REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-886/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IMEX BANKA d.d., Split, Tolstojeva 6, OIB: 99326633206, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnika u Zagrebu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, Šibenik, S. Radića 83, OIB: 03861060066, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2063/2019-4 od 13. studenoga 2020., kojom je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu br. P-641/2017- 25 od 14. veljače 2019., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je bila osnovana tuženikova-protutužiteljeva tražbina prema tužitelju- protutuženiku sve do naplate iste na novčanim sredstvima tužitelja u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, Poslovnica Šibenik, na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., te da je ostvarenjem (naplatom) tuženikove tražbine na novčanim sredstvima tužitelja u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, Poslovnica Šibenik na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., prestala navedena tražbina i obveza tužitelja prema tuženiku u iznosu od 2.748.635,60 kn; da je bila osnovana tuženikova tražbina prema tužitelju sve do naplate iste na novčanim sredstvima tužitelja u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, Poslovnica Šibenik na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., te da je ostvarenjem (naplatom) tuženikove tražbine na novčanim sredstvima tužitelja u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, Poslovnica Šibenik na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., prestala obveza tužitelja prema tuženiku s naslova naknade parničnog troška u iznosu od 210.653,12 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Zakonom koja na taj iznos teče od 4. studenoga 2014. do 24. prosinca 2015., da je bila osnovana tuženikova tražbina prema tužitelju sve do naplate iste na novčanim sredstvima tužitelja u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, Poslovnica Šibenik na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., te da je ostvarenjem (naplatom) tuženikove tražbine na novčanim sredstvima tužitelja u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, poslovnica Šibenik na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., prestala obveza tužitelja prema tuženiku s naslova naknade troškova izdavanja platnog naloga u iznosu od 5.000,00 kn, što je sve tuženik naplatio od tužitelja dana 24. prosinca 2015. u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, Poslovnica Šibenik na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 14. travnja 2015., kao i zahtjev na utvrđenje da nije nastao, niti da postoji obveznopravni odnos stjecanja bez osnove. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 337.625,00 kn (toč. II.).
2. Rješenjem suda drugoga stupnja ukinuta je prvostupanjska presuda u toč. I., te je tužba odbačena (toč. I.). Odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda glede toč. II. u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 187.500,00 kn (toč. II.). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II., te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 150.125,00 kn (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznos 39,875,00 kn (toč. IV.).
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-1966/2021-2 od 21. rujna 2022. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, a radi sljedećeg pravnog pitanja:
„Je li postoji identitet spora tužitelja po tužbi radi isplate po računu i ugovora o ustupanju potraživanja i spora po tužbi (ovdje tuženika) za povrat stečenog na temelju osnove (pravomoćne i ovršne sudske odluke) koja je naknadno otpala?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju, ukinu obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, te obvezati tužitelja na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, jer je jednim dijelom odlučeno o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno, a jednim dijelom je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica.
9. Naime, drugostupanjski sud utvrđuje da je presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku br. P-38/2011 od 10. veljače 2011., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1048/2016 od 25. siječnja 2017., odnosno presudom revizijskog suda br. Revt-306/2017 od 5. srpnja 2017. tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom kojim je tražio od tuženika isplatu iznosa od 2.748.635,60 kn i troškova izdavanja platnog naloga u iznosu od 5.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i to upravo s osnove predmetnog Ugovora o cesiji. U tom postupku je bilo utvrđeno da se radilo o cesiji radi ispunjena iz čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), te da je tuženik kao cesus imao mogućnost ispuniti tražbinu i ranijem vjerovniku odnosno društvu Hiron d.o.o. kao cedentu.
10. Stoga drugostupanjski sud smatra da postoji između parnice koja je vodila pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. P-38/2011 i ove parnice subjektivni i objektivni identitet, iste stranke i ista činjenična osnova, u dijelu zahtjeva kojim se u ovom postupku traži utvrđenje da je bila osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku sve do naplate iste na novčanim sredstvima tuženika u ovršnom postupku vođenom pred Financijskom agencijom, kao i u dijelu da je ostvarenjem odnosno naplatom tužiteljeve tražbine prestala navedena tražbina tuženika i obveza tuženika prema tužitelju, a koje iznose je tužitelj naplatio od tuženika u ovršnom postupku.
11. I prema shvaćanju revizijskog suda pravilno je drugostupanjski sud utvrdio da u tom dijelu postoji presuđena stvar i to neovisno od činjenice da je tužbeni zahtjev u predmetu P-38/2011 bio kondemnatorni, a da je u ovom predmetu deklaratorni. Naime, činjenična osnova je u oba zahtjev identična, a isto tako identične su i stranke u obje parnice, radi čega je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Naime, u slučaju kada je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa s osnova Ugovora o cesiji pravomoćno odbijen, tužitelj ne može tražiti utvrđenje da je njegovo potraživanje bilo osnovano da naplate u ovršnom postupku kod Financijske agencije. Stoga je u tom dijelu pravilno drugostupanjski sud utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, te u tom dijelu odbacio tužbu tužitelja.
12. Drugostupanjski sud je isto tako utvrdio da o dijelu zahtjeva u kojem tužitelj traži utvrđenje da nije nastao i da ne postoji obveznopravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojega bi tužitelj bio dužan vratiti naplaćene iznose (na ime glavnice, troškova i zateznih kamata) već teče parnica u predmetu P-451/2016, radi čega je i u tom dijelu zbog počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP ukinuo pobijanu presudu u tom dijelu i ponovno odbacio tužbu.
13. Naime, u parnici P-451/2016 koji se vodi, po tužbi Opće bolnice Šibensko-kninske županije protiv Imex banke d.d., tužitelj potražuje povrat iznosa od ukupno 2.989.154,10 kn s osnova stjecanja bez osnove, dok u ovoj parnici tužitelj traži utvrđenje da odnos stjecanja bez osnove nije niti nastao, pa da stoga ne postoji.
14. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da i u tom dijelu postoji objektivni i subjektivni identitet spora, budući da se oba zahtjeva temelje na identičnim činjenicama, te da se vodi spor između istih stranaka. Deklaratorni zahtjev koji je postavljen u ovoj parnici zaista predstavlja negaciju kondemnatornog zahtjeva, a kojem kondemnatornom zahtjevu je tužba podnesena ranije. Stoga navedeno predstavlja odgovor na postavljeno pitanje.
15. Kod toga za odgovor postavljeno pitanje nije od odlučne važnosti tvrdnja tužitelja da tuženik nije platio utuženu tražbinu niti cedentu, to tim više što je u postupku P- 451/2016 pravomoćno presuđeno da je tužitelj dužan tuženiku vratiti glavnični iznos, ali je odluka ukinuta samo u dijelu dosuđenih zateznih kamata.
16. Kako ne postoji razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo istu odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
