Poslovni broj: Pr-104/2024-36

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Merici Miše, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika:

REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo obrane, Zagreb, koju zastupa ODO, Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. siječnja 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objeve odluke 6. veljače 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju:

ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], bruto iznos od 4.951,40 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, a od 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve za utuženi period i to:

-na iznos od 420,50 Eura od 10.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 314,66 Eura od 10.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 360,43 Eura od 10.02.2012.g. pa do isplate.

-na iznos od 251,73 Eura od 10.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 600,72 Eura od 10.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 346,13 Eura od 10.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 517,14 Eura od 10.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 440,53 Eura od 10.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 570,68 Eura od 10.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 86,19 Eura od 10.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 331,83 Eura od 10.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 288,54 Eura od 10.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 422,32 E Eura od 10.12.2012.g. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.100,00 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na isti iznos teče od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod posl.br. Pr-13/2022 od 9. siječnja 2024.g. kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.951,40 Eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedene u izreci te presude, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.509,86 Eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je odlučujući povodom žalbe Županijski sud u Rijeci donio rješenje pod posl. br. Gž R-111/2024-3 od dana 17. srpnja 2024.g. kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-13/2022- 26 od 9. siječnja 2024. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je potrebno utvrditi dvije odlučne činjenice i to koje poslove je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju i da li se poslovi koje je tužitelj obavljao mogu smatrati poslovima humanitarnog razminiranja iz čl. 27. st. 5. Zakona o humanitarnom razminiranju i Pravilnika o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" br. 53/07, 111/07, 141/11, 110/15, 45/16 ), te voditi računa da se prema Pravilniku o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja pod pojmom minski sumnjivo smatra područje za koje postoji sumnja da je zagađeno MES-om i NUS-om i koje je kao takvo definirano od strane HCR-a (čl. 2. al.10.), pa da bi trebalo utvrditi predstavlja li VSK "Pađene", odnosno, područje na kojem je tužitelj radio dok je bio raspoređen u postrojbenoj jedinici u Slunju, minski sumnjivo područje u smislu citirane odredbe Pravilnika.

3. Tužitelj u nastavku raspravljanja i dalje navodi da posjeduje Rješenje Ministarstva obrane RH kojim je raspoređen na dužnost Voditelj skupine za održavanje klasičnog UBS-a, u ustrojbenu cjelinu Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opskrbu, 2. mješovita satnija za opskrbu Trbounje, Vod za skladištenje i održavanje klase V, Desetina za održavanje Klase V, da je temeljem čl.

27.st.5. Zakona o humanitarnom razminiranju propisano da Pirotehničari tijekom radnog vremena na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana, a temeljem istog čl., a st.6. pri ostvarivanju prava na plaću i druga prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, da se radno vrijeme iz st.5. tog članka smatra punim radnim vremenom, da je tužitelj na predmetnim poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida u vojno skladišnom kompleksu "Pađene" Knin provodio više od 5 sati dnevno i to čak 8, pa čak i 12 sati dnevno, a da mu za taj rad poviše 5 sati nije obračunavan pekovremeni rad. Nadalje, tužitelj navodi da pogibanje jednog od kolega tužitelja, a OI, a ranjavanje dvaju kolega GI i RI na radu u "Pađanima" jasno dovodi do zaključka kakav je to posao pirotehničara bio u " Đ", te da je sasvim jasno na što je zakonodavac upravo mislio prilikom donošenja tog propisa, čl. 27.st.5. Zakona o humanitarnom razminiranju, a na koji se tužitelj poziva i kada je ograničeno radno vrijeme pirotehničara na 5 sati maksimalno. Tužitelj nadalje navodi da je dopisom od 21.11.2013.g. pukovnik EI dao očitovanje da je OI **.**.2013.g. u 10:40 sati stradao prilikom razminiranja terena u vojno- skladišnom kompleksu "Pađane" te i preminuo istog dana, pa da je protivljenje ovoj tužbi nehumano i neljudski jer da na svaki način žele izbjeći situaciju da su tužitelji radili u okolnostima koji su očito dokazano bili prijetnja za njhov goli život, a da je isto točno da je razvidno i iz prakse Općinskih sudova u RH od kojih tužitelj izdvaja presudu Općinskog suda u Karlovcu P-412/12 od 22.5.2013.g. i presudu Općinskog suda u Belom Manastiru P-145/2010 od 27.11.2013.g. a koji sudovi da su sudili naknadu prekovremenih sati s osnova rada na misnkom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida duljeg od 5 sati, kao da je to i propisano ovim zaknom. Nadalje tužitelj ističe kao nisu točni navodi da bi činjenica da tužitelj nije pirotehničar pionir bila važna za rješavanje ove pravne stvari. Tužitelj da je pirotehničar, a kako da je to čl. 27. Zakona o humanitarnom razminiranju propisano – da priotehničari tijekom radnog vremena na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju i poslovima pretraživanja i tehničkog izvida mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana, te da je iz dnevnr evidencije radnog vremena razvidno da bi tužitelju kao redovno radno vrijeme bilo obračunavano 8 sati, a ona sve poviše kao prekovremeni rad, a što da nije u skladu s cit. Zakonom, pa da mu stoga pripada razlika neisplaćenih prekovremenih sati, pa stoga svega predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev, pobliže opisan u izreci ove presude, a koji je uredio u skladu s nalazom sudskog vještaka financijske struke.

3.1. Tužitelj u podnesku od dana 3.12.2024.g. posebno ističe da je radni kolega tužitelja sd pok. OI upravo prilikom obavljanja dužnosti pirotehničara prilikom čišćenja/sanacije terena prostora VSK „Pađene“ izgubio svoj život, zbog nekontrolirane eksplozije zaostalog minsko – eksplozivnog sredstva koje se nalazilo u visokom raslinju. Pokojni kolega Tužitelja, OI, faktično da je obavljao poslove u odnosu na koje se primjenjuje Zakon o humanitarnom razminiranju, a u odnosu na koje prilaže i Rješenje Ureda državne uprave, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-562-02/13-04/14, Ur.br.:2181-04- 03/07-13-07 o pravu na status članova smrtno stradalog pirotehničara OI i pravo na obiteljsku invalidninu temeljem kojeg je utvrđeno da uz ono što je Rješenjem određeno, korisnici imaju i ostala prava pod uvjetima predviđenim Zakonom o humanitarnom razminiranju. Tužitelj navodi da u očitovanju Ministarstva obrane, Oružane snage RH, potpisanom od stranke zapovjednika pukovnika MI, Klasa: 562-01/13-01/01, Ur.br.: 3520-S1-13 od 21. studenog 2013.g. je utvrđeno kako je pok. OI u trenutku stradavanja bio na dužnosti pirotehničara tehničke službe - voditelja skupine. Tužitelj dodatno ističe i činjenicu kako je postupak povodom tužbe HI, kolege tužitelja, pravomoćno okončan usvajanjem istovrsnog tužbenog zahtjeva. Naposljetku, tužitelj ističe kako traži isplatu razlike plaće za prekovremeni rad izvršen tijekom obavljanja terenskog rada, odnosno sanacije terena na području VSK „ O“, a koji rad je iznosio više od 5 sati dnevno, a razlikuplaće da potražuje samo za period do kraja 2012.g., dok da nije potraživao isplatu prekovremenih sati s osnova prekovremenog rada za period od siječnja 2013. do lipnja 2013.g. i slijedom svega navedenog predlaže usvojiti tužbu tužitelja te tužbeni zahtjev, uz obvezu tuženika na snošenje parničnog troška.

4. Tužena u nastavku raspravljanja i dalje osporava postavljeni tužbeni zahtjev navodeći da poslove humanitarnog razminiranja vojnih objekata obavljaju osobe osposobljene za vojno stručnu specijalnost Pioniri pirotehničari (VSSp 17A) raspoređeni u inženjerijske postrojbe Hrvatske kopnene vojske, te da se radi o postupku pronalaženja i uklanjanja protupješačkih i protuoklopnih mina i kazetnih bombi postavljenih u pravilu ispod zemlje te njihovom uklanjanju, a Pravilnikom o obuci i osposobljavanju pripadnika Oružanih snaga RH za obavljanje poslova humanitarnog razminiranja vojnih objekata ("Narodne novine", broj: 56/10) da je propisano da poslove humanitarnog razminiranja vojnih objekata obavljaju pripadnici inženjerskih postrojbi. Navedenim pravilnikom da je propisano da poslove humanitarnog razminiravanja vojnih objekata obavljaju pripadnici inženjerijskih postrojbi. Međutim, iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka i očitovanja zapovjednika snaga za sanaciju satnika FI, da je razvidno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na dužnost Pirotehničar tehničke službe u Zapovjedništvu za potporu, Bojna za opskrbu, Desetina za održavanje klasičnog UBS-a. Pirotehničar tehničke struke da je pripadnik Oružanih snaga RH koji je osposobljen i ovlašten za samostalni rad pri izvršenju zadaća prepoznavanja streljiva, granata, bombi, mina, itd. te za skladištenje i čuvanje, prevoženje i održavanje zaliha UBS-a. Tužitelj da je bio angažiran na zadaći sanacije i čišćenja terena u VSK "Pađene" dakle ostvario je oblik rada na terenu što je vidljivo i iz oznake TR u dnevnim evidencijama radnog vremena, te da mu je za ovaj oblik rada i ostvarenih prekovremenih sati omogućeno korištenje slobodnih dana, a koji su također razvidni iz dostavljenih evidencija. Nadalje, iz dostavljene kartice naknade za rad na terenu da je razvidno da je imenovanom isplaćivan terenski dodatak, te ističe da je radno vrijeme tužitelja kao djelatne vojne osobe – pirotehničara tehničke struke regulirano podzakonskim propisima Ministarstva obrane Republike Hrvatske donesenim temeljem lex specialis, a ne Zakonom o humanitarnom razminiranju koji se primjenjuje isključivo na pionire – pirotehničare inženjerskih postrojbi, te istima radno vrijeme traje redovnih 8 sati dnevno, a da tužitelj nije radio na poslovima razminiranja već isključivo na drugim zadaćama i poslovima na terenu te da se na istog ni u kom slučaju ne mogu primijeniti niti odredbe Zakona o humanitarnom razminiranju koje reguliraju način i oblik rada pionira – pirotehničara, več podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis i to isključivo u razdoblju od rujna 2011. do srpnja 2015. Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 53/14, 114/14, 72/15), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 118/09) i Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14, 23/15, 84/15). Iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka da je razvidno cjelokupno opterećenje i način rada tužitelja kao i broj slobodnih dana koje je ostvario i koristio temeljem ostvarenog rada, odnosno, da su razvidni sati redovnog rada, sati godišnjeg odmora i bolovanja, državnih blagdana i slično, kao i oznaka službe koju je tužitelj obnašao (npr. TR – teren, Pd – plaćeni dopust, ali i oznaka sd – slobodni dani) i koje da je tužitelj temeljem ostvarenog rada i koristio, i ukazuje na presudu Županijskog suda u Karlovcu Gž-1239/13-2 od 30. travnja 2014., potvrđenu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1504/14-2, kojima se zauzima stajalište da slobodne dane koji su faktički iskorišteni treba odbiti od ukupno ostvarenih sati prekovremenog rada bez obzira na činjenicu nedonošenja pisanih rješenja o slobodnim danima, nadalje presudom Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. Gž R-1865/19 od 9. listopada 2020. da je jasno zauzet stav da je tužitelj dužan dokazati da je slobodne dane dobio i koristio po nekoj drugoj osnovi. Tužena ukazuje i na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1520/12 kojim je potvrđeno stajalište iz presude Županijskog suda u Karlovcu Gž-772/12 da u slučaju kada su u evidencijama radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj koristio, iste dane treba uzeti u obzir prilikom obračuna prekovremenih sati te da je tužitelj taj koji je trebao dokazati da su mu isti slobodni dani bili dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi. Tužena posebno ističe da pozivanje tužitelja na nesretni događaj koji se dogodio na zadaći sanacije i čišćenja u VSK "Pađene" nije i ne može biti relevantno u donošenju odluke u ovom predmetu. Naime, presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R – 950/18-2 da je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. Pr-20/15, te je odbijen zahtjev za isplatom traženog dodatka budući je utvrđeno da prednik tužiteljice ĆI nije bio raspoređen na radno mjesto pionir – pirotehničar niti za obavljanje poslova razminiranja, već je radio isključivo na sanaciji i čišćenju terena. Isto tako, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2247/2019 od 13. listopada 2021.g. da je odbačena i revizija tužiteljice ĆI kao neosnovana. Isto tako, u predmetu HI koji se vodio pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalnom službom Knin pod posl.br. Pr-21/15 sud da jasno i nedvojbeno utvrđuje da tužitelj nije obavljao poslove razminiranja te ne prihvaća iskaze svjedoka AI i BI. Presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe Knin Pr-21/15, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R – 995/17, jasno da zauzima stajalište da tužitelj HI nije bio osposobljen za poslove razminiranja, da nije radio na poslovima razminiranja, da sukladno odredbama Pravilnika o obuci i osposobljavanju pripadnika Oružanih snaga RH za obavljanje poslova humanitarnog razminiranja vojnih objekata ("Narodne novine", broj: 56/10) poslove humanitarnog razminiranja vojnih objekata obavljaju pripadnici inženjerijskih postrojbi te da postoji znatna razlika u obavljanju poslova razminiranja koje provode pioniri – pirotehničari i poslova koje obavljaju pirotehničari tehničke službe te se Zakon o humanitarnom razminiranju definitivno ne može primijeniti na oblik i način rada tužitelja. Tužena posebno ističe i u prilogu dostavlja presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R- 1019/2018, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe Knin pr-27/15, donesenu po tužbi ovdje naznačenog tužitelja radi isplate pirotehničkog dodatka, u kojem je sud utvrdio kako predmetni tužitelj nije obavljao poslove razminiranja, već čišćenja i sanacije terena, slijedom čega da se na istoga niti ne primjenjuju odredbe Zakona o humanitarnom razminiranju te u cijelosti osporava sve navode tužitelja i smatra tužbu i tužbeni zahtjev neosnovanima.

5. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 9.10.2014.g., Očitovanja MO OS RH, Zapovjednipštva za potporu "NOS PAĐENE" Pađene od 16. siječnja 2015.g.Rješenja Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu, broj Klasa UP/I 805-03/08-01/4, Ur.br.: 3415-0101-08-452 od 30.06.2008.g., Rješenja Ministarstva obrane Klasa: UP/I-140-01/13-02/115, Ur.br.: 512M2-0101-13-4 od 24.6.2013.g mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada za razdoblje rujan 2011.god. do lipnja 2013.god., mjesečnog izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka (dnevni pirotehnički dodatak za razdoblje rujan 2011.god. do lipnja 2013.god., popisa djelatnika angažiranih na zadaći sanacije terena u VSK "Pađene" za razdoblje rujan 2011. god. do lipnja 2013.god., dnevnika radova na pregledu i sanaciji terena u VSK "Pađene" za razdoblje rujan 2011.god. do lipnja 2013.god., očitovanja zapovjednika snaga za sanaciju satnika FI, platnih lista za utuženo razdoblje, Prijave o ozljedi na radu od 24.7.2013.g. i liječničkog izviješća o smrti za OI, Zapisnika o očevidu od 16.7.2013.g., nalaza vješaka dr. ŽI, specijalista patološke anatomije i sudske medicine od 15.7.2013.g., Pravilnika o obuci i osposobljavanju pripadnika oružanih snaga RH za obavljanje poslova humanitarnog razminiranja vojnih objekata, od 27. travnja 2010.g., Pravilnika o dodatku n a plaću i načinu isplate plaće od 24. travnja 2008.g., Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika od 25. rujna 2009.g, Rješenja VSRH broj Rev- 2247/2019-2 od 13.10.2021.g., Presude ŽS u Zagrebu broj GžR-950/18 od 22.1.2019.g., Presude ŽS u Osijeku broj GžR-340/2022 od 18.7.2022.g., Presude ŽS u Zagrebu broj GžR-995/2017 od 18.2.2020.g., Presude ŽS u Zagrebu broj GžR-1019/2018 od 30.11.2020.g., Rješenja ŽS u Osijeku broj GžR-205/2019 od 21.5.2020.g., Zapisnika OS u Šibeniku broj Pr-79/2015 od 1. veljače 2017.g. i 21. ožujka 2017.g., odnonso, čitanjem iskaza saslušanih svjedoka BI, ZI, FI i DI, presude Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. Pr-95/19 od 26. svibnja 2021.g., presude Županijskog suda u Splitu, pod posl.br. Gž R-764/2021 od dana 10. prosinca 2021.g., zapisnika o vanjskom pregledu i obdukciji mrtvog tijela muškarca od 11. srpnja 2013.g., rješenja od 22.10.2013.g. Klasa: UP/I-562-02/13-04/14, Ur.br.:2181-04-03/07-13-07, očitovanja Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Klasa: 562-01/13-01/01, Ur.br.: 3520-S1-13 od 21. studenog 2013.g., Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja No 020621015260 od 29.01.2013.g., prijave nesretnog slučaja za UI od dana 2. listopada 2013.g., presude Županijskog suda u Zagrebu Gž R- 950/18-2 od 22. siječnja 2019., rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-247/2019 od 13. listopada 2021.g., te nalaza i mišljenja VJEŠTAČENJA G od 20. listopada 2023.g.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu plaće za prekovremene sate rada u razdoblju od listopada 2011. do prosinca 2012.g. za dane u kojima je proveo pet sati rada na humanitarnom razminiranju, u istom danu radio više od pet sati, te ostvario pravo na naknadu za prekovremeni rad.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je rješenjem Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo za potporu, Klasa: UP/I 805-03/08-01/4, Ur.br.: 341 5-0101-08-452 od 30. lipnja 2008. utvrđeno da je tužitelj, a narednik ĐI koji je bio raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Zapovjedništvo za logistiku, Bojna za opskrbu, Vod za održavanje klase V., 2. desetina za održavanje streljiva i MES, na dužnosti pirotehničara, premješten po potrebi službe i raspoređen u ustrojstvenu cjelinu Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opskrbu, 2. mješovita satnija za opskrbu Trbounje, Vod za skladištenje i održavanje klase V., Desetinu za održavanje Klase V na dužnost Voditelja skupine za održavanje klasičnog UBS, kao nadnarednik, time da je između ostalog obavljao i poslove razminiranja,

-da je prema dopisu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske, Zapovjedništva za potporu „NOS Pađene“ od 16. siječnja 2015. početak spornog razdoblja na poslovima razminiravanja za koje se traži isplata prekovremenih sati je bio nakon eksplozije uzrokovane šumskim požarom izvan skladišnog kompleksa koja se dogodila u VSK „Pađene“ 13. rujna 2011., sukladno zapovijedima i Planu sanacije kao i prioritetnim zahtjevima „Kriznog stožera“ pristupilo se izvidu terena kao i neposrednom prikupljanju i uklanjanju neeksplodiranih UbS i dijelova NUS i UbS, a navedene poslove provodili su pirotehničari tehničke službe Oružanih snaga Republike Hrvatske,

-da je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 24. lipnja 2013. tužitelju prestala vojna služba s danom 30. lipnja 2013.,

-da je tuženik dostavio dokaze koji su se tražili za potrebe vještačenja i koji su vještaku poslužili za izračun neisplaćenog prekovremenog rada, i to: mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada za utuženo razdoblje, mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka (dnevni pirotehnički dodatak), popis djelatnika angažiranih na zadaći sanacije terena u VSK "Pađene", dnevnik radova na pregledu i sanaciji terena u VSK "Pađene", očitovanje zapovjednika snaga za sanaciju satnika FI, te platne liste za utuženo razdoblje,

-da je vještak financijske struke u nalazu i mišljenju od 20. listopada 2023. broj prekovremenih sati utvrdio kao razliku više od pet sati rada u jednom danu, jer se pet sati rada sukladno čl. 27. st. 5. Zakona o humanitarnom razminiranju smatra kao puno radno vrijeme od osam sati rada i temeljem Dnevne evidencije radnog vremena za svaki pojedini mjesec,

-da je prema Dnevnoj evidenciji radnog vremena za tužitelja vidljivo da za studeni i prosinac 2011. te od veljače 2012. se vodi u drugoj postrojbenoj jedinici Satnija za opskrbu klasama MS III i V - Slunj, i u potpisu je navedeno mjesto Slunj, i u tim evidencijama ima terenskog rada (TR),

-da je tužitelj vještaku dostavio Izjavu kojom tvrdi da je obavljao iste poslove koje je obavljao u VSK „Pađane“ kao kad je bio raspoređen i u Satniju za opskrbu klasama MS III i V- Slunj,

-da se od siječnja 2013. do 30. lipnja 2013., odnosno, do odlaska u mirovinu, tužitelj opet vodio u evidenciji u drugoj postrojbenoj jedinici Podsredište za skladištenje MI Slunj, međutim, u tom razdoblju od 1. siječnja 2013. do 30. lipnja 2013. da nema terenskog rada niti je tužitelju isplaćivan dnevni pirotehnički dodatak (DPD), pa prema tome nema ni prekovremenog rada na poslovima razminiravanja,

-da je vještak temeljem Dnevne evidencije radnog vremena utvrdio da je tužitelj proveo 489 prekovremenih sati u vrijednosti od 37.306,35 kn/4.951,40 Eura bruto, a koje je utvrdio temeljem Dnevne evidencije radnog vremena i za broj dana provedenih na terenskom radu (TR), pod pretpostavkom da je tužitelj radio na poslovima razminiravanja i kad je bio u drugoj postrojbenoj jedinici u Slunju,

-da je vještak uvidom u tužiteljeve Dnevne evidencije radnog vremena utvrdio da je tužitelj radio na poslovima razminiranja u vojno skladišnom kompleksu (VSK) „Pađane“ samo u mjesecima rujan i listopad 2011., te siječanj 2012. i imao u tim mjesecima terenskog rada, te je u tim mjesecima zabilježen rad osim u Dnevnoj evidenciji radnog vremena i u drugim evidencijama i to u mjesečnom izvješću o ostvarenim satima rada za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2013., mjesečnom izvješću o ostvarenim satima posebnih dodataka (dnevni pirotehnički dodatak) za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2013., popisu djelatnika angažiranih na zadaći sanacije terena u VSK "Pađene" za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2013.,

-da je vještak utvrdio u nalazu i mišljenju da tužitelj ima terenskog rada, a time i prekovremenih sati, na poslovima razminiravanja, odnosno sanacije terena na području VSK „ O“, kao što je vidljivo iz prethodno navedenih evidencija, za mjesece rujan i listopad 2011. te siječanj 2012. kad mu je evidentiran rad u VSK „Pađane“, odnosno 108 prekovremenih sati u vrijednosti od 8.254,77 kn/1.095,59 Eura bruto.

9. Odredbom članka 3. Zakona o službi u oružanim snagama (dalje: ZOSOS) propisano je da su pripadnici oružanih snaga u smislu odredbe ovog Zakona: vojne osobe državni službenici i namještenici.

10. Odredbom članka 14. istog Zakona propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu sa njima.

11. Odredbom članka 97. st. 1. ZOSOS-a propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima.

12. Odredbom članka 97. st. 2. ZOSOS-a propisano je da se na prekovremeni rad tj. rad dulji od punog radnog vremena ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, dok je odredbom članka 168. st. 1. ZOSOS-a propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

13. Članak 14. ZOSOS-a upućuje na supsidijamu primjenu propisa o državnim službenicima i namještenicima, te opće propise o radu na odnose koji nisu regulirani ZOSOS.

14. Odredbom članka 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je uvećanje na plaće po osnovi za noćni rad 40 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad subotom 25 %, nedjeljom 35 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjence ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni za 10 %, a za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10 %, dok je odredbom stavka 2. tog članka propisano da se dodaci međusobno ne isključuju, a stavkom 3. da ukoliko službenik i namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene Zakonom, te ukoliko radi na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 50 %.

15. Kolektivni ugovor sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obveznu primjenu prava i obveza iz rada zaposlenika u tijelima državne vlasti.

16. Odredbom članka 194. Zakona o radu (dalje: ZR) propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

17. Nadalje, odredbom članka 9. ZR-a je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu i sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se na radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

18. Dakle, sukladno naprijed navedenim propisima, koji su bili na snazi u spornom periodu, tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, smjenski rad, rad blagdanom i neradnim danima utvrđenim zakonom u cijelom utuženom periodu.

19. Naime, odredbom članka 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama RH (dalje: ZID ZOSOS-a) izmijenjena je odredba članka 97. ZOSOS-a tako da je u st. 1. točka 5. brisana, a dodan stavak 7. kojim je izričito propisano da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a. dodaci za dežurstvo posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

20. Odredba o prekovremenom radu, odnosno o ograničavanju prekovremenog rada nema za intenciju uskratiti radniku pravo na isplatu za izvršeni prekovremeni rad, nego zaštiti radnika od prekomjernog fizičkog iscrpljivanja na način da poslodavcu ograniči prekovremeni radni angažman tužitelja, te propisuje obvezu poslodavca da o prekovremenom radu obavijesti inspektora rada. Dakle, ove odredbe propisane su radi sprječavanja štetnog utjecaja prekovremenog rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika i poduzimanja propisanih mjera, sve do zabrane prekovremenog rada ako inspektor, nakon dostave nalaza i mišljenja ovlaštenog liječnika, ocijeni da prekovremeni rad štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Ove odredbe ne isključuju pravo radnika da mu poslodavaca za odrađeni prekovremeni rad isplati plaću, odnosno dodatak na plaću za prekovremeni rad.

21. Tužitelj je temeljem podataka dostavljenih od strane tužene i provedenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev, odnosno razliku plaće tužitelja za utuženo razdoblje, a koja razlika obuhvaća neplaćene prekovremene sate rada na ime dežurstva, straže i razminiranja, koji su ostali neplaćeni nakon odbitka slobodnih dana odnosno sati.

22. Što se tiče razminiranja odredbom članka 27. Zakona o humanitarnoin razminiranju propisano je (stavak 1.). Voditelj radilišta rukovodi svim poslovima tehničkog izvida, pretraživanja i razminiranja na radilištu (stavak 2.). Pirotehničari su dužni obavljati svoje poslove na način da nakon obavljenog posla ne zaostanu MES NUS ili njihovi dijelovi (stavak 3.9.) Voditelj radilišta i voditelj pirotehničkih skupina dužni su svoje poslove obavljati na način da se svi radovi na radilištu, odnosno u pirotehničkoj skupini obavljaju sukladno ovom Zakonu i podzakonskim propisima (stavak 4.). Pirotehničari tijekom radnog vremena na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja i poslovima tehničkog izvida mogu provesti najviše pet sati u tijeku jednog radnog dana (stavak 5.). Pri ostvarivanju prava na plaću i druga prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. ovog članka smatra se punim radnim vremenom (stavak 6.).

23. Prema odredbi čl. 2. Zakona o humanitarnom razminiranju poslovi humanitarnog razminiranja su poslovi općeg i tehničkog izvida, izrade projektne dokumentacije, pretraživanja, razminiranja, nadzora te poslovi po naravi povezani s njima (stavak 2.). Poslovi humanitarnog razminiranja smatraju se i poslovi razminiranja vojnih objekata koje obavljaju za to osposobljene i opremljene postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske (stavak 2.).

24. Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o humanitarnom razminiranju opći izvid je postupak kojim se sa sigurne površine prikupljaju i obrađuju podaci o zagađenosti područja i/ili građevine MES-om i NUS-om te utvrđuju osnovne tehničke karakteristike područja i/ili građevine i obilježavaju minski sumnjiva područja.

25. Prema odredbi čl. 18. Zakona o humanitarnom razminiranju tehnički izvid je postupak kojim se ulazeći u minsko sumnjivo područje utvrđuje točnost podataka prikupljenih općim izvidom, prikupljaju podaci o značajkama područja te provjerava postojanje zagađenosti dijela minski sumnjivog područja i/ili građevine od MES-om ili NUS-om.

26. Prema odredbi čl. 24. pretraživanje je postupak kojim se utvrđuje točnost podataka prikupljenih općim i tehničkim izvidom te utvrđuje postojanje zagađenosti cijelog projektom određenog minski sumnjivog područja i /ili građevine MES-om te uklanjanja sa NUS-om koji pronađe (stavak 1.). Razminiranje je postupak pronalaženja i obilježavanja te onesposobljavanje i uništavanja MES-a i NUS-a na radilištu (stavak 2.).

27. Iz iskaza svjedoka BI (saslušan u istovrsnom postupku pred ovim sudom) proizlazi da mu je tužitelj kolega, a njihovi poslovi da su se sastojali od tehničkog izvida terena, izrade projektne dokumentacije, pretraživanja terena i onesposobljavanja i uništavanja pronađenih sredstava prilikom razminiranja, i ne samo mina nego i svih streljiva koja su pronađena, a da se radilo o jako opasnim poslovima, te da su imali i smrtnih slučajeva među kolegama i ranjavanja istih. U početku radno vrijeme da im nije bilo definirano, nego da se radilo prema zapovijedi zapovjednika, a da su radili, tj. znali raditi i do 12 sati dnevno, i to da je bilo do stradavanja pok. ŠI, a poslije njegovog stradavanja da se primjenjivalo radno vrijeme od 5 sati kako je predviđeno zakonom i iza toga razdoblja da više nisu radili preko 5 sati, a prije toga razdoblja da su imali prekovremenih sati i oni da im se nisu isplaćivali, a slobodne dane da bi koristili ako bi imali preko osam sati, a to na način da bi dva tjedna radili, a jedan bili slobodan, da je bila napravljena križaljka od strane načelnika glavnog stožera, koji je izdao zapovijed i po tome da bi slobodne dane dobili kako bi koga dopalo, a o tome da se vodila, naravno i evidencija. navodi da im nije bio plaćen onaj rad od 5 do 8 sati, te da su radili u timovima, a upravo zbog opasnosti i specifičnosti tog posla, a u timu da je bilo tri do četiri čovjeka. Što se tiče zaštitne opreme da su imali kompletnu opremu predviđenu zakonom o humanitarnom razminiranju, a sukladno tome da je s njima išao i kompletan liječnički tim sa doktorom, tehničarima i vozačem, a što da dovoljno govori o velikoj opasnosti tog posla.

28. Svjedok ZI, također saslušan u istovrsnom postupku pred ovim sudom, iskazuje da je radio zajedno s tužiteljem na poslovima razminiranja u ovom utuženom razdoblju, da su bili djelatne vojne osobe, a koji da po Zakonu o humanitarnom razminiranju mogu provesti na takvim poslovima najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana, a oni da su radili osam, a nekad i 12 sati dnevno do stradavanja kolege ŠI, a nakon toga da su radili po Zakonu 5 sati, dakle, da je tužitelju ostala neisplaćena naknada za prekovremeni rad preko 5 sati. Inače, na to radno mjesto u Pađane da su došli po zapovjedi, a tu zapovijed da nisu mogli odbiti, a budući da se radi o stvari koja ugrožava građane i imovinu Republike Hrvatske. Također navodi da su koristili kompletnu zaštitnu opremu sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju, a u pratnji da su imali vozilo hitne pomoći.

29. Svjedok FI vezano uz predmet ovog spora navodi da je poslije havarije u vojno skladišnom kompleksu Pađane, a dana 13. rujna 2011.g., i kada je došlo do razlijetanja ubojitih sredstava u skladištu i oko skladišta, je načelnik glavnog stožera, a tada da je to bio general R, donio zapovijed za stanje pune borbene pripravnosti za postrojbe Zapovjedništva za potporu dijelova Hrvatske kopnene vojske i dijelova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Negdje 14. rujna 2011.g. da su se javili svi pirotehničari koji su nekad radili na havarijama, pa tako i tužitelj, a po zapovijedi načelnika glavnog stožera, a nakon toga temeljni zapovjednici da su pozivali djelatne vojne osobe na zadatak. Tužitelj da je bio pirotehničar, a zadaća pirotehničara da je da pronalazi, prikuplja i zbrinjava ubojita sredstva. Prvi dani da su se radili od 8 sati ujutro do 12 sati, onda da je pauza bila 2 sata i onda da se radilo od 14 do 18 sati, dakle 8 sati dnevno i to da su bili prvi dani. Kada je završilo otvaranje ceste i željezničke pruge, onda da je izrađen plan sanacije i napisane su zapovjedi. Nakon tog da su otišli na odmor i slobodne dane i onda se nastavilo raditi sukladno planu sanacije, raditi puno radno vrijeme od 8 sati, a efektivno da su radili 5 sati što se tiče rada u polju, a druge aktivnosti da su se završavale do 16 sati toga dana. Što se tiče Zakona o humanitarnom razminiranju odredbe tog zakona da se ne odnose na ovaj tip djelatnosti, a za njih je vezan Zakon o službi u oružanim snagama. Po ovome zakonu u prvom ciklusu da je bilo prekovremenih, a kad su se formirali timovi onda da nije bilo prekovremenih, bilo je 8 sati dnevno, s tim da se petak radio do 12 sati, a zbog toga što su djelatnici putovali u razne dijelove Hrvatske, o tome da postoji i evidencija. Navodi da su oni putovali nedjeljom i tada ostvarivali terenski dodatak i slobodne dane, a sukladno o pravilniku i berivima oružanim snagama. Kada je kazao da se u konkretnom ne primjenjuje Zakon o humanitarnom razminiranju to dad je naveo stoga što se ovakav tehnički akcident ne može podvesti pod humanitarno razminiranje. Nadalje iskazuje da su bile tada dvije podskupine pirotehničara i to iz inženjerijske pukovnije HKV iz Karlovca i druga skupina pirotehničara tehničke službe iz ZZP i iz HRZ, a tužitelj da je bio iz ZZP-a i sukladno tada važećem pravilniku, a pošto su to namjenske organizirane snage, oni da su isplaćeni po rješenjima po mjestu rasporeda i za to vrijeme su ostvarivali normalnu plaću plus pirotehnički dodatak za svaki dan kada su radili u zagađenom sektoru. Pirotehničari tehničke struke da su imali koeficijent 0,7 %, a pirotehničari inženjerijske pukovnije su imali dodatak 1 %, pa da je dakle tužitelj imao 0,7 % dodatak plus terenski dodatak od polovice terenskog dodatka. Ova razlika dnevnog pirotehničkog dodatka da je zbog razlike u namjeni postrojbe. Inženjerijska pukovnija Hrvatske kopnene vojske da je koncipirana i osposobljena za pokretljivost i protupokretljivost oružanih snaga u obrani i napadu, svojim temeljnim postavljenjem su za to namijenjeni, da otvaraju minska polja u obrani ili u napadu ili u zapriječavanju u slučaju kontra napada, a pirotehničari tehničke struke da su osposobljeni i obučeni za održavanje svih vrsta ubojitih sredstava, sredstva kopnene vojske HRZ ili HRM. Napominje to da su pirotehničar i jedni i drugi bili dragovoljci na toj zadaći i da su uvijek mogli i otići, ukoliko su se smatrali preopterećenima i sl., a da se radilo o vrlo opasnom poslu i u pratnji da je bila uvijek nazočna i hitna pomoć, koja je pratila te timove. Naposljetku navodi da je, po njemu, svim djelatnicima po rješenjima i isplaćena plaća sukladno pravilnicima i nije ostalo neisplaćenih prekovremenih sati, da on tako misli, ali da ne može biti siguran. Ovaj ciklus da je trajao 3 godine i 8 mjeseci, radilo se o opasnome poslu, kako je proces odmicao, uvedeni su rasporedi da se radi dva tjedna, a jedan tjedan odmara, jer je teško zadržati na jednom mjestu i koncentraciju na duži period. Zadaća je ovo visokog rizika pa da je bilo i poginulih djelatnika i ranjenih. Navodi da su djelatnici inženjerijske pukovnije bili zajedno u grupama sa pirotehničarima i radili su na prikupljanju i zbrinjavanju ubojitih sredstava u prvoj fazi, a nakon toga, u drugoj fazi, da ostaju samo pirotehničari, jer ovi iz inženjerijske nisu dovoljno obučeni za taj daljnji rad na sanaciji čišćenja. Navodi da je prije eksplozije bilo 1700 tona ubojitih sredstava, a oni da su nakon eksplozije prikupili, zbrinuli i uništili do 350 tona ubojitih sredstava, mada se na terenu svašta nađe, pa i onih iz II. svjetskog rata, tako da kad se uđe u teren nikad da se ne zna što se može naći. Pirotehničari su nalazili ta sredstva, obilježavali ih, onesposobljavali i uništavali ih, a voditelji timova, kao što je bio tužitelj, da su donosili procjenu što se može, a što ne može ukloniti ili uništiti na licu mjesta i to se zove pretraživanje.

30. Svjedok DI, vezano uz predmet spora, navodi prvenstveno da postoje propisi koji reguliraju radno vrijeme pripadnika oružanih snaga, da je propisano isto tako kada i pod kojim uvjetnima pripadnik može koristiti slobodne dane odnosno naknadu za prekovremeni rad. Evidenciju radnog vremena da vode neposredni zapovjednici odnosno rukovodioci, a da postoje službe koje su dužne nadzirati evidenciju radnog vremena kao i ostvarivanje materijalnih prava na osnovi rada a na osnovi te evidencije. Koliko je njemu poznato, a svi nadzori da su to potvrdili, da nije bilo propusta u vođenju evidenciji niti korištenju slobodnih dana ukoliko su pripadnici radili prekovremeno. U konkretnom slučaju 5 sati rada da proističe iz Zakona o humanitarnom razminiranju po kojem se 5 sati neposrednog rada u minskom polju smatra punim radnim vremenom. Taj zakon da se odnosi na inženjerijske postrojbe HV koje provode poslove humanitarnog razminiranja u vojnim objektima. Tužitelj da je bio pirotehničar tehničke službe pa dakle da nije bio pripadnik inženjerijske postrojbe što znači da se na njega odnose propisi o radnom vremenu u oružanim snagama, a ne ovaj zakon na koji se on poziva. U konkretnom slučaju kad se desila nesreća u Pađenima, da je došlo do razbacivanja velikog broja neeksplodiranog streljiva i trebalo je na udaljenosti od nekoliko kilometara od mjesta eksplozije u što kraćem vremena pristupiti uklanjanju tog neeksplodiranog streljiva a kako bi se prije svega zaštitilo civilno stanovništvo. Zbog toga da je odredio satnika FI da okupi potreban broj pirotehničara i krenu u sanaciju odnosno uklanjanje tog streljiva, prije svega kako bi se omogućio promet po državnoj cesti, željezničkoj pruzi i drugim objektima gdje se očekivalo okupljanje ili boravak većeg broja civilnog stanovništva. Prvih nekoliko dana, dok se nisu u potpunosti organizirali da se radilo duže a da li je to duže od 5 ili 8 sati da ne može tvrditi, ali nakon toga da su uspostavili sustav gdje se radilo do 5 sati dnevno a nekad i kraće ovisno o vremenskim uvjetima. Uvijek da je inzistirao da svi pripadnici moraju ostvariti svoja materijalna prava sukladno propisima, pa tako i u konkretnom slučaju. Nikad da ga niti jedna služba unutar oružanih snaga nije upozorila da je bilo kršenja tih propisa, jer bi u protivnom sigurno poduzeo odgovarajuće mjere, a ono što zna da jeste to da je satnik FI vodio evidenciju i da je djelatnicima davao odgovarajući broj slobodnih dana sukladno radu, a ponekad i više od toga pogotovo ako im je trebao neki slobodni dan iz nekih privatnih razloga, te dodaje i to da nitko od pirotehničara nije na zadaći bio po osnovi prisile ili zapovijedi jer svaki pirotehničar je dužan prije nego što krene na zadaću osobno potpisati jedna obrazac u kojem on izjavljuje da se osjeća sposobnim izvršiti zadaću. U ovoj akciji E da su sudjelovale dvije različite postrojbe i dvije različite djelatnosti. Prvo inženjerijska postrojba da po svojoj namjeni je osposobljena za uklanjanje minskog polja, a minsko polje da je unaprijed planirana i postavljena eksplozivna zapreka o kojoj pioniri pirotehničari ne znaju o kojoj vrsti mina se radi. S druge strane pirotehničari tehničke službe da su osposobljeni za održavanje, skladištenje, čuvanje i uklanjanje ubojnih sredstava koje se nalazi u skladištima oružanih snaga. Dakle to da je njima poznato streljivo i znaju kako ga zbrinuti a da pri tome ne ugroze sebe ili druge oko sebe. S obzirom na kratko vrijeme i veliku površinu u Pađenima da su zatražili pomoć od inženjerijske postrojbe Hrvatske kopnene vojske, te su formirane grupe u kojim su se nalazili pioniri tehničari, nekoliko njih te jedan pirotehničar tehničke službe, a to zato što pioniri pirotehničari nisu bili osposobljeni za uklanjanje streljiva koje se nalazilo u skladištu. Inače, prilikom uklanjanja streljiva uz timove uvijek da je bilo i jedno medicinsko vozilo,a to stoga što postoji pravilnik o medicinskom zbrinjavanju gdje je jasno propisano koja vojna zadaća zahtijeva određenu vrstu medicinske potpore, a u konkretnom da je djelovao puni zdravstveni tim i ponekad jedan a ponekad više timova obzirom na opasnost i propis koji je zahtijevao takvu organizaciju zdravstvene potpore. Cijelo vrijeme trajanja te akcije da su djelovali ti zdravstveni timovi i to pune tri godine i sedam mjeseci, a ukoliko iz nekog razloga zdravstveni tim nije mogao biti nazočan onda da se taj dan nije radilo. Navodi i da su periodično imali i psihološke procjene timova pirotehničara a kako bi se utvrdila i sa stručne strane njihova sposobnost, a opet da je odluka bila na pirotehničaru da li će taj dan pristupiti izvršenju zadaće.

31. Ocjenom ovako izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, proizlazi da je tužitelj bio djelatna vojna osoba, da se prema odredbama Zakona o humanitarnom rarzminiranju i to čl. 27.st. 5. i 6. Zakona na poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, a koje poslove je tužitelj u utuženom razdoblju i obavljao, može provesti najviše pet sati u tijeku jednog radnog dana, a radno vrijeme od 5 sati u minskom polju da se računa kao puno radno vrijeme upravo na temelju st.5. čl. 27 Zakona, a da je tužitelj proveo na tim poslovima u utužeom razdoblju i više od tih 5 sati dnevno.

32. Budući da se vrijeme provedeno na poslovima humanitarnog razminiranju u trajanju od 5 sati se smatra punim radnim vremenom (čl. 27. st. 6. ZHR), to u smislu citiranih odredaba znači da svako vrijeme provedeno na radu preko tog vremena u jednom danu predstavlja prekovremeni rad u slučaju kad je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka. Drugim riječima, u takvoj situaciji, rad od pet sati na poslovima humanitarnog razminiranja dnevno ekvivalentan je redovnom radu na ostalim poslovima od osam sati dnevno.

33. Iz navedenog proizlazi da svaki rad na ostalim poslovima, odrađen nakon pet sati dnevnog rada na humanitarnom razminiranju predstavlja prekovremeni rad, u smislu citiranih odredaba, o čemu je i u konkretnom slučaju riječ.

34. Temeljem navedenog, kao i svih propisa koji su bili na snazi kroz utuženo razdoblje, te regulirali predmetnu materiju, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju poslove koji se mogu smatrati poslovima humanitarnog razminiranja iz čl. 27. st. 5. Zakona o humanitarnom razminiranju i Pravilnika o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" br. 53/07, 111/07, 141/11, 110/15, 45/16 ), prema Pravilniku o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja na minski sumnjivom području za koje postoji sumnja da je zagađeno MES-om i NUS-om i koje je kao takvo definirano od strane HCR-a (čl. 2. al.10.), te da VSK "Pađene", odnosno, područje na kojem je tužitelj radio dok je bio raspoređen u postrojbenoj jedinici u Slunju, je minski sumnjivo područje u smislu citirane odredbe Pravilnika, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i tužiteljev navedeni rad se ocijenjuje kao prekovremeni rad i za to mu valja dosuditi neisplaćene dodatke na plaću, visina kojih je utvrđena od strane Vještačenja Bijelić, a kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom i temeljem kojeg je tužitelj i prezicirao svoj tužbeni zahtjev koji ovaj sud nalazi osnovanim, radi čega svega je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.151., čl.154.st.1. i 164. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju priznat trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav za u iznosu od 200,00 Eura, za sastav odgovora na žalbu-200,00 Eura, za zast. na osam ročišta-1.600,00 Eura, za sasatv četiri obrfazložena podneska-800,00 Eura, odnosno ukupno 2.800,00 Eura, a uvećano za 25% PDV od 700,00 Eura i trošak vještačenja od 600,00 Eura, sveukupan parnični trošak tužitelja iznosi 4.100,00 Eura, koji iznos je tužena dužna naknaditi tužitelju na način pobliže opisan u toč. II. izreke.

U Šibeniku, dana 6. veljače 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena