Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-267/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vukšiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-103/2023-18 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-103/2023-18 od 12. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke, te u dosuđujućem dijelu točke III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke poništena je Odluka o izvanrednom otkazu rada od 19. studenog 2023. tuženika OU tužitelju UU, kao nedopuštena i nezakonita. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati pripadajuće plaće od 20. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. u bruto iznosu od 947,15 eura sa zateznom kamatom od 27. prosinca 2023. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 187,00 eura odbijen kao neosnovan.

2. Protiv presude suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. studenog 2023. koju je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku te zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 20. studenog 2023. do 31. prosinca 2023. s kamatama.

5.1. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13.11.2023. počevši od dana sklapanja Ugovora o radu do 31.12.2023. na radnom mjestu kuhara zbog povećanog obima posla;

- da je u čl. 8. Ugovora o radu navedeno da će tužitelj kao radnik tjedni odmor koristiti u pravilu nedjeljom (moguće je tjedni odmor koristiti i u toku tjedna);

- da je u čl. 11. Ugovora o radu ugovorena osnovna plaća u bruto iznosu od 760,00 eura;

- da je tuženik tužitelja prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 13.11.2023. čime je tužitelj stekao svojstvo osiguranika;

- da je tužitelju prestalo svojstvo osiguranika 19.11.2023. zbog izvanrednog otkaza poslodavca;

- da je tužitelj 18.11.2023. uredno odradio svoju smjenu i nakon toga otišao kući;

- da tuženik 18.11.2023. nije bio prisutan u prostorijama restorana Park u [adresa];

- da su 18.11.2023. osim tužitelja, koji je bio zadužen za pečenje roštilja, poslove obavljali i AU, ZU, GU i RU;

- da tužitelj nije došao na posao u nedjelju 19. studenoga 2023.;

- da je tuženik četiri puta 19.11.2023. zvao tužitelja ali nije uspostavljen poziv;

- da je tuženik tužitelju u manje od 24 sata nakon verbalnog sukoba s radnicom AU izvanredno otkazao ugovor o radu, a da s tužiteljem i AU prethodno nije osobno obavio razgovor o navedenom događaju te da ga je AU o događaju izvijestila u ponedjeljak 20.11.2023;

- da je snimak navedenog događaja s video nadzora u prostorijama tuženika brisan;

- da je tuženik tužitelju slao pismeno putem pošte koje je neuručeno vraćeno tuženiku zbog promjene adrese stanovanja tužitelja;

- da je o prestanku rada tuženik tužitelja obavijestio mobilnim telefonom nakon tužiteljevog inzistiranja i više poruka na aplikaciji Viber i Whats App te mu je preko istih aplikacija u obliku slike tuženik dostavio pisanu odluku otkaza ugovora o radu;

- da tuženik tvrdi da je tužitelju ugovor otkazan izvanrednim otkazom zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa jer je tužitelj kao radnik u prostorijama restorana vrijeđao žensko osoblje 18.11.2023, te da nije došao na posao 19.11.2023., a izostanak nije opravdao, niti se javljao tuženiku toga dana na njegove pozive;

- da je tužitelj 28. studenoga 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu koji se na navedeni zahtjev nije očitovao;

- da je tužitelj kritičnog dana imao verbalni sukob isključivo s radnicom AU;

- da je tužitelj zasnovao novi radni odnos 15.4.2024. i to sezonski kod privatnika;

- da je tužitelju tuženik isplatio neto plaću u iznosu od 154,28 eura za period od 13.11.2023. do 19.11.2023. dana 15. prosinca 2023., odnosno bruto iznos od 192,85 eura.

5.2. Prvostupanjski sud nadalje cijeni da verbalni sukob tužitelja s radnicom AU ne predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti okolnost da tužitelj ne bi došao na posao 19.11.2023., pri čemu zaključuje da tuženik nije ni dokazao da je tužitelj bio raspoređen na posao toga dana, cijeneći pri tom i sadržaj čl. 8. Ugovora o radu. Nastavno, prvostupanjski sud cijeni da je tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu i odjavio ga pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s danom 19.11.2023. (nedjelja), a da nije osobno obavio razgovor s tužiteljem, niti s AU, izravnim sudionicima verbalnog sukoba kako bi na ispravan način utvrdio postojanje eventualne povrede radne obveze i njene težine, te da nije ni dao priliku tužitelju za iznošenje obrane.

5.4. Slijedom toga, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik morao dati tužitelju jasne razloge zbog kojih mu je dao izvanredni otkaz ugovora o radu i to nakon očitovanja tužitelja, pa zaključuje da poslodavac nije imao osnova za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelju pozivom na čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23-dalje: ZR) te da je isti protivan odredbama čl. 119. i čl. 120. ZR-a. Nastavno, prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće zbog nedopuštenog otkaza u razdoblju od 20. studenog do 31. prosinca 2023. kada mu je trebao prestati radni odnos prema podacima o visini isplaćene plaće tužitelju u prethodnom razdoblju. Predmetnu naknadu prvostupanjski sud je dosudio pozivom na čl. 111. st. 1. i 2. ZR-a i čl. 1045., 1085. i 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22-dalje: ZOO), a odluku o troškovima postupka tužitelja prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa).

6. Osnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se presuda ne može ispitati u odnosu na odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o dopuštenosti izvanrednog otkaza.

6.1. Prije svega, nije jasno utvrđenje prvostupanjskog suda da je pobijana odluka protivna čl. 120. ZR-a te da je tužitelju ugovor otkazan bez obrazloženja. U vezi toga, treba navesti da prema odredbi čl. 120. st. 2. ZR poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, a u sudskom postupku na temelju odredbe čl. 135. st. 3. ZR teret dokaza za opravdanost razloga navedenih u odluci u otkazu je na poslodavcu.

6.2. Prilikom odlučivanja o dopuštenosti odluke o otkazu sud ispituje da li razlozi navedeni u toj odluci predstavljaju opravdani razlog za otkaz, dakle u konkretnom slučaju jesu li ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz u smislu čl. 116. st. 1. ZR-a kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U odnosu na iznesene razloge za otkaz, sud nastavno ocjenjuje je li (eventualno) uskraćivanje obrane radniku zapreka pravno dopuštenom otkazivanju ugovora o radu u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a.

6.3. Dakle, ocjena o formalnim i materijalno pravnim pretpostavkama za dopuštenost otkaza ugovora o radu donosi se prije svega u kontekstu sadržaja odluke o otkazu te potom i u vezi s rezultatima cjelokupnog postupka, što je u ovom slučaju izostalo jer u spis predmeta nije priložena (pisana) odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju tužitelj pobija predmetnom tužbom. S obzirom na takav značaj te isprave u ovom radnom sporu, prvostupanjski sud je propustio postupiti u smislu čl. 219. st. 2. u vezi s čl. 288.a st. 2. ZPP-a i čl. 135. st. 3. ZR-a, te upozoriti tuženika na potrebu prilaganja pobijane odluke o izvanrednom otkazu, pa je u ponovljenom postupku potrebno postupiti na taj način.

7. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje u stadij prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP-a) kako bi sud otklonio naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donio novu zakonitu presudu o tužbenom zahtjevu tužitelja, te odlučio o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Rijeci 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović