REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-763/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić predsjednice vijeća, mr. sc. Zlatka Pirc, člana vijeća i suca izvjestitelja i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika [trgovačko društvo], sa sjedištem u [adresa], ..., zastupan po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Eror, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2021-37 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-279/2021-37 od 19. srpnja 2024. u pobijanim točkama I., II., III. i VI. izreke.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova podnesenih žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010428131/2007. zaključenog dana 06.11.2007. god. između tužitelja ĆU i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 12.11.2007. god. potvrđen kod javnog bilježnika Zlatka Šimašeka pod brojem OV-6637/07, a koja u čl. 2. glasi: „,...u kunskoj protuvrijednosti...CHF...po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u čl. 3. toč. 2. glasi:,,...u kunskoj protuvrijednosti...CHF", toč. 3.:"... obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja...", toč. 4. Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi:,,Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."; a u čl. 24. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita - Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune."
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 5.699,62 EUR (pettisućašestodevedesetdeveteurašezdesetdvacenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 4,21 EUR od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,23 EUR od 06.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,66 EUR kn od 04.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,98 EUR od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,76 EUR od 03.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,70 EUR kn od 31.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,62 EUR kn od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,00 EUR od 05.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,18 EUR od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 4,69 EUR od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,42 EUR od 04.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 20,54 EUR od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,18 EUR od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,02 EUR od 05.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 12,92 EUR od 03.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 26,20 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,14 EUR od 05.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,60 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,61 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,00 EUR od 04.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,96 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,27 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 20,63 EUR od 03.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 24,41 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 27,99 EUR od 05.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 31,76 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,77 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 37,12 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,48 EUR od 04.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 38,67 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 56,65 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 52,56 EUR od 03.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 67,91 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 59,81 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 53,72 EUR od 03.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 72,24 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,69 EUR od 04.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,39 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,60 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 70,64 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 72,48 EUR od 03.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,75 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,60 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 118,04 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 109,89 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 97,20 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,87 EUR od 03.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,48 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 100,09 EUR od 03.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 105,16 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 105,31 EUR od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 102,13 EUR od 03.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 103,42 EUR od 03.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 105,32 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 103,27 EUR od 03.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 103,45 EUR od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,56 EUR od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 98,06 EUR od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 102,32 EUR od 03.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 103,87 EUR od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 103,25 EUR od 03.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 97,02 EUR od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,34 EUR od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 102,33 EUR od 03.04.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 100,39 EUR od 03.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,65 EUR od 02.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,08 EUR od 02.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,24 EUR od 02.08.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 96,42 EUR od 03.09.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 101,98 EUR od 02.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 98,92 EUR od 03.11.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 100,29 EUR od 03.12.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,41 EUR od 03.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 103,55 EUR od 02.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 105,79 EUR od 02.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 104,64 EUR od 02.04.2014. god. pa sve do isplate,
- iznos od 102,40 EUR od 03.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,39 EUR od 03.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 101,84 EUR od 02.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 104,65 EUR od 02.08.2014. god. pa sve do isplate,
- iznos od 107,53 EUR od 02.09.2014. god. pa sve do isplate,
- iznos od 107,27 EUR od 02.10.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 108,72 EUR od 04.11.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 111,32 EUR od 02.12.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.719,09 EUR ,sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 19.srpnja 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
IV. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 5140230452- 20010428131/2007 zaključenog dana 06.11.2007. god. između tužitelja ĆU i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika [trgovačko društvo] Zagreb, koji je dana 12.11.2007. god. potvrđenog kod javnog bilježnika Zlatka Šimašeka pod brojem OV-6637/07 koja u čl. 19. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)." – odbija se.
V. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 936,51 EUR (devetstotridesetšesteurapedesetjedancent) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate – odbija se.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi umješaču PU prouzročeni parnični trošak u iznosu od 388,90 EUR, u roku od 15 dana.
1.1. Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi odlučeno je:
I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.
II. Dopušta se PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sudjelovanje u ovoj pravnoj stvari u svojstvu umješača na strani tužitelja.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka.
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP stoga što tuženik nije na transparentan način objasnio značajke valutne klauzule CHF i odnos s kojim odredbama na temelju kojih bi tužitelji mogli predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze.
2.2. Osporava navode tužitelja kako nije informiran o značajkama ugovora odnosno o svim mjerodavnim informacijama prilikom sklapanja ugovora o kreditu.
2.3. Neodrživi smatra i zašto je prihvaćeno da je nalaz i mišljenje vještaka izrađeno u skladu s pravilima struke, a sam navodi kako je nalaz i mišljenje izrađeno isključivo po prijedlogu tužitelja.
2.4. Osporava automatsko pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a također i primjenu materijalnog prava povodom prigovora zastare.
2.5. Također navodi kako prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o spornim odredbama ugovora o primjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.
2.6. Tvrdnji je da ugovorne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja pa posljedično tome i Direktivi 93/13 te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO) odnosno Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu ZZP).
2.7. Osporava i pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka i to stoga što je za sve radnje tužitelja primijenjena izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) i to za razdoblje prije stupanja na snagu izmjena.
2.8. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.
3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužitelj pobijajući točku III. izreke presude smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio uspjeh stranaka u postupku te da je trebao primijeniti odredbu članka 154. stavak 5. ZPP te dosuditi tužitelju cjelokupan trošak.
3.1. Predlaže da se žalba usvoji i preinači pobijana točka III. na način da se tužitelju naloži da dosudi parnični trošak prema priloženom troškovniku. Traži troškove podnesene žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.
O žalbi tuženika
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela odredbi članka 2.,3. i 4. Ugovora o kreditu kojeg su sklopile stranke dana 6.11.2007. kao i restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 5.699,62 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravino primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da sud temeljem zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st.
2. ZPP-a odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
9. Među strankama nije sporno da je Ugovor o namjenskom kreditu broj 5140230452- 20010428131/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist banke sklopili 6. studenog 2007. Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita, a za kupovinu automobila u iznosu od 28.200,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita.
9.1. Nesporno je, nadalje:
- da je člankom 3. ugovora kredit je odobren na rok vraćanja od 7 godina (toč.1.). Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.200,00 CHF zaračunavaju se kamate od 5,25% godišnje, dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznos 6,27% (toč.2.). Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima,uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (st.3.). Prvi anuitet dospijeva do 1. prosinca 2007. (st.4.). Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNBna dan plaćanja. Banka zaračunava interkalarne kamate na kredit u visini redovne kamatne stope iz toč.2. ovog članka. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita, što čini novu osnovicu za raspored anuiteta (st.4.). Kamate su uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz navedenog članka (st.5.). Ugovorne strane su suglasne da će se kredit staviti u korištenje tek kada korisnik kredita predoči dokaz da je u cijelosti ispunio obveze glede osiguranja kredita u skladu s ovim ugovorom. Korisnik kredita daje ovlaštenej i nalog Banci da bez ikakovog daljnjeg odobrenja i suglasnosti s njegove strane izvrši prijenos sredstava na žiro račun trgovca,a prema priloženom predračunu,računu,ponudi (st.6.),
- da je člankom 4. Ugovora o kreditu korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na Ugovoru (st.1.).Korisniku kredita je uručena otplatna tablica i upoznat je s efektivnom kamatnom stopom (st.2.),
- da je člankom 19. ugovora ugovoreno je da ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).",
- da je u članku 24. ugovora navedeno je da potpisom ugovora stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele, te da on predstavlja pravu i ozbiljnu volju,te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja ugovora (toč.1.).Potpisom na ugovoru korisnik kredita i založni dužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije izmjene i dopune (toč.2.).
9.2. Nesporno je, također, da je ugovor solemniziran po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka dana 12. studenog 2007. broj OV-6637/07 te da su prednici tuženika Slavonska banka d.d. i Hypo Alpe Adria Bank d.d. te da je tužena pravni sljednik Slavonske banke d.d.
10. Prvostupanjski sud je utvrđenja da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva,niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne.
11. Također da je tužitelj, a što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem tužitelj izvršio ukupnu pretplatu po osnovu povećanja kamatne stope u iznosu od 992,83 EUR/7.480,43 kune, a razlika tečaja iznosi 42.943,83 kune odnosno 5.699,62 kune, ukupna pretplata iznosi 50.424,26 kuna, odnosno 6.692,65 EUR. U naprijed navedenom izračunu uzete su u obzir stvarne uplate a što podrazumijeva i negativne stavke, te da je u pismenom nalazu i mišljenju kroz tabularne prikaze dao jasan pregled na koji način je došao do rezultata koji je i iznio pred sudom, te kako je prilikom izračuna uzeo u obzir i negativne razlike.
12. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, pozivajući se na odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO) nalazi da su sporni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu ništetni, a također da i s obzirom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu ZZP) te odredbe članka 502. ZPP o učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
12.1. Pri tome ističe da je presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđeno da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklapala ugovore o kreditu u periodu od 01.lipnja 2004.godine do 31.prosinca 2008.godine, koji su sadržavali ništetne odredbe vezane uz glavnicu CHF, te da je sklapala ugovore o kreditu u periodu od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008.godine koji su sadržavali ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi,iz čega proizlazi da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve ugovore koje je navedena banka sklapala u naznačenom periodu,pa s obzirom da je predmetni ugovor sklopljen dana 6.studenog 2007. godine, uzevši u obzir naznačeno vremensko razdoblje nepoštenog postupanja, evidentno je da se utvrđenje iz kolektivnog spora odnosi na sve pravne prednike tužene tj. i na Slavonsku banku d.d. koja je 2009. godine pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d (što nije sporno), te je tužena kao pravni slijednik preuzela sva prava i obveze iz tako sklopljenih ugovora,odnosno stupila u sve pravne odnose pripojenog društva.
13. Zaključno, prvostupanjski sud navodi da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji izračun u nalazu i mišljenju, je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano,a vještak u pisanom očitovanju i saslušan kod suda dao jasna,stručna i logična obrazloženja, s napomenom da tuženik nije predložio novo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na navedene okolnosti, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi – preplatio tuženiku po osnovu povećanja kamatne stope iznos od 992,83 EUR ( 7.480,43 kn), dok preplata po osnovu tečajne razlike iznosi 5.669,62 EUR (42.943,83 kn) tj. ukupno preplaćen iznos od 6.692,45 EUR (50.424,26 kn),s napomenom da je vještak saslušan na ročištu kod suda izjavio da je prilikom izračuna uzeo u obzir negativne razlike i kamate i tečaja, pa je stoga naložio tuženiku isplatiti tužitelju zahtijevani preplaćeni iznos po osnovu tečajne razlike u iznosu od 5.669,62 EUR (42.943,83 kn), sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO;čl.29 ZOO), s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika,kao i odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ),proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
14.1. Navodi da je u konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova (čl.245.s.t.1.ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12, dakle nakon 13.lipnja 2014.godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 10. ožujka 2021.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14.lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu razlike tečaja nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).
15. U odnosu na zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnom odredbu ugovora o kreditu u članku 19. prvostupanjski sud navodi da imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i pravnu prirodu ovog spora, da se u konkretnom slučaju ne radi o promijenjenim okolnostima u smislu clausule rebus sic stantibus,te je u konkretnom slučaju sud utvrdio ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz razloga koji su postojali u vrijeme sklapanja ugovora, te su morali biti uzeti u obzir,pa s obzirom na navedeno te da tužitelj nije dokazao postojanje opravdanog pravnog interesa za utvrđenjem ništetnim odredbe čl.19. predmetnog ugovora o kreditu,niti predočio dokaze za navode da je navedena odredba ugovora o kreditu ništetna,to je stoga sud tužitelja s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva odbio (čl.7.st.1.,čl.219.st.1. ZPP).
16. Također u odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe Ugovora o kreditu u članku 24. navodi da je odredbom čl.96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a da se člankom 102. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te s obzirom da iz sadržaja predmetne odredbe proizlazi da nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada na preostali iznos kredita,odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno, da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena,pa stoga i ništetna, to je stoga osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom citirane odredbe ugovora o kreditu,s napomenom da je glede ništetnosti promjenjive kamatne stope obrazloženo kako je naprijed navedeno. 17. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 18. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenu u postupku protiv prednika tuženika, a po tužbi Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je prednik tuženika u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prethodno banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i interesima ugovornih strana. Time je prednik tuženika postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja. Neosnovano žalitelj problematizira činjeničnopravne zaključke suda prvog stupnja o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule vezane za CHF, jer je sud prvog stupnja svoja utvrđenja o nepoštenosti navedene ugovorne odredbe, a što za posljedicu ima ništetnost, temeljio na odlukama sudova donesenih u postupku kolektivne tužbe, na koje se tužitelj pozvao, a što kao potpuno pravilno prihvaća i ovaj sud. Žalbeni navodi tuženika da tužitelj nema interesa tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora nisu od značaja za odlučivanje jer tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu razlike vezano za nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu koja je kao takva utvrđena u kolektivnom sporu.
19. Pravilno je određeno, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu Banco Primus, C-421/14, ECLI:EU:C:2017:60, Sud je protumačio odredbu čl. 6/1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
20. Žalbeni navodi o tome da je Zakonom o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, nemaju utjecaja na odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i to upravo zbog utvrđenja iz presuda na koje se prvostupanjski sudutemeljeno pozvao, pa se samo može dodati to da sama mogućnost ugovaranja valutne klauzule ne znači i ne može značiti da niti jedna ugovorna odredba kojom se ugovara valutna klauzula stopa ne može biti ništetna, jer je mogućnost takvog ugovaranja zakonom propisana. U ovom slučaju ugovorne odredbe su ništetne po posebnom propisu, Zakona o zaštiti potrošača kao lex specialis, i to zato što su nepoštene.
21. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
22. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.
23. Vezano za žalbene navode tuženika kojima prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa valja kazati kako su izneseni žalbeni navodi neosnovani jer su protivni Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako u predmetu C-421/14 Banco Primus Sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.
24. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, valja reći da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan budući da je tužba u konkretnom slučaju, s osnova ništetnosti valutne klauzule, podnesena 11. svibnja 2022., slijedom čega nije protekao petogodišnji zastarni rok. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Odluke Suda EU na koje se poziva tuženik nisu od značaja za odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare u konkretnom slučaju.
25. Tuženik (prednik tuženika) je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe ZZP/03, odnosno ZZP/07 te odredbe ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
26. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike preplate uslijed promjene tečaja CHF iznos od 5.699,02 eura sve sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose s obzirom da tužitelj imao pravo na kamate od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika do isplate, a na temelju odredaba čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ispitao konkretan slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka.
27. Zbog iznesenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koje pobija tuženik (točka I, II i IV izreke) prvostupanjske presude.
28. Neosnovane su žalbe i u odnosu na pobijanu točku III. izreke koju pobijaju obje stranke. Neosnovano, naime, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud trebao u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 154. stavak 5. ZPP jer da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu, budući je točno da je povukao tužbu za iznos od 936,51 eura, no, isto tako da je odbijen i sa dijelom tužbenog zahtjeva navedenim u točki IV. izreke, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredbe članka 154. stavak 2. ZPP te je pravilno utvrdio uspjeh u postupku.
28.1. Također neosnovano u žalbi smatra da je u odnosu na primjene odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) prvostupanjski sud trebao priznati troškove prema Tarifi koje je vrijednost boda imala u iznosu od 10,00 kn, a ne 15,00 kn. Naime Tbr. 48/3 Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga su žalbeni navodi da bi se radilo o retroaktivnoj primjeni izmijenjene odredbe Tbr. 50. OT koja je stupila na snagu 5. studenoga 2022. (Narodne novine, broj 126/22), za parnične radnje poduzete prije tog datuma, neosnovani ( tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-3922/23-2 od 19. ožujka 2024., Županijski sud u Šibeniku u odluci broj Gž-279/23 od 3. svibnja 2023. i Gž-247/2023-3 od 26. veljače 2024., Županijski sud u Splitu u odluci broj Gž R-33/23 od 31. siječnja 2023., Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž R-51/23-2 od 12. travnja 2023., Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž- 146/22 od 6. ožujka 2023. i dr.).
29. Stoga je valjalo odbiti žalbe i u odnosu na odluku o troškovima koje je prvostupanjski sud pravilno odmjerio vodeći računa i o odredbi članka 155. ZPP.
30. U nepobijanim dijelovima prvostupanjske presude (točka IV. i V. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
31. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.
32. Slijedom svega iznesenog valjalo je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
