REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7178/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marin Mlačić, odvjetnik, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koga zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2024. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 6. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.331,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 46,45 eura od 17.12.2008. do isplate,

- 6,64 eura od 30.1.2009. do isplate,

- 46,45 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 23,23 eura od 31.3.2009. do isplate,

- 25,22 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 19,91 eura od 2.6.2009. do isplate,

- 35,84 eura od 2.7.2009. do isplate,

- 46,45 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 46,45 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 46,45 eura od 23.9.2009. do isplate,

- 27,21 eura od 6.1.2010. do isplate,

- 33,18 eura od 20.2.2010. do isplate,

- 33,18 eura od 17.3.2010. do isplate,

- 46,45 eura od 20.4.2010. do isplate,

- 46,45 eura od 2.6.2010. do isplate,

- 46,45 eura od 3.7.2010. do isplate,

- 46,45 eura od 24.7.2010. do isplate,

- 59,73 eura od 21.8.2010. do isplate,

- 59,73 eura od 23.9.2010. do isplate,

- 96,74 eura od 26.10.2010. do isplate,

- 59,73 eura od 23.11.2010. do isplate,

- 86,27 eura od 25.12.2010. do isplate,

- 92,91 eura od 21.1.2011. do isplate,

- 86,27 eura od 23.2.2011. do isplate,

- 92,91 eura od 24.3.2011. do isplate,

- 74,80 eura od 21.4.2011. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 600449 od dana 11. travnja 2007. godine, sklopljen između stranaka, u dijelu u kojem je tužitelj dužan tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate.

III Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 132,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2007. utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 da tužitelju HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 826,55 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu broj 600449 dana 11. travnja 2007. koji je solemniziran kod javnog bilježnika kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 20.091,00 CHF prema srednjem tečaju za devize HNB na dan isplate, na rok otplate od 48 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 464,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize HNB na dan dospijeća, uz kamatnu stopu u visini 5,20% promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj je prema čl. 6.1. Ugovora platio i naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno od 1,10% od iznosa kredita odnosno iznos od 132,19 eura dana 13. travnja 2007. godine. Tužitelj je otplatio kredit. Tužitelj smatra da je povrijeđeno njegovo pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno onu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – CHF te smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Povrede ugovornih odredbi pravomoćno su utvrđene u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. povodom kolektivnog spora koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv osam banaka u RH između ostalog i tuženika. Nadalje se tužitelj poziva na presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine. Te presude su obvezujuće u ovom sudskom postupku u kojima je utvrđeno postojanje povrede kolektivnih interesa te je utvrđeno korištenje ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima u kojima su ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke i obveza povreda kredita vezanih uz valutnu klauzulu CHF sve sukladno čl. 138 i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača. Dakle, nije se pojedinačno pregovaralo prije zaključenja Ugovora i tuženik nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a zbog ništetnih odredaba predmetnog Ugovora tužitelj je preplatio dugovani iznos po osnovu valutne klauzule. Tužitelj je u otplatnom razdoblju na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF pretplatio utuženi iznos. Tuženik je dana 13. travnja 2007. temeljem odredbe čl.6.1. Ugovora o kreditu naplatio tužitelju i naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,10% od iznosa kredita ili 132,19 eura. Tužitelj navodi da se ni o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, u ugovoru nije navedeno od čega se naknada sastoji, kakva je struktura troška ni način na koji je tuženik došao do iznosa koji je tužitelj platio. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja kako je to tužitelj predložio u tužbi te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tvrdeći da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presude sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njoj teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da joj neke od odredaba Ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost ugovoriti klauzulu vezanu uz CHF ili EUR, a isto je tako bila informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti te da tuženiku dosudi trošak parničnog postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 9 do 14 spisa), otplatni plan (7 do 8 spisa), prometna kartica (list 15 do 20 spisa) saslušan je tužitelj kao stranka (list 48 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja predložen u tužbi u cijelosti osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tuženik u ponudi kredita za kupnju osobnih vozila imao kredite u CHF da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 11. travnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti od 20.091,00 CHF po srednjem tečaju za devize HNB na dan isplate, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 %, uz rok otplate kredita 48 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da su u otplatnom planu precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

6. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba Ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba navesti da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018). Kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, te je zato ta odredba posebno rizična, nepoštena i ništetna obzirom na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedenih parnica iz kojih proizlazi osnovanost, a tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjev.

10. Bez obzira na činjenicu što je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenih parnica proveo je dokaz saslušanjem tužitelja na utvrđenje spornih okolnosti sklapanja predmetnog ugovora. Tužitelja su iz auto kuće uputili kod pravnog prednika tuženika koji je uvjetovao isključivo podizanje kredita u CHF iako je tužitelj bio kreditno sposoban i tražio je kredit u eurima. Nije imao mogućnosti pregovarati o ugovornim odredbama te mu nitko od službenika nije objasnio o ulaznoj naknadi ni na što se ona odnosi niti je na uvid dobio Uvjete banke ili Pravilnik već mu je dana na znanje visina kamatne stope i otplatni plan. Kroz par dana je potpisao Ugovor u banci gdje su tvrdili da je valuta stabilna, Ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije osnovan prigovor tuženika da je tužitelj mogao pregovarati o uvjetima kredita.

11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci presude pod I, temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a).

12. Nije osnovan prigovor zastare koji ističe tuženik u ovom predmetu. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241 ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu dana 29. ožujka 2023., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225 ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

13. Vezano uz dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu za obradu kredita treba navesti da se u konkretnom slučaju radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,10% od iznosa ili 132,19 eura.

14. Prema čl. 295 Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023 – ZOO-a) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u tipskom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

15. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor koji je pripremio tuženik da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo i tužitelj je temeljem odredbe čl.6.1. Ugovora platio tuženiku naknadu u iznosu od 132,19 EUR, ta je odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača tj. tužitelja, pa je temeljem odredbe čl. 81 st.1 ZZP-a nepoštena, a temeljem odredbe čl. 87 st.1 ZZP-a ništetna. Tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve što je stekao bez pravne osnove i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 323 st.1, čl.1111 st.1, čl. 1115 i čl. 29 ZOO-a.

16. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude pod I, II i III.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

18. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska 5.6.2023. prema tbr. 8. točka 1 – 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.10.2024. i 4.12.2024. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura, koje treba uvećati za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio sa 100 % pa mu je sud priznao trošak u iznosu od 826,55 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak od presuđenja sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod IV.

U Zagrebu, 6. veljače 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.