K-1300/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Sanji Čule Poljak kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milene Rogošić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FČ zbog kaznenih djela iz čl. 256. st. 1. I dr. Kaznenog zakona ( Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 dalje KZ/11) na glavnoj raspravi održanoj dana 3. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika ODO Split KČ, okrivljenika i braniteljice okrivljenika Ivane Ilić Radnić, odvjetnice u Splitu, a objavljenoj dana 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. F i pok. OČ, rođene K, rođen **.**.1955. u [adresa] kod [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s adresom stanovanja u [adresa], umirovljeni građevinski tehničar, sa završenom srednjom školom, s mjesečnim primanjima od cca 266,00 eura, oženjen, otac četvoro punoljetne djece, bez čina i odlikovanja,

K r i v j e:

I. jer je tijekom prve polovice 2005. godine i tijekom prve polovice 2006. godine, Poreznoj upravi Područnog ureda Split, Ispostavi u Splitu, kao direktor trgovačkog društva Jukić Commerce d.o.o. iz Podstrane, u nakani da za isto trgovačko društvo kao poreznog obveznika ishodi manji razrez javnih davanja s osnove poreza na dobit i poreza na dodatnu vrijednost, na način da je

1. za poslovnu 2004. godinu, svjesno i neistinito u odnosu na isto trgovačko društvo, prikazao manju osnovicu poreza na dobit u odnosu na stvarnu, u ukupnom iznosu od 13,343,09 eura (ranije 100.533,53 kuna), a na koju razliku još nije evidentirao, obračunao te za račun Jukić commerce d.o.o. platio porez na dobit za poslovnu 2004. u ukupnom iznosu od 2.668,61 eura (ranije 20.106,71 kuna,)

2. da je za poslovnu 2005. godinu, svjesno i neistinito u odnosu na isto rgovačko društvo, prikazao manju osnovicu poreza na dodanu vrijednost u odnosu na stvarnu, u ukupnom iznosu od 559.036,06 eura (ranije 4.212.057,22 kuna) te manju osnovicu poreza na dobit u odnosu na stvarnu u ukupnom iznosu 395.252,23 euro (ranije 2.978.028,00 kuna), a na koje razlike još nije evidentirao, obračunao te za račun Jukić commerce d.o.o. platio i to poreza na dodanu vrijednost za poslovnu 2005. godinu u ukupnom iznosu od 130.024,89 eura (ranije 979.672,59 kuna) te poreza na dobit za poslovnu 2005. godinu u ukupnom iznosu od 79.050,44 eura (ranije 595.605,60 kuna),

dakle, s ciljem da druga osoba izbjegne djelomično plaćanje poreza, dao netočne podatke o drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, a djelom se dovelo do smanjenja porezne obveze u velikim razmjerima, s namjerom izvršivši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istih kaznenih djela, a koje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu

II.pa je time počinio produljeno kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine –opisano po članku 256. stavak 3. u svezi s člankom 256. stavak 1. KZ/11, u svezi čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11,

III. Temeljem čl. 256. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 52., okrivljeni FČ

OSUĐUJE SE

-  na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

IV.Potom se temeljem odredbi čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 ( jedne ) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri ) godine računajući od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Temeljem čl.158 st.2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev oštećenoj Republici Hrvatskoj u iznosu od 211.744,36 eura koji iznos ima uplatiti okrivljeni FČ OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1 i 2 toč. 1 i 6 ZKP/08 dužan je okrivljenik FČ na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos u visini od ukupno 2.211,75 eura (dvijetisućedvjestojedanaesteuraisedamdesetpetcenti) i to na ime vještačenja po stalnom sudskom vještaku Miri Krneti iznos od 1.596,65 eura ( tisućupetstodevedesetišesteuraišezdesetipetcenti), na ime vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniju Alujeviću iznos od 400,00 eura ( četiristoeura ), na ime vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću iznos od 65,10 eura ( šezdesetipeteuraidesetcenti), te iznos od 150,00 eura(stopedeseteura) na ime paušalnih troškova, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-899/2013 od 29. ožujka 2016. protiv okrivljenika FČ, zbog kaznenih dijela protiv gospodarstva i to kazneno djelo utajom poreza ili carine- opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo utajom poreza ili carine – opisano po članku 256. stavak 3. u svezi s člankom 256. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11, uz primjenu članka 52. KZ/11, izmijenjenu na raspravi od 19. listopada 2020. (list 278 spisa)

2.Sud je intervenirao u činjenični opis djela na način da je uz iznos u kunama naznačena i protuvrijednost u eurima. Navedeno je učinjeno obzirom da je od 1. siječnja 2023. službena valuta plaćanja u Republici Hrvatskoj EUR. Novčani iznos u eurima obračunat je temeljem fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

3. Očitujući se o optužbi okrivljenik FČ izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela.

4. Obzirom na takvo očitovanje okrivljenika o optužbi, sud je pristupio izvođenju dokaza.

5. U dokaznom postupku sud je suglasnošću stranaka izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem: Porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Split klase: UP/I-471-02/06-01/333, Ur. broj: 513-07-17-07-8 od 31. siječnja 2007., Rješenje Ministarstva financija samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak klase: UP/II-471-02/07-01/246 Ur. broj: 513-04/09-2 od 26. rujna 2009., Porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Split klase:

UP/I-471-02/06-01/333, Ur. broj: 513-07-17-11-19 od 10. siječnja 2011., stanja računa poreznog obveznika Jukić Commercea d.o.o. iz [adresa] prema službenim evidencijama Porezne uprave Područnog ureda Split, Ispostave Split, Pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Mire Krnete iz Splita, Povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Jukić Commerce d.o.o. iz [adresa], , Izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika FČ, Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika FČ s CD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedokinje UČ, zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka UČ i vještaka Mire Krnete od 11. rujna 2019., dopisa RH Ministarstva financija – Porezna uprava Područni ured Split od 9. listopada 2019. i 17. listopada 2019., Mišljenje-dopuna stalne sudske vještakinje Mire Krneta od 7. siječnja 2020., zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem vještaka Mire Krnete od 9. ožujka 2020., Očitovanje stalnog sudskog vještaka Mire Krneta od 24. srpnja 2020., zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem vještaka Mire Krneta od 19. listopada 2020., zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ĐČ od 14. siječnja 2021., zapisnika o saslušanju svjedoka RČ od 1. ožujka 2021., zapisnik o saslušanju svjedoka TČ od 1. rujna 2021..

6.Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐČ, TČ, UČ i RČ te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću i dr. Željku Ključeviću.

7.Na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika iz kojeg je razvidno da isti nije osuđivan.

8.Sud nije prihvatio prijedlog braniteljice okrivljenog da se izvede dokaz vještačenjem po novom vještaku za financije i knjigovodstvo jer je vještačenjem udovoljeno u cijelosti nalogu ODO Split i suda u odnosu na inkriminacije koje su okrivljenom optužnicom stavljene na teret, te je ujedno sukladno raspoloživoj dokumentaciji vještak na te okolnosti izradio nalaz i dao mišljenje (dopune) i očitovanja, te odgovorio na sva pitanja suda, zastupnika ODO Split, braniteljice i okrivljenog, sukladno pravilima struke i etike vještaka, uz obrazloženje koje prihvaća sud u potpunosti, te smatra da nalaz vještaka nije manjkav, a to što vještaku nije bila dostupna sva moguća dokumentacija i što braniteljica i okrivljenik nisu zadovoljni nalazom, mišljenjem i odgovorima vještaka se ne može pripisati u krivnju vještaka.

9.Sud je primijenio novi KZ/11 smatrajući da postoji pravni kontinuitet između utuženih kaznenih djela iz čl. 292. i to upravo u kaznenom djelu protiv gospodarstva-utaji poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. Naime sud je mišljenja da predmetno kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. Kaznenog zakona/97, ima svoj pravni kontinuitet u novom kaznenom djelu utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11, a isto kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11, u ovaj fazi postupka, ujedno je blaže za okrivljenika FČ u svim svojim oblicima, neovisno o propisanom kaznenom okviru, obzirom da to novije kazneno djelo za razliku od prijavljenog kaznenog djela sadrži objektivni uvjet kažnjivosti te se za njegovo počinjenje, također za razliku od prijavljenog kaznenog djela traži postojanje „jače zločinačke volje“, koje se ogleda u zakonskom obilježju porezne obveze „velikih razmjera“ odnosno postojanja porezne obveze u iznosu koji prelazi iznos od 79.633,68 eura , slijedom čega se i u ovom optužnici prijavljeno ponašanje okrivljenika FČ, pravno označuje kao različiti oblici kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11. Pri tome unatoč okolnosti kako je za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3 KZ/11 zapriječena kazna zatvora u gornjoj granici okvira veća (do 10 godina) s obzirom na manju kriminalnu količinu sadržanu u postupanju okrivljenika zbog izmijenjenih neodređenih vrijednosti odredba čl. 256. KZ/11 ipak je blaža po okrivljenika. Naravno u datom slučaju sukladno postojećoj sudskoj praksi kod odmjeravanja kazne sud ne može prekoračiti povoljnije najveće mjere kazne iz starog zakona.

10.Prigovor zastare nije osnovan. Naime sukladno čl. 81. st. 1. alineja 3 KZ/11 u odnosu na kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina. Obzirom da je kazneno djelo opisano u točki 1 izreke počinjeno u prvoj polovici 2005., a kazneno djelo opisano u točki 2 izreke u prvoj polovici 2006., a radi se o produljenom kaznenom djelu, o rokovima zastare u odnosu na isto odlučuje se prema rokovima zastare propisanim u odnosu na točku 2 izreke, odnosno od zadnje poduzete inkriminirane radnje iz sastava produljenog kaznenog djela za koje je terećen okrivljenik.

10.1.Odredba čl. 52. st. 1. KZ/11 glasi: „Produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.“ Iz činjeničnih opisa djela naznačenih u naprijed spomenutim točkama izreke pobijane presude proizlazi da je okrivljeni ista počinio u prvoj polovini 2005. i prvoj polovini 2006. , da ih je počinio u bitnome na istovjetan način i u istom mjestu. Prema tome ovdje je riječ o istim djelima koja su vremenski povezana i čiji način počinjenja je u bitnom identičan, uz napomenu da se porez na dobit plaća za poslovnu godinu, a porez na dodatnu vrijednost PDV) se plaća mjesečno, a na kraju godine se predaje obrazac PDV–K (zbroj mjesečnih PDV-A), pa sve ove odlučne poveznice govore u prilog da inkriminirani postupci okrivljenika uistinu čine jedinstvenu cjelinu u smislu 52. st. 1. KZ/11 koji uređuje koncept produljenog kaznenog djela. Pored spomenutih objektivnih elemenata u konkretnom slučaju postoji i traženi subjektivni element, tj. tzv. produljeni dolus, odnosno produljena pojedinačna odluka okrivljenika da ponavlja istovjetne protupravne radnje.

11.U svojoj obrani koju je iznio pred ODO Split okrivljenik FČ naveo je da se ne osjeća krivim budući da mu nije ništa poznato o načinu na koji bi se trebali knjižiti poslovni odnosi u koju svrhu je angažirao knjigovođu UČ, koja bi obzirom na svoju prirodu posla bila odgovorna za pravilnost knjiženja.

12.U svojoj obrani koju je iznio pred sudom okrivljenik je naveo da se ne osjeća krivim budući da je ugovore sastavljao odvjetnik u dogovoru s poreznom upravom pa da pretpostavlja da je znao što u njima treba stajati. Da se on nije razumio u ekonomiju i da svojoj knjigovođi nikada nije kazao kako da radi. Da je smatrao da PDV plaća krajnji kupac, a Jukić Commerce d.o.o. je uvijek bio prvi prodavatelj. Da ima određenu struku i diplomu Republike Hrvatske, da je njegova firma dobro poslovala, a nakon ovoga da je sve krenulo nizbrdo s tim da je sve to mirovalo deset godina pa da se opet aktualizirano. Da se u međuvremenu razbolio, imao infarkt i da je morao mirovati i da se nije uspio oporaviti.

12.1.Na pitanje braniteljice okrivljenik je odgovorio da je društvo Jukić Commerce d.o.o. bilo u obvezi sagraditi stanove u objektu na Žnjanu, a da je TČ bio vlasnik zemljišta na kojem se gradila nekretnina te je na ime zemljišta trebao dobiti nekoliko stanova i novac, ali da se on ne može izjasniti o kojoj količini i broju se radi ali da je on ispoštovao svoju obvezu u cijelosti. Da misli da je TČ dao određeni iznos novca i na taj način postao suvlasnik zemljišta na kojem se gradio objekt, a kada je objekt sagrađen TČ je na ime svog suvlasničkog dijela na zemljištu dobio naknadu u stanovima u objektu kao isplatu kupoprodajne cijene.

13.Nakon ovako okončanog dokaznog postupka sud je ocijenio sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, a posebno je prosuđivao obranu okrivljenika, iskaze saslušanih svjedoka, materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu kao i nalaze, mišljenja i očitovanja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Mire Krneta te je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je navedeno u izreci ove presude.

14.Budući okrivljenik iskazuje kako se ne smatra krivim i u cijelosti negira učin to je sud krenuo od iznošenja nespornih činjenica.

15.U ovom postupku nije sporno da je okrivljenik FČ bio direktor te jedini osnivač i član uprave poreznog obveznika Jukić Commerce d.o.o. iz [adresa], čija je pretežita djelatnost bila izrada i ugradnja aluminijskih i PVC otvora, koji je tu svoju djelatnost obavljao u privatnoj kući, na adresi u [adresa]., a pored toga se pojavio i kao investitor odnosno graditelj objekta na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Žnjanu zajedno s TČ te okrivljenikom kao fizičkom osobom.

15.1.Također nije sporno da je porezni obveznik Jukić Commerce d.o.o. iz [adresa] prestao postojati kao pravni subjekt i to po rješenju Trgovačkog suda u Splitu broj St- 98/2012 od 30. prosinca 2013. kad je nad njim istovremeno otvoren i zaključen stečajni postupak.

15.2.U postupku nije bilo sporno ni to da je nad poreznim obveznikom Jukic Commerce d.o.o. obavljen porezni nadzor od strane Porezne uprave, Područni ured Split dana 29. studenog 2006. na okolnost nadzora poreza na dodatnu vrijednost za 2004. i 2005. godinu, nadzora poreza na dobit za 2004. i 2005. godinu i nadzora poreza na dohodak od kapitala za 2005. godinu.

16.Ono što je bilo sporno i što je u postupku trebalo nedvojbeno utvrditi jest je li se u društvu Jukić Commerce d.o.o.. postupalo u utuženom razdoblju protivno Zakonu o porezu na dodatnu vrijednost, Zakonu o porezu na dobit, Zakonu o porezu na dohodak, Pravilniku o amortizaciji i Pravilnika o porezu na dodatnu vrijednost, zbog čega bi u konačnici bio oštećen proračun Republike Hrvatske i je li upravo okrivljenik FČ kao direktor društva Jukić Commerce d.o.o. odgovoran za navedeno odnosno je li on postupao u nakani djelomičnog izbjegavanja plaćanja poreza, a zbog čega je došlo do smanjenja porezne obveze.

17.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije i knjigovodstvo Mire

Krneta od 8. srpnja 2015. proizlazi:

- da je porezni obveznik Jukic commerce d.o.o. 31. prosinca 2001. u vlastitu imovinu unio poslovni prostor površine 1370,62 m[2] oznake „broj 2“, koji se nalazi u Stobreču te je isti prostor prodao i predao u posjed trgovačkom društvu „Kerum“ d.o.o Split dana 19. listopada 2004. te za istog i nakon 19. listopada 2004. nastavio kroz svoje poslovne knjige provoditi trošak amortizacije do kraja 2004. i cijelu 2005. te tako umanjivati neosnovano osnovicu poreza na dobit, čime je povrijeđena odredba članka 5. stavak 5. Pravilnika o amortizaciji, prema kojem je propisano da se trošak amortizacije za otuđenu dugotrajnu imovinu priznaje u porezni rashod samo do kraja mjeseca u kojem je ta imovina bila u uporabi. Da je osnovica za koju je neosnovano vršena amortizacija tog poslovnog prostora 11.104,12 eura (ranije 83.664,02 kuna) na koji je obračunata stopa poreza na dobit u iznosu od 20%, što daje rezultat umanjenog poreza na dobit u iznosu 2.220,85 eura (ranije 16.733,00 kuna) za 2004. te umanjenog poreza na dobit u iznosu od 2.220,85 eura (ranije 16.733,00 kuna) za 2005.

-da je porezni obveznik Jukić commerce d.o.o. kao vlasnik poslovnog prostora u Splitu na predjelu Smrdečac u zgradi „Vili Velebita“, koji nosi oznaku broj 6, a nalazi se na prvom katu i ukupne je površine 49,56 m2 u odnosu na koji prostor je od strane Porezne uprave dana 12. listopada 2006. obavljen očevid o čemu je sastavljen zapisnik broj: UP/I-471-02/06-01/333, Ur. broj:513-07-17. prema kojem je utvrđeno da prostor nije nikada bio u funkciji iako je u imovinu poreznog obveznika unesen tijekom poslovne 2003. odnosno da se ne koristi u poduzetničke svrhe, a člankom 1. stavak 1. u svezi s člankom 4. stavak 1. Pravilnika o amortizaciji, amortizacija ili otpis dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod samo ako je imovina stavljena u uporabu. Porezni obveznik prostor je amortizirao tijekom poslovne 2004. i 2005. na način da je neosnovano smanjio osnovicu poreza na dobit u iznosu do 2.055,27 eura (ranije 15.485,44 kune), na koju umanjenu osnovicu mu je obračunat porez na dobit po stopi od 20% što iznosi 420,66 eura (ranije 3.169,49 kuna) koliko je za poslovnu 2004. manje evidentirao, obračunao i platio poreza na dobit u iznosu od 420,66 eura (ranije 3.169,49 kuna) te isto tako manje evidentirao, obračunao i platio poreza na dobit u iznosu od 420,66 eura (tada 3.169,49 kuna) i za poslovnu 2005.

-da je porezni obveznik Jukić Commerce d.o.o. tijekom 2002. godine u vlastitu imovinu unio motorno plovilo marke SEA RAY 260 SUNDANCER, dužine 8,53 metra, usidreno u lučici u Strožancu i zaštićeno navlakom, a isto plovilo nije tijekom poslovne 2004. i 2005. stavljano u uporabu u smislu da je korišteno za gospodarsku djelatnost odnosno pregledom poslovne dokumentacije nije pronađen niti jedan račun o iskazanim prihodima s osnova korištenja istog plovila, a unatoč tome porezni obveznik je isto plovilo tijekom poslovne 2004. i 2005. amortizirao, premda je člankom 1. stavak 1. u svezi s člankom 4. stavak 1. Pravilnika o amortizaciji propisano da je otpis dugotrajne imovine moguć samo ako je stavljen u uporabu te je na takav način neosnovano smanjio osnovicu poreza na dobit za poslovnu 2004. u iznosu od 6.611,58 eura (ranije 49.815,00 kuna) i za poslovnu 2005. u iznosu od 6.611,58 eura (ranije 49.815,00 kuna) na koje neosnovano smanjene osnovice nije obračunao poreza na dobit po stopi od 20%, što iznosi manje poreza na dobit za poslovnu 2004. i 2005. u iznosu od po

1.322,31 eura (ranije 9.963,00 kuna),

-da se u sklopu građevine izgrađene na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu je sastavljen zapisnik Porezne uprave pod brojem Klasa: UP/I-471-02/06-01/333, Ur. broj: 513-07-17-06-2, na zapadnoj nalazi stan koji pripada okrivljeniku, a u sklopu stana nalazi se uzidani kamin s roštiljem te kutna masažna kada, a da se na istočnoj strani građevine nalazi stan u vlasništvu okrivljenika koji je isto tako opremljen kaminom s roštiljem, odnosno utvrđeno je da se u sklopu građevine ne nalazi niti jedan prostor, kojeg bi porezni obveznik koristio u poduzetničke svrhe, a bio bi opremljen kuhinjom „ O“ s ugradbenim elementima, kaminima, masažnoj kadi, a u poslovnoj dokumentaciji poreznog obveznika su pronađeni računi izdani tijekom rujna i listopada 2005. za nabavku kuhinje od strane dobavljača Prima commerce d.o.o., za masažnu kutnu kadu od dobavljača Tirsa d.o.o i za kamine s roštiljima od dobavljača Kamini Hoyan d.o.o, u ukupnom iznosu od 14.862,80 eura (ranije 111.983,83 kune), od čega na ime poreza na dodanu vrijednost otpada 2.680,18 eura (ranije 20.193,83 kuna) s tim da je porezni obveznik neosnovano knjižio iznos od 14.862,80 eura (ranije 111.983,83 kuna) na teret troškova poreznog obveznika za poslovnu 2005. jer se radilo o isporukama s obilježjima privatnosti koje nisu u svezi s obavljanjem gospodarske djelatnosti poreznog obveznika, na što je porezni obveznik neosnovano smanjio osnovicu poreza na dobit za poslovnu 2005., na što još treba evidentirati, obračunati i platiti poreza na dobit za poslovnu 2005. u iznosu od 8.363,31 eura (ranije 63.013,40 kuna).

-da je porezni obveznik Jukić Commerce d.o.o. okrivljeniku kao fizičkoj osobi, a ujedno članu uprave poreznog obveznika, te trećoj osobi TČ zajedno, na temelju isporuke stanova i garaža bez naknade, po Ugovoru o diobi i uspostavi etažnog vlasništva izgrađenog na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i njegovim Aneksom od 30. ožujka 2005. ne utvrdivši razloge, dao veću vrijednost dobara u obliku stanova i garaža, nego tim dvjema fizičkim osobama pripada temeljem njihovog udjela u zajedničkom poslovnom poduhvatu, izrazivši to u novčanoj vrijednosti od ukupno 691.204,53 eura (ranije 5.207.880,59 kuna), umjesto stvarno im pripadajuće vrijednosti na ime njihovog zajedničkog udjela iskazanog u novcu u iznosu od 299.820,82 eura (ranije 2.259.000,00 kuna), te je evidentirao i obračunao u odnosu na okrivljenika dodatnu obvezu poreza na dobit za poreznog obveznika za poslovnu 2005. sadržanog u skrivenoj isplati dobiti u obliku isporuke etažnih dijelova u iznosu od 138.240,98 eura (ranije 1.041.576,72 kuna), a za isporuke TČ, poreznom obvezniku, evidentirao i obračunao za poslovnu 2005. još dodatnu obvezu poreza na dobit u iznosu od 41.875,64 eura (ranije 315.512,05 kuna).

-da je porezni obveznik Jukić Commerce d.o.o. za naručitelja SPLITING d.o.o. iz Splita, za radove obavljene na Gimnaziji u Sinju, dana 12. listopada 2004., ispostavio Okončanu situaciju, koju je naručitelj prihvatio 30. studenog 2005. i to u iznosu od 27.501,12 eura (ranije 207.207,24 kuna), a prema članku 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem je isporuka dobara obavljena, odnosno u konkretnom slučaju u trenutku prihvata situacije od naručitelja radova s tim da u poslovnim knjigama poreznog obveznika nikada nije evidentiran i obračunat porez na dodanu vrijednost na spomenuti iznos od 27.501,12 eura (ranije 207.207,24 kuna), čime je za poreznog obveznika neosnovanim neobračunavanjem umanjena porezna obveza s osnova poreza na dodanu vrijednost na isti iznos po stopi od 22% za poslovnu 2005. u iznosu od 4.959,21 eura (ranije 37.365,24 kuna).

-da je porezni obveznik Jukić commerce d.o.o. na čestici zemlje broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgradio građevinu za koju je utvrđeno da nosi naziv „APARTHOTEL“ ukupne površine 5.087,28 m[2] , koja se sastoji od podruma, prizemlja 1 i 2 te četiri kata odnosno da je dana 30. ožujka 2005., izvršena isporuka stanova i garaža, kao samostalnih uporabnih cjelina, okrivljeniku FČ i TČ s tim da je fasada istog objekta dovršena, stolarija ugrađena, garažni prostori odvojeni rolo vratima, hodnici popločani i obojani, na ulaznim vratima pojedinih samostalnih stambenih cjelina nalaze se pločice s imenima raznih osoba uz prisutnost otirača pred vratima, a poreznim nadzorom je utvrđeno da porezni obveznik protivno spomenutoj odredbi članka 7. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, za isporuke stanova i garaža, odnosno na njihovu građevinsku vrijednost u iznosu do 536.630,86 eura (ranije 4.043.215,22 kuna) nije okrivljeniku i TČ, za poslovnu 2005. po stopi od 22% na taj iznos evidentirao, obračunao i platio s osnove poreza na dodanu vrijednost ukupni iznos od 118.058,02 eura (ranije 889.508,19 kuna),

-da je porezni obveznik Jukić commerce d.o.o. po računu R-2 broj 26a/05 od 20. listopada 2005. za primljene isporuke za građevinu APARTHOTEL“ u vidu nabavke i postave vodovodne i kanalizacijske instalacije od dobavljača ĐČ iz [adresa], iskoristio pretporez u iznosu od 7.007,76 euro (ranije 52.800.00 kuna) premda taj isti račun koji glasi na iznos od 31.853,47 eura (ranije 240.000,00 kuna) nije platio, čime povrijedio odredbu članka 17. stavak 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost odnosno odredbu članka 133. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, koja dopušta poreznom obvezniku odbitak od predujma poreza na dodanu vrijednost samo ako je roba plaćena, pa je u odnosu na poreznog obveznika za poslovnu 2005. godinu, neosnovano za osnovcu od 31.853,47 eura (ranije 240.000,00 kuna) iskazano korištenje pretporeza s osnove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 7.007,76 eura (ranije 52.800,00 kuna).

18.Iz dopune nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Mire Krneta za financije i računovodstvo od 7. siječnja 2020. proizlazi da su joj na raspravi održanoj dana 11. rujna 2019. godine postavljena pitanja koja se odnose na: (1) podatkovnu osnovu, način obračuna i stope amortizacije koje se odnose na specificirane stavke dugotrajne imovine društva Jukić Commerce d.o.o., te (2) obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost vezano uz izgradnju objekta na Žnjanu, a na temelju dostupne knjigovodstvene dokumentacije društva Jukić Commerce d.o.o u odnosu na postavljena pitanja ista je odgovorila:

19.U sustavu evidentiranja poslovnih događaja, te obračunu i izvještavanju o rezultatima poslovanja poslovnih subjekata, amortizacija predstavlja postupno trošenje dugotrajne imovine, odnosno sustavan raspored vrijednosti dugotrajne imovine tokom vijeka njezine upotrebe. Učestalo se napominje u praktičnoj literaturi kako amortizacija predstavlja nenovčani izdatak poslovanja koji, uvažavajući utvrđeni zakonodavni okvir, umanjuje osnovicu obračuna poreza na dobit, odnosno dohodak. Regulacijski okvir koji se odnosi na pitanje amortizacije dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine poslovnih subjekata obuhvaća računovodstvene standarde financijskog izvještavanja, te Zakon o porezu na dobit koji, između ostalog, određuje do koje razine je trošak amortizacije porezno priznat trošak. Sukladno sadržaju navedenih računovodstvenih standarda, obračunu amortizacije podliježe imovina: (1) namijenjena za korištenje u proizvodnji ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe, (2) koja se očekuje koristiti duže od jednog razdoblja (jedne poslovne godine), (3) koja je namijenjena za korištenje na neprekidnoj osnovi u svrhu aktivnosti poduzetnika, te (4) koja ima ograničeni vijek upotrebe. Zakon o porezu na dobit, uz navedene kriterije, utvrdio je vrijednosni kriterij, odnosno određuje da dugotrajnu materijalnu i nematerijalnu imovinu predstavlja ona imovina čiji je trošak nabave veći od 265,44 eura (tada 2.000,00 kuna) i vijek trajanja duži od godinu dana. Odredbama istog Zakona također je utvrđeno: (1) da se amortizacija obračunava pojedinačno na pojedinu stavku materijalne i nematerijalne imovine, (2) da amortizaciji ne podliježe zemljište, šume i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture i umjetnička djela, (3) da se amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje kao rashod u svoti obračunatoj na trošak nabave predmetne dugotrajne imovine po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa utvrđenih predmetnim Zakonom. Zakonodavac daje mogućnost da se godišnje stope amortizacije (navedene prethodno) mogu podvostručiti. Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom. Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu. Konačno, trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.

20.Za predmetnu dugotrajnu imovinu društva Jukić Commerce d.o.o., odnosno za poslovni prostor u Stobreču površine 1377 m[2] , na temelju knjigovodstvene dokumentacije društva, utvrđeno je: (1) da je predmetna imovina evidentirana u popisu dugotrajne imovine društva na dan 31. prosinca 2001. godine pod identifikacijskom oznakom 82., (2) da je naveden datum nabave predmetne dugotrajne imovine 31. prosinca 2001. godine, (3) da je navedena vrijednost imovine prema trošku nabave na dan popisa u kunama u iznosu od =555.382,61 eura (ranije 4.184.530,28 kn), (4) da su navedene stope amortizacije - redovna od 2,50%, odnosno ubrzana od 2,50%, te (5) da je iskazana vrijednost djelomičnog, odnosno jednokratnog otpisa u iznosu od =138.845,65 eura (ranije 1.046.132,57 kn). Društvo je tako, u navedenoj godini, ukupnu nabavnu vrijednost predmetne dugotrajne imovine umanjilo jednokratno za 25%, ne iskazujući posebno vrijednost zemljišta pripadajućeg predmetnoj nekretnini iako se zemljište izuzima iz obračuna amortizacije. U narednim godinama za predmetnu je nekretninu u knjigovodstvenoj dokumentaciji društva, obračunata amortizacija u vrijednosnom iskazu. Predmetna je nekretnina, s danom 19. listopada 2004. godine, sukladno sadržaju Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenom između društva Jukić Commerce d.o.o. (kao prodavatelja) i društva Kerum d.o.o. (kao kupca), prodana. Sukladno odredbi Zakona o porezu na dobit, amortizacija prodane dugotrajne imovine može se priznati kao porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je imovina bila u upotrebi. Za predmetnu imovinu trošak amortizacije, kao porezno priznati rashod, društvo je moglo priznati za deset od dvanaest mjeseci 2004. godine. U odnosu na predmetnu nekretninu zaključno se utvrđuje kako je društvo moglo iskazivati i obračunavati trošak amortizacije kao porezno priznat rashod na način da je (1) u nabavnoj vrijednosti predmetne nekretnine posebno iskazalo vrijednosti zemljišta i vrijednosti građevinskog objekta, (2) obračunalo amortizaciju po propisanim stopama amortizacije na pojedinu vrstu nekretnine (zemljište, građevinski objekt), te (3) obračunalo amortizaciju za 2004. godinu, za građevinski objekt, po propisanim stopama za deset mjeseci jer je u desetom mjesecu predmetna nekretnina prodana. Trošak amortizacije, kao porezno priznat rashod, društvo je moglo obračunavati i koristiti za nekretnine, odnosno pokretnine navedene u nastavku. Za poslovni prostor u Stobreču, površine 1.377 m[2] , društvo je moglo obračunati i koristiti trošak amortizaciju kao porezno priznat rashod za građevinski objekt (bez pripadajućeg građevinskog zemljišta), po godišnjoj stopi amortizacije od 5% na nabavnu vrijednost, u razdoblju od navedenog vremena stjecanja nekretnine (31. prosinca 2001.) do kraja mjeseca u kojem je predmetna nekretnina promijenila vlasnika, odnosno do prodaje predmetne nekretnine (31. listopada 2004.).

21.Za poslovni prostor u Splitu, u zgradi „Vila Velebita", površine 49,56 m[2] , društvo je moglo obračunati i koristiti trošak amortizacije kao porezno priznat rashod- za građevinski objekt (bez pripadajućeg zemljišta), po godišnjoj stopi amortizacije od 5% na nabavnu vrijednost, od 31. listopada 2003. godine nadalje pod uvjetom da je predmetna nekretnina korištena za obavljanje poslovne aktivnosti društva.

22.Za motorno plovilo marke SUN RAY 260 SUNDANCER duzine 8,53 m, društvo je moglo obračunavati i koristiti trošak amortizacije kao porezno priznat rashod, po godišnjoj stopi amortizacije od 5% na nabavnu vrijednost, od 15. srpnja 2002. godine nadalje, pod uvjetom da je predmetno plovilo korišteno za obavljanje poslovne aktivnosti društva.

23.Za građevinski objekt izgrađen u Splitu, na predjelu Žnjan, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem građevne dozvole kojom nadležni Ured državne uprave odobrava građenje aparthotela na građevinskoj čestici oznake T 1-2 prema DPU-u, ukupne neto površine 4.574,46 m[2] , društvo je moglo obračunati i koristiti trošak amortizacije kao porezno priznat trošak za građevinski objekt (bez pripadajućeg zemljišta), po godišnjoj stopi od 5% na nabavnu vrijednost, te na pojedine stavke opreme aparthotela po različitim stopama amortizacije, od trenutka izgradnje objekta aparthotela i stavljanja hotelskog sadržaja u funkciju nadalje, pod uvjetom da je predmetna nekretnina izgrađena i korištena kao hotelski objekt, u hotelskom poslovanju.

24.Zaključno da se napominje kako se trošak amortizacije može priznati kao porezno priznat rashod ako se odnosi na zakonom utvrđene vrste dugotrajne imovine, ako se predmetna dugotrajna imovina koristi za obavljanje poslovne aktivnosti poslovnog subjekta, te ako se u obračunu amortizacije primjenjuju propisane amortizacije stope.

25.Načelno, oporezivanje prometa nekretnina u Hrvatskoj, uređeno je Zakonom o porezu na promet nekretnina. Od početka 1998. godine promet novosagrađenih nekretnina oporezuje se i prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (PDV) Kada se promet nekretnina oporezuje po Zakonu o prometu nekretnina primjenjuje se stopa od 5%. Kod oporezivanja prometa nekretnina sukladno odredbama Zakona o PDV, primjenjuje se stopa 22%. Primjena jedne ili druge stope kod oporezivanja prometa nekretnina ovisi o tome tko prodaje nekretninu (poslovni subjekt - pravna osoba ili fizička osoba), odnosno radi li se o staroj ili novoj nekretnini.

26.Porez na dodanu vrijednost obračunava se i plaća po stopi od 22% za novosagrađene nekretnine koje prodaju pravne osobe. Osnovicu za obračun PDV-a u prometu novosagrađenih objekata čini naknada za vrijednost isporučenog objekta koja ne sadržava vrijednost zemljišta niti iznos naknade za komunalno uređenje zemljišta, sukladno odluci nadležnih tijela.

27.Raspoloživa poslovna dokumentacija društva Jukić Commerce d.o.o. pokazuje da je društvo obveznik poreza na dodanu vrijednost.

28.U odnosu na predmetnu nekretninu - objekt na predjelu Žnjan u Splitu, razvidno je da je društvo pribavilo pravomoćnu građevnu dozvolu označenu kao klasa: UP/I 361- 03/04-01/00071,Ur.broj:2181-05-02-00-04-03 dana 9. srpnja 2004.godine s naznakom predmetnog društva kao investitora, za građenje aparthotela na naznačenoj građevinskoj čestici. Predmetno je društvo izvelo građevinske radove i izgradilo objekt na način da su utvrđeni etažni dijelovi izgrađenog objekta, te određeni broj etažnih dijelova stavljenu promet. S aspekta primjene odredbi Zakona o PDV-u, u trenutku isporuke etažnih dijelova predmetne građevine (novosagrađenog objekta) od strane pravne osobe (društva) fizičkim osobama, porezni je obveznik dužan obračunati i naplatiti iznos PDV-a. Dostupna knjigovodstvena dokumentacija društva, odnosno konto-kartice označene (1) „Proizvodnja u tijeku Žnian, vlastiti materijal (račun 6000)“, (2) „Proizvodnja u tijeku - Žnjan, korištene vanjske račun 60001)“, (3) „Proizvodnja u tijeku Žnjan, troškovi komunalne infrastrukture (račun 60002)“, te (4) „Proizvodnja u tijeku Žnjan, vrijednost zemljišta (račun 60003)“, pokazuju kako je društvo izgradnju predmetnog objekta realiziralo kao poslovni projekt, te u postupku izgradnje objekta PDV sadržan u ulaznim računima (računima dobavljača za izvršene isporuke društvo) iskoristilo kao pretporez.

29.Ugovorom o diobi i uspostavi etažnog vlasništva (izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) - izjava o izdvajanju samostalnih uporabnih cjelina unutar navedenog objekta, sklopljenim između VČ i društva Jukić Commerce d.o.o., ovjerenim od strane javnog bilježnika dana 21. svibnja 2005. godine (Ov-1688/05), odnosno Aneksom broj 1 predmetnog ugovora, ovjerenim od strane javnog bilježnika dana 30. ožujka 2005. godine (Ov -3222/05), utvrđene su etažne cjeline predmetnog objekta, te suvlasnički dijelovi koji pripadaju FČ, TČ i društvu Jukić Commerce d.o.o. Suvlasnik (jedan ili više ortaka u zajedničkom poslu), kao fizička osoba koja nije u sustavu PDV-a, kada sudjeluje u izgradnji građevinskog objekta unosom zemljišta, te kada mu investitor (trgovačko društvo koje je u sustavu PDV-a) to zemljište nadoknađuje (plaća) isporukom građevine (ili njezinih dijelova) kao naknadu za zemljište koje je unio u izgradnju građevine, tada fizička osoba (jedna ili više njih), kao krajnji kupac, dužna snositi PDV koji je investitor obračunao na isporučenu građevinu ili dio građevine. Zaključno je stoga predmetno društvo, kao porezni obveznik PDV-a, kod isporuke dijelovi izgrađenog objekta suvlasnicima građevinskog zemljišta na kojemu je objekt izgrađen trebao obračunati i naplatiti PDV, uvažavajući nabavnu vrijednost predmetnog objekta, odnosno pojedine etažne cjeline, umanjenu za vrijednost zemljišta i naknade za komunalno uređenje zemljišta.

30.Trošak amortizacije poslovnim se subjektima, kod obračuna uspješnosti poslovanja, priznaje kao porezno priznat trošak, između ostalih kriterija, ako se obračunava tzv. linearnom metodom, na pojedinu stavku dugotrajne imovine, po godišnjim stopama amortizacije koje su zakonom utvrđene Zakon o porezu na dobit. Obzirom na vrstu dugotrajne imovine predmetnog društva (zemljište, građevinski objekt - poslovni prostor, plovilo), društvo je u obračunu troška amortizacije moglo, sukladno Zakonu, primijeniti %-tu godišnju amortizacijsku stopu za građevinska zemljišta pripadajuća predmetnim poslovnim prostorima, te 5%-tnu godišnju amortizacijsku stopu za građevinske objekte, odnosno poslovne prostore i plovilo. Društvo je također moglo iskoristiti zakonsku mogućnost udvostručavanja navedenih amortizacijskih stopa a da tako obračunata amortizacija bude porezno priznat rashod kod obračuna uspješnosti poslovanja društva.

31.Poslovna dokumentacija društva Jukić Commerce d.o.o. koja je korištena kod izrade Mišljenja od 8. srpnja 2015. godine i dopune istog, odnosi se na dostupnu poslovnu dokumentaciju društva, a posebno: (1) Ugovor o kupoprodaji nekretnine, i to poslovnog prostora broj 2 koji se nalazi na visokom prizemlju i prvom katu zgrade anagrafske oznake Stobreč, Sv.Lovre 45, ukupne površine 1.370,60 m[2] kojeg je porezni obveznik sklopio s trgovačkim društvom Kerum d.o.o., Split, Zrinjsko- frankopanska 68, 19. listopada 2004. godine, (2) poslovnu dokumentaciju poreznog obveznika koja se odnosi na izgradnju i prodaju etažnih cjelina objekta na Žnjanu, u Splitu, na čes.zem.98/1 ZU 676 k. o. [katastarska općina], odnosno Ugovor o kupnji čes.zem.676 /1 ZU k. o. [katastarska općina] od 25. veljače 2003. godine, sklopljenog s prodavateljem TČ iz [adresa], Dodatnu izjavu od 15. travnja 2003. godine kojom se mijenja Ugovorom utvrđena vrijednost predmetne nekretnine, Ugovor o prodaji 1/10 ukupne površine čes.zem.98/1 ZU 676 k. o. [katastarska općina], u vlasništvu poreznog obveznika, FČ, iz [adresa], od 9. srpnja 2004. godine, Građevinsku dozvolu izdanu od strane ureda državne uprave splitsko-dalmatinske županije, Odsjek za graditeljstvo i obnovu, kojom se poreznom obvezniku kao investitoru odobrava gradnja aparthotela na građevinskoj čes.zem. 98/1 (i to garaža, dizala, stubišta i pomoćnog prostora, recepcije, restorana, 14 apartmana na prizemlju I i II, te 30 apartmana na 3 kata objekta; kupoprodajni ugovor sklopljen 9. kolovoza 2004. godine između poreznog obveznika i ŠČ iz [adresa] o prodaji 22 m[2] površine koja u stvarnosti čini idealni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Aneks broj 1 Ugovora o kupnji i prodaji sklopljen 23.LL.2004. godine između poreznog obveznika, FČ i TČ kojim se utvrđuju udjeli u građevinskom zemljištu, odnosno čes.zem. 98/1 ZU 676, k. o. [katastarska općina] u omjerima: porezni obveznik - 7/10, FČ 1/10 i TČ 2/10 predmetne nekretnine, Ugovor o diobi i uspostavi etažnog vlasništva na objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 676 k. o. [katastarska općina], koji je u stvarnosti građevinski objekt površine 5.087,28 m[2] , sastavljen od podruma, prizemlja 1 i 2, te 4 etaže, sklopljenog 21. veljače 2005. godine, između poreznog obveznika, FČ i TČ, koji utvrđuje da su navedeni suvlasnici etažnih dijelova predmetne nekretnine, Aneks broj 1 Ugovora o diobi i uspostavi etažnog vlasništva, sklopljenog 30. ožujka 2005. godine koji utvrđuje pripadnost pojedinih samostalnih etažnih cjelina pojedinom od, u osnovnom ugovoru, navedenih suvlasnika, i zemljišno- knjižni uložak broj [broj ZK uloška]/a, te (3) poslovnu dokumentaciju vezanu uz kupnju i korištenje plovila marke SEA RAY 260 SUNDANCER, odnosno računa broj 1507/260 od 15. srpnja 2002. godine trgovačkog društva Nautika centar Nava d.o.o. Split.

32.Također je izvršen uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju društva koja se odnosi na popis i obračun amortizacije dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, stanje na dan 31. prosinca 2001., 2002., 2003. i 2004. godine, te konto kartice proizvodnje u toku za objekt Žnjan, po različitim vrstama ulaganja u objekt, s tim da je prilikom nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2015. korištena knjigovodstvena dokumentacija društva izuzeta u postupku nadzora i priložena spisu, te je obavljen uvid u ukupnu dokumentaciju društva, raspoloživu i dostupnu u Poreznoj upravi Područni ured Split, a obzirom da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu (Tt-t4/3553-4. od 21. siječnja 2015.) predmetno društvo brisano iz Sudskog registra, može se zaključiti kako je vještaku bila ograničena dostupnost drugoj poslovnoj dokumentaciji.

33.Na pitanje zastupnika optužbe vještakinja je odgovorila da što se tiče poslovnog prostora u Stobreču koji je u listopadu 2004. prodan društvu Kerum, prema knjigovodstvenoj evidenciji trgovačkog društva u toj godini na nabavnu vrijednost u iznosu do 555.382,61 eura (ranije 4.184,530,28 kuna) okrivljeni je obračunao amortizaciju po redovnoj stopi od 2,5 i ubrzanu amortizaciju uvećanu za 2,5 što mu je zakonodavac dozvolio i time iskazao ukupni trošak amortizacije za 2004. u iznosu do 27.769,13 eura (ranije 209.226,52 kuna), a trebao je iskazati za 10 mjeseci 2004. u iznosu 25.455,17 eura (ranije 191.791,98 kuna) jer je nekretnina prodana u desetom mjesecu te godine te je time poreznu osnovicu umanjio za 4.628,18 eura (ranije 34.871,09 kuna) i manje iskazao poreza na dobit u iznosu od 23.140,94 eura (ranije 174.355,43 kuna), a za ne pripadajuće povećanje porezne osnovice od 4.628,18 eura (ranije 34.871,09 kuna) uplatiti porez u iznosu od 12.870,70 eura (ranije 96.974,29 kuna).

34.Na pitanje braniteljice vještakinja je odgovorila da je okrivljenik za 10 mjeseci do prodaje poslovnog prostora u Stobreču koristio dopuštenu zakonsku stopu amortizacije koja je tada iznosila 5 % jer se radi o zakonom dozvoljenoj ubrzanoj amortizaciji koju je te godine zakonodavac omogućio, tako da je jedini problem bio što se koristila amortizacije u 2004. kada je nekretnina bila prodana. Da je činjenicom sklapanja kupoprodajnog ugovora (prodaja prostora u Stobreču) osnova za prestanak korištenja nekretnine odnosno prestanak korištenja amortizacije nekretnine kao vrijednosti za smanjenje porezne osnovice za obračun poreza na dobit ne ulazeći u činjenicu kada je stvarno kupac upisao svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini jer da ona nema saznanja kada je izvršen prijenos prava vlasništva, ali činom kupoprodaje predmetna nekretnina prestala je proizvoditi ekonomske učinke za t.d. Jukić Commerce.

35.Na pitanje zastupnika optužbe vještakinja je odgovorila da što se tiče uskrate poreza na dobit od strane poreznog obveznika za poslovnu 2004. u odnosu na poslovni prostor u zgradi " U Velebita " u kartici osnovnih sredstava na poziciji 180 vodi se poslovni prostor od 49,56 m2 po nabavnoj vrijednosti 42.066,32 eura (ranije 316,948,69 kuna), a za 2004.. trgovačko društvo je na predmetnu nekretninu obračunalo redovnu i ubrzanu amortizaciju po ukupnoj stopi 5% odnosno u iznosu 2.103,31 eura (ranije 15.847,44 kuna) obzirom da predmetna nekretnina nije stvarala ekonomske učinke za trgovačko društvo, a time je neosnovano obzirom na trošak amortizacije umanjena porezna osnovica društva za tu godinu i vrijednost poreza na dobit umanjena za 420,66 eura (ranije 3.169,49 kuna).

36.Na pitanje braniteljice vještakinja je odgovorila da ukoliko se poslovni prostor upotrebljava u poslovne svrhe odnosno ako je u funkciji stvaranja ekonomskih vrijednosti društva tada se obračunava ova amortizacija od 5 % i porezno je priznat trošak, da ona nije izvršila uvid u stanje ali iz sadržaja u sudskom spisu je moguće zaključiti kako prostor nije bio u funkciji obavljanja djelatnosti trgovačkog društva.

37.Na pitanje braniteljice vještakinja je odgovorila da što se tiče predmetnog plovila trgovačko društvo je na kartici osnovnih sredstava za 2004.g. na poziciji 164 evidentiralo plovilo po iznosu od 66.115,86 eura (ranije 498.150,00 kuna) te obračunalo redovnu i ubrzanu amortizaciju u iznosu od 10% odnosno trošak amortizacije u iznosu od 6.611,58 eura (ranije 49.815,00kuna), a kako plovilo nije stvaralo ekonomske učinke za trgovačko društvo time je ne pripadajuće umanjena porezna osnovica poreza na dobit za tu godinu i obračun u iznosu od 1.322,31 eura (ranije 9.963,00 kuna). Poslovni prostor nije bio u popisu dugotrajne imovine trgovačkog društva niti je amortizacija tog prostora korištena kao porezna olakšica. Vezano za porez na dobit, a u odnosu na prostor U Velebita i plovilo da je poslovni prostor u Vili Velebita bio u popisu dugotrajne imovine i da je amortiziran za 2005. da je nabavna vrijednost 42.066,32 eura (ranije 316.948,69 kuna), obračunata amortizacija iznosi 2.103,31 eura (ranije 15.847,44 kuna) i ne pripadajuće umanjena porezna osnovica za 420,66 eura (ranije 3.169,49 kuna). Da je predmetno plovilo vidjela samo na slikama odnosno u Marini i da ne može zamislit da se time prenosila neka građevinska oprema na neko gradilište. Obzirom na djelatnost kojom se društvo bavilo ne može vizualizirati da je prevozio građevinsku opremu niti je našla dokumentaciju iz koje je razvidno da su uspoređeni troškovi prijevoza radnika društva na gradilištima na otoku , uspoređujući s troškom prijevoza koristeći usluge Jadrolinije. Zaključno, da je poduzetnik mogao investirati u kupnju plovila ali da to ne znači da je mogao amortizaciju plovila iskoristiti za umanjenje porezne osnovice. Da je porezni obveznik mogao koristiti amortizaciju za vozilo u slučaju da je brod korišten za prijevoz radnika ali jedino ukoliko iz knjigovodstvene dokumentacije društva razvidno da su nastali troškovi tog prijevoza i da su usporedivi sa troškovima javnog ili nekog drugog prijevoza. Da je ukupno plaćeno manje poreza u iznosu od 2.668,61 eura (ranije 20.106,71 kuna) poreza na dobit za 2004., ne pripadajuće umanjena porezna osnovica za 2004. po osnovi troška amortizacije je 13.343,09 eura (ranije 100.533,53 kuna), a manje iskazan porez na dobit je u iznosu 2.668,61 eura (ranije 20.106,71). Da je plovilo u evidenciji dugotrajne imovine trgovačkog društva, da je nabavna vrijednost 66.115,86 eura (ranije 498.150,00 kuna), obračunata amortizacija 6.611,58 eura (ranije 49.815,00 kuna) za što je ne pripadajuće umanjena osnovica poreza na dobit te time iskazana manja vrijednost poreza na dobit u iznosu od 1.322,31 eura (ranije 9.963,00 kune) Vezano za plovilo okrivljeni je koristio redovnu i ubrzanu stopu amortizacije u iznosu od 10% što je Zakonom dopušteno u varijanti da je korišteno u poslovne svrhe.

38.Na pitanje suda vještakinja je odgovorila da niti iz registra niti iz sudskog spisa ne postoji dokaz (dokumenti, fakture i sl.) na okolnost najma predmetnog plovila trećim pravnim i poslovnim subjektima slijedom čega se zaključuje da plovilo nije korišteno u svrhe za obavljanje ekonomske djelatnosti društva jer društvo nije bilo registrirano za "charter" djelatnost

39.Na pitanje zastupnika optužbe vještakinja je navela da je krajnji rok za podnošenja prijave od strane društva Jukić u roku od mjesec dana od završetka poslovne godine 2004. za prijavu poreza na dobit. Za prijavu PDV je 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem su poslovne promjene nastale, a predaja financijske dokumentacije za obveznike poreza na dobit je travanj mjesec naredne godine za prethodnu. Porezni obveznik je dužan konačan obračun poreza na dodanu vrijednost za 2004.. napraviti u siječnju 2005. Teoretski osoba može podnijeti konačnu prijavu 1. siječnja pod pretpostavkom da je proknjižio sve račune iz 12 mjeseca prethodne godine s tim da njoj nije poznato kojeg je točno datuma Jukić Commerce podnio konačnu prijavu PDV

–a za 2004.

40.Na pitanje braniteljice vještakinja je odgovorila da nema saznanja je li FČ prijavljivao PDV ali je to obveza svakog poreznog obvezanika, za trgovačka društva.

41.Na pitanje zastupnika optužbe vještakinja je odgovorila da je Jukić commerce d.o.o. gospodinu TČ isporučilo etažnih dijelova nekretnine na Žnjanu u većoj ukupnoj vrijednosti od pripadajuće i to 386.537,33 eura (ranije 2.912.365,56 kuna) što znači da je trebalo povećati poreznu osnovicu poreza na dobit za isporučenu vrijednost etažnih cjelina. Osnovica je za obračun poreza na dobit za 2005.. po osnovi isporuke ne pripadajućeg dijela etažnih cjelina TČ je 386.537,33 eura (ranije 2.912.365,56 kuna), odnosno razlika između vrijednosti stvarno isporučenih etažnih cjelina od 585.417,88 eura (ranije 4.418.365,56 kuna) i stvarno pripadajuće vrijednosti obzirom na udjel u zajedničkom poslu od 199.880,54 eura (ranije 1.506.000,00 kuna). Osnovica obračuna poreza na dobit po ovom osnovu je 386.537,33 eura (ranije 2.912.365,56 kuna) a vrijednost poreza na dobit po stopi 20% na predmetnu osnovicu iznosi 77.307,46 eura (ranije 582.473,11 kuna). Nadalje je navela da manje obračunata i iskazana vrijednost poreza na dobit za 2005. po osnovu plovila, prostora i isporuke etažnih cjelina iznosi 79.050,44 eura (ranije 595.605,60 kuna), a osnovica je 395.252,23 eura (ranije 2.978.028,00 kuna).

42.Na pitanje braniteljice vještakinja je odgovorila da pri obračunu i iskazivanju poreza na dobit za utvrđivanje suvlasničkih udjela u poslu od strane poreznog obveznika, a kod ortakluka je relevantno na koji način su strane u zajedničkom poduhvatu utvrdile međusobna prava i obveze te knjigovodstvena dokumentacija temeljem koje su izvršene isporuke odgovarajućih etažnih cjelina partnerima u sporazumu. Osnova za utvrđivanje odnosa među partnerima u zajedničkom poduhvatu je osnovni ugovor i aneks na osnovi ugovor te knjigovodstvena dokumentacija o stvarno izvršenim isporukama etažnih dijelova nakon izgradnje objekta. Vezano za navedeno, relevantna osnova za obračun poreza na dobit je stvarno isporučena etažna cjelina i njihova vrijednost.

43.U svom očitovanju od 24. srpnja 2020., u odnosu na manje iskazanu vrijednost PDV-a za objekt na Žnjanu i Gimnaziju u Sinju te vezano uz dobavljača ĐČ za objekt na Žnjanu, stalna sudska vještakinja za financije i knjigovodstvo je navela:

44.Sukladno sadržaju raspoložive poslovne dokumentacije društva Jukić Commerce d.o.o. te sadržaju vještva od 8. srpnja 2015. godine, društvo je, u razdoblju od 25. veljače 2003. godine (kada je sklopljen ugovor o kupnju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prodavateljem Domljanović TČ) do 30. ožujka 2005. godine (kada je dodatkom broj 1 izmijenjen ranije sklopljen ugovor o diobi i uspostavi etažnog vlasništva na način da se utvrđuje pripadnost pojedinih etažnih cjelina između poreznog obveznika, TČ i FČ), realiziralo i u poslovnim knjigama evidentiralo izgradnju građevinskog objekta s pravomoćnom građevnom dozvolom za izgradnju aparthotela (izdanoj 9. srpnja 2004. godine), u konačnici izveden kao građevina površine 5.087,28 m[2] , podijeljena u 103 uporabne cjeline, od kojih je svakom dioniku u predmetnom ulaganju pripao određeni broj etažnih cjelina. Društvo je nakon izgradnje građevinskog objekta, suvlasnicima (fizičkim osobama) isporučio etažne dijelove izgrađenog objekta i to: (1) Đ. 24 etažne cjeline, ukupne površine 1.020,27 m[2] te (2) FČ V. 10 etažnih cjelina, ukupne površine 703,95 m .

45.U podjeli medu suvlasnicima udio društva (poreznog obveznika) je 69 etažnih cjelina, ukupne površine 3.363,06 m[2] . Prema podacima sadržanim u knjigovodstvenoj dokumentaciji društva poreznog obveznika, odnosno konto karticama 60000 - Proizvodnja u toku - vlastiti materijal, 60001 - Proizvodnja u toku - vanjske usluge, 60002 - Proizvodnja u toku troškovi komunalne infrastrukture, 6003 - Proizvodnja u toku vrijednost zemljišta, s evidencijom troškova pripreme i izgradnje predmetnog objekta, utvrđena je ukupna vrijednost objekta u iznosu od =2.624.181,62 eura (ranije 19.771.896,45 kn), odnosno=1.583.307,92 eura (ranije 11.929.433,55 kn) građevinske vrijednosti i =1.040.873,70 eura (ranije 7.842.462,90 kn vrijednosti uloženog zemljišta i komunalne infrastrukture.

46.Društvo porezni obveznik (kao kupac) i TČ (kao prodavatelj), kao dionici u predmetnom ulaganju, temeljem Ugovora o kupnji i prodaji nekretnina označenih kao z. k. čest. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 25. veljače 2003. godine, članak 4., ugovorili su plaćanje preostalog dijela ugovorene kupoprodajne cijene nakon izgradnje objekta (koji će biti izgrađen isključivo sredstvima kupca) u visini od 20% vrijednosti cijelog objekta na način da će prodavatelju pripasti 20% svake etaže na zapadnom dijelu predmetnog objekta.

47.Obzirom na ukupnu vrijednost ulaganja, udjeli dionika su: (1) Jukić Commerce d.o.o. - 89,75% ili 4.565,64 m[2] , (2) Jukić Vladimir – 3,42% ili 173,88 m , (3) ZČ - 6,84% ili 347,76 m[2] .

48.Isporuka etažnih cjelina predmetnog objekta fizičkim osobama (R, T) nakon završetka objekta smatra se oporezivim isporukama sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost na način da se osnovica za obračun vrijednosti PDV-a umanjuje za vrijednost zemljišta i troškova komunalnog uređenja.

49.Osnovica za obračun vrijednosti PDV-a za isporuke etažnih cjelina R utvrđena je kao vrijednost udjela u odnosu na građevinsku vrijednost objekta ili 3,42%*11.929.433,55=407.739,35 a vrijednost PDV-a kao važeća stopa PDV-a u odnosu na tako izračunatu osnovicu ili = 407.739,35*22%=11.905,58 eura (ranije 89.702,66 kn).

50.Osnovica za obračun vrijednosti PDV-a za isporuke etažnih cjelina Đ utvrđena je kao vrijednost udjela u odnosu na građevinsku vrijednost objekta ili 6,84%*11.929.433,55=815.478,71 a vrijednost PDV-a kao važeća stopa PDV-a u odnosu na tako izračunatu osnovicu ili =814.478,71*22%=23.811,17 eura (ranije 179.405,32 kn).

51.Tako je društvo-porezni obveznik za isporuke etažnih cjelina R i V, na temelju stvarnih udjela, trebalo platiti PDV u ukupne vrijednosti od =35716,76 eura (ranije 269.107,97 kn).

52.Ugovorom o diobi i uspostavi etažnog vlasništva izgrađenog na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovjerenog dana 21. veljače 2005. godine između Đ i društva Jukić Commerce d.o.o. te Aneksom 1 predmetnog Ugovora ovjerenog 30.3.2005. godine udjeli dionika su: Jukić Commerce d.o.o. 66,11% (manje 23,64%) ili 3.363,06 m[2] , (2) Jukić Vladimir – 13,84% (više 10,42%) ili 703,95 m[2] , (3) ZČ 20,06% (više 13,22%) ili 672,51 m[2] .

53.Osnovica za obračun vrijednosti PDV-a za isporuke povećanog broja etažnih cjelina R utvrđena je kao vrijednost udjela u odnosu na građevinsku vrijednost objekta ili 10,42%*11.929.433,55=1.242.990,46 a vrijednost PDV-a kao važeća stopa PDV-a u odnosu na izračunatu osnovicu ili =1.242.990,46*22%=36.293,98 eura (ranije 273.457,00 kn.)

54.Osnovica za obračun PDV-a za isporuke povećanog broja etažnih cjelina Đ utvrđena je kao vrijednost udjela u odnosu na građevinsku vrijednost objekta ili 13,22%*11.929.433,55=1.577.006,70 a vrijednost PDV-a kao važeća stopa PDV-a u odnosu na izračunatu osnovicu ili =1.577.006,70*22%=46.047,04 eura (ranije 346.941,47 kn).

55.Društvo - porezni obveznik je za isporuke povećanog broja etažnih cjelina R i Đ, na temelju povećanih udjela, trebalo platiti PDV- u ukupne vrijednosti od =82.341,14 eura (ranije 620.399,38 kn).

56.Ukupna vrijednost manje uplaćenog PDV-a za isporuke etažnih cjelina u objektu izgrađenom na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi =118.057,91 eura (ranije 889.507,35 kn (odnosno 269.107,97+620.399,38).

57.Prema raspoloživoj poslovnoj dokumentaciji društva - poreznog obveznika za radove na građevini Gimnazija Sinj, dana 12. listopada 2004. godine društvo je izdalo okončanu situaciju na iznos od =34.993,03 eura (ranije 263.655,05 kn), uključujući 6.310,21 eura (ranije 47.544,35 kn PDV-a).

58.Dana 30. studenog 2005. godine naručitelj je kod ovjere predmetne situacije umanjio vrijednost izvedenih radova na iznos =27.501,12 eura (ranije 207.207,24 kn), uključujući 4.959,21 eura (ranije 37.365,24 kn PDV-a).

59.U poslovnoj evidenciji društva za 2005. godinu ispravljeni su prihodi za razliku između 216.110,05-169.842,00=46.268,70 kn, odnosno 6.140,91 eura. Obveza PDV- a na umanjenu vrijednost okončane situacije u iznosu =4.959,21 eura (ranije 37.365,24 kn (169.842,00*22%) nije iskazana.

60.Na temelju raspoložive poslovne dokumentacije društva nije moguće potvrditi da društvo - porezni obveznik predmetnu obvezu za PDV nije u knjigama uopće iskazalo.

61.Prema raspoloživoj poslovnoj dokumentaciju društva poreznog obveznika, društvo je primilo račun Obrta [obrt], građevinska limarija, vodoinstalacija, klimatizacija i centralno grijanje, iz [adresa], označenog oznakom R 26a/05 od 20. listopada 2005. godine za ,,...nabavu i postavu vodovodne i kanalizacijske instalacije na objektu Žnjan - Split...", na iznos od =38.861,23 eura (ranije 292.800,00 kn), uključujući PDV u iznosu od =7.007,76 eura (ranije 52.800,00 kn).

62.Salda konto kartica društva na dan 31. prosinca 2005. godine pokazuje da društvo nije podmirilo obvezu prema ovom dobavljaču, odnosno evidentirana je u poslovnim knjigama društva otvorena stavka u iznosu od =38.861,23 eura (ranije 292.800,00 kn).

63.Društvo porezni obveznik je tako, kao primatelj predmetne isporuke dobara i usluga, mogao iskoristi pretporez u obračunskom razdoblju koje nastaje nakon plaćanja predmetnog računa, a na temelju raspoložive poslovne dokumentacije društva nije moguće potvrditi da društvo predmetni račun nije uopće platilo a koristilo je pretporez iskazan u računu u obračunu obveze PDV-a.

64.Zaključno da se utvrđuje kako je društvo porezni obveznik, temeljem isporuke etažnih cjelina R i Đ u objektu izgrađenom na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], propustilo platiti PDV ukupne vrijednosti =118.057,91 eura (ranije 889.507,35 kn).

65.Utvrđuje se da je društvo porezni obveznik iskoristilo pretporez po računu R 26a/05 u iznosu od =7.007,76 eura (ranije 52.800,00 kn) iako se za to nisu stekli uvjeti, uz napomenu kako se ne može tvrditi da predmetni račun uopće nije plaćen dobavljaču.

66.Također se utvrđuje da društvo porezni obveznik nije evidentiralo obvezu plaćanja PDV-a za umanjenu vrijednost okončane situacije za objekt Gimnazija Sinj u iznosu =4.959,21 eura (ranije 37.365,24 kn) uz napomenu kako se ne može izvesti zaključak da ova obveza uopće nije iskazana u poslovnoj evidenciji društva.

67.Na ročištu od 19. listopada 2020. na pitanje braniteljice stalna sudska vještakinja je odgovorila da za obračun poreza na dobit treba postojati pravni osnov takvog obračuna bilo da je riječ o ortačkom ugovoru, aneksima na ortački ugovor ili drugom dokumentnu na kojem se utvrđuju odnosi u podjeli među ortacima. U spisu je priložen ortački ugovor i aneks na ugovor i temeljem toga da je moguće obračunati porez na dobit od investitora. Sukladno dogovorima definiranim i normiranim ortačkim ugovorom ortaci su mogli dogovoriti i druge načine podjele etažnih cjelina, definirati to određenim brojevima aneksa ugovora te sukladno utvrđenim dogovorima aneksima ugovorima obračunati i prikazati porez na dobit s tim da dioba i ortački ugovor nisu isporuka dobara. Isporuka dobara i dioba su uzročno posljedično vezane, a ortački ugovor i dioba sadržana u ortačkom ugovoru su pretpostavke da bi se isporuka dobara obavila. Što se tiče vrijednost zemljišta s ulaganjem u komunalnu infrastrukturu i to u odnosu na svakog pojedinog dionika FČ i TČ, istu je utvrdila na način da u dokumentaciji trgovačkog društva postoji kartica ulaganje u zemljište i infrastrukturu u kojoj je evidentirana vrijednost uložena u financiranje zemljišta i infrastrukturu opremanja zemljišta. Ortačkim ugovorom je utvrđeno na koji način ortaci pristupaju zajedničkom poslu te između ostalog je utvrđeno da TČ unosi zemljište, a da FČ također dolazi sa zemljištem jednim dijelom i da Jukić Commerce obavlja sve zemljišne radove. Zajednički posao je izgradnja objekta pa se ukupna vrijednost projekta utvrđuje kao ulaganje u zemljište i građevinske radove sve u skladno vrijednostima evidentiranim na kontima trgovačkog društva. Relativni udio TČ, FČ u ukupnoj vrijednosti projekta dakle objekta su osnova za utvrđivanje pripadajućih vrijednosti ortačkih ugovora, a Zakon i Pravilnik predviđaju situacije po nultoj stopi PDV-a ali u ovoj graditeljskoj situaciji to nije bilo relevantno.

68.Iz iskaza svjedoka ĐČ proizlazi da je 2005. bio vlasnik obrata „ [obrt]“, da je poslovao s društvom Jukić Commerce d.o.o. vezano za objekt na Žnjanu i da je sve dogovarao s FČ, direktorom tog društva. Njegov obrt da je izvodio radove na objektu na Žnjanu ( vodoinstalaterske, kanalizacijske i limarske) Da je on te radove dovršio međutim da mu okrivljeni nije podmirio račune. Da je on okrivljenog tužio ali je firma okrivljenog otišla u stečaj. Svoje radove je naplatio putem kompenzacije, s tim da jedan dio radova okrivljeni nije podmirio. Iznos od 38.861,23 eura (ranije 292.800,00 kuna) plus PDV po računu od 20. listopada 2005. za izvedene radove okrivljeni mu je platio putem kompenzacije s tim da je bilo dogovoreno da na ime cijene radova dobije dva stana u objektu na Žnjanu međutim kasnije mu je okrivljeni rekao da je on puno zaradio i da se digla cijena nekretnina pa da bi mu na ime izvedenih radova pripao jedan stan. On je na to pristao, čak su imali i ugovor, a kasnije su bili neki dodatni radovi i to kanalizacijski, za koje mu okrivljenik nije platio tako da se sjeća da je pokrenuo postupak protiv njega međutim da se detalja u svezi toga obzirom na protek vremena ne može sjetiti. Ono čega se sjeća je da je sudski postupak okončan u njegovu korist, ali obzirom da je firma okrivljenika otišla u stečaji da se nije mogao naplatiti.

69.Nakon što je svjedoku predočen račun Ban-Mont od 20. listopada 2005. i salda konto kartica ( list 29 zapisnika Ministarstva financija porezne uprave Ispostava Split od 29. studenog 2006.g.) svjedok je dogovorio da se ne može sjetiti je li mu taj račun plaćen putem kompenzacije.

70.Nakon što je svjedoku predočeno da je prilikom iskaza od 14. siječnja 2021. kazao da mu je navedeni račun plaćen putem kompenzacije isti je naveo da se ne može sjetiti, da se ne sječa niti da je davao iskaz a prilikom davanja svog iskaza od 14. siječnja 2021. da ne može potvrditi je li prethodno izvršio uvid u svoje poslove knjige.

71.Iz iskaza svjedoka RČ proizlazi da je radila u objektu okrivljenog u Stobreču 2005 ili 2006 kao konobarica, da je poslove konobarice obavljala tri-četiri godine i da nema nikakva saznanja o objektu na Žnjanu.

72.Iz iskaza svjedoka TČ proizlazi da je poslovao s okrivljenim odnosno s njegovim društvom vezano za nekretninu na Žnjanu Da je s društvom Jukić Commerce sklopio kupoprodajni ugovor i da je on svoje zemljište prodao društvu koje ga nije isplatilo u novcu već je na ime zemljišta dobio 20% od cjelokupne izgrađenosti, odnosno otprilike je dobio 14 stanova u zamjenu za zemljište. Da po njemu Jukić Commerce nije bio prodavatelj, a jeli kroz građevinski materijal plaćen PDV da on o tome nema saznanja jer u tome nije sudjelovao.

73.Iz iskaza svjedokinje UČ proizlazi da je okrivljenog upoznala po preporuci svog klijenta kojemu je već vodila knjige. Poslovene knjige okrivljenog je vodila od 2004. do 2010., a po njezinom saznanju okrivljeni je ranije imao knjigovođu te mu je ona samo nastavila voditi knjige. Princip rada je bio da okrivljeni njoj donese poslovne isprave odnosno dokumentaciju na temelju kojih je izvršila knjiženje poslovnih događaja. Ona je za okrivljenika sastavljala PD obrazsce i poreznu prijavu koji bi potpisao okrivljeni i koju bi ona predala na Poreznu upravu., a okrivljeni joj nikada nije sugerirao da radi nešto nezakonito. Što se tiče neosnovano umanjenje osnovice poreza na dobit za 2004/2005 u odnosno na poslovni prostor u Stobreču i u objektu "Vila Velebita" ona kada je nastavila voditi knjigovodstvo za okrivljenika te nekretnine su već bile upisane u imovini okrivljenika. Što se tiče plovila isto je bilo usidreno u lučici u Strožancu okrivljeni joj je rekao da se treba koristiti u poslovne svrhe, uz napomenu da je i to plovilo bilo upisano kao imovina poreznog obveznika kada je počela voditi knjige. U odnosu na osporena knjiženja vezana za nabavku kamina s roštiljem, kutne masaže, kuhinje s ugradbenim elementima okrivljenik joj je rekao da su to stanovi namijenjeni prodaji zbog čega ih je knjižila na način kako je osporeno od Porezne uprave jer ona nije znala što okrivljeni namjerava s tim stanovima. Također je navela da njoj nije poznato kako su okrivljenik i BČ izvršili diobu stambenih jedinica ili poslovnih prostora, a također se ne može sjetiti vezano za ispostavu okončane situacije od strane Spliting d.o.o. Split za radove koje je okrivljeni izvodio na Gimnaziji u Sinju. Vezano za evidentiranje i obračunavanje i plaćanje PDV za 2005. u pogledu isporuke stanova i garaža EČ ona nije upoznata kako je došlo do diobe stambenih cjelina između poslovnih partnera te se ne sjeća poslovnog odnosa u svezi nabave i ugradnje vodovodne i kanalizacijske instalacije od strane ĐČ u smislu da je korišten odbitak od predujma za porez na dodatnu vrijednost iako roba nije plaćena. Konačno je navela da je ona bila zaposlena kao knjigovođa.

74.Obrana tvrdi kako na strani okrivljenika nije postojala namjera odnosno svijest i htijenje za počinjenje protupravne radnje, da okrivljenik kao direktor društva nije sudjelovao ni u jednoj fazi postupka knjiženja jer da je angažirao UČ kao knjigovođu koja bi obzirom na prirodu svog posla bila odgovorna za pravilnost knjiženja.

75.Obranu okrivljenog kojom osporava namjeru, dakle subjektivni element počinjenja ovih kaznenih dijela gdje svoje postupanje opravdava navodima da je za predmetne radnje angažirao knjigovođu sud nije prihvatio i smatra ju usmjerenom isključivo na otklanjanje kazneno pravne odgovornosti i prebacivanje iste na osobu koja je vodila knjigovodstvo tvrtke.

76.Naime okrivljenik, a što proizlazi iz povijesnog izvatka za društvo Jukić commerce d.o.o. je bio jedini osnivač ovog TD-a, te jedina odgovorna osoba koja društvom upravlja samostalno i pojedinačno, dakle okrivljeni je bio odgovorna osoba u inkriminiranom periodu u navedenom društvu, ovlašten za zastupanje predmetnog trgovačkog društva i jedino odgovoran za cjelokupno poslovanje društva. U vrijeme osnivanja ovog društva okrivljeni je osoba koja je samostalna u poslovanju, punoljetna, poslovno sposobna i ubrojiva (jer ubrojivost okrivljenog nikad nije niti dovedena u pitanje), te kao takav je i odgovoran za svoje postupke, a i odgovoran za upravljanje društvom, pa je potpuno neživotno i nerealno da isti nezainteresirano, kako to tvrdi, prepušta poslovne odnose knjigovođi iako vodi poslovanje društva, odnosno dalo bi se zaključiti da ne kontrolira dokumentaciju koja mu se daje na potpis od strane knjigovođe, ne kontrolira poslovanja svog društva niti zakonske propise koji su bitni za zakonito poslovanje društva. Točno da je trgovačko društvo kojemu je direktor okrivljeni kao i većina trgovačkih društava obavljanje računovodstvenih poslova povjerio knjigovođi, u konkretnom slučaju u postupku saslušanoj svjedokinji UČ. Međutim, UČ nije porezni obveznik već je porezni obveznik Jukić commerce d.o.o. čiji je direktor okrivljenik koji je u obvezi dostavljat i ažurirat poslovne knjige i dokumentaciju, odnosno dostavljati svu dokumentaciju radi utvrđivanja poreznih obveza.

77.Nadalje iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru proizlazi da je porezni nadzor nad poreznim obveznikom Jukić commerce d.o.o. obavljen 29. studenog 2006. i da je, utvrđeno da je poslovni prostor u Stobreču prodan u listopadu 2004. a da se za istog kroz poslovne knjige nastavio voditi trošak amortizacije do kraja 2004. i cijelu 2005., da je poslovni prostor u objektu Vila Velebita, oznake br. 6, unesen u imovinu poreznog obveznika 2003. iako isti prostor nikada nije bio stavljan u funkciju, da je u vlastitu imovinu poreznog obveznika uneseno plovilo iako isto tijekom 2004 i 2005. nije stavljeno u uporabu u smislu da je korišteno za gospodarsku djelatnost., da su prostori u građevini sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otpremljeni kaminom, roštiljem, kutnom masažom kadom, kuhinjom, iako se ti prostori – stanovi se ne koriste za poduzetničke svrhe, a u polovnim knjigama poreznog obveznika su pronađeni računi izdani za nabavku istih, da je plaćeno manje PDV-a, da nije evidentiran i obračunat poreze na dodatnu vrijednost, da je iskorišten pretporez premda nije bilo uvjeta za to…, a što je sve potvrđeno nalazom i mišljenjem te očitovanjem vještaka Mire Krnete.

78.Dakle, opisane radnje okrivljenik je poduzeo u nakani da ishodi manji razrez javnih davanja uslijed čega je sastavljao isprave neistinitog sadržaja, neistinito prikazao stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja, a koje činjenice su od utjecaja na utvrđivanje iznosa plaćanja poreznih obveza, zbog čega je došlo do smanjenja porezne obveze i smanjena porezne obveze velikih razmjera i na taj način trgovačkom društvu pribavio nepripadanu materijalnu dobit prikratom sredstava koje pripadaju državnom proračunu Republike Hrvatske te su na taj način u njegovom ponašanju ostvarena sva bitna obilježja inkriminiranih kaznenih djela.

79.Što se tiče obrane okrivljenog u kojoj poriče da bi on počinio kaznena djela navodeće da je knjigovodstvo vodila UČ koja je jedino "zaslužna" za predmetna knjiženja, a da je ugovore sastavljao odvjetnik u dogovoru s poreznom upravom i da je sigurno znao što treba navesti, njegovu obranu sud nije prihvatio jer je ista u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom, prvenstveno podacima iz sudskog registra Trgovačkog suda, zapisnikom o provedenom poreznom nadzoru kao i nalazom, mišljenjem i očitovanjem vještaka, temeljem koje dokumentacije je utvrđeno da je okrivljenik postupao upravo na način kako je činjenično opisano u izreci presude. To što okrivljenik pokušavao svoju odgovornost otkloniti prebacivanjem na knjigovođu po ocjeni suda nije ničim argumentirano niti objektivno niti je u direktnoj vezi s materijalnim dokazima pa čak i s iskazom svjedokinje UČ kojoj sud priklanja vjeru jer ista ima neposredna saznanja i nema razloga neosnovano teretiti okrivljenog pa tako i prilikom davanja svog iskaza navodi da joj okrivljenik nikada nije sugerirao da radi nešto nezakonito.

80.Svjedokinja UČ u svom iskazu je navela da se može sjetiti svih pojedinosti vezano za knjiženje poslovnih odnosa budući je od toga prošlo dosta godina ali je isto tako potvrdila da joj je okrivljeni rekao da predmetno plovilo trebalo koristiti u poslovne svrhe, ali isto tako da joj okrivljenik nije nikada donio niti jedan poslovni dokument na temelju kojeg bi ona provela knjiženje da je to plovilo korišteno za gospodarsku djelatnost, a u odnosu na knjiženja vezana za nabavku kamina s roštiljem i kutne masažne kade te opremanja stana kuhinjom s ugradbenim elementima, ista je navela kako joj je okrivljenik prezentirao da su ti stanovi namijenjeni daljnjoj prodaji.

81.O predmetnim poslovnim događajima (objekt na Žnjanu i Gimnazija u Sinju ) svjedočili su IČ i TČ dok svjedokinja RČ Š nema nikakva saznanja o poslovnim događajima.

82.Što se tiče iskaza svjedoka IČ treba kazati da je taj svjedok različito kazivao pa je tako na raspravi od 14. siječnja 2021. naveo da mu je Jukić commerce d.o.o. po računu od 20. listopada 2005. platio izvedene radove putem kompenzacije da bi prilikom iskaza na ročištu od 15. travnja 2024 naveo da se ne može sjetiti je su li mu radovi po računu od 20. listopada 2005. plaćeni putem kompenzacije. Međutim, u spisu predmeta postoji precizna knjigovodstvena dokumentacija (računa ER1 26A/05 i konto kartica poreznog obveznika Jukića commerca d.o.o) u odnosu na ovog dobavljača koja se ima smatrati u odnosu na iskaz ovog svjedoka vjerodostojnijim dokazom, a koji dokazi kada se dovedu u korelaciju s nalazom i mišljenjem vještaka, razvidno je kako je porezni obveznik Jukić Commerce d.o.o. po nalogu okrivljenog nezakonito koristio iznos pred poreza jer i vještakinja u svom očitovanju od 24. srpnja 2020 je izričito navela da je porezni obveznik iskoristio pretporez po navedenom računu, iako se za to nisu stekli uvjeti.

83.Svjedok TČ je u svom iskazu naveo da je on svoje zemljište prodao društvu okrivljenog koje ga nije isplatilo u novcu već je na ime zemljišta dobio 20% od cjelokupne izgrađenosti, otprilike 14 stanova, i da po njemu Jukić Commerce d.o.o. nije bio prodavatelj te da su on i Jukić commerce d.o.o. u svezi poslovnog odnosa imali potpisani sporazum koji je u cijelosti ispoštovan. Točno je da vještakinja Mira Krneta, a kako to navodi braniteljica, u svom očitovanju je navela da ortaci mogu dogovoriti i druge načine podjele etažnih cjelina i definirati to određenim brojevima aneksa ugovora, međutim vještakinja je pri tome pojasnila da kada suvlasnik kao fizička osoba koja nije u sustavu PDV-a sudjeluje u izgradnji građevinskog objekta unosom zemljišta, te kada mu investitor to zemljište nadoknađuje (plaća) isporukom građevine (ili njezinih dijelova) kao naknadu za zemljište koje je unio u izgradnju građevine, tada fizička osoba, kao krajnji kupac, dužna je snositi PDV koji je investitor obračunao na isporučenu građevinu ili dio građevine i da je stoga predmetno društvo, kao porezni obveznik PDV-a kod isporuke dijelovi izgrađenog objekta suvlasnicima građevinskog zemljišta na kojemu je objekt izgrađen trebao obračunati i naplatiti PDV, te je u svom očitovanju od 24. srpnja 2020. detaljno pojasnila koliko je društvo porezni obveznik za isporuke etažnih cjelina FČ i TČ, na temelju stvarnih udjela trebao platiti PDV – ukupne vrijednosti, te koliko je porezni obveznik za isporuke povećanog broja etažnih cjelina FČ i TČ , na temelju povećanih udjela trebao platiti PDV ukupne vrijednosti, te kolika je ukupna vrijednost manje uplaćenog PDV-a za isporuke etažnih cjelina u objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a na raspravi od 19. listopada 2020. ista vještakinja je odgovorila na pitanje o načina utvrđivanja vrijednosti zemljišta s ulaganjima u komunalnu infrastrukturu u odnosu na svakog pojedinog dionika, slijedom čega prigovori da vještakinja prilikom izrade nalaza i mišljenja te svojih očitovanja ignorira volju ugovornih strana i da ista nije uzela u obzir cjelokupno poslovanje trgovačkog društva za razdoblje u kojem je nastala obveza su paušalni i ničim potkrijepljeni.

84.Međutim, bez obzira i da je poslove vodila isključivo knjigovođa, okrivljenik je morao biti svjestan svoje obveze, a isti unatoč tome nije pristupio na način na koji je bio obvezan u skladu s odredbama zakona pa sve navedeno ne isključuje svijest o nezakonitom postupanju na strani okrivljenog, a iz razloga koji su prethodno obrazloženi odnosno okrivljeni se ne može opravdati nikako neznanjem u poslovanju i svojim moglo bi se reći pasivnim stavom u odnosu na obveza odgovornosti jednog trgovačkog društva u smislu da je sve povjereno knjigovođi. Okrivljenik je organizirao poslovanje na način da je poslove knjigovodstva povjerio knjigovođi međutim nije logično niti životno uvjerljivo da okrivljeni kao odgovorna osoba u svojem trgovačkom društvu, odgovorna kako za poslovanje tog društva, ali isto tako i za uspjeh poslovanja tog društva, knjiženje poslovnih odnosa prepušta trećoj osobi dovodeći na taj način u pitanje ne samo zakonito poslovanje društva, već i uspješnost poslovanja, o čemu ovisi financijska stabilnost društva, dobit društva, a samim tim i egzistencija samog okrivljenika koji je je vlasnik tog društva. Nadalje, okrivljenom je moralo biti poznato da je odgovoran i za financijsko poslovanje svog trgovačkog društva i da prema općim načelima knjigovodstva i evidencija se knjigovodstvo mora voditi u skladu sa propisima, da je dužan voditi poslovne knjige i to na temelju urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, iz kojih se nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme nastanka poslovne promjene i da vjerodostojna isprava može biti samo ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

85. Dakle, iz svega gore navedenog jasno je da je okrivljeni ostvario sva bitna obilježja terećenih dijela postupaju oblikom krivnje izravna namjera, svjestan svog činjenja za koje nema niti jednu opravdavajuću okolnost i postupajući upravo u cilju da djelomično izbjegne plaćanje poreza ne prijavljujući unatoč obvezi cjelokupni prihod, a i druge činjenice koje su od utjecaja za utvrđivanje porezne obveze. Ovakvim postupanjem okrivljeni je počinio štetu Republici Hrvatskoj odnosno proračunu Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 211.744,36 eura (ranije 1.595.387,90 kuna) odnosno zbroju iznosa utajenog poreza iz toč. 1 i 2. izreke, iznosa od 2.668,61 eura (ranije 20.106,71 kuna), iznosa od 130.024,89 eura (ranije 979.672,59 kuna) i iznosa od 79.050,44 eura (ranije 595.605,60 kuna), a koji su u izreci i obrazloženju presude specificirani.

86.Slijedom navedenoga, sud je okrivljenog proglasio krivom, a kod odluke o kazni imao je u vidu sve okolnosti navedene u čl. 47 KZ/11, pa je kao olakotno cijenio da je okrivljeni narušenog zdravlja kako je sam iskazao, a koji navod sud nije imao razloga dovoditi u sumnju, nadalje sud je cijenio protek vremena od počinjenja kaznenih djela, da je prema podacima u spisu neosuđivana osoba, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao, pa je cijeneći navedene okolnosti, sud istog po čl. 256. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 52.KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a potom temeljem čl. 56 KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

87. Po ocjeni suda, ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti zakonom predviđena svrha iz čl. 41 KZ/11, jer je okrivljenom dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, a imajući u vidu navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenog, prvenstveno njegovo zdravstveno stanje i protek vremena od počinjenja kaznenih djela, pa kad se imaju u vidu sve navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenog, po mišljenju suda se u njegovom slučaju može očekivati da će i ovako izrečena kazna zatvora na koju je osuđen uz uvjetnu osudu, a čije je izvršenje odloženo na vrijeme od tri godina, na njega dovoljno utjecati da ubuduće ne čini nova kaznena djela i da će vrijeme provjeravanja od tri godina, biti dovoljno da okrivljenik svoje ponašanje uskladi s postojećim zakonskim propisima i ubuduće ne dolazi u sukob sa zakonom.

88. Kako je Republika Hrvatska postavila imovinsko pravni zahtjev u iznosu za koji je proračun Republike Hrvatske oštećen sud je ovaj imovinski zahtjev dosudio temeljem čl.158 st.2 ZKP-a (211.744,36 eura), a ovaj iznos ima nadoknaditi upravo okrivljeni u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna RH. Naime, upravo je okrivljeni bio jedina odgovorna osoba trgovačkog društva Jukić commerce .d.o.o. koje društvo je ovakvim poslovanjem oštetilo državni proračun Republike Hrvatske, međutim, isto je brisano iz registra, a ovim kaznenim postupkom je utvrđeno da je upravo radnjama okrivljenog kao odgovorne osobe trgovačkog društva nastupila šteta za Republiku Hrvatsku, pa ovu štetu i proračunu Republike Hrvatske treba nadoknaditi upravo okrivljeni.

89. Odluka o trošku temelji se na čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1 i 2 toč. 1 i 6 ZKP/08 te je dužan je okrivljenik FČ na ime troškova kaznenog postupka dužan naknaditi iznos u visini od ukupno 2.211,75 eura (dvijetisućedvjestojedanaesteuraisedamdesetpetcenti) i to na ime vještačenja po stalnom sudskom vještaku Miri Krneti iznos od 1.596,65 eura ( tisućuipetsotinadevedesetišesteuraišezdesetipetcenti), na ime vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Antoniju Alujeviću iznos od 400,00 eura ( četiristoeura), na ime vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću iznos od 65,10 eura (šezdesetpeteuraidesetcenti), te iznos od 150,00 eura (stopedeseteura) na ime paušalnih troškova, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uzimajući u obzir složenost, trajanje i osobne prilike okrivljenog.

U Splitu, 6. veljače 2025.

SUDAC:

Sanja Čule Poljak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

-ODO

-okrivljenik

-branitelji

- oštećena RH- po ODO Split, Građansko upravni odjel

- u spis