Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kzd-2/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu za mladež Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ČČ, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KOz-DO-77/2022-1 od 29. studenog 2022., izmijenjene na raspravi 3. prosinca 2024., nakon rasprave održane 28. listopada, 13. studenog i 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Andreje Bunić, okrivljene ČČ i zakonskog zastupnika maloljetne oštećenice DČ, **.**.2024. objavio je, a 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka Č i D, r. V, rođena **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, frizerka, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlena, na porodiljnom dopustu, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 309,00 EUR porodiljne naknade, razvedena, majka troje malodobne djece, ne posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

k r i v a  j e

što je

u razdoblju od 1. travnja 2021. do 14. veljače 2022., tijekom zajedničkog života u obiteljskoj kući na adresi [adresa]., kao majka mldb. djeteta VČ, rođene **.**.2016., na imenovanu učestalo vikala i u više navrata udarala je rukom po guzici, čupala je za kosu, u dva navrata pljusnula, te je kažnjavala stajanjem u kutu, radi čega je dijete VČ plakala i bila tužna, svjesna da na taj način ozbiljno ugrožava psihofizički razvoj imenovane, te pristajući na to, a zbog kojeg ponašanja je mldb. dijete VČ bila uznemirena i preplašena

dakle, zlostavila dijete,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Na temelju čl. 177. st. 2. KZ/11 okrivljena ČČ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenoj ČČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljena ČČ dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu od 50,00 eura (pedeset eura) te putni trošak svjedokinje u iznosu od 7,60 eura (sedam eura i šezdeset centi), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1 – 5. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenice u uvodu navedenu optužnicu zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11.

1.1. Na raspravi 3. prosinca 2024. zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis kaznenog djela na način da glasi kao u izreci ove presude, dok je u ostalom dijelu optužnica ostala neizmijenjena.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo za koje ju se tereti.

2.1. S obzirom na takvo očitovanje, ispitana je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je, uz suglasnost stranaka, dokumentacija u spisu, i to prijava mogućeg zanemarivanja i zlostavljanja djece Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 17. ožujka 2022. – osim u sadržajnom dijelu, uz službenu bilješku od 17. ožujka 2022., Zapisnik Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 17. ožujka 2022., službena zabilješka Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 14. ožujka 2022., izvješće Dječjeg vrtića Vlakić Martijanec od 01. travnja 2022., službena zabilješka Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 5. srpnja 2022., izvješće Centra za socijalnu skrb Novi Marof od 27. srpnja 2022., zapisnik o ispitivanju djeteta/žrtve VČ na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu – suca istrage od 08. studenog 2022. uz reprodukciju DVD snimke, pročitan je nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještakinja prof. dr. sc. Vlatka Boričević-Maršanić i prof. dr. sc. ČČU od 26. lipnja 2023., uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka DČ na dokaznom ročištu Županijskog suda u Varaždinu – suca istrage od 06. srpnja 2022. i raspravi kod Općinskog suda u Varaždinu od 16. veljače 2023., kao i zapisnik o ispitivanju svjedokinja GČ i DČU na raspravi kod Općinskog suda u Varaždinu od 23. ožujka 2023., ispitane su svjedokinje OČ i ŽČ i pročitani zapisnici o ispitivanju tih svjedokinja od 12. rujna 2022., pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenicu, a na kraju dokaznog postupka ispitana je okrivljenica, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana snimka njezina ispitivanja u svojstvu osumnjičenice od 25. travnja 2022. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenica je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka navela da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznijela u svojstvu osumnjičenice, dodajući da je na Centru za socijalnu skrb Ludbreg navodila i da se radi o plesu sa Tik-Toka koji je VČ prethodno u više navrata gledala, a radi se o plesu kod kojeg okrivljenica podigne jednu ruku u zrak, a dijete ide tri koraka unatrag i stavlja ruke u prekriženi položaj. U odnosu na svoje odgojne metode u sporno vrijeme iskazala je da je u to vrijeme radila u trgovini, i to jedan tjedan ujutro i jedan popodne, pa su se kad je radila ujutro družile samo u popodnevnim satima od oko tri ili pola četiri, te u odnosu na to vrijeme, dakle kada s posla dolazi popodne, navodi da ako u tim situacijama kćerka VČ u roku od sat vremena u tri navrata skače po krevetu, da ne zna kako to zlostavlja dijete ako tada podigne ton na nju. Kada VČ nije slušala te je nastavila skakati po krevetu, a radilo se o situacijama u kojima je VČ bila već spremna za spavanje, ona joj je jednostavno ugasila svjetlo i otišla spavati s drugom kćerkom. Nadalje je navela da je VČ sklona laganju, a ona je vikala kad ju VČ nije slušala, kao svaka normalna mama. VČ je živahno dijete, koje sve zna izvući u svoju korist na način da okrivljuje sestru, "samo ona nije ništa kriva" ako napravi glupost, te se zna snaći i lagati, dok ne smatra da se ona teže fokusira, time da je, navodi okrivljenica, VČ nakon nekog vremena "skužila kaj sam htjela reći", jer je ona svoje rekla i više nije ponavljala, dok na pitanje kako se VČ ponašala kada je vikala na nju odgovara da ju je gledala u oči i smijala joj se. VČ sada živi kod tate, a na pitanje kakav je odnos nje i VČ odgovorila je da "bok - bok i doviđenja", odnosno da VČ odbija susrete sa njom. VČ trenutno ima osam godina, ona vodi brigu o njezinom školovanju, time da ne ide na roditeljske sastanke, ali se čuje s razrednicom. Na daljnje pitanje je li smatrala, kada je VČ bila u dobi od oko pet i pol godina, da je potrebna kakva stručna pomoć u kontekstu poremećaja Petrine pažnje i koncentracije, odgovorila je da je odgojiteljica iz vrtića predložila da se VČ upiše na neku aktivnost pa su je upisali na ples, međutim nisu je vodili kod dječjeg psihologa niti potražili drugi oblik stručne pomoći. Na pitanje je li ona kao majka pokretala kakve postupke radi ostvarivanja kontakta s VČ, te želi li to uopće, odgovorila je da će u budućnosti pokrenuti postupak jer želi viđati VČ i G, time da će sada biti u situaciji da joj ima tko pričuvati malo dijete koje je trenutno u dobi od devet mjeseci. Na pitanje što je govorila kada je, kako je iskazivala, vikala na VČ, odgovorila je da je u tim prilikama govorila da "zakaj nemre biti mirna bar pet minuta", kao i da je znala sjesti i porazgovarati s VČ o njezinom ponašanju, no ona nije mogla biti mirna. Ona bi VČ odgovorila na njezinih tisuću pitanja, dok bi VČ otišla od nje u drugu sobu ili nastavila po svome. VČ nije ostajala u svojoj sobi u potpunom mraku, već su radili televizor i noćna svjetiljka, time da je ona naknadno provjeravala kako je VČ. Na pitanje o zadatcima koje je dobivala u vrtiću navela je da je ona zajedno s njom sjedila za stolom i čekala da napravi zadatke, dok na upit kako to da ona onda nije napravila zadatak već je pošarala zid odgovara da se to dogodilo kada bi ona otišla na toalet, a kao opravdanje šaranja po zidu VČ je rekla da ne zna zašto je to napravila. Svaki dan po tri sata aktivno je provodila vrijeme s djecom, kada je bilo ljepše vrijeme šetale su se i loptale, VČ je uz nadzor vozila bicikl, dok su za hladnijih dana igrale "Čovječe ne ljuti se", kartale, slagale puzzle i slično. Na daljnje pitanje je li VČ bolje reagirala kada je na nju vikala ili onda kada to nije radila, nego pokušala mirno razgovarati, odgovorila je da je bolje reagirala kada je vikala, jer je kada je s njom mirno razgovarala samo gledala dolje, time da je metodu razgovora upotrebljavala onoliko često koliko je stigla. Kada joj je predočeno da je ranije rekla da joj se u situacijama kada je na VČ vikala ona smijala u lice, pa kada je upitana da kako to da smatra da je onda bolje reagirala na njezino vikanje, istaknula je da da ne zna, da je smatrala da je "pravi budalom" pa da tako reagira.

4.1. Ispitana u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08, okrivljenica je iskazala da je prije godinu dana od strane pedijatrice djetetu izrečena mjera dijete, da ne smije jesti iza 18,00 sati, te da je možda u tom trenutku viknula na kćer VČ, a navela je da se ne sjeća točno što, jer je to bilo prije godinu dana, te je istaknula da ako ona kaže "ne" da je onda to "ne" i da se VČ toga držala do sada. Vezano uz bilješku Centra za socijalnu skrb istaknula je da to nije bilo tako i da su si djelatnice Centra to krivo protumačile, te radi svega poriče počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret jer, da je tome stvarno tako, djeca ju ne bi zvala svaki dan i bila kod nje.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenica majka djeteta VČ, rođene **.**.2016. te da su u inkriminirano vrijeme živjele u zajedničkom kućanstvu na adresi [adresa]. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenica počinila radnje stavljene joj na teret, čime bi zlostavila svoje dijete.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo za koje je optužena.

7. Radi utvrđenja je li okrivljenica počinila kazneno djelo stavljeno joj na teret tijekom postupka ispitani su svjedoci DČ, GČ, DČU, OČ, ŽČ, kao i dijete žrtva VČ.

7.1. Svjedok DČ, bivši suprug okrivljenice i otac žrtve, među ostalim je iskazao da je okrivljenica napustila zajedničku adresu prebivališta negdje 14. ili 15. veljače 2022., nakon tog je održavala kontakte s obje kćerke, ali da nakon nekog vremena starija kćerka VČ više nije htjela odlaziti kod majke. U odnosu na sporno razdoblje naveo je da je okrivljenica znala vikati na žrtvu, kada je nije slušala, ošamariti je, čupati za kosu, udariti i po guzi. Znala ju je i vrijeđati govoreći da je debela prasica, jedne zgode poslala ju je „u pičku materinu“, time da je naveo da je on, koji inače radi na terenu, takvo ponašanje vidio nekoliko puta, ali da mu je njegova majka pričala da okrivljenica viče na djecu. Primijetio je da se VČ, kada nešto pogriješi, kao zaštiti tako da si prekrižene ruke stavi ispred glave, a i mlađa djevojčica O znala je reći da „mama vika“. Pojasnio je da je vikanje okrivljenice na VČ čuo svakog vikenda, ali da to nije bilo vikanje koje bi trajalo 10 minuta, međutim da je unatoč tome upozoravao okrivljenicu da se djetetu obraća blažim tonom. Jednom je čuo da je okrivljena VČ rekla da je debela prasica, ali je njegova majka rekla da je to čula više puta jer je VČ malo punije dijete, a u dva navrata je čuo i da joj je okrivljena rekla „ Ž mater, bum te raščehnula“, dok je zaključno naveo da VČ uslijed takvog ponašanja okrivljenice nema trajnih posljedica, ali da je bila uplašena te je znala i plakati.

7.2. Svjedokinja GČ, baka djeteta žrtve, u svojem iskazu navela je da je okrivljena s njezinim sinom živjela u [adresa] do 15. veljače 2022., nakon što je odselila održavala je kontakte sa svoje dvije kćeri, ali da se negdje od rujna 2022. VČ počela buniti kada je trebala ići na kontakte kod majke, ali kada bi okrivljena došla po njih, odlazila je na kontakte, a onda se jedne prilike plakala i nije htjela ići te nakon toga, od listopada 2022. više nije odlazila kod okrivljenice. Kada su živjeli svi zajedno u istom domaćinstvu, nije primijetila nikakvo neprimjereno ponašanje okrivljene u odnosu na mlađu kćerku G, a što se tiče starije kćerke VČ, koja je živahno dijete i bilo je situacija kada nije slušala, okrivljena bi je tada opomenula, a ako nije poslušala, tada bi podviknula na nju, te kada niti nakon to ga ne bi poslušala, tada bi je počupala za kosu. Ona nije osobno vidjela da bi okrivljenica VČ udarala po guzici, ali jest da ju je u dva navrata pljusnula, dok je u kutu trebala stajati 5-6 puta. Kada ju je majka pljusnula VČ je plakala, a kada je morala stajati u kutu doimala se uvrijeđenom. Nakon odlaska okrivljenice iz domaćinstva VČ je neko vrijeme imala napadaje plača odnosno bijesa i zbog toga ju je otac vodio kod psihologa, a u vrijeme davanja iskaza svjedokinje da je sve više-manje normalno i uobičajeno, osim kada joj pokušava sugerirati da bi trebala ići na druženje sa majkom, kada počne plakati, odbijati i buni se da ne želi ići.

7.3. Svjedokinja DČU, bivša šogorica okrivljenice, u svom je iskazu u bitnome navela da je osobno nazočila jednom događaju, negdje u studenom, prosincu 2021. ili čak siječnju 2022., kada je sa svojim sinom došla u domaćinstvo svoje majke, brata i okrivljene, sjedili su za stolom, VČ je sjedila do nje, nasuprot nje bila je okrivljenica i između njih je došlo do neke razmirice, pri čemu je u jednom trenutku okrivljenica ustala sa stolice i preko stola udarila VČ, nakon čega je VČ počela plakati, a pritom je okrivljenica na VČ podigla ton. Svjedokinja je, od kada je odselila iz roditeljske kuće, češće dolazila u istu te je u tim prilikama u više navrata od strane okrivljenice bilo vike u odnosu na VČ, i to kada VČ ne bi izvršila nešto što je majka od nje tražila. Istaknula je da kao majka može shvatiti i roditeljsku frustraciju kada dijete ne izvršava ono što se od njega traži, ali da, iako je VČ dosta zahtjevno dijete, misli da ČČ nije znala kontrolirati svoje emocije i da je burno znala reagirati. VČ joj je sama pričala, u vrijeme kada je odlazila kod majke na druženja u [adresa], da se mama ne igra sa njom, nego da se igra sa mlađom sestrom G, kao i da je dobila pljusku od mame.

7.4. Svjedokinja OČ iskazala je na raspravi da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza u kojem je, među ostalim, navela da su 14. ožujka 2022. u prostorijama Centra za socijalnu skrb Ludbreg u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka ona i kolegica ŽČ obavljale razgovor s okrivljenom i njezinim tadašnjim suprugom DČ. Tijekom tog razgovora DČ je upitao ČČ zašto dijete VČ ide unatrag kada ona digne ruku, na što mu je ona rekla da je znala djecu čupati za kosu i udariti po guzi jer su djeca to zaslužila, dok je DČ dodao da je supruga znala i vikati na djecu, pa ih je ona upozorila da se ne smiju tako ponašati prema djeci. Na drugom terminu savjetovanja **.**.2022. ČČ je negirala da bi u prethodnom terminu pred njima priznala da je fizički kažnjavala djecu, dok je DČ potvrdio da je osobno vidio da je okrivljenica vukla dijete VČ za kosu rukom. Nadalje, svjedokinja je navela da okrivljenica 14. ožujka 2022. nije spominjala da bi pljuskala mldb. oštećenicu niti da ju je kažnjavala stajanjem u kutu, ali su oboje ponovili da je okrivljenica vikala na oštećenicu i da ju je čupala za kosu. U razgovoru od 17. ožujka 2022. okrivljenica je negirala da bi ranije navela da je dijete čupala za kosu, dok su i ona i DČ ublažavali ranije izjave da bi okrivljenica dijete tukla po guzici, u smislu da bi ona samo upozoravala dijete na način da je samo dotakla njezinu guzicu. Razgovarajući o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti, roditelji su naveli da je oštećenica VČ plakala i bila uznemirena zbog fizičkog kažnjavanja majke, odnosno vikanja i čupanja za kosu, a na daljnje pitanje odgovorila je da se prilikom prvog susreta okrivljenica nije htjela izjasniti kada i gdje je otišla s ranije zajedničke adrese. Konačno, na pitanje okrivljenice zbog čega nije ranije navela da, vezano za navode o tome da dijete ima prekrižene ruke i da ide unatrag, se zapravo radi o plesu sa Tik-Toka, svjedokinja OČ je odgovorila da se ne sjeća da bi okrivljenica iznosila takve navode u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka, već se sjeća samo da bi govorila da VČ ide unatrag, i to u kontekstu straha prema okrivljenoj.

7.5. Svjedokinja ŽČ iskazala je na raspravi da u cijelosti ostaje kod ranijeg iskaza u kojem je, među ostalim, navela da su 14. ožujka 2022. u prostorijama Centra za socijalnu skrb Ludbreg u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka ona i kolegica OČ obavljale razgovor s okrivljenom i njezinim tadašnjim suprugom DČ. Tijekom tog razgovora DČ je upitao ČČ zašto dijete VČ ide unatrag kada ona digne ruku, na što mu je ona rekla da je znala djecu čupati za kosu i udariti po guzi jer su djeca to zaslužila, dok je DČ dodao da je supruga znala i vikati na djecu. Na drugom terminu savjetovanja **.**.2022. ČČ je negirala da bi u prethodnom terminu pred njima priznala da je fizički kažnjavala djecu, iako je to, kako svjedokinja navodi, prošli put pred njima sama rekla, da bi DČ potvrdio da je jednom prilikom osobno vidio da je okrivljenica vukla dijete VČ za kosu rukom, a opisao je i jedan događaj u kojem je okrivljenica djetetu rekla „debela prasica“, što je okrivljenica tada i sama priznala pravdajući se da je to bilo u šali. Svjedokinja je nadalje iskazala da se ne sjeća da bi okrivljena prilikom obveznog savjetovanja 14. ožujka 2022. navodila da bi pljuskala dijete VČ niti da bi je kažnjavala stajanjem u kutu, međutim da se dobro sjeća da je navodila da bi je znala čupati za kosu, spominjući riječ "zaskupsti", kao i da je znala vikati na VČ i udarati ju po guzici, i to više puta. Na daljnje pitanje je li tom prilikom bila riječ o tome da bi VČ bila tužna, plakala, odnosno uznemirena, odgovorila je da se sjeća da je otac DČ govorio da je VČ plakala i bila tužna i da se boji mame.

7.6. Iz snimljenog iskaza djeteta žrtve VČ, ispitane na dokaznom ročištu pred sutkinjom istrage Županijskog suda u Varaždinu 8. studenog 2022., putem audio- video uređaja, proizlazi da je majka, ovdje okrivljena, na nju vikala, dala joj puno puta „po riti“, kada ju je jako boljelo, poslala je u kut i počupala za kosu.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještakinja prof. dr. sc. Vlatke Boričević-Maršanić (spec. psihijatrije) i prof. dr. sc. ČČU (psiholog) od 26. lipnja 2023., danog u okviru kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, proizlazi da je maloljetna žrtva dijete visokoprosječnih intelektualnih kapaciteta neverbalnog tipa koje odrasta u necjelovitoj obitelji i opterećeno je obiteljskim konfliktima i njihovom borbom za skrbništvo, a aktualno ne manifestira znakove psihičkog poremećaja. Emocionalno, socijalno i grafomotoričko nešto je nezrelija u odnosu na dob, utvrđena je sklonost preuveličavanju i konfabulaciji, nisu utvrđeni znakovi izloženosti zlostavljanju i traumatiziranosti, iskazivala je o fizičkom kažnjavanju od strane majke u jednom navratu, mogućnost percepcije i interpretacije kontaminirana je roditeljskom borbom za skrb. Također, djevojčica je u djelomičnom splitingu – oca idealizira, a odnos s majkom je ambivalentan tako da za njom čezne, a istovremeno odbija ići k njoj, te je djevojčica perceptivno usmjerena na odbijanje majke na što da svakako utječe ponašanje majke, kao i odnos djevojčice s ocem i njegovom obitelj te visoki međuroditeljski konflikt i njihova borba za skrb.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, zaključak je ovog suda da je okrivljenica počinila kazneno djelo stavljeno joj na teret predmetnom optužnicom, kako je ista izmijenjena na zadnjoj raspravi.

10. Naime, da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju postupala na takav način proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka te djelomično iz obrane okrivljenice, a u skladu je i s pročitanom materijalnom dokumentacijom u čiju vjerodostojnost nema razloga sumnjati.

10.1. Tako iz suglasnih iskaza svjedokinja BČ i ŽČ, koje su bile zaposlenice (psihologinja i socijalna radnica) Centra za socijalnu skrb Ludbreg u vrijeme kada su okrivljenica i njezin tadašnji suprug (a otac zajedničkog djeteta-žrtve) DČ pokrenuli postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, proizlazi da je na prvom razgovoru u sklopu tog savjetovanja DČ upitao okrivljenicu zašto dijete VČ ide unatrag kada ona digne ruku, na što mu je ona rekla da je znala djecu čupati za kosu i udariti po guzi jer su djeca to zaslužila, dok je DČ dodao da je supruga znala i vikati na djecu, a okrivljenica je te prilike navodila i da je znala VČ više puta udarati po guzici. Također, proizlazi da su roditelji naveli da je VČ bila uznemirena i tužna te je plakala zbog fizičkog kažnjavanja majke, odnosno zbog vikanja i čupanja za kosu. Iskaze navedenih svjedokinja ovaj sud prihvaća kao istinite. Ove svjedokinje su stručnjakinje koje su saznanja dobile u okviru svog rada, nema nikakvog razloga za sumnju u njihovu nepristranost, a iskazi su im u cijelosti konzistentni i dosljedni, kao i međusobno suglasni. Iskaz svjedokinje ŽČ pritom sadrži jedan specifičan detalj, svjedokinja tako spominje da je okrivljenica navodila da je VČ znala "zaskupsti". Svjedokinja se dakle izrazila na kajkavskom narječju, koristeći lokalizam koji u prijevodu na standardni hrvatski jezik znači upravo čupati/potegnuti za kosu. I ovaj detalj ukazuje na vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje jer nije vjerojatno niti logično pretpostaviti da bi ista, tim više što se radi o stručnjakinji koja s okrivljenicom i njezinom obitelji nema nikakve osobne veze, prilikom iskazivanja izmišljala konstrukcije koristeći ovakve riječi, dok je cijeli iskaz inače dan na standardnom hrvatskom jeziku. Ujedno, glede iskaza ovih dviju svjedokinja, valja dodati da su isti u suglasnosti i s činjenicom da je Centar za socijalnu skrb Ludbreg 17. ožujka 2022. podnio Policijskoj postaji Ludbreg prijavu mogućeg zanemarivanja djece, odnosno sa službenim (za)bilješkama tog Centra od 14. i 17. ožujka 2022. i zapisnikom od 17. ožujka 2022.

10.2. Iz iskaza svjedokinje GČ (žrtvine bake po ocu) proizlazi nadalje da je okrivljenica znala vikati na žrtvu, počupati je za kosu, da ju je u 2 navrata pljusnula, kao i da je žrtva trebala stajati u kutu 5-6 puta, kojom prilikom se doimala uvrijeđenom. Iz iskaza svjedokinje DČU (žrtvine tete po ocu) proizlazi pak da je nazočila događaju kada je okrivljenica preko stola udarila VČ i pritom na istu podigla ton, u više navrata bilo je od okrivljenice vike u odnosu na VČ kada ona ne bi izvršila što je od nje tražila. Iskaze ovih svjedokinja sud također prihvaća, ocjenjujući ih kao istinite, uvjerljive, same za sebe i međusobno neproturječne. Navedene svjedokinje jesu, doduše, blisko rodbinski povezane s ocem žrtve, koji je ranije bio u braku s okrivljenicom, no ta činjenica sama po sebi ne dovodi do njihove diskreditacije odnosno do neprihvaćanja njihovih iskaza upravo zbog prednje navedenih razloga. Osim toga, cjelokupni sadržaj njihovih iskaza takav je da nikako ne upućuje na zaključak da su iskazivale s ciljem lažnog terećenja okrivljenice i stavljanja iste u težu poziciju u kaznenom postupku, koji zaključak se temelji na uočavanju da je primjerice GČ negirala da bi primijetila da se okrivljenica u odnosu na mlađu kćerku G neprimjereno ponašala, da prilikom vikanja na VČ nije čula da bi izgovarala neke neprimjerene riječi ili pak, glede stajanja u kutu, da "to nije bilo tako često", što upućuje na zaključak da ova svjedokinja nije iskazivala s ciljem terećenja okrivljenice, nego na način da sudu predoči ono što joj je poznato. Isto vrijedi i glede svjedokinje DČU koja je, opisujući da je nazočila događaju kada je okrivljenica udarila VČ, navela da nije vidjela "na koji način ju je točno udarila", a navela je i da majka može shvatiti i roditeljsku frustraciju kada dijete ne izvršava ono što se od njega traži, ali da, iako je VČ dosta zahtjevno dijete, misli da ČČ nije znala kontrolirati svoje emocije i da je burno znala reagirati.

10.3. U kontekst prednjih prihvaćenih dokaza treba staviti i iskaze svjedoka DČ, oca žrtve, a bivšeg supruga okrivljenice, koji u bitnome, glede u ovom postupku spornih okolnosti koji se tiču ponašanja okrivljenice, potvrđuje navode prednjih svjedokinja pa ga u tom dijelu valja prihvatiti. Isti je također negirao da bi se okrivljenica loše ponašala prema drugom djetetu, već samo prema VČ, a isto tako ublažavao je pojedine radnje okrivljenice navodeći, primjerice, da "nije to bilo vikanje koje bi trajalo 10 minuta". Stoga se ne može smatrati niti da je iskaz ovog svjedoka, usprkos njegovoj prošlosti koju dijeli s okrivljenicom (i konačnom razvodu braka), a koji je upozoren da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, usmjeren na lažno terećenje okrivljenice.

10.4. Što se tiče iskaza žrtve VČ, valja reći da je ista u bitnome potvrdila da se okrivljenica služila metodama u vidu slanja u kut, vikanja, udaranja po guzici („po riti“). S obzirom na nalaz i mišljenje psihijatrijske i psihologijske vještakinje iz kojeg, između ostalog, proizlazi da je u odnosu na maloljetnu žrtvu utvrđena sklonost preuveličavanju i konfabulaciji, njezin iskaz ne može biti odlučujući dokaz niti podloga za utvrđivanje kaznene odgovornosti okrivljenice, no to samo po sebi ne znači niti da okrivljenica nije počinila kazneno djelo stavljeno joj na teret, tim više što iz ranije prikazanih iskaza proizlazi da je počinila radnje za koje se tereti, a iskaz žrtve djelomično je na tragu njihovih iskaza. Pritom se ukazuje da iz navedenog nalaza i mišljenja – kojeg sud također prihvaća cijeneći ga kao jasnog, neproturječnog i potpunog, danog od stručnih osoba, a koje ni na koji način nije dovedeno u sumnju – proizlazi i da je žrtva perceptivno usmjerena na odbijanje majke na što da svakako, između ostalog, utječe i ponašanje majke.

11. Kada se ima u vidu prethodno navedeno, obrana okrivljenice u kojoj negira da bi počinila kazneno djelo u glavnini se ne može prihvatiti kao istinita, već kao usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti. Pritom iz obrane okrivljenice na kraju dokaznog postupka proizlazi potvrda optužbe o vikanju na njezino dijete VČ, jer je okrivljenica, opisujući svoje odgojne metode, izričito potvrdila da je vikala kad ju VČ nije slušala, "kao svaka normalna mama", navela da je vikanje imalo utjecaja na VČ jer je nakon nekog vremena skužila što je htjela reći "jer sam ja svoje rekla i više nisam ponavljala", a pritom ju je VČ gledala u oči i smijala joj se. Nadalje, na pitanje je li VČ bolje reagirala kada je na nju vikala ili onda kada to nije radila, nego pokušala mirno razgovarati, odgovorila je da je bolje reagirala kada je vikala, jer je kada je s njom mirno razgovarala samo gledala dolje, time da je metodu razgovora upotrebljavala onoliko često koliko je stigla. Iz navedenih navoda okrivljenice proizlazi zaključak da se okrivljenica s frustracijom zbog neposluha djeteta nosila tako što je na isto vikala "kao svaka normalna mama". Ona u tome ne vidi problem i očigledno je to način njezina pristupa odgoju, a pritom smatra i da je VČ bolje reagirala kada je ona na nju vikala, nego kada je mirno razgovarala, ali nije znala objasniti zbog čega smatra da je bolje reagirala na vikanje, kada je ranije iskazala da joj se u tim situacijama VČ smijala u lice. Obranu okrivljenice u tom dijelu, kada potvrđuje svoje vikanje na žrtvu, sud prihvaća jer je u skladu s ranije analiziranim i prihvaćenim dokazima, dok u preostalom dijelu, kada negira ostale radnje istu ne prihvaća. Pritom okrivljenica na raspravi iskazuje da je na Centru za socijalnu skrb Ludbreg navodila i da se radi o plesu sa Tik-Toka koji je VČ prethodno u više navrata gledala, a radi se o plesu kod kojeg okrivljenica podigne jednu ruku u zrak, a dijete ide tri koraka unatrag i stavlja ruke u prekriženi položaj, pri čemu se referira na navod djelatnica Centra o upitu bivšeg supruga zašto dijete ide unatrag kada ona digne ruku, nakon čega da je ona rekla da je znala dijete čupati za kosu, međutim, ovu tvrdnju demantira odgovor svjedokinje OČ na pitanje okrivljenice iz kojeg proizlazi da se ona ne sjeća da bi okrivljenica iznosila takve navode, već da je govorila da VČ ide unatrag i to u kontekstu straha prema okrivljenici. Ranije je već navedeno iz kojih razloga je iskaz svjedokinje OČ ocijenjen vjerodostojnim, što vrijedi i glede ovog detalja pa u tom dijelu sud ne prihvaća obranu okrivljenice.

11.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka nameće se zaključak da se okrivljenica teško nosila s izazovima u odgoju svoje kćerke VČ, u frustrirajućim situacijama kada ista nije pokazivala poslušnost. Sama okrivljenica VČ opisuje kao sklonu laganju i tome da sve izvuče u svoju korist odnosno da "samo ona nije ništa kriva", a odnos s VČ, s kojom u vrijeme postupka zajedno ne živi, opisuje kao "bok- bok i doviđenja", verbalizirajući da će u budućnosti pokrenuti postupak radi ostvarenja kontakta s njome, te je i iz tog konteksta razvidan problem okrivljenice glede ponašanja VČ, a u tom smislu dodatno se potvrđuje zaključak da je ona u takvim situacijama pribjegavala neprimjerenim reakcijama, kao što je u tom smislu prihvatljiv i iskaz svjedokinje DČU koja je navela da po njezinu mišljenju okrivljenica nije znala kontrolirati svoje emocije i zbog toga da je znala burno reagirati.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu sve naprijed navedeno, a koje proizlazi iz relevantnih dokaza izvedenih radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena ČČ u inkriminiranom razdoblju, preciziranom u izreci, tijekom zajedničkog života u obiteljskoj kući na adresi [adresa]., kao majka mldb. djeteta VČ, rođene **.**.2016., na imenovanu učestalo vikala i u više navrata udarala je rukom po guzici, čupala je za kosu, u dva navrata pljusnula, te je kažnjavala stajanjem u kutu. Iz provedenih dokaza, posebice iskaza ispitanih svjedoka (ŽČ, OČ, DČ, GČ), proizlazi i potvrda teze da je zbog takvog ponašanja dijete plakalo i bilo tužno, odnosno da je to dovelo do uznemirenosti i preplašenosti tog djeteta, a što je i životno i logički prihvatljivo da nastupi kao posljedica takvih postupaka. Prema kombiniranom nalazu i mišljenju danog u okviru psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, žrtva je perceptivno usmjerena na odbijanje majke na što, prema mišljenju vještaka, svakako, između ostalog, utječe i ponašanje majke. Na opisani način okrivljenica je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11, koje, između ostalog, čini onaj tko zlostavi dijete. Pravno dobro koje se povređuje ovim kaznenim djelom jest tjelesni i duševni integritet djeteta, a to djelo može se počiniti i poduzimanjem više sukcesivnih radnji koje same za sebe nemaju dovoljnu težinu da bi predstavljale zlostavljanje, ali tu razinu dosežu kada se promatraju u ukupnosti. Također, zlostavljanje može biti i odgojno motivirano, međutim, kada ponašanje objektivno nadilazi u društvu prihvaćene odgojne metode i dovodi do znatnog stupnja fizičke ili psihičke neugode kod djeteta, takve se odgojne metode ne mogu opravdati.

13. U konkretnom slučaju ukupnost utvrđenih inkriminiranih radnji okrivljenice u spornom razdoblju takva je da upućuje na zaključak da isto predstavlja zlostavljanje djeteta u smislu čl. 177. st. 2. KZ/11, jer objektivno nadilazi u društvu prihvaćene i potrebne metode odgoja djece (primjera radi, za sud nema nikakve dvojbe da čupanje djeteta za kosu ne može biti prihvatljivo kao odgojna metoda odnosno kao sredstvo discipliniranja djeteta, već je roditelj, i u iscrpljujućim i frustrirajućim situacijama do koji dolazi, dužan uložiti potreban napor i angažman da na prikladan način ostvari autoritet i primjereno odgoji dijete, a čupanje za kosu, kao ni pljuskanje djeteta, to svakako ne predstavlja, niti u tom smislu može biti prihvatljiva tvrdnja da su djeca to zaslužila, već i samom djetetu šalje pogrešnu poruku o rješavanju i odgovaranju na probleme nasiljem te time negativno utječe na njegov psihički, a u određenoj mjeri i fizički integritet), i dovelo je do znatnog stupnja fizičke odnosno psihičke neugode kod djeteta. Što se tiče subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, djelo je okrivljenica počinila s neizravnom namjerom, svjesna da može ostvariti obilježja kaznenog djela odnosno da na taj način ozbiljno ugrožava psihofizički razvoj svojeg djeteta, te uslijed svojeg postupanja pristajući na to. Pritom je okrivljenica, kao punoljetna osoba i majka žrtve, bila svjesna protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, a na njezinoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, dok ubrojivost okrivljenice nije tijekom postupka ni na koji način problematizirana. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da je okrivljenica osim objektivnih ostvarila i subjektivne elemente kaznenog djela te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašena krivom.

14. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o neizravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

14.1. Kao olakotne okolnosti okrivljenici su uzete njezina kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost, dok je kao otegotno cijenjeno to što okrivljenica, a što u određenoj mjeri proizlazi i iz njezine obrane, ne poduzima dovoljan napor u svrhu uspostavljanja kvalitetnog odnosa sa svojom kćerkom, ovdje žrtvom VČ, koja je još uvijek u djetinjoj životnoj dobi (rođ. 2016.) i izvan svake sumnje ima potrebe za blizinom i podrškom svoje majke.

14.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo jedna, a maksimum pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i potom, u smislu čl. 56. KZ/11, primijeniti uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a sve zbog ocjene da okrivljenica i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, koja se temelji na njezinu prijašnjem životu, obiteljskim prilikama i činjenici da je isti do sada kazneno neosuđivana i prekršajno nekažnjavana osoba. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

15. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, okrivljenica je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, i to paušalnu svotu od 50,00 eura (pedeset eura) te putni trošak svjedokinje OČ u iznosu od 7,60 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP/08, to sve imajući u vidu njezina mjesečna primanja i obiteljske prilike, smatrajući da plaćanjem iznosa troškova od ukupno 57,60 eura neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje niti osoba koje je dužan uzdržavati, dok je zbog potrebe uzdržavanja u preostalom dijelu odlučeno osloboditi je obveze naknade troškova kaznenog postupka.

U Varaždinu 6. prosinca 2024.

Sudac za mladež

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KOz-DO-77/2022

2. Okrivljena: ČČ, [adresa]

3. Oštećena: mldb. VČ, po ocu i zakonskom zastupniku DČ, [adresa]