Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-4/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mljt. KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz ABC, oboje zastupani po punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika: 1. GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Grubeša, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri iz Zagreba, radi donošenja odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 254/2023-26 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe mljt. tužitelja KG ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-254/2023-26 od 30. listopada 2024. u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev mljt. tužitelja KG koji glasi:

"I. Nalaže se I tuženici GG, rođena **.**.1965., [adresa]. br. 9, Zagreb, da na ime uzdržavanja mlt. KG doprinosi mjesečno iznos od 100,00 EUR/ 753,45 HRK, počevši od dana podnošenja ove tužbe pa nadalje s tim da su dospjele obroke dužni platiti odjednom, a dospijevajući do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na tekući račun majke i zz ABC otvoren kod Erste&Steirmarkische bank d.d. IBAN [broj bankovnog računa].

II. Nalaže se II tuženiku PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. br. 9, Zagreb da na ime uzdržavanja mlt. KG doprinosi mjesečno iznos od 300,00 EUR / 2.260,35 HRK, počevši od dana podnošenja ove tužbe pa nadalje s tim da su dospjele obroke dužni platiti odjednom, a dospijevajući do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na tekući račun majke i zz ABC otvoren kod Erste&Steirmarkische bank d.d. IBAN [broj bankovnog računa].

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Točkom II. izreke mljt. tužitelj obvezan je naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 825,00 eur s kamatama tekućim od donošenja citirane presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

3. Protiv citirane presude u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke žali se mljt. tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19, 80/22,155/23 - dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem negiraju sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tužitelja na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev mljt. tužitelja kojim traži uzdržavanje od tuženika, kao bake i djeda po ocu jer otac ne plaća uzdržavanje kako mu je naloženo pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 145/16-5 od 15. lipnja 2016. u iznosu od 146,00 eur mjesečno počev od 1. veljače 2016. pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je mljt. tužitelj KG rođen **.**.2012. u braku ZG i ABC, koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 Ob-145/16-5 od 15. lipnja 2016., te kojim rješenjem je ujedno odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te navedenim Planom određeno da je otac ZG dužan doprinositi za uzdržavanje mljt. KG mjesečni iznos od 146,00 eur/1.100,00 kn[1] počev od 1. veljače 2016. pa nadalje;

-da otac ZG nije ispunjavao navedenu obvezu uzdržavanja mljt. tužitelja, zbog čega je 15. lipnja 2022. protiv oca podignuta optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-59/2022 zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, u kojoj se navodi da je ZG u razdoblju od 9. srpnja 2016. do 13. siječnja 2017., od 27. travnja 2018. do 9. lipnja 2018., od 20. lipnja do 10. rujna 2019. i od 1. listopada 2020. do 15. rujna 2021. oštetio mljt. tužitelja za ukupan iznos uzdržavanja od 3.338,65 eur/25.155,05 kn;

-da je 1. rujna 2023. na ime uzdržavanja mljt. tužitelja uplaćen iznos od 3.338,65 eur, što predstavlja iznos dugovanja za uzdržavanje koji je utvrđen u kaznenom postupku;

-da je 18. listopada 2023. na ime uzdržavanja mljt. tužitelja uplaćen iznos od 2.189,93 eur, koja uplata je označena kao "dug do 31. listopada 2023.";

-da su počev od studenoga 2023. do kolovoza 2024. uplaćivani mjesečni iznosi uzdržavanja u visini od 146,00 eur (iznos određen u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi);

-da je majka mljt. tužitelja putem Centra za socijalnu skrb, Podružnica Novi Zagreb, primala privremeno uzdržavanje za mljt. tužitelja od 1. svibnja 2018. do 31. svibnja 2018. u iznosu od 49,74 eur/374,80 kn, od 1. lipnja 2018. u iznosu od 67,49 eur/508,50 kn, od 1. srpnja do 31. srpnja 2019. u iznosu od 33,08 eur/249,25 kn i od 1. kolovoza 2019. do 2. svibnja 2021. u iznosu od 70,41 eur/530,50 kn;

-da je zbog neplaćanja doprinosa uzdržavanja majka mljt. tužitelja Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za izravnu naplatu te da se prema podacima Financijske agencije, Podružnica Zagreb od 6. ožujka 2024. naplata iznosa nije mogla u cijelosti izvršiti zbog nedostatka novčanih sredstava na računu oca mljt. tužitelja;

-da 1. tuženica GG prima mirovinu u iznosu od 412,97 eur mjesečno;

-da 2. tuženik PG također prima mirovinu koja od 1. srpnja 2023. iznosi 477,69 eur mjesečno te da je imenovani na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tomislava Žabeka iz Zagreba, poslovni broj O-5230/00, UPP/OS-54/22 od 26. rujna 2022. stekao ½ dijela nekretnine – stan u [adresa];

-da je 1. tuženica GG u svom iskazu osporila tvrdnje mljt. tužitelja da bi tuženici svojim radnjama nakon i tijekom ostavinskog postupka izbjegavali plaćanje uzdržavanje za mljt. tužitelja; u tom smislu da su tuženici prodali stan što ga je 2. tuženik naslijedio i to za iznos za koji nisu mogli kupiti stan u [adresa] pa su otišli živjeti u manje mjesto, a kuća koja je također naslijeđena u ostavinskom postupku da je zapravo bila kuća 1. i 2. tuženika u kojoj su cijeli život živjeli i njihova je namjera da tamo ostane živjeti njihov sin – otac mljt. tužitelja ZG koji je nestabilan i ovisnik i nisu željeli da ostane bez toga, iz kojeg razloga je kuća prepisana na kćerku 1. i 2. tuženika. ZG da je veći dio razdoblja, od 2016. do danas bio nesposoban za rad; naime, zbog kompliciranog prijeloma gležnja lijeve noge proteklih godina bio je podvrgnut većem broju operativnih zahvata, a uz komplicirani prijelom gležnja dodatno ga je onesposobila za rad bolnička infekcija mrsom.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da mljt. tužitelj predlaže naložiti 1. tuženici da za njegovo uzdržavanje doprinosi iznos od 100,00 eur mjesečno, a 2. tuženiku da doprinosi iznos od 300,00 eur mjesečno, na koji način tužitelj predlaže da se uzdržavanje u odnosu na baku i djeda odredi u iznosu većem od uzdržavanja koje je naloženo plaćati ocu. Utvrđuje da ovakav zahtjev, da se povisi iznos uzdržavanja u odnosu na baku i djeda, nije osnovan, jer da je u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ), izmjenu odluke o visini uzdržavanja moguće tražiti za osobu koja je primarno dužna uzdržavati, a ne i u odnosu na baku i djeda, kao osobe koje su podredno u obvezi prema mljt. tužitelju. Stoga drži da je zahtjev tužitelja preko iznosa od 146,00 eur neosnovan.

9. Nadalje, sud prihvaća iskaz 1. tuženice GG da cijeli život brine o svom sinu i uzdržava ga, da je uzdržavala i njegovu bivšu suprugu i dijete te da se nakon razvoda braka trudila da sve djetetove potrebe maksimalno budu namirene, zbog čega ju je ova tužba šokirala; poznate su joj Karlove potrebe, jer mu je ona – baka, do podnošenja tužbe kupila sve školske torbe, plaćala izlete, sportske aktivnosti, opremu, tenisice, kopačke, svaki njegov bicikl, romobil, sve što je želio, a što je sve mogla iz razloga jer je uz mirovinu radila čisteći tuđe kuće i čuvajući tuđu djecu. Utvrđuje da su navodi 1. tuženice cijenjeni istinitima jer ih zz tužitelja nije osporavala, a u svom je iskazu navela da je predmetnu tužbu podigla jer je smatrala da će tuženici, nakon što su naslijedili imovinu, na sebe preuzeti kredit što ga trenutno plaća zz tužitelja, a podigao ga je otac mljt. tužitelja, odnosno sin tuženika.

10. Nadalje, polazeći od sadržaja odredbi čl. 288. st. 1. i 2. ObZ-a utvrđuje da su u smislu citiranog Zakona, baka i djed dužni uzdržavati unuka ako su kumulativno ispunjene tri pretpostavke – ako roditelj po kojemu su oni baka odnosno djed, ne uzdržava dijete; ako je dijete maloljetno i ako baka, odnosno djed imaju mogućnosti za uzdržavanje.

11. S tim u vezi, a imajući u vidu da otac do podnošenja tužbe nije doprinosio za uzdržavanje mljt. tužitelja, zbog čega je protiv oca podignuta optužnica, ali da je tijekom ovog postupka na ime uzdržavanja mljt. tužitelja uplaćen iznos od 3.338,65 eur (iznos dugovanja za uzdržavanje koji je utvrđen u kaznenom postupku) te iznos od 2.189,93 eur (koja uplata je označena kao "dug do 31. listopada 2023."), kao i da su počev od studenoga 2023. do kolovoza 2024. uplaćivani mjesečni iznosi uzdržavanja u visini od 146,00 eur, koji iznos je određen u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, što znači da je od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari do zaključenja glavne rasprave uzdržavanje za mljt. tužitelja u cijelosti plaćeno, a da su plaćena i neka dugovanja od ranije, utvrđenje je suda prvog stupnja da se nisu kumulativno ispunili propisani uvjeti za uzdržavanje po baki i djedu. Pri tome drži irelevantnim je li uplatitelj ovih iznosa uzdržavanja obveznik uzdržavanja osobno ili pak treća osoba po njegovom nalogu.

12. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja i odlučuje kao u točki I. izreke citirane presude, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Mljt. tužitelj žalbenim navodima ističe da je na ročištu 5. lipnja 2024. i podnesku od 9. listopada 2023. punomoćnica njegove majke i zakonske zastupnice navela da sveukupni dug na ime uzdržavanja, na dan 20. svibnja 2024. iznosi 17.627,07 eur, da je nakon toga, i to 1. tuženica uplatila iznos od 3.338,65 eur te 2.180,93 eur i pet puta po 146,00 eur, što znači da na dan 5. lipnja 2024. sveukupni iznos neplaćenog uzdržavanja iznosi 11.368,49 eur, a o čemu je dostavljen i dokaz, ispis iz Očevidnika Financijske agencije, iz kojeg proizlazi ukupan dug od oko 18.000,00 eur, pa ostaje nejasno na osnovi čega sud zaključuje da je uzdržavanje od podnošenja tužbe u cijelosti podmireno. Naglašava i da iz iskaza majke i zz tužitelja nigdje ne proizlazi da bi iskazala da je uzdržavanje podmireno, već upravo suprotno. Također, da ostaje nejasna matematička računica suda, iz kojeg razloga utvrđenja suda nisu u skladu s ispravama, kao i da sud propušta uzeti u obzir odredbu čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), prema kojoj se prvo podmiruju troškovi, zatim kamate, a onda glavnica.

14. Ocjena je ovoga suda da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

15. Prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a kojom je propisana obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta, ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

16. Odredba čl. 284. ObZ-a propisuje ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima istodobnu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima (stavak 1.). Ako osoba koja je na temelju ovoga Zakona dužna prije ostalih uzdržavati, nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, osoba koja ima pravo na uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih osoba koje su je prema odredbama ovoga Zakona podredno dužne uzdržavati.

17. Citirana odredba izrijekom propisuje pravo osobe koja ima pravo na uzdržavanje, da u slučaju ako osoba koja je primarno dužna davati joj uzdržavanje nije u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, razliku ostvari od drugih osoba koje su je podredno dužne uzdržavati.

18. Prema tome, u slučaju ako roditelj, kao primarni obveznik uzdržavanja ne podmiruje u potpunosti potrebe djeteta, u tom su slučaju baka i/ili djed po tom roditelju dužni sukladno svojim mogućnostima, plaćati razliku uzdržavanja za maloljetno dijete, kao i plaćati razliku iznosa potrebnog za uzdržavanje unučeta.

19. Supsidijarnost predmetne obveze zakonom je ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, a ona je iz istih razloga ustanovljena i prema čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97).

20. Žalbenim navodima mljt. tužitelja za sada se dovodi u dvojbu pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da bi od podnošenja predmetne tužbe do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari uzdržavanje za mljt. tužitelja bilo u cijelosti podmireno, kao i da bi bila plaćena neka dugovanja od ranije (sud ne navodi određeno koja su to dugovanja), iz kojih razloga da se nisu kumulativno ispunili zakonom propisani uvjeti za uzdržavanje po baki i djedu. Naime, žalbenim se navodima ističe da navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda nije u skladu s ispravama priloženim spisu, pa tako i ispisu iz Očevidnika Financijske agencije, te u kojem pravcu je predlagano provođenje knjigovodstvenog-financijskog vještačenja. Zbog toga pobijanu presudu u navedenom dijelu nije moguće ispitati.

21. Stoga, ukoliko bi bile ispunjene pretpostavke prethodno citiranih zakonskih odredbi vezanih za uzdržavanje mljt. tužitelja, a jednako tako i odredbe čl. 285. ObZ-a

- da su se promijenile okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja, ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da bi izmjenu odluke o visini uzdržavanja bilo moguće tražiti jedino za osobu koja je primarno dužna uzdržavati.

22. U nastavku postupka sud prvog stupnja dopunit će činjenično stanje na način kako je ukazano ovim rješenjem, te zavisno od navedenih utvrđenja, ukoliko bi bile ispunjene pretpostavke za supsidijarnim uzdržavanjem mljt. tužitelja od strane tuženika, mogućnosti istih utvrditi na temelju odredbe iz čl. 307. st. 3. ObZ-a.

23. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

24. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

25. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović