Poslovni broj: Us I-1006/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja JAKO VINO d.o.o. Bol, OIB: 34068889816, Bračka cesta 13 (prije: SUNČANA MURVICA d.o.o. Bol, Bračka cesta 13) zastupan po opunomoćenici Lovrenki Franceschi, odvjetnici u Splitu, Svačićeva 10/1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 10. siječnja 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Lovrenke Franceschi odvjetnice u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/297, Urbroj: 513-04-23-2 od 15. veljače 2023. i poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471-02/22-01/268, Urbroj: 513-07-17-22-1 od 05. srpnja 2022. te podredno vraćanje predmeta tijelu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/22-01/297, Urbroj: 513- 04-23-2 od 15. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471-02/22-01/268, Urbroj: 513-07-17-22-1 od 05. srpnja 2022., kojim tužitelju nije priznat iskazani rashod za 2020. u iznosu od 277.147,44 kune i uvećani su prihodi za 2020. u iznosu od 260.602,31 kunu, s nalogom za provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je tijekom poslovanja postupao pažnjom dobrom gospodarstvenika jer je sve svoje obveze uredno i na vrijeme ispunio plaćanjem prema svakom pojedinom kooperantu odnosno zadržao solventnost trgovačkog društva te i dalje uredno posluje i podmiruje sve propisane obveze. Tvrdi kako je tome u prilog dostavio dokaz o tržišnim cijenama grožđa PLAVAC u 2020., koje se odnose na otkupne cijene grožđa od kooperanata na području srednje dalmatinskih otoka iz evidencije trgovačkog društva JAKO VINO d.o.o., povezanog poduzeća tužitelja. Poziva se na odredu članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 2. Zakona o porezu na dobit. Također, poziva se na točku 16.3 Hrvatskih standarda financijskih izvještavanja, te navodi kako tuženik upravo nepravilnom primjenom spomenute točke HSFI, tzv. sučeljavanjem prihoda i rashoda, nije uzeo u obzir da se grožđe može prodavati po tržišnoj cijeni od 30,00 kuna bez obzira na trošak proizvodnje te da je na temelju obračuna tužitelja ostvaren gubitak od 260.602,31 kuna, a čemu u prilog govori i bilanca društva na dan 31. prosinca 2020. o nepostojanju zaliha grožđa pa su samim time dovoljan pokazatelj rashoda navedenih transakcija. Prigovara kako je tuženik pogrešno primijenio odredbu točke 10. točka 16. HSFI, temeljem koje bi se zalihe trebale mjeriti prema nižem iznosu,odnosno prema neto utrživoj vrijednosti grožđa u iznosu od 30kn/kg, a ta bi razlika trebala biti priznata kao rashod, a ne imovina, kako to konstatira tuženik. Nadalje, tužitelj prigovara kako tuženik pogrešno primjenjuje odredbu točke 10.8. HSFI 10, u kojoj se kao izuzetak navodi biološka imovina povezana s poljoprivrednom djelatnošću i poljoprivrednim proizvodima u trenutku žetve odnosno točka 17. točka 5. HSFI 17 koja je trebala biti primijenjena budući se ista odnosi na Poljoprivredu, tj. poljoprivredne proizvode u koje je svakako potrebno svrstati grožđe kao poljoprivredni proizvod, a temeljem točke 17.19 HSFI 17 kojom je propisano da se poljoprivredni proizvodi u trenutku ubiranja mjere po fer vrijednosti, ali nakon ubiranja mjere u skladu s HSFI 10 – Zalihe. Prema navedenom tužitelj smatra kako nastala razlika odnosno rashodi trebaju biti priznati u računu dobiti i gubitka, kako i navodi točka 17.13. HSFI 17. Navodi kako je temeljem odredbi HSFI 15 Prihodi, a temeljem točaka 15.66, 15.67, 15.68 tužitelj morao priznati prihod po iznosu primljene naknade odnosno 356.820,00 kuna što je i učinio, a povećanje prihoda bi značilo prikazivanje nepostojećih podataka odnosno priznavanje nepostojećih prihoda što bi svakako predstavljalo kršenje zakonskih propisa. Poziva se na nesporne činjenice koje je iznio u žalbi i to da je otkupna cijena grožđa u to vrijeme bila ispod 52,00 kn, odnosno kretala se ispod 30,00 kn/kg, što je potkrijepljeno tabličnim prikazom otkupa grožđa društva JAKO VINO d.o.o. te da je cijena od 30,00 kn/kg maksimalna tržišna cijena koja se mogla ostvariti, a sve ostalo predstavlja rashod u spornoj godini, te nesporna činjenica da tužitelj nije imao zaliha na kraju godine, što je vidljivo iz bilance društva na dan 31. prosinca 2020. a koja je dostupna putem Registra godišnjih financijskih izvještaja, te nesporna činjenica da je društvo SUNČANA MURVICA d.o.o ostvarilo gubitak od prodaje grožđa. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, te podredno vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za područje financija i računovodstva AH.

5. U sporu su održane rasprave 15. veljače 2024. i 10. siječnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dobit i nadzor o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma – RSV za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: 471-02/21-01/1012, Urbroj: 513-07-17-22-7 od 25. travnja 2022.

8. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14, 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

9. Odredbom članka 6. stavka 2. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona može smanjiti za rashode ranijih razdoblja koji su bili uključeni u poreznu osnovicu.

10. Odredbom članka 20. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 95/05., 133/07., 156/08., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 146/12., 160/13., 12/14., 157/14., 137/15., 115/16., 1/17., 2/18., 1/19., 1/20) propisano je da rashodima ranijih godina iz članka 6. stavak 2. Zakona, za koje se može smanjiti porezna osnovica, smatraju se uvjetno nepriznati rashodi koji su bili uključeni u poreznu osnovicu u prethodnim razdobljima, a za koje su u tekućem obračunskom razdoblju ispunjeni uvjeti za njihovo priznavanje. Porezna osnovica može se umanjiti za takve rashode u poreznom razdoblju u kojemu su ispunjeni uvjeti propisani za porezno priznavanje.

11. Prema odredbi 16.13. Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ("Narodne novine" broj: 86/15, dalje u tekstu HSFI) rashodi se priznaju u računu dobiti i gubitka na temelju izravne povezanosti između nastalih troškova i određene stavke prihoda. Ovaj proces se obično naziva sučeljavanje rashoda s prihodima, uključuje istodobno ili kombinirano priznavanje prihoda i rashoda koji proizlazi izravno ili zajednički iz istih transakcija ili drugih događaja, primjerice, razni elementi rashoda koji čine trošak prodanih proizvoda priznaju se istodobno kad i prihod od prodaje proizvoda.

12. Prema odredbi 17.7. HSFI poljoprivredni proizvodi priznaju se u financijskim izvještajima kada ispunjavaju sljedeće uvjete: poduzetnik ima kontrolu nad ovom imovinom, vjerojatno je da će buduće ekonomske koristi vezane za ovu imovinu pritjecati poduzetniku, trošak nabave ili fer vrijednost može se pouzdano izmjeriti.

13. Prema odredbi 17.10. HSFI poljoprivredni proizvodi koji su proizvodi biološke imovine u trenutku ubiranja mjere se po fer vrijednosti, umanjenoj za procijenjene troškove do točke prodaje. Poljoprivredni proizvodi nakon ubiranja mjere se u skladu s HSFI 10 - Zalihe.

14. Prema odredbi 10.14. HSFI kad su zalihe prodane, knjigovodstvenu vrijednost tih zaliha treba priznati kao rashod razdoblja u kojem su priznati odnosni prihodi. Iznos bilo kojeg otpisa zaliha do neto utržive vrijednosti i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju otpisa, odnosno nastanka gubitka. Iznos bilo kojeg ukidanja otpisa zaliha, kao posljedica povećanja neto utržive vrijednosti, priznaje se kao prihod, do visine prethodno priznatog rashoda, u razdoblju u kojem je došlo do ukidanja.

15. Poreznim nadzorom je utvrđeno kako je djelatnost tužitelj uzgoj i prodaja grožđa.

16. Utvrđeno je kako je tužitelj dana 15. rujna 2020. zaprimio račun od DOM COMMERCA d.o.o. iz 2018., te ga je iskazao kao rashod iz prethodnog razdoblja na rednom broju 30. Prijave poreza na dobit za 2020. u iznosu od 277.147,44 kuna čime je umanjio poreznu osnovicu, odnosno povećao gubitak. Utvrđeno je kako je navedeni iznos iskazan na kontu 4850 Naknadno utvrđeni troškovi – računi iz prethodnih godina, te ih je tužitelj iskazao i u ukupnim rashodima na rednom broju 2. Prijave poreza na dobit. Porezno tijelo je utvrdilo kako se na rednom broju 2. Prijave poreza na dobit iskazuje podatak o visini ukupnih rashoda iz računa dobiti i gubitka za porezno razdoblje, a rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje) u skladu s odredbom članka 11. stavka 1. Pravilnika o porezu na dobit, smatraju se smanjenja gospodarske koristi u obliku odljeva ili iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza koja imaju za posljedicu smanjenje kapitala u svrhu povećanja prihoda odnosno dobiti,

17. Porezno tijelo je utvrdilo kako iz navedenog razvidno da je tužitelj za trošak iz 2018. u iznosu od 277.147,44 kune smanjio osnovicu poreza na dobit za 2020. i to evidentiranjem istog na rednom broju 30. Prijave poreza na dobit i u ukupnim rashodima razdoblja. Slijedom navedenog, porezno tijelo je utvrdilo kako je tužitelj nezakonito iskazao troškove po računu iz 2018. u iznosu od 277.147,44 kuna u ukupnim rashodima za porezno razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. čime je za isti iznos smanjio poreznu osnovicu, odnosno povećao porezni gubitak za 2020. godinu.

18. Nadalje, porezno tijelo je utvrdilo kako se tužitelj u 2020. bavio uzgojem vinove loze, a grožđe je prodao povezanom društvu JAKO VINO d.o.o te je ostvario prihod od prodaje grožđa u iznosu od 356.820,00 kuna koji je iskazan na kontu 750 Prihodi od prodaje proizvoda.

19. Porezno tijelo je utvrdilo kako su troškovi za obračun proizvodnje u iznosu od 617.422,31 kuna preneseni preko konta 490 – Raspored troškova za obračun proizvoda i usluga na konta skupine 60 Proizvodnja troškovi konverzije. Porezno tijelo utvrđuje kako trošak proizvodnje (konverzije) uključuje troškove koji su izravno povezani s proizvodnim učincima kao što je izravni rad zajedno sa sustavnim rasporedom varijabilnih i fiksnih općih troškova proizvodnje koji su nastali konverzijom materijala u gotove proizvode (HSFI 1.16.). Porezno tijelo je utvrdilo kako preostali troškovi koji se nisu mogli uključiti u zalihe proizvodnje na kraju obračunskog razdoblja preneseni su preko konta 491- Raspored troškova neposredno na teret ukupnog prihoda u rashode na konto 720 – Troškovi uprave, prodaje i administracije u ukupnom iznosu od 799.815,58 kuna.

20. Utvrđeno je kako je tužitelj od prodaje grožđa ostvario prihode od 359.820,00 kuna, dok je trošak zaliha prodanih proizvoda iznosio 617.422,31 kuna, iz čega je razvidno da je tužitelj mjerio zalihe po nabavnoj vrijednosti, odnosno po troškovima proizvodnje.

21. U postupku poreznog nadzora od tužitelja je zatraženo da obrazloži zašto je trošak zaliha prodanih proizvoda veći od prihoda ostvarenih od prodaje proizvoda, te je tužitelj u svojoj izjavi od 7. ožujka 2022. naveo da je urod manji od prethodne godine, a time i prihodi, te da iznos troškova prodanih proizvoda konstantan iz godine u godinu i ne može se pokriti iz postojeće razine zaposlenosti, tako da je gubitak najčešći rezultat poslovanja. Naveo je kako je društvo dio lanca povezanih poduzeća u segmentu vinogradarstva (ZLATNI RAT d.d.) i proizvodnje vina (JAKO VINO d.o.o.), te da je gubitak u cjelini kompenziran dobitkom ostalih poduzeća, međutim da je uvidom u prijave poreza na dobit za 2020. za navedena dva društva utvrđeno da su isti iskazali gubitak.

22. Slijedom navedenog porezno tijelo je utvrdilo kako je tužitelj prodao gotove proizvode – grožđe ispod vrijednosti iskazanih troškova u iznosu od 260.602,31 kuna (617.422,31 kuna trošak zaliha gotovih proizvoda – 356.820,00 kuna prihodi od prodaje proizvoda), te je za navedeni iznos uvećalo prihod za 2020. Porezno tijelo je utvrdilo kako je tužitelj ne iskazivanjem prihoda umanjio poreznu osnovicu, odnosno povećao gubitak, te postupio suprotno odredbama članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit.

23. Obzirom kako je tužitelj u konkretnom slučaju spornim isticao pravilnost nadzorom utvrđenih iskazanih rashoda, kao i prihoda u 2020., Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za područje bankarstva, financija i računovodstva AH, na okolnost pravilnosti utvrđenja iskazanih rashoda i prihoda za 2020., s osvrtom na utvrđenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split u poreznom rješenju, Klasa: UP/I-417-02/22- 01/268, Urbroj:513-07-17-22-1 od 5. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/22-01/297, Urbroj: 513-04-23-2 od 15. veljače 2023.

24. Vještačenje po sudskom vještaku financijske struke Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu pravilnosti iskazanih rashoda i prihoda u 2020., prema stajalištu ovog Suda, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka financijske struke.

25. Sudski vještak za područje bankarstva, financija i računovodstva AH u svom Nalazu i mišljenju od 4. kolovoza 2024., pregledom Računa dobiti i gubitka, utvrdio je kako su ukupni prihodi za 2020. kod tužitelja iznosili 399.203,00 kuna, a ukupni rashodi 1.417.238,00 kuna, te je utvrđen gubitak prije oporezivanja u iznosu od 1.018.035,00 kuna.

26. Sudski vještak je uvidom u Prijavu poreza na dobit za 2020. utvrdio kako je tužitelj na rednom broju 2. iskazao ukupne rashode u iznosu 1.417.237,89 kuna, u kojim rashodima su sadržani rashodi u iznosu od 277.147,44 kuna, koji se odnose na radove obavljene u 2018. (kooperantske usluge), koji su vezani za obavljanje djelatnosti, po kojima je Sunčana Murvica d.o.o. u 2018. izdala račun za navedene radove svome kupcu. Utvrdio je kako je porezna osnovica umanjena za navedene rashode. Vještak je utvrdio kako su na rednom broju 30. - ostali rashodi ranijih godina, iskazani isti rashodi još jednom, čime je porezna osnovica ponovno umanjena za isti iznos rashoda u iznosu od 277.147,44 kuna.

27. Sudski vještak je obrazložio da obzirom da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, a navedeni rashodi u iznosu od 277.147,44 kune jesu rashodi vezani za obavljanje djelatnosti poreznog obveznika, te da ranije nisu bili uključeni u poreznu osnovicu, trebali su biti iskazani na rednom broju 2. Prijave poreza na dobit (u 2020. su stečeni uvjeti za njihovo priznavanje), a nisu smjeli biti ponovno iskazani na rednom broju 30. Prijave poreza na dobit, jer u ranijim godinama nisu bili uključeni u poreznu osnovicu, te se vještak složio da navedeni rashod nije mogao dva puta umanjiti poreznu osnovicu.

28. Nadalje, sudski vještak je prema dokumentaciji u sudskom spisu utvrdio kako je tužitelj u poslovnim knjigama evidentirao trošak prodanih zaliha gotovih proizvoda (grožđa) u iznosu od 617.422,31 kuna (u visini ukupnih troškova proizvodnje), kao i prihod od prodaje grožđa (gotovih proizvoda) u iznosu od 356.820,00 kuna, odnosno manje za 260.602,31 kuna.

29. Utvrdio je kako su u skladu s odredbama Zakona o računovodstvu, trgovačko društvo JAKO VINO d.o.o., odnosno ranije SUNČANA MURVICA d.o.o., kao mali poduzetnici, bili dužni voditi poslovne knjige i izrađivati financijska izvješća u skladu s odredbama Hrvatskih standarda financijskog izvješćivanja (u nastavku: HSFI).

30. Sudski vještak je pojasnio kako se poljoprivredna imovina tretira po trošku nabave ili fer vrijednosti do trenutka ubiranja plodova (HSFI 17), a tada, ubrani plodovi postaju zalihe te se nadalje prate po troškovima nabave ili po neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže (HSFI). Naveo je kako je tužitelj ubrane zalihe u poslovnim knjigama evidentirao prema trošku nabave (617.422,31 kuna), odnosno propustio ih je u poslovnim knjigama evidentirati po neto utrživoj vrijednosti (356.820,00 kuna). Pojasnio je da obzirom na to da je neto utrživa vrijednost zaliha očito niža, a poduzetniku i poznata, prije prodaje zaliha bilo je potrebno evidentirati vrijednosno usklađenje zaliha (260.602,31 kuna) te ih svesti na neto utrživu vrijednost, a po prodaji zaliha neto utrživu vrijednost evidentirati na računu rashoda prodanih proizvoda. Naveo je kako se vrijednosno usklađenje zaliha odnosno rashodi od smanjenja vrijednosti zaliha priznaju u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. Također, naveo je da obzirom da u skladu s odredbama članka 9. Zakona o porezu na dobit i članka 34. Pravilnika o porezu na dobit, navedeni rashodi nisu porezno priznati, za navedene rashode bilo je potrebno povećati poreznu osnovicu evidentirajući ih na rednom broju 21. Prijave poreza na dobit za 2020., što nije učinjeno.

31. Zaključno, u svom mišljenju sudski vještak je utvrdio kako u poslovnim knjigama tužitelja, rashodi vrijednosnog usklađenja zaliha nisu iskazani, a trebali su biti iskazani kao razlika između neto utržive vrijednosti i troška nabave, odnosno u iznosu od 260.602,31 kuna. Utvrdio je kako u Prijavi poreza na dobit za 2020. tužitelj je više iskazao porezni gubitak za 537.749,75 kuna, jer je dvaput iskazao rashode iz prijašnjih godina u iznosu od 277.147,44 kuna (jednom u ukupnim rashodima, a drugi put na povećanju gubitka), te nije iskazao povećanje dobiti za vrijednosno usklađenje zaliha u iznosu od 260.602,31 kuna.

32. Vještak je zaključio kako u odnosu na rješenje Ministarstva financija, razlika utvrđena vještačenjem odnosi se na tehniku iskazivanja navedenih razlika u Prijavi poreza na dobit, međutim, rezultat, a to je visina porezne osnovice i poreznog gubitka za prijenos, je jednak kao i u predmetnom Rješenju MF-PU, te je napomenuo kako tužitelj nema obvezu financijske naravi, nego obvezu provođenja ispravka Porezne prijave i umanjenja iskazanog gubitka za prijenos.

33. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je rješenjem od 11. rujna 2024. udijeljen rok od 30 dana radi dostavljanja očitovanja. Sud je istim rješenjem upozorio stranke da ukoliko svoje očitovanje ne dostave u udijeljenom roku, isto se neće razmatrati niti uvažiti, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti iz članka 8. Zakona o upravnim sporovima.

34. Tužitelj je u svom očitovanju od 14. listopada 2024. prigovorio nalazu i mišljenju te zatražio usmenu dopunu nalaza i mišljenja kako bi se otklonili prigovori.

35. Tuženik je u svom očitovanju od 21. listopada 2024. u bitnom naveo kako je sudski vještak utvrdio isto što i porezno tijelo u postupku poreznog nadzora.

36. Sud je rješenjem od 11. studenoga 2024. odredio provođenje dokaza dopunskog financijskog vještačenja, radi otklanjanja prigovora tužitelja iz podneska od 14. listopada 2024.

37. Sudski vještak je u svojoj usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi održanoj 10. siječnja 2025., očitujući se na prigovore tužitelja, naveo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 4. kolovoza 2024., te je vezano za prigovor traženja Obrasca PD-a za 2020. pojasnio kako je smisao traženja istog bio kako bi sebi olakšao utvrđenje činjeničnog stanja s obzirom da Obrazac sadrži 50-tak stavki mogućih povećanja ili smanjenja prihoda i troškova, međutim, da je nalaz i mišljenje mogao izraditi i bez spomenutog obrasca jer se u predmetnom zapisniku obrađuju samo tri stavke koje su detaljno elaborirane u nalazu i mišljenju. Jedna stavka odnosila na kamate na kredite između povezanih osoba i ista nije bila sporna između tužitelja i tuženika, a preostale dvije stavke koje su bile sporne među strankama su obrađene u vještačenju. Vezano za prigovor korištenja izraza "tretira se" umjesto "priznaju"/"mjere", sudski vještak je naveo kako se u prigovoru radi o igri riječi, te da ostaje pri utvrđenima nalaza i mišljenja.

38. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

39. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno porezno tijelo temeljem utvrđenja poreznog nadzora tužitelju nije priznalo iskazani rashod za 2020. u iznosu od 277.147,44 kuna i pravilno je uvećalo prihod za 2020. u iznosu od 260.602,31 kuna, obzirom kako je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u Prijavi poreza na dobit za 2020. više iskazao porezni gubitak za 537.749,75 kn, jer je dvaput iskazao rashode iz prijašnjih godina u iznosu od 277.147,44 kn (jednom u ukupnim rashodima, a drugi put na povećanju gubitka), te nije iskazao povećanje dobiti za vrijednosno usklađenje zaliha u iznosu od 260.602,31 kn, te je utvrđeno da tužitelj u poslovnim knjigama nije iskazao rashode vrijednosnog usklađenja zaliha, a trebao ih je iskazati kao razliku između neto utržive vrijednosti i troška nabave, odnosno u iznosu od 260.602,31 kuna, a što je i sudski vještak potvrdio u svom nalazu i mišljenju od 4. kolovoza 2024. i usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na raspravi održanoj 10. siječnja 2025., koji Nalaz i mišljenje i njegovu dopunu ovaj Sud ocjenjuje uvjerljivim, pravilnim, utemeljenim na pravilima struke te vjerodostojnim, a sve imajući u vidu da se radi o primjeni stručnog mišljenja u području financija kojim raspolaže sudski vještak za financije i računovodstvo.

40. U skladu sa navedenim, obzirom kako je i sudski vještak potvrdio pravilnim utvrđenja poreznog tijela, ovaj Sud ocjenjuje kako tužitelj svojim prigovorima iz tužbe nije doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost postupanja tuženika, niti su isti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega prigovore iz tužbe ocjenjuje neosnovanim.

41. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

42. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 6. veljače 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Lovrenki Franceschi, odvjetnici u Splitu, Svačićeva 10/1

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.