REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-169/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EURO POSREDOVANJE d.o.o., Zagreb, Gradišćanska 30, OIB:03365631924, kojeg zastupa punomoćnica Nina Čavlina Zrinščak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jelić, Čavlina Zrinščak i Sardelić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3583/2021-3 od 28. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1591/2015-80 od 25. svibnja 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.061.997,32 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 286.875,00 kuna (toč. II.). Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 108.062,50 kuna (toč. III.), kao i cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 421.150,00 kuna (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima i to toč. I., II. i IV. izreke (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25.762,50 kuna (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2869/2022-3 od 25. listopada 2023. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

„1. Ako je jedna ugovorna strana uputila otkaz ugovora trgovačkom društvu koje je druga ugovorna strana, preporučenom poštom na adresu koja je navedena u ugovoru, a koja nije adresa društva niti je bila poslovna adresa društva u trenutku sklapanja ugovora, računa li se otkazni rok od dana kada je pošta prvi put pokušala uručiti otkaz na toj adresi, ali nije uspjela jer adresat nakon obavijesti pošte nije preuzeo pošiljku, ako je to trgovačko društvo kao ugovorna strana u konačnici primilo otkaz upravo na toj adresi?

2. Može li posrednik zahtijevati isplatu izmakle dobiti od nalogodavca koji nije dostavio posredniku podatke potrebne za posredovanje ili ga je na drugi način spriječio da ispunjava obveze u posredovanju, ako nalogodavac sukladno odredbama ugovora o posredovanju uopće nije bio dužan sklopiti ugovor u čijem sklapanju je trebao posredovati posrednik?

3. Može li posrednik u poslovima osiguranja zahtijevati isplatu izmakle dobiti od nalogodavca koji nije dostavio posredniku podatke potrebne za posredovanje ili ga je na drugi način spriječio da ispunjava obveze u posredovanju, ako nalogodavac sukladno odredbama ugovora o posredovanju uopće nije bio dužan sklopiti ugovor o osiguranju odnosno police osiguranja u čijem sklapanju je trebao posredovati posrednik?

4. Može li posrednik zahtijevati isplatu izmakle dobiti od nalogodavca koji je nakon što je otkazao ugovor o posredovanju, a u tijeku otkaznog roka, prestao dostavljati posredniku podatke potrebne za posredovanje ili ga je na drugi način spriječio da ispunjava obveze u posredovanju, ako nalogodavac sukladno odredbama ugovora o posredovanju uopće nije bio dužan sklopiti ugovor u čijem sklapanju je trebao posredovati posrednik?

5. Može li posrednik u poslovima osiguranja zahtijevati isplatu izmakle dobiti od nalogodavca koji je nakon što je otkazao ugovor o posredovanju, a u tijeku otkaznog roka, prestao dostavljati posredniku podatke potrebne za posredovanje ili ga je na drugi način spriječio da ispunjava obveze u posredovanju, ako nalogodavac sukladno odredbama ugovora o posredovanju uopće nije bio dužan sklopiti ugovor o osiguranju odnosno police osiguranja u čijem sklapanju je trebao posredovati posrednik? 6. Moraju li se prilikom izračuna visine izmakle dobiti uzeti u obzir troškovi koje bi prilikom ostvarivanja te dobiti imala strana koja je traži, na način da se isti odbiju od prihoda koji bi bili ostvareni da nije bilo štetne radnje štetnika?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravna pitanja zbog kojih je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i traži trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija tuženika nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade štete za koju tvrdi da mu je nastala zbog toga što mu je tuženik prije isteka otkaznog roka iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 18. siječnja 2011. opozvao punomoć i time ga onemogućio u obavljanju posredovanja kod sklapanja Ugovora o osiguranju sa društvom Croatia osiguranje d.d. i ostvarivanju provizije od navedenog društva, odnosno zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi koju je tužitelj mogao osnovano očekivati da su mu od strane tužitelja dostavljeni podaci potrebni za sklapanje ugovora o osiguranju, a koja predstavlja proviziju koju bi tužitelj ostvario od društva Croatia osiguranje d.d. da ga tuženik nedostavljanjem podataka potrebnih za sklapanje ugovora o osiguranju za 2014. tuženika s Croatia osiguranjem d.d. nije spriječio da posreduje prilikom sklapanja istih.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 18. siječnja 2011. sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji (dalje Ugovor) temeljem kojeg je tuženik tužitelju 18. studenog 2011. izdao Punomoć za posredovanje u osiguranju,

- da je tuženik 23. listopada 2013. uputio tužitelju prijedlog za sporazumni raskid predmetnog Ugovora, kojim je posredno izjavio raskid Ugovora u skladu s odredbom čl. 7. istog uz otkazni rok od 6 mjeseci, a koji je tužitelj zaprimio 25. listopada 2013.,

- da je iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja razvidno da je rješenjem od 23. rujna 2010. upisana promjena dotadašnje poslovne adrese tužitelja (Bijenik 154a, Zagreb) na novu adresu u Ulici grada Vukovara 264,

- da je u Punomoći za posredovanje u osiguranju od 17. siječnja 2011. navedena adresa tužitelja u Ulici grada Vukovara 28,4 kao i iz dopisa tužitelja i tuženika razmijenjenih u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 4. prosinca 2013.,

- da sukladno čl. 3. Ugovora tuženik ovlašćuje tužitelja da sukladno nalogu, dogovoru, pravilima struke, zakonskim odredbama i potrebama ugovaratelja osiguranja, zajedno s njim sudjeluje u raspisivanju natječaja za poslove i usluge iz čl. 1. Ugovora, da će se za gore navedeno ovlaštenje sastaviti posebna punomoć sukladno kojoj će se obavljati poslovi posredovanja prema društvima za osiguranje te da naknadu za poslove navedene u tom članku kao i za cjelokupne poslove iz čl. 1. Ugovora ne plaća ugovaratelj osiguranja te će sukladno zakonu, naknadu za obavljene poslove platiti odabrani osiguratelj po pojedinoj vrsti osiguranja,

- da se odredbom čl. 5. Ugovora tuženik obvezao pravovremeno, u pisanom obliku, tužitelju dostaviti podatke i specifikacije potrebne za provođenje radnji navedenih u čl.4.,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora određeno da se predmetni Ugovor sklapa na rok od 4 godine uz otkazni rok od 6 mjeseci, s time da je svaka strana ovlaštena uz ugovoreno otkazni rok otkazati ugovor, bez navođenja razloga, time da se ugovor otkazuje pismenim putem, a otkaz ugovora ne odnosi se na već ugovorene police osiguranja putem posrednika,

- da je odredbom čl. 8. Ugovora ugovoreno da ako ovdje tuženik, nakon provedenih javnih nadmetanja ne bude zadovoljan sa sklopljenim ugovorima, ima pravo bez bilo kakvog obrazloženja raskinuti predmetni ugovor i ukinuti punomoć danu posredniku u osiguranju te posrednik u osiguranju nema pravo na naknadu štete ni po kom osnovu od osiguranika; raskid ugovora i ukidanje punomoći stupaju na snagu bez odgode danom raskida ugovora, odnosno danom ukidanja,

- da Obavijesti o otkazu Ugovora o poslovnoj suradnji od 25. rujna 2013. tuženik obavještava tužitelja da je zbog složene gospodarsko-financijske situacije Zagrebački holding d.o.o. prisiljen smanjiti sve izdatke i troškove te u tom smislu moli tužitelja za razumijevanje te predlaže da se Ugovor o poslovnoj suradnji od 18. siječnja 2011. sporazumno raskine zaključno sa 30. rujna 2013.,

- da se police koje su sklopljene do isteka četiri godine za koje je predmetni Ugovor bio sklopljen (police osiguranja zaključene u razdoblju od 1. travnja 2014. do 25. travnja 2014. između tuženika i Croatia osiguranja d.d.), a u kojima je posredovao drugi posrednik u osiguranju, a ne tužitelj, pozivaju se na Okvirne sporazume od 27. veljače 2012. i to na Okvirni sporazum za grupu A-osiguranje imovine broj N-OS-68-A/11, Okvirni sporazum za grupu B-Osiguranje od odgovornosti broj NOS-68-B/11, Okvirni sporazum za grupu C-kasko osiguranje vozila i plovila broj N-OS-68-C/11, Okvirni sporazum za grupu D-osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja broj N-OS-68- D/11 i Okvirni sporazum za grupu E-osiguranje od rizika potresa broj N-OS-68-E/11, a koji se u čl. 1. referiraju na postupak javne nabave evidencijskog broja EV-139/11, a za provođenje kojeg je nesporno posredovao tužitelj,

- da iz dopisa Croatia osiguranja d.d. od 22. siječnja 2014. upućenog tuženiku proizlazi da istim navedeno društvo obavještava tuženika, a nastavno na tuženikov dopis od 14. siječnja 2014. kojim izvješćuje Croatia osiguranje d.d. o promjeni posrednika u osiguranju, da s obzirom na obveze koje je Croatia osiguranje preuzelo temeljem potpisanih okvirnih sporazuma nakon provedenog javnog natječaja EV-139/11 prihvaća tuženikovu odluku za izmjenom posrednika koji će za tuženika obavljati poslove vezane uz postupka pripreme, sklapanja, promjene i otkaza ugovora o osiguranju, te da će posrednik Centar broker d.o.o. moći zastupati tuženikov interes sukladno Zakonu o osiguranju, a za poslove zaključene nakon datuma punomoći i poslove koji nisu obuhvaćeni okvirnim sporazumima temeljem provedenog javnog natječaja EV-139/11 će primati proviziju sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji potpisanom između Croatia osiguranja d.d. i Centar broker d.o.o. za poslove osiguranja zaključene temeljem okvirnih sporazuma nakon provedenog javnog natječaja, pravo na proviziju i dalje ostvaruje posrednik Euro posredovanje d.o.o., a sve sukladno uvjetima javnog natječaja EV-139/11,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u razdoblju od otkaza Ugovora, odnosno od 25. listopada 2013. do 25. travnja 2014. tuženik zaključio police osiguranja s Croatia osiguranjem d.d. u ukupnom iznosu od 15.360.826,66 kuna (neto iznos), te da prema uvjetima iz Ugovora da su navedene police ostvarene putem tužitelja isti bi na ime naknade/provizije za posredničke usluge u osiguranju ostvario pravo na iznos od 2.061.997,32 kuna.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik opozivom punomoći te nedostavljanjem tužitelju podataka potrebnim za posredovanje pri sklapanju polica osiguranja za 2014., a tijekom otkaznog roka, prekršio odredbe Ugovora te je navedenim radnjama onemogućio tužitelja da posreduje prilikom sklapanja spornih ugovora o osiguranju čime ga je posljedično spriječio da ostvari proviziju od Croatia osiguranja d.d. temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. siječnja 2010. te I. i II. Aneksa istom, a čime je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi odnosno isplate dobitka (prava na proviziju odnosno naknadu) koji je mogao po redovitom tijeku stvari očekivati da ga tuženik nije u tome spriječio, radi čega mu je tuženik predmetnu štetu na temelju odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) dužan naknaditi.

11. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud potvrdio je odluku prvostupanjskog suda ocjenjujući da je u ovoj pravnoj stvari do naknade štete došlo zbog povrede ugovorne obveze od strane tuženika, jer je za vrijeme trajanja ugovora spriječio tužitelja da ispuni svoju obvezu iz Ugovora. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da je upravo zbog povrede ugovorne obveze nastala tužitelju šteta u vidu gubitku prava na proviziju za ugovore o osiguranju koji su zaključeni za vrijeme trajanja Ugovora između parničnih stranaka.

12. Sukladno odredbi čl. 37. st. 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12 i 68/13 - dalje: ZTD) ako je uprava trgovačkog društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar ili ako društvo trajno obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem se smatra mjesto upisano u sudskom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu pozivati na mjesto u kojem je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u kojem društvo obavlja svoju djelatnost.

13. U konkretnom slučaju, prema činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova, tuženik je u razdoblju poslovanja s tužiteljem, prilikom korespondencije s tužiteljem slao brojne dopise na adresu koja je upisana u sudski registar kao poslovna adresa tužitelja i koja je različita od adrese na kojoj je nakon jedne neuspjele dostave zaprimljen otkaz Ugovora koji je tuženik uputio tužitelju.

14. Činjenica što je navedeni otkaz zaprimljen na adresi koja nije službena adresa tužitelja ne pretpostavlja obvezu tužitelja osigurati prijem pismena na navedenoj adresi, pogotovo obzirom iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je adresa navedena u sudskom registru upravo adresa odakle tužitelj upravlja poslovima društva i mjesto u kojem društvo obavlja svoju djelatnost.

15. Stoga su nižestupanjski sudovi uzimajući u obzir da je tužitelj dopis, kojim tuženik raskida Ugovor o poslovnoj suradnji, zaprimio 25. listopada 2013. (nakon prve neuspjele dostave 30. rujna 2013.), na adresi koja nije službena adresa sjedišta tužitelja, pravilno ocijenili dan zaprimanja istog kao dan kad je započeo teći otkazni rok predmetnog Ugovora.

16. Drugo, treće, četvrto i peto postavljena pitanja postavljaju upitnim postojanje obveze isplate izmakle dobiti posredniku u situaciji kada nalogodavac sukladno odredbama ugovora o posredovanju nije bio dužan sklopiti ugovor u čijem sklapanju je trebao posredovati posrednik.

17. U konkretnom slučaju riječ je o ugovornoj odgovornosti za štetu kod koje se primjenjuju odredbe čl. 342. do 349. ZOO.

18. Sukladno čl. 342. st. 1. ZOO vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, dok sukladno st. 2. istog članka kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

19. Sukladno čl. 346. st. 1. ZOO vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

20. Konkretno tužitelj je trebao dokazati da je upravo zbog tuženikova nepridržavanja ugovora, odnosno u adekvatnoj vezi s time, bio spriječen u povećanju svoje imovine i da time trpi utuženu izmaklu korist, dakle da je za tu izmaklu korist odgovoran tuženik, ali i da je ovdje riječ o izmakloj koristi koju je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguću posljedicu prijeporne povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

21. Kroz postavljena pitanja tuženika se sadržajno poziva na čl. 839. ZOO, međutim sukladno odredbi navedenog članka nalogodavac nije dužan pristupiti pregovorima za sklapanje ugovora s osobom koju je posrednik našao, ni sklopiti s njom ugovor pod uvjetima koje je priopćio posredniku, ali će odgovarati za štetu ako je postupio protivno savjesnosti.

22. Stoga su u konkretnoj situaciji kada je tuženik spriječio tužitelja da ispuni svoju obvezu iz Ugovora o poslovnoj suradnji, postupajući suprotno odredbi čl. 5. te ukidajući punomoć danu tužitelju kao posredniku suprotno čl. 8., nakon čega je tuženik unutar otkaznog roka sklopio police osiguranja, u kojima je posredovao drugi posrednik, ali pozivajući se na Okvirne sporazume koji se referiraju na postupak javne nabave za provođenje kojeg je posredovao tužitelj, pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik odgovoran za štetu koja se kod tužitelja očituje u vidu gubitka prava na proviziju za ugovore o osiguranju koji su zaključeni dok je Ugovor o poslovnoj suradnji još uvijek trajao, odnosno bio na snazi.

23. Navedenim postupanjem tuženik je postupio protivno načelu savjesnosti, te je povrijedio izričitu i jasnu ugovornu odredbu.

24. Osim toga, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik bio svjestan prava na posredovanje u okviru predmetnog postupka javne nabave, koja pripada tužitelju, obzirom je sukladno čl. 2. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 110/07 i 125/08 - dalje: ZJN) okvirni sporazum određen kao sporazum između jednog ili više gospodarskih subjekata svrha kojega je utvrditi uvjete pod kojima se sklapaju ugovori tijekom određenog razdoblja, posebice u pogledu cijene i, prema potrebi, predviđenih količina, a u konkretnom slučaju predmetni Okvirni sporazumi se referiraju na postupak javne nabave evidencijskog broja EV-139/11 za provođenje kojeg je posredovao tužitelj, a što prema shvaćanju ovog suda predstavlja bitan uvjet okvirnog sporazuma.

25. Stoga je sklapajući police osiguranja, u kojima je posredovao drugi posrednik, ali pozivajući se na Okvirne sporazume koji se referiraju na postupak javne nabave za provođenje kojeg je posredovao tužitelj, tuženik postupio suprotno odredbi čl. 102. st.1. ZJN sukladno kojoj pri sklapanju ugovora koji se temelje na okvirnom sporazumu strane ne smiju mijenjati bitne uvjete okvirnog sporazuma.

26. U odnosu na šesto pitanje valja reći da je tužitelju dosuđena izmakla korist u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO sukladno kojem se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

27. Izmaklu korist u konkretnom slučaju predstavlja provizija koju bi tužitelj ostvario da nije bilo povrede ugovorne obveze od strane tuženika, dok prema činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj u odnosu na konkretan prihod nije imao drugih troškova koji bi isti umanjivali, slijedom čega je pravilno izračun visine izmakle dobiti utvrđen u visini neostvarene provizije.

28. Obzirom je ovaj revizijski sud utvrdio da razlozi zbog kojih je revizija podnesena, i na koje se odnose pravna pitanja zbog kojih je dopuštena, ne utječu na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

29. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug