Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-53/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Edite Kelić Branković, u pravnoj stvari tužitelja EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marino Brajko, odvjetnik u Đakovu, S. Radića 9/I, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi isplate iznosa od 706,12 eura, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, da tužitelju EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 706,12 eura na ime ništetnih ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. veljače 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- iznos od 3,59 eura počev od 01.02.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 3,33 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 5,37 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 3,84 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 3,84 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 1,81 eura počev od 01.07.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 0,01 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 0,53 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do ispate

- iznos od 1,81 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 1,04 eura počev od 01.11.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 0,28 eura počev od 01.12.2009. godine pa sve do isplate

- iznos od 2,06 eura počev od 01.01.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 3,59 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 5,37 eura počev od 01.03.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 4,86 eura počev od 01.04.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 7,91 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 7,15 eura počev od 01.06.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 8,42 eura počev od 01.07.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 16,54 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 14,78 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 21,65 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 18,09 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 15,29 eura počev od 01.12.2010. godine pa sve do isplate

- iznos od 23,68 eura počev od 01.01.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 28,77 eura počev od 01.02.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 24,95 eura počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 25,46 eura počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 22,92 eura počev od 01.05.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 23,68 eura počev od 01.06.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 32,84 eura počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 34,11 eura počev od 01.08.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 44,29 eura počev od 01.09.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 40,47 eura počev od 01.10.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 34,88 eura počev od 01.11.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 34,62 eura počev od 01.12.2011. godine pa sve do isplate

- iznos od 34,11 eura počev od 01.01.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 36,15 eura počev od 01.02.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 38,44 eura počev od 01.03.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 38,44 eura počev od 01.04.2012. godine pa sve do isplate

- iznos od 37,17 eura počev od 01.05.2012. godine pa sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.232,02 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. veljače 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. travnja 2005. sklopio s pravnim prednikom tuženika, tj. s Volksbank d.d. Zagreb Ugovor o kreditu br. 735073 za kupovinu osobnog vozila na iznos od 13.250,00 CHF s rokom otplate na sedam godina, a koji kredit je otplaćen 2012. godine. Nadalje navodi da je čl. 2. t. 1. tog Ugovora ugovorena redovna i promjenjiva kamatna stopa i visini od 5,7% godišnje, a da se istim člankom tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate po godišnjoj kamatnom stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, a da se ista kamatna stopa obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. U tužbi navodi da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio nisku kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu CHF, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Slijedom toga tužitelj ovom tužbom potražuje da mu tuženik isplati iznos od 5.320,24 kn na ime ništetne odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope i valutne klauzule CHF s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

Punomoćnik tužitelja je podneskom od 10. prosinca 2024. dostavio sudu specificirani tužbeni zahtjev u kojem su svi iznosi iskazani u eurima prema fiksnom tečaju konverzije (1,00 euro = 7,53450 HRK) i uređen tijek zakonskih zateznih kamata. Slijedom navedenog tužitelj potražuje da mu tuženik isplati iznos od 706,12 eura na ime ništetnih ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je stavio prigovor zastare i protivio se osnovi tužbenog zahtjeva. Također je istaknut i prigovor mjesne nenadležnosti. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da on ne osporava visinu tužbenog zahtjeva i da je stoga nesvrsishodno provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni br. P-53/2024-4 od 2. travnja 2024. tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je odbijen kao neosnovan te je navedeno rješenje postalo pravomoćno.

4. Odlučujući o prigovoru zastare koji je istaknuo tuženik u ovom sporu, sud je imao u vidu da, prema pravnom shvaćanju donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedica utvrđivanja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema tome, zastara za isplatu teče tek od dana utvrđenja odredbe ništetnom, u konkretnom slučaju od dana donošenja presude. Sud je također imao u vidu da je Vrhovni sud RH 1. ožujka 2022. donio objedinjeno pravno shvaćanje u svezi početka tijeka zastare restitucije na temelju ništetne odredbe u potrošačkim CHF ugovorima koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Budući da je Sberbank kao prednik tuženika bio tuženik u postupku kolektivne zaštite, na njega se odnosi ovo pravno shvaćanje, a posebno treba uzeti u obzir da je za Sberbank d.d. tek presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/17 pravomoćno utvrđeno da je u utuženom razdoblju ugovarao ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli CHF i da za njega tek od dana te presude počinje teći petogodišnji rok zastare. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor zastare je u cijelosti neosnovan.

5. Da bi utvrdio odlučne činjenice ovaj sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju u spisu: Ugovor o kreditu br. 735073 (str. 7 do 11 spisa) te u ostalu dokumentaciju tužitelja priloženu uz tužbu: presliku otplatnog plana, stvarnog otplatnog plana, specifikacije uplata po kreditu i proveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

6. Tužitelj je iskazao da je 19. travnja 2005. otišao u Auto-kuću Škoda u Osijeku jer je namjeravao kupiti osobni automobil Škodu Fabiu u da mu je tom prilikom zaposlenik auto-kuće rekao da ode u Volksbank d.d. s kojom bankom oni imaju suradnju kako bi podigao kredit za kupnju automobila. Zaposlenik te auto-kuće mu je dao predugovor u kojemu je stajao iznos kupoprodajne cijene automobila Škoda FAbia i iznos kredita koji mora podići da bi kupio ovaj automobil. Tog istog dana je otišao u Volksbank d.d. u Osijeku radi podizanja kredita. Naveo je da mu je zaposlenica banke rekla da mu je najpovoljnije da podigne kredit u švicarskim francima, nije mu ponudila kredit u nekoj drugoj valuti, tj. nije mogao birati kredit u nekoj drugoj stranoj valuti. Tog istog dana u Volksbank d.d. zaposlenica mu je dala ugovor o kreditu, isti je pročitao, nije mogao utjecati na sadržaj tog ugovora o kreditu, a nije bio ni upozoren od zaposlenice banke na moguće rizike ugovaranja kredita u valuti CHF. Pročitao je ugovor o kreditu, vidio iznos kredita, da je valuta CHF i da je rok otplate sedam godina. Odmah nakon toga potpisao je ovaj ugovor o kreditu, otišao kod javnog bilježnika u Osijeku radi ovjere tog ugovora o kreditu. Navodi da je ubrzo dobio kredit, ali da je automobil Škodu Fabiu morao čekati oko mjesec dana i preuzeo ga je po pozivu zaposlenika Auto-kuće Škoda u Osijeku. Ističe da je nakon preuzimanja ovog vozila uredno otplaćivao predmetni kredit u ratama i u cijelosti ga otplatio 2012. godine. Također navodi da mu je prva rata kredita iznosila oko 900,00 kuna, a u tom razdoblju bio je zaposlenik u Geli d.d. [adresa] i primao plaću od oko 3.000,00 kuna tako da je mogao otplaćivati kredit u iznosu od 900,00 kuna mjesečno, međutim 2008. godine počele su mu rasti rate kredita, tako da je jedna rata kredita iznosila oko 1.200,00 kuna, a što je bio puno veći iznos od prvotne rate kredita. U 2011. godini Sberbank d.d. ponudio mu je novi kredit, da bi na taj način otplatio ovaj predmetni kredit, tj. dugovanje za kupnju vozila, ali on nije na to pristao jer mu nisu bili povoljni uvjeti ni kamata. Tužitelj je iskazao da mu u banci nitko nije spominjao ništa vezano uz promjenu kamatnih stopa ni valutne klauzule, a da je predmetni automobil koristio za osobne potrebe.

7. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je protiv tuženika Sberbank d.d. Zagreb (ranije Volksbank d.d.), a kako je nad Sberbank d.d. proveden postupak sanacije sukladno Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava NN 146/20 i 21/22, promijenjena je tvrtka u Nova hrvatska banka d.d., istog OIB-a i adrese, a da bi potom subjekt Nova hrvatska banka d.d. temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt- 23/25801-2 od 3. srpnja 2023. prestao postojati pripajanjem, te je rješenjem istog suda broj: Tt-23/36488-1 od 22. rujna 2023. proveden upis brisanja društva, radi čega je u ovoj parnici utvrđen prekid postupka rješenjem na zapisniku od 14. rujna 2023., te utvrđeno da se postupak nastavlja sa tuženikom pod nazivom Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojem društvu je Nova hrvatska banka d.d. pripojena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-23/2581-2, te je uslijed pripajanja postao njezin pravni sljednik.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 735073 (str. 7 do 11 spisa) utvrđeno je da je tužitelj navedeni Ugovor zaključio s Volksbank d.d. Zagreb 19. travnja 2005. za kupnju automobila s rokom otplate na 84 mjeseca, a da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 13.250,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate.

9. Sud je u cijelosti kao istinit prihvatio iskaz tužitelja budući je dan uvjerljivo, životno i logično, a isti je u skladu s materijalnim dokazima u spisu, i to Ugovorom o kreditu, otplatnim planovima, specifikacijama uplata, a iz svega navedenog proizlazi da je tijekom otplate kredita doista došlo do povećanja mjesečnih anuiteta, i to uslijed rasta ugovorenog tečaja i kamatne stope, koja se mijenjala naknadnim odlukama banke, dok parametri temeljem kojih je dolazilo do promjene kamatne stope i tečaja, nisu bili navedeni u Ugovoru i otplatnom planu kojeg je tužitelj dobio od tuženika. Također, bitno je za istaknuti kako iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da nije bilo ni usmeno upoznat s parametrima o kojima ovisi moguća promjena kamatne stope i rast ugovorenog tečaja, tj. da nije bio upozoren na moguće rizike zaključivanja takvih odredbi Ugovora, da se sve svelo na potpisivanje unaprijed pripremljenih obrazaca ugovora, s točno određenim uvjetima banke koje klijent nije mogao mijenjati, pa je jasno da je u takvim okolnostima u potpunosti izostalo pregovaranje. Tuženik tijekom ovog postupka ne pruža niti jedan dokaz suprotno navedenom.

10. Prema mišljenju ovog suda, ovdje je osnovano se pozivati na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12, Visokog trgovačkog suda broj:

Pž-7129/13 i Pž-633/17, kao i presudu Vrhovnog suda RH broj: Revt 249/14, jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i prednik tuženika, Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), u razdoblju u kojem je sklopljen Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke, i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene stope kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Osim toga, zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i tuženik u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

11. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (NN 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi ali i odredbe 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz spomenutog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sud da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

12. U konkretnom slučaju nisu nađene okolnosti koje bi izlazile na bilo koji način izvan općih činjeničnih okvira unutar kojih su donesene presude po navedenoj kolektivnoj tužbi, te unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj već zauzimali svoja pravna stajališta (izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj:

Revt-249/15 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, te odluke Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukom 9 Posl. broj: P-452/2023-22 Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u pogledu nepoštene primjene ugovorene valutne klauzule).

13. Za navesti je da tuženik u ovom postupku nije uopće dokazivao suprotne činjenice od onih koje su već utvrđene u navedenim presudama po kolektivnoj tužbi. Naime, tuženik nije dokazao da je tužitelja prije zaključenja predmetnog ugovora valjano upoznao i informirao o spornim odredbama ugovora, na temelju kojih obavijesti je tužitelj mogao donijeti valjanu odluku i pristanak na zaključenje konkretnog ugovora o kreditu. Čak dapače, u ovom postupku je utvrđeno da je pregovaranje u potpunosti izostalo. Tužitelj je potpisao gotovi obrazac ugovora banke, a u kojem ugovoru nisu bile navedene potrebne obavijesti s parametrima o kojima će sve ovisiti promjena kamatne stope i ugovorenog tečaja kroz otplatno razdoblje. U ugovoru je bio naveden tek iznos početnog anuiteta, koji se navodio i u otplatnom planu, te je tužitelj bio upoznat samo s tim iznosom. Također, sve naknadne odluke koje su utjecale na povećanje anuiteta je banka donosila jednostrano, bez da je prethodno pregovarala sa tužiteljem.

14. Pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi je kao prethodno pitanje već dakle pravomoćno riješeno presudom iz kolektivnog spora te je u ovom postupku potrebno utvrditi da li predmetni ugovor o kreditu odgovara opisu ugovora o kreditu iz izreke kolektivne presude, i to: a) da li je sklopljen u odnosnom razdoblju, b) da li je potrošački ugovor o kreditu, i c) da li sadrži ništetne odredbe.

15. Odgovor na sva tri kriterija je potvrdan, pa su svi prigovori tuženika u ovom smjeru neosnovani. Stoga je sud odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP-a, a nakon što je prethodno utvrdio, suprotno tvrdnjama tuženika, da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, da su u Ugovoru sadržane ništetne odredbe, upravo kao što je to utvrđeno u presudama po kolektivnoj tužbi, a da je Ugovor sklopljen upravo u odnosnom razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine iz pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi.

16. Uslijed ovih utvrđenja, temeljem čl. 1111. i čl. 1115. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 -dalje: ZOO/05), tužitelj ima pravo tražiti od tuženika povrat svega neosnovano stečenog na temelju takvih ništetnih odredbi Ugovora.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 706,12 eura na ime ništetnih ugovornih odredbi o promjeni kamatne stope jednostranom odluke banke i valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti osnovan. Slijedom toga tuženiku se nalaže da isplati tužitelju traženi iznos od 706,12 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u izreci.

18. Odlučujući o troškovima ovog parničnog postupka sud je imao u vidu da je tuženik izgubio ovaj spor i da je stoga u obvezi isplatiti tužitelju slijedeće troškove sukladno troškovniku: na ime sastava tužbe (Tbr. 7.1. OT) iznos od 150,00 eura, na ime sastava podneska od 26. listopada 2022. (Tbr. 8.1. OT) iznos od 150,00 eura, na ime sastava podneska od 10. prosinca 2024. (Tbr. 8.1. OT) iznos od 150,00 eura, na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu od 4. lipnja 2024. iznos od 150,00 eura, na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu od 10. prosinca 2024. iznos od 150,00 eura, na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu od 9. siječnja 2025. iznos od 150,00 eura (Tbr. 9. 1. OT), za zastupanje na ročištu po punomoćniku iznos od 75,00 eura (Tbr. 9.3. OT), PDV od 25% u iznosu od 243,75 eura i na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, a što sveukupno iznosi 1.232,02 eura, a na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. istog Zakona, a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Đakovu 6. veljače 2025.

SUDAC

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku