Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Donjoj Stubici
Donja Stubica, Matenačka 3/I
Poslovni broj: Pp-516/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Jasni Pleško Grahovac, uz sudjelovanje Martine Vrbos kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PĐ zbog prekršaja iz čl. 85. st. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti životinja („Narodne Novine“, broj: 102/17, 32/19 i 78/2024), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Zlataru, Klasa: UP/I-322-07/24-10/228, Urbroj: 443-02-04-19-24-8 od 23. veljače 2024. nakon provedene glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje: PZ), dana 06. veljače 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: PĐ, rođen ĐĐ, sin SĐ i ĐĐ, majka djevojački P, rođen **.**.1984. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], SSS, trgovac, zaposlen kao taksist na pola radnog vremena u tvrtki Xpress prijevoz j.d.o.o., s mjesečnim prihodom u iznosu do 500,00 eura, neoženjen, bez djece, državljanin RH, prekršajno nekažnjavan
k r i v j e
što je dana 5. veljače 2024. u [adresa], njegov pas imena Đ, upisan kao opasan pas iz razloga pasmina američki stafordski terijer podrijetlom iz nekontroliranog uzgoja, oštenjen 10. veljače 2019., broj mikročipa psa 191100002058253, koji posjeduje Putovnicu za kućne ljubimce br. HR 191000001641270, napao ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te joj nanio tjelesne ozljede,
dakle, nije kao vlasnik kućnog ljubimca odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem i drugim mjerama u odnosu na držanje i kretanje kućnog ljubimca, osigurao da životinja nije opasna za okolinu,
čime je počinio prekršaj iz čl. 85. st. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti životinja,
pa mu se temeljem navedenog propisa i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura.
II. Okrivljenik je navedenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene kazne, tj. iznos od 500,00 (petsto) eura, smatrat će se da je novčanu kaznu u cijelosti platio, u protivnom će se puni iznos novčane kazne naplatiti ovrhom na novčanim sredstvima okrivljenika sukladno čl. 152. st. 4. Prekršajnog zakona ili zamijeniti sukladno čl. 34. istoga zakona.
III. Na temelju čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je u istom roku kao i kaznu dužan platiti paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u protivnom će se isti naplatiti ovrhom na novčanim sredstvima okrivljenika sukladno čl. 152. st. 4. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Varaždin, Ispostava u Zlataru, podnio je ovome sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. U dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenika te u svojstvu svjedoka ispitao oštećenu ĐĐ i višu veterinarsku inspektoricu ŽĐ, te izvršio uvid u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, Klasa: UP/I-322-07/24-10/228, Urbroj: 443- 02-04-19-24-3 od 9. veljače 2024. (list 15-17 spisa), Evidenciju LYsacan – životinja sa mikročipom broj 191100002058253, pasmine američki stafordski terijer, rođen **.**.2019., imena Đ, nekastriran, vlasništvo PĐ (list 18 spisa), Putovnicu za kućne ljubimce (list 19-28 spisa), medicinsku dokumentaciju za pacijenticu ĐĐ (list 29 spisa), ispis podataka o životinji u evidenciji ovlaštene veterinarske organizacije FĐ (list 30 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, Klasa: UP/I-322-07/24-10/228, Urbroj: 443-02-04-19-24-5 od 12. veljače 2024. (list 31-32 spisa) uz koji se prilaže dokumentacija za zbrinjavanje psa američki stafordski terijer Đ (list 33-43 spisa), Službenu zabilješku Državnog inspektorata, PU Varaždin, Ispostave u Zlataru, Klasa: UP/I-322-07/24-10/228, Urbroj:
443-02-04-19-24-4 od 12. veljače 2024. (list 44 spisa) u prilogu koje se nalazi Uvjerenje Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 9. siječnja 2024. (list 45-47 spisa) te Potvrda Odjela za prekršajne evidencije od 9. siječnja 2024. (list 48-49 spisa), Obavijest izdanu temeljem čl. 109. a PZ-a okrivljeniku PĐ putem Zatvora u Gospiću, Klasa: UP/I-322-07/24- 10/228, Urbroj: 443-02- 04-19-24-7 od 14. veljače 2024. (list 50-51 spisa) sa preslikom povratnice o uručenju (list 52-53 spisa), Rješenje Državnog inspektorata, PU Varaždin, Ispostava u Zlataru, Klasa: UP/I-322-07/24-10/228, Urbroj: 443-02-04-19-24-6 od 14. veljače 2024. kojim se naređuje eutanazija psa (list 54-59 spisa) te preslika povratnice o uručenju rješenja okrivljeniku putem zatvora (list 60-61 spisa), Potvrdu iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 63-64 spisa), te Ugovor o udomljavanju životinje između Skloništa za životinje Luč Zagorja iz Selnice i okr. PĐ, a Ugovor je izdala pravna osoba ZAG-VET d.o.o. iz Konjščine dana 01. veljače 2025. (list 84 spisa).
3. Okrivljeni je na glavnoj raspravi 05. prosinca 2024. izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret te je izjavio da je on svog psa po imenu Đ, vrste američki stafordski terijer, koji je oštenjen 10. 2. 2019. kod uzgajivača iz Bjelovara, nabavio kao maloga dok je imao nekih 9 mjeseci starosti te ga je uredno prijavio u veterinarsku ambulantu, dao cijepiti i ishodio za njega mikročip i putovnicu. Budući da radi kao građevinski radnik u Nizozemskoj tvrtki, često je i psa vodio sa sobom u inozemstvo i nikad nije bilo nikakvih problema s njegovim ponašanjem. Dapače, osigurao je i njegovo tzv. školovanje, odnosno dresuru tako da su ga dresirali u školi K9 u Nizozemskoj, Rotterdam, i nikad prema nikome nije iskazivao agresivnost. U njihovoj kući u [adresa] imaju ograđeno dvorište te mu nije omogućeno da izađe van iz dvorišta, a spava u kući kao kućni ljubimac. Njegovi roditelji nikada nisu imali problema s tim psom. U vrijeme navodnog prekršaja 5. veljače 2024. on se nalazio u zatvoru u Remetincu, a prije toga je njegova majka njemu rekla da će o psu voditi brigu i da može ostati s njima kod kuće. Tako ga je i ostavio njoj na brigu jer je bio siguran da će biti sve u redu, kao što je bilo i do tada. Međutim, tih dana na području Zadra dogodio se incident gdje je jedan pas iste pasmine usmrtio jednu ženu, pa se njegova mama preplašila i prijavila da je nju pas napao, želeći da netko drugi o njemu preuzme brigu. Inspekcija je preuzela psa i odvela ga u azil za životinje pod nazivom Luč Zagorja u Selnici. Nakon Remetinca bio je premješten 8. veljače 2024. u Zatvor u Gospiću, a potom 18. 7. 2024. u Zatvor u Valturi, odakle je izašao na uvjetni otpust 30. 9. 2024. Vratio se na posao u Nizozemsku firmu pa još uvijek nije psa preuzeo iz azila, ali se s njima dogovorio da će psa ponovno preuzeti jer su u Državnom inspektoratu u Zagrebu, Šubićeva 29, odlučili da mu se pas može vratiti. Očekuje da će to rješenje uskoro dobiti na kućnu adresu. Nije zadovoljan stanjem utvrđenim u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru gdje ga se tereti da nije osigurao kastraciju psa jer smatra da to nije dužan budući da u Pravilniku ne piše da bi takav pas trebao biti kastriran, a i veterinar koji vodi brigu o njegovom zdravlju, također tvrdi da nema obveze kastracije. Također ga se u inspekcijskom zapisniku tereti da za psa nije osigurao smještaj, tzv. kavez, budući da je pas kao kućni ljubimac uvijek bio smješten u kući i nije bilo potrebno da bude u dvorištu u kavezu, a kad je puštan na dvorište nije mogao iz dvorišta jer je isto ograđeno. Kada je pas napuštao dvorište, uvijek ga je vodio na povodcu kako je i propisano. Također želi ukazati da je inspektorica u obrazloženju optužnog prijedloga potpuno nepotrebno navodila odredbe Pravilnika o opasnim psima na 3. i 4. stranici jer kod njega ne postoji ni jedna od ovih okolnosti koja bi bila zapreka da može biti vlasnik takvog psa. Posebice napominje da je njegova majka i sama izjavila da je prihvatila na sebe obvezu brige o njegovom psu dok je on bio na odsluženju zatvorske kazne, kako je vidljivo na 2. strani optužnog prijedloga. Također osporava tvrdnju da je njegov pas bio napušten i kao takav smješten u sklonište za životinje jer upravo činjenica da je ostao kod kuće sa njegovim roditeljima koji žive u istom kućanstvu, osporava tvrdnju da je pas bio napušten. Na poseban upit suca posjeduje li kakvu potvrdu Nizozemske škole za dresuru psa o provedenoj dresuri, izjavljuje da nije siguran, pretpostavlja da bi trebala biti negdje kod kuće potvrda o dresuri i nastojat će je potražiti te u slučaju pronalaska istu će dostaviti sudu prije idućeg ročišta.
4. Na nastavku glavne rasprave 21. siječnja 2025. okrivljeni je na upit suca da li ostaje kod obrane koju je iznio na prethodnom ročištu 05. prosinca 2024., izjavio da ostaje kod svoje obrane te da istu želi dopuniti navodeći da je jučer bio sa inspektoricom ŽĐ u Azilu za životinje u Selnici i ona mu je rekla da je od Ministarstva primila rješenje kojim se njemu odobrava vraćanje psa, te mu je rekla da mu je isto poslala poštom u petak, no on to jučer nije primio, a jutros je bilo prerano za poštansku dostavu kad je krenuo ovdje na sud. Mislio je da će inspektorica danas pristupiti na raspravu i da će ona sa sobom donijeti to rješenje. Vezano uz potvrdu o školovanju njegovog psa u Nizozemskoj, izjavio je da istu nije kod kuće pronašao, a nije ni bio u mogućnosti da istu ponovno nabavi u Nizozemskoj jer u međuvremenu nije išao u Nizozemsku.
5. Svjedokinja oštećena ĐĐ je na nastavku glavne rasprave 21. siječnja 2025. izjavila da je njezin sin PĐ nabavio stafordskog terijera po imenu Đ još 2019. godine i doveo ga u njihovu kuću u [adresa], pri čemu su PĐ i ona o njemu vodili brigu i prvih godina nije bilo nikakvih problema. Kao štene bio je vrlo umiljat i nije mogla ni pomisliti da bi ju mogao napasti. Kad je PĐ početkom prošle godine morao ići u zatvor pitao ju je hoće li preuzeti brigu o psu, na što je pristala, ali pas nije bio u njezinom dijelu kuće nego u dijelu kuće gdje PĐ živi sa svojim ocem, odnosno njezinim bivšim suprugom SĐ. Bivši suprug je u to vrijeme još radio pa je ona brinula o psu u njihovom stambenom prostoru i tamo ga hranila te ga je svakodnevno vodila na šetnju na povodcu, a i puštala ga je da bude u ograđenom dvorištu jer iz istog nije mogao izaći. Tog 5. veljače 2024. ona ga je ujutro pustila na dvorište da se istrči i obavi nuždu, no on se u jednom trenutku nakon par metara zaustavio i krenuo natrag prema njoj te ju je napao na način da se popeo na zadnje noge, a prednje noge naslonio njoj na ramena te ju sa svojom njuškom pokušao zgrabiti za vrat. Ona ga je uhvatila s obje ruke za ogrlicu i pokušala odgurnuti od sebe, no on ju je i dalje grizao pa joj je ozlijedio obadvije šake te na njezine apele da se smiri, nije se htio smiriti. Nekako ga je uspjela u toj borbi dovući do garaže i gurnuti unutra te zatvoriti vrata. Bila je na izmaku snaga od tog hrvanja sa psom i jako se prestrašila te i dan danas osjeća posljedice toga straha i ne želi više nikada voditi brigu o tome psu. Najsretnija bi bila da se nikada i ne vrati u njihovu kuću i na njihovo dvorište. Obzirom da joj je jače ozlijedio desnu šaku i da je bila tako u šoku i prestrašena, shvatila je da neće moći o njemu dalje voditi brigu pa je pozvala veterinara kod kojega je pas cijepljen. Stupili su u kontakt sa veterinarskom inspekcijom iz Zlatara te su isti poduzeli mjere da su psa odveli u Azil za životinje u Selnicu. PĐ je u međuvremenu izašao iz zatvora, ali pas još uvijek nije vraćen. Ona se protivi tome da se on vrati u njihovo kućanstvo, a vjeruje da se i njezin bivši suprug tome protivi jer se kroz ovaj slučaj pokazalo da ponašanje psa može biti nepredvidivo jer je nju napao bez ikakvog razloga. Ona je taj isti dan otišla u ambulantu [adresa] i tamo su joj očistili rane na desnoj šaki i zavili ruku, a potvrdu o tome ima i inspektorica ŽĐ. Zaključno želi navesti da samo želi imati mir u svojoj kući, u mirovini je i slabijeg zdravstvenog stanja te se ne smije uznemiravati jer joj je onda još lošije. Okrivljeni je izjavio da nema pitanja za majku kao svjedoka, ali želio je iznijeti primjedbu da je siguran da nju pas nije napao.
6. Na nastavku glavne rasprave 06. veljače 2025. okrivljeni je na upit suca da li ostaje kod obrane koju je iznio na prethodnim ročištima 05. prosinca 2024. i 21. siječnja 2025., izjavio da ostaje kod svoje obrane te da u spis prilaže Ugovor o udomljavanju životinje između Skloništa za životinje Luč Zagorja iz Selnice i okr. PĐ, a Ugovor je izdala pravna osoba ZAG-VET d.o.o. iz Konjščine dana 01. veljače 2025.
7. Svjedokinja viša veterinarska inspektorica ŽĐ je na nastavku glavne rasprave 06. veljače 2025. izjavila da je kao nadležni veterinarski inspektor obavila nadzor po dojavi skloništa za životinje Luč Zagorja iz Selnice i po dojavi Općine Gornja Stubica da je od ugriza psa stradala gđa. ĐĐ. Nadzorom na adresi u [adresa] istu je zatekla i u razgovoru s njom saznala da ju je napao pas vrste američki stafordski terijer po imenu Đ, koji je inače u vlasništvu njezinog sina, no u to vrijeme je ona o njemu brinula budući da se sin nalazio u zatvoru. Ispričala joj je da ju je pas iz čistog mira napao, htijući ju ugristi za vrat, te da ga je jedva uspjela svladati i da ju je pritom ozlijedio. Pokazala joj je i povijest bolesti iz Ambulante Gornja Stubica iz koje je bilo vidljivo da je zadobila povredu kao posljedicu od napada psa. Provjerom u službenim evidencijama utvrdila je da se taj pas vodi u kategoriji opasnih pasa za koje postoji poseban pravilnik o opasnim psima koji propisuje na koji način se vodi skrb o takvim psima. Provjerom u veterinarskim evidencijama utvrdila je da se kao vlasnik toga psa doista vodi PĐ koji je sin ĐĐ. Usporedbom utvrđenog činjeničnog stanja sa važećim pravilnikom i Zakonom o zaštiti životinja utvrdila je da vlasnik svoga kućnog ljubimca nije odgovarajućim odgojem i školovanjem i drugim propisanim mjerama u odnosu na držanje i kretanje kućnog ljubimca, osigurao da životinja ne bi bila opasna za okolinu. Pravilnik propisuje da vlasnik opasnog psa u slučaju napuštanja psa je dužan osigurati njegov smještaj uz stalnu veterinarsku skrb dakle mogao ga je uz nadzor veterinarske službe dati smjestiti u sklonište za životinje, no on to nije učinio nego ga je ostavio svojoj majci koja nije educirana za skrb o opasnim psima i koja je uslijed toga doživjela i tjelesnu ozljedu od toga psa. Čl. 10. st. 1. Pravilnika o opasnim psima propisuje da vlasnik opasnog psa ne smije psa ustupati drugoj osobi na čuvanje i privremeni smještaj osim u slučaju osiguranja veterinarskog tretmana. Dakle, okrivljenik je prije napuštanja psa na temelju čl. 7. st. 1. Pravilnika o opasnim psima bio dužan provesti test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa prema uputi za provjeru socijalizacije psa iz t. 3. priloga pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskog kinološkog saveza a sukladno st. 2. istoga članka obvezno školovanje opasnog psa, koje uključuje ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije provodi se prema programu Pravilnika športske radne kinologije Hrvatskog kinološkog saveza. Znači ove poslove mogu obavljati samo pravne ili fizičke osobe koje su registrirane za tu djelatnost i upisane u evidenciju Hrvatskog kinološkog saveza, kako to propisuje st. 3. istoga članka. Obzirom da je utvrdila povredu ovih odredaba te da je nedvojbeno vlasnik psa bio okr. PĐ, podnijela je protiv njega optužni prijedlog.
8. Okr. je izjavio da nema pitanja za inspektoricu kao svjedoka ali želio je iznijeti primjedbu na njen iskaz te je naveo da smatra da grubo zvuči izraz da je napustio psa jer ga nije svojevoljno napustio niti ostavio negdje bez nadzora. Njega su nadležne službe lišile slobode i on je bio prisiljen otići na odsluženje kazne i u takvim uvjetima ostavio je psa na brigu svojoj majci koja je to prihvatila. Pas je star 6 godina i nikada do tog slučaja nije nikoga napao. Uvijek ga je držao u propisanim uvjetima tj. bio je u kući bez mogućnosti izlaska iz dvorišta koje je ograđeno. Također je napomenuo da je svih tih godina u pravilu od rujna do prosinca bio na radu u Nizozemskoj te za isto vrijeme također je njegova majka hranila psa i brinula za njega. Osim toga kao što je već naveo na prethodnim ročištima on je s tim psom proveo obuku u Rotterdamu u Nizozemskoj jer je jednom, nakon epidemije korone, ne sjeća se točnog razdoblja, bio sa njim u Nizozemskoj no sada nije u mogućnosti doći do te potvrde. Kad je psa upisivao u veterinarske evidencije dobio je za njega putovnicu i nije bio upozoren niti upućen da s tim psom treba otići u neku ustanovu u RH na odgoj ili školovanje. Također želi napomenuti da u momentu kad je nabavio toga psa nije imao nikakvih zakonskih zapreka da bude vlasnik takvog psa. Smatra da je prilikom odlaska na odsluženje zatvorske kazne učinio najbolje što je znao i mogao u datim okolnostima te doista nije očekivao da bi pas mogao napasti njegovu majku jer nikada prije nije nikoga napao. Svjestan je da je inspektorica odradila svoj posao u okviru nadležnosti i nema primjedbe na njezin rad, samo ukazuje na životne okolnosti u kojima je došlo do ovog slučaja.
9. Sud na temelju obrane okrivljenika i iskaza svjedokinja oštećene ĐĐ i više veterinarske inspektorice ŽĐ, te uvida u naprijed navedenu dokumentaciju, smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj na način kako mu se to u izreci ove presude stavlja na teret, tj. da je njegov pas imena Đ napao njegovu majku ĐĐ, te joj nanio tjelesne ozljede, odnosno da nije kao vlasnik kućnog ljubimca odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem i drugim mjerama u odnosu na držanje i kretanje kućnog ljubimca, osigurao da životinja nije opasna za okolinu. Američki stafordski terijeri prema Pravilniku o opasnim psima, ulaze u kategoriju opasnih pasa.
10. Naime, iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 09. veljače 2024. proizlazi da je isti izvršen po prijavi o napadu opasnog psa na adresi [adresa] na majku okrivljenog ĐĐ. Predmet nadzora bio je držanje kućnih ljubimaca – nadzor po prijavi o napadu opasnog psa, temeljem prijave koju je podnijela VĐ iz [adresa], majka okr. PĐ koji ima prebivalište na adresi [adresa]., vlasnika psa - američkog stafordskog terijera S, mužjaka, datum štenjenja 10. 02. 2019., broj mikročipa: 191100002058253, broj knjižice 191000001641270, datum knjižice 17. 04. 2019., nekastriran, upisan u knjižicu kao opasan pas. Ozlijeđena stranka je zatražila pomoć kod Doma zdravlja KZŽ, Gornja Stubica. Iz medicinske dokumentacije, Broj: 38746113 od 05. veljače 2024, koja je priložena uz optužni akt utvrđeno je da je VĐ pregledana u Domu zdravlja KZŽ, [adresa], te su kod iste utvrđene tjelesne ozljede. Cijepljenje obavljeno 31. 05. 2023. u Veterinarskoj ambulanti privatne prakse Saša Mohač vakcinom Biocan R lot broj 0762294 i vrijedi do 11. 05. 2025. Pas je 07. 02. 2024. smješten u sklonište za nezbrinute životinje Luč Zagorja HR027 Selnica b.b. Marija Bistrica.
11. Dakle, nedvojbeno je da okr. kao vlasnik opasnog psa, nije istoga podvrgnuo odgovarajućem odgoju i školovanju u nadležnoj ustanovi, da ne bude opasan po okolinu i nije ga ostavio na skrb nadležnoj ustanovi koja uz smještaj i hranu uključuje i veterinarski nadzor i skrb.
12. Odredba čl. 53. st. 1. Zakona o zaštiti životinja propisuje da vlasnik kućnog ljubimca mora odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem ili drugim mjerama u odnosu na držanje i kretanje kućnog ljubimca osigurati da životinja nije opasna za okolinu, a u st. 2. da uvjete i način držanja opasnih pasa pravilnikom propisuje ministar. Pravilnikom o opasnim psima (NN 117/2008 i NN 102/2017) u čl. 7. st. 1. propisano je da se test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa obavlja prema Uputi za provjeru socijalizacije psa iz t. 3. Priloga Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskoga kinološkog saveza, a u st. 2. istoga članka propisano je da se obvezno školovanje (ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije) opasnog psa provodi prema programu Pravilnika športske radne kinologije Hrvatskoga kinološkog saveza a u st. 3. da navedene poslove mogu obavljati samo pravne ili fizičke osobe registrirane za tu djelatnost od strane Hrvatskog kinološkog saveza te upisane u evidenciju Hrvatskog kinološkog saveza. Odredbom čl. 10. st. 1. istoga Pravilnika propisano je da vlasnik svoga opasnog psa ne smije ustupati drugoj osobi na čuvanje i privremeni smještaj osim u slučaju osiguranja veterinarskog tretmana. U dokaznom postupku nedvojbeno je utvrđeno da okr. kao vlasnik opasnog psa istoga nije podvrgnuo obveznom školovanju niti testu za provjeru stupnja socijalizacije kako to propisuje čl. 7. citiranog Pravilnika te da ga je ustupio svojoj majci na čuvanje i privremeni smještaj koja nije educirana niti ovlaštena u smislu odredaba citiranog Pravilnika, tj. da za svoga opasnog psa nije osigurao veterinarski tretman kako to propisuje čl. 10. citiranog Pravilnika.
13. Odredba članka 85. st. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti životinja propisuje da će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna, tj. od 2.654,46 do 6.636,14 eura kazniti fizička osoba za prekršaj iz st. 1. ovoga članka, tj. ako drži psa na način protivno čl. 53. istoga zakona.
14. Odlučujući o primjeni vrste i mjere kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona. Kao olakotnu okolnost sud je okrivljeniku uzeo u obzir činjenicu da do sada nije prekršajno kažnjavan i da je sporni događaj koji je bio povod inspekcijskog nadzora, nastao u vrijeme njegovog boravka u Zatvoru. Otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije utvrdio. Imajući na kraju u vidu stupanj krivnje, ranije ponašanje okrivljenika i ponašanje nakon počinjenog prekršaja, sud je utvrdio da će se ovom novčanom kaznom, postići svrha kažnjavanja, uvažavajući opću svrhu prekršajno pravnih sankcija, te izraziti društveni prijekor zbog učinjenog prekršaja, utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a osobito utjecati na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja (čl. 32. Prekršajnog zakona).
15. Na temelju čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona valjalo je okrivljenika upozoriti da ako u roku za plaćanje novčane kazne, a koji je rok određen u izreci presude, plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
16. Na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a sud je okrivljeniku izrekao obvezu plaćanja paušalnih troškova prekršajnog postupka kako piše u izreci ove presude, a dužan ih je platiti u istom roku kao i novčanu kaznu.
17. Nakon javne objave presude okrivljeni je izjavio da razumije presudu, s istom je suglasan te da se odriče prava na žalbu .
18. Temeljem naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Donjoj Stubici, 06. veljače 2025.
Zapisničar
Sudac
Martina Vrbos
Jasna Pleško Grahovac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude podnositelj optužnog prijedloga može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
Dostaviti:
1. Okrivljenik: PĐ, [adresa]
2. Tužitelj: Državni inspektorat, Ispostava u Zlataru, Park hrvatske mladeži 2
3. Arhiv
