Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-161/2022-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EKO-MURVICA d.o.o. OIB:58401982639 iz Crikvenice, Trg Stjepana Radića 1/II, zastupanog po punomoćnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Savić & Ines Savić, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-591/21-11 od 21. prosinca 2021., dana 06. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-591/21-11 od 21. prosinca 2021. pod točkom I. i II. izreke i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj Ovrv-29421/2017 od 16. svibnja 2017. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku u roku od 8 dana namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 123,743 eur (932,34 kn) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2017. po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 107,38 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-591/21-11 od 21. prosinca 2021. odlučeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10, poslovni broj Ovrv-29421/17 od 16. svibnja 2017. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 932,34 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2017. godine do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv točke I. i II. presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno podredno ukine pobijani dio presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a. No, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP jer u presudi postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava.

6. Predmet spora je nepodmireni iznos tuženika na ime usluga odvoza komunalnog otpada.

7. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi u [adresa]

- da tuženik nije preuzeo posudu za zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada

- da je tužitelj pozvao tuženika na preuzimanje posude za zbrinjavanje miješanog otpada uz upozorenje da je komunalno redarstvo grada [adresa] 30. kolovoza 2018. zaprimilo prijavu tužitelja kako tuženik ne posjeduje posudu za otpad

- da tuženik nije podmirio fiksnu naknadu koja se obračunava po zaduženim posudama.

8. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao kako tuženik privremeno koristi predmetnu nekretninu, što bi rezultiralo time da koristi i uslugu tužitelja, uslugu odvoza komunalnog otpada.

9. Prvostupanjski sud je za energetsku karticu za koju omaškom navodi kako je od 12. travnja 2019. (list 78 spisa), iako je ista izdana 10. travnja 2019., utvrdio kako tužitelj nije dokazao da tuženik privremeno koristi predmetnu nekretninu.

10. Međutim, o navedenim činjenicama postoji proturječnost između onoga što je zaključio prvostupanjski sud i sadržaja isprave energetske kartice koje je izdao HEP.

11. Naime, iz energetske kartice za predmetnu nekretninu (list 78 spisa) proizlazi kako je u spornom vremenskom periodu, odnosno od 17. kolovoza 2016. pa do 13. ožujka 2017. evidentirana potrošnja R1 od 362 iz čega proizlazi zaključak kako je predmetna nekretnina korištena u spornom vremenskom periodu, a tako i obveza tuženika na plaćanje spornih iznosa.

12. Tijekom postupka su bile nesporne činjenice da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine i da nije preuzeo posudu za odvoz smeća, dok je bilo sporno je li tuženik u obvezi podmiriti fiksni dio usluge tužitelja za odvoz komunalnog otpada.

13. Prema odredbi čl. 373. a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prema čl. 373. a st. 2. ZPP drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocijeni pravilno utvrdio, a sve prilikom donošenja odluke iz stavka 1. istog članka. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1 istog članka, drugostupanjski sud može je i donijeti iako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

14. Prema stavu ovoga suda, u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja ispunjene su pretpostavke za donošenje presude iz čl. 373. a st. 1. ZPP, iako postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

15. Odredbom čl. 18. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00 i 129/00) propisano je kako se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako Visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga iz stavka 1. ovoga članka određuje isporučitelj usluge.

16. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13 u daljnjem tekstu ZOGO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge: a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a čl. 30. st. 7. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, te odredbe propisane uredbom Vlade.

17. Odredbom članka 33. st. 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO-a, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

18. Člankom 33. st. 4. ZOGO-a propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom:50/17-84/19. Člankom 33. st. 5. ZOGO-a davatelj usluge dužan je cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika.

19. Uzimajući u obzir naprijed izloženo, nameće se zaključak prema kojem je usluga odvoza komunalnog otpada cjelogodišnja obveza, te nije moguće izvršavati obvezu plaćanja odvoza komunalnog otpada parcijalno, plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela cijene usluge) potrebno je kroz cijelu godinu kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Cijena te usluge, kako je navedeno, zavisi i od količine predanog otpada (varijabilnog dijela), koji zavisi od svojstva otpada, vrstom nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezinom površinom i namjenom, sposobnošću "posjednika" da proizvede otpad, te o volumenu spremnika koji je korisnicima stavljen na raspolaganje i učestalosti skupljanja otpada.), koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je smisao navedenih odredaba bio obuhvatiti cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«(tako i Vrhovni sud u odluci Rev-101/23 od 14. veljače 2023.)

20. Prema tome, osnovano u žalbi navodi tužitelj kako vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge-fiksni dio cijene, za sve mjesece tijekom kalendarske godine, unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec.

21. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na temelju energetske kartice o potrošnji električne energije pogrešno ocijenio navedenu ispravu, navodeći kako iz navedene isprave tužitelj nije dokazao da tuženik privremeno koristi predmetnu nekretninu. Naime, iz navedene isprave proizlazi upravo suprotno, odnosno da je tuženik koristio predmetnu nekretninu u utuženom periodu. Dakle, iako je tužitelj dostavio ispravu iz koje proizlazi kako je tužitelj povremeno koristio predmetnu nekretninu, tuženik nije predložio dokaze koje bi osporile te navode.

22. Prema tome, iako tuženik nije preuzeo kantu za odvoz otpada, što nije bilo sporno tijekom postupka, kao i činjenica da je tuženik vlasnik nekretnine na predmetnoj adresi, te kako je isti povremeno koristio predmetnu nekretninu, dužan je podmiriti fiksni dio cijene za odvoz otpada, sve prema čl. 18. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

23. Visina tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnicu, nije bila sporna tijekom postupka, a utvrđena je uvidom u financijsku karticu od 08. svibnja 2017. (list 5 spisa) te je isti iznos u skladu s Odlukom o načinu plaćanja komunalne usluge tužitelja (list 44-46 spisa) i Cjenikom usluga tužitelja od 01. siječnja 2014. i od 01. siječnja 2017. (list 33-41 spisa).

24. Naime, veličina zadužene posude za stambene objekte određuje se kombinacijom kriterija: izmjerenog korisnog stambenog prostora (m²), broja članova domaćinstva i broja turističkih postelja, a što je u skladu s odredbom čl. 7. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga. U konkretnom slučaju litraža zadužene posude za stambeni prostor iznosi 113,75 litara pa bi to odgovaralo posudi od 120 litara.

25. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dokazao osnovanost I visinu zahtjeva, dok tuženik nije dokazao kako nije koristio spornu nekrentinu, pa je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se održi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP i naloži tuženiku plaćanje utuženog iznosa sa zateznim kamatama propisanim čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO).

26. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP te tužitelju dosuditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. I čl. 155. st.1. ZPP.

27. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr.7/8 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn (Tbr. 50) i uvećano za PDV od 25% (Tbr 42.) iznosi 625,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od ukupno 100,00 kn, što sveukupno iznosi 725,00 kn. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn prema čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 107,38 eur (800,00kn) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Tužitelju nije priznat dio troškova postupka u iznosu od 8,39 eur, a koji se odnosi na paušalni trošak javnog bilježnika, i administrativni trošak tužitelja jer tužitelj nije dokazao da je imao navedene troškove kao i njihovu visinu.

29. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te primjenom čl. 373.a ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II., izreke presude, dok pod točkom III. izreke presude, presuda ostaje neizmjenjena jer nije pobijana žalbom.

Vukovar, 06. veljače 2025.

Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević