Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-44/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja AB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, radi ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-622/2021-39 od 17. siječnja 2024., dana 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-622/2021-39 od 17. siječnja 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem usvojen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe te je određeno da se s istom zastane do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem P-400/2023 a koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovršenica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu ovršenice za odgodu pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), (prvostupanjski sud pogrešno navodi čl. 61. st. 1. toč. 5. OZ-a), a cijeneći da je ovršenica postupila po zaključku suda kojim je nakon donošenja rješenja o ovrsi pokrenula parnicu smatrajući da njen dug prema ovrhovoditelju više ne postoji, odnosno da ne postoji u iznosu koji potražuje ovrhovoditelj jer se radi o lihvarskom ugovoru, prvostupanjski sud navodi da u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ne bi proizvodila pravne učinke, ujedno navodeći da se sporni zajam spominje i u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Rijeci broj K-Us-16/16 od 29. travnja 2016. u svezi kaznene prijave ovršenice protiv ovrhovoditelja, budući je navedeni ured već povodom prijave ovršenice postupao i utvrdio da se radilo o djelovanju udruženja više optuženika podnošenjem optuženice broj K-Us-139/12.

6. Osim toga, pojašnjava da je u ovom predmetu provedeno vještačenje utvrđenjem vrijednosti predmetne nekretnine po ovlaštenom sudskom vještaku koji je nekretninu ovršenice procijenio na 119.000,00 EURA/896.605,50 kn, pa s obzirom da se radi o očitom nesrazmjeru između potraživanja ovrhovoditelja koji na ime glavnice i kamata iznosi 65.822,08 kn, prema mišljenju suda izvjesno je da će ovršenica prodajom nekretnine u ovom postupku trpjeti znatnu štetu, dok ovrhovoditelj neće trpjeti veću štetu ukoliko se ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, jer je tražbina ovrhovoditelja u ovom trenutku sporna.

7. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je pobijano rješenje nezakonito, budući da ovršenica u svom prijedlogu nije niti na koji način učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je učinila vjerojatnim da je potrebno odgoditi ovrhu da bi se spriječilo nasilje, a što su pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a. Brani tezu da ovršna isprava temeljem koje je pokrenuta ovrha nije lihvarski ugovor što je potvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P- 3418/18, a u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev ovdje ovršenice usmjeren na utvrđenje ništetnosti ovdje ovršne isprave, koju odluku je potvrdio Županijski sud u Splitu broj Gž-1508/2019 od 17. studenog 2020. iako je ovršenica u tom postupku isticala upravo navedenu zelenašku narav ovdje ovršne isprave.

7.1. Slijedom toga ovrhovoditelj ponavlja da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, obzirom je predmetna ovršna isprava u cijelosti održana na snazi, unatoč osporavanja ovršenice, te da su navodi ovršenice u ovom postupku usmjereni odugovlačenju postupka, pa da je s tim u vezi netočna tvrdnja da bi ovršenici od ugovorenih 40.400,00 kn bio isplaćen iznos od 12.000,00 kn što je također razjašnjeno u gore navedenom parničnom predmetu. Isto tako ovrhovoditelj navodi da je ovršenica u ovršnoj ispravi – solemniziranom Ugovoru o zajmu potvrdila kako postoji potraživanje ovrhovoditelja prema ovršenici, a što zasigurno ne bi učinila da predmetni dug ne postoji, odnosno da ovršenica nije zaprimila pozajmljeni novčani iznos, slijedom čega smatra da je pogrešan zaključak suda kako je visina ovrhovoditeljeve tražbine sporna, uslijed čega da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ujedno ukazuje kako je iz dostavljene dokumentacije ovršenice jasno vidljivo da ovrhovoditelj nije okrivljeni u kaznenom postupku na koji se ovršenica poziva slijedom čega je navedena okolnost potpuno irelevantna, niti ona predstavlja prethodno pitanje bilo za predmetni pravomoćno okončani parnični postupka bilo za ovaj ovršni postupak.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u istoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, obzirom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni nejasni i u proturječju sa stanjem spisa, pa ista ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

9. Naime, iako nije sporno da postoje uvjeti za odgodu ovršenice iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, potpuno je nejasno na osnovu čega sud zaključuje da je sporno je li ovršenica zaista primila iznos za koji se tereti osnovom Ugovora o zajmu kao ovršne isprave u ovom postupku, kad je već i u odluci ovog suda u svezi žalbe ovršenice na rješenje o ovrsi, cijenjen navod ovrhovoditelja kojeg ponavlja sada u svojoj žalbi, a tiče se pitanja ništetnosti navedenog Ugovora u odnosu na koje pitanje je pravomoćno presuđeno odlukom Županijskog suda u Splitu, broj Gž-952/2020-2 od 17. studenog 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3418/2018-39 od 8. siječnja 2020. kad je odbijen tužbeni zahtjev ovdje ovršenice da je spomenuti Ugovor ništetan u kojem je ista isticala iste prigovore u svezi navodne zelenaške naravi ovršne isprave, koje ističe sad u žalbi na rješenje o ovrsi i u prijedlogu za odgodu i zbog kojih je ponovno upućena na pokretanje parničnog postupka, dok je iz obrazloženja navedenih odluka vidljivo da je u istom razjašnjeno pitanje je li ovršenica po spomenutom Ugovoru primila 40.400,00 kn ili 12.000,00 kn, a koje činjenice prvostupanjski sud uopće nije cijenio kod svoje odluke u svezi prijedloga za odgodu ovršenice, a koje su odlučne za ocjenu osnovanosti da li bi za ovršenicu provođenjem ovrhe nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a iako su točni navodi prvostupanjskog suda da se sporni zajam spominje u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu K-Us-16/16 od 29. travnja 2016. u kaznenom predmetu protiv više optuženika zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. KZ/97, iz navedenih dokaza ne proizlazi da bi ovrhovoditelj bio optužen kao dio navedenog udruženja, dok ovršenica tijekom postupka uopće ne tvrdi da je ovrhovoditelj znao za navedeno eventualno prijevarno postupanje u svezi spornog ugovora.

10. Osim toga, kako je ovaj sud već u svojoj odluci po žalbi ovršenice na rješenje o ovrsi izrazio pravni stav da je ista dobrovoljno založila predmetnu nekretninu pa u ovom postupku ne može isticati prigovor nerazmjernosti između predmeta ovrhe i tražbine koja se istom prisilno naplaćuje, nejasno je na osnovu čega je prvostupanjski sud tu okolnost cijenio kod odluke o osnovanosti prijedloga ovršenice za odgodu ovrhe.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ- a prihvaćanjem žalbe ovrhovoditelja ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje koji će u nastavku postupka ispraviti sve naprijed navedene nedostatke i ponovno odlučiti o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe uvažavajući pritom sve navedene okolnosti o kojima također ovisi ocjena osnovanosti navedenog prijedloga.

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić