REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5099/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukušić, Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1741/2022-2 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-338/19-46 od 24. listopada 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1741/2022-2 od 19. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-338/19-46 od 24. listopada 2022. postavljajući pitanje koje smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koje pitanje glasi:

"Je li sudužnik iz ugovora o kreditu za kojeg je ugovorom izrijekom predviđeno da ima pravni položaj korisnika kredita, a isti je ujedno i bračni drug korisnika kredita iz istog ugovora (kako je u vrijeme zaključenja ugovora tako i u vrijeme podnošenja tužbe) , aktivno legitimiran nastupati u svojstvu tužitelja u parničnom postupku predmet kojega je zahtjev za povrat novčanih iznosa koje je kreditor nezakonito stekao (od korisnika kredita i sudužnika kao bračnih drugova) terećenjem po osnovi više stope ugovorne kamate i višeg tečaja no što je kreditor imao pravo, a što je prethodno već utvrđeno pravomoćnom presudom u kolektivnoj parnici “potrošač”?"

2. Tužitelj je naveo da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i to čl. 29. Ustava i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje, u smislu odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4.1. Ovaj sud ocjenjuje da u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broja Gž Ob- 97/2016 a na koju se poziva tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije izneseno pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na pitanje zbog kojeg je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije pa stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tužitelj povredu prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju vidi u činjenici da drugostupanjski sud nije naveo smisleno obrazloženje na kojem temelji svoju odluku i da nema temelj u odredbama Zakona o obveznim odnosima, Obiteljskog zakona ili drugog važećeg propisa zbog čega se pobijani dio odluke smatra arbitrarnim. U pogledu navoda da takvo postupanje suda predstavlja povredu koja je u suprotnosti s temeljnim ljudskim pravima zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, treba istaći da ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode i da su njihove presude dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog pozivanje na odluke Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava koje ukazuju da odluke sudova u kojima postoji izostanak odgovora na navode stranaka dovodi do povrede pravičnog suđenja u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, nema utjecaj na ovu pravnu situaciju, jer su odluke nižestupanjskih sudova dostatno obrazložene.

6. Prema ocjeni vijeća tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Slijedom svega navedenoga, u odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnog pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod st. I. izreke ovoga rješenja, dok je u dijelu u kojem on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod st. II. ovoga rješenja.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek