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, jer da isti nije imao pravo korištenja, a u spornom razdoblju kao vlasnik je bila u zemljišnoj knjizi upisana Republika Hrvatska.
9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku.
10. Revizija je osnovana iz razloga, jer je shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u odlukama drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
11. Naime, u odluci broj Rev 1218/2014-4 od 13. veljače 2019. navedeno je:
„... predmetni poslovni prostor je rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove … temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi utvrđen kao vlasništvo Republike Hrvatske ... Prema navedenoj odredbi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba istog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije određeno. S druge strane, tužitelj je u skladu s odredbama čl. 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 30/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 33/01) i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“, broj 90/92, 76/93, 69/95, 47/97 i 36/98) imao pravo kao zakupodavac raspolagati predmetnim prostorom sve do pravomoćnosti rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove ... Na navedeno tumačenje upućuje i odredba čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 125/11, 64/15 i 112/18) prema kojoj je tužitelj ovlašten davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja tih postupaka.“
12. Također, u odluci broj Rev 349/14-2 od 21. srpnja 2015.:
„…pravilna je ocjena .. da je tužitelja pripadalo pravo raspolaganja i upravljanja predmetnim poslovnim prostorom sve do pravomoćnosti rješenja kojim je taj prostor vraćen bivšim vlasnicima ... Upravo zato, tuženik na temelju takvog ugovora nije mogao steći svojstvo poštenog posjednika ove tada tuđe stvari, zbog čega, a u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP je i u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos kao naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja tog prostora u utuženom razdoblju ...“
13. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i iznijeta pravna shvaćanja ovog revizijskog suda, za odgovoriti je, da je Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka, na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje, kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe.
14. Slijedom navedenog, valja istaknuti da u konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a time i primjena relevantnog materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.
15. Kako nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
16. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
