Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-909/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Storkp, kao članice vijeće, u pravnoj tužiteljice FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Andreasu Mlikota, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3201/2019-56 od 6. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3201/2019-56 od 5. srpnja 2023. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3201/2019-56 od 5. srpnja 2023. odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj 3209897462, solemniziranog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić- Musa dana 26. lipnja 2007. godine, pod brojem OV-14191/07, a koji glase:

- u čl. 1.: „ …uz valutnu klauzulu… “

- u čl. 7.: „ … u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473 tužiteljici FC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 16.786,19 EUR1 (šesnaesttisućasedamstoosam- desetšesteuradevetnaestcenti) / 126.475,52 kn (stodvadesetšesttisućačetiristo- sedamdesetpetkunapedesetdvijelipe) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. g. do 31.12.2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

- na iznos od 226,06 eur / 1.703,23 kn od 01. listopada 2008.g. do isplate

- na iznos od 63,81 eur / 480,76 kn od 01. studenog 2008.g. do isplate

- na iznos od 60,42 eur /455,22 kn od 01. prosinca 2008.g. do isplate

- na iznos od 117,54 eur / 885,62 kn od 01. siječnja 2009.g. do isplate

- na iznos od 118,32 eur / 891,32 kn od 01. veljače 2009.g. do isplate

- na iznos od 98,61 / 742,98 kn od 01. ožujka 2009.g. do isplate

- na iznos od 104,28 eur / 785,67 kn od 01. travnja 2009.g. do isplate

- na iznos od 105,84 eur / 797,42 kn od 01. svibnja 2009.g. do isplate

- na iznos od 99,25 eur / 747,78 kn od 01. lipnja 2009.g. do isplate

- na iznos od 101,82 eur / 767,15 kn od 01. srpnja 2009.g. do isplate

- na iznos od 79,81 eur / 601,36 kn od 01. kolovoza 2009.g. do isplate

- na iznos od 88,34 eur / 665,57 kn od 01. rujna 2009.g. do isplate

- na iznos od 80,13eur / 603,72 kn od 01. listopada 2009.g. do isplate

- na iznos od 87,34 eur / 658,04 kn od 01. studenog 2009.g. do isplate

- na iznos od 86,32 eur / 650,38 kn od 01. prosinca 2009.g. do isplate

- na iznos od 102,69 eur / 773,74 kn od 01. siječnja 2010.g. do isplate

- na iznos od 113,20 eur / 852,93 kn od 01. veljače 2010.g. do isplate

- na iznos od 111,98 eur / 843,72 kn od 01. ožujka 2010.g. do isplate

- na iznos od 121,93 eur / 918,66 kn od 01. travnja 2010.g. do isplate

- na iznos od 142,25 eur / 1.071,79 kn od 01. svibnja 2010.g. do isplate

- na iznos od 149,81 eur / 1.128,75 kn od 01. lipnja 2010.g. do isplate

- na iznos od 169,81 eur / 1.279,41 kn od 01. srpnja 2010.g. do isplate

- na iznos od 170,60 eur / 1.285,38 kn od 01. kolovoza 2010.g. do isplate

- na iznos od 215,17 eur / 1.621,21 kn od 01. rujna 2010.g. do isplate

- na iznos od 183,25 eur / 1.380,72 kn od 01. listopada 2010.g. do isplate

- na iznos od 193,75 eur / 1.459,82 kn od 01. studenog 2010.g. do isplate

- na iznos od 233,14 eur / 1.756,58 kn od 01. prosinca 2010.g. do isplate

- na iznos od 235,14 eur / 1.771,65 kn od 01. siječnja 2011.g. do isplate

- na iznos od 226,37 eur / 1.705,59 kn od 01. veljače 2011.g. do isplate

- na iznos od 233,16 eur / 1.756,72 kn od 01. ožujka 2011.g. do isplate

- na iznos od 234,76 eur / 1.768,82 kn od 01. travnja 2011.g. do isplate

- na iznos od 254,30 eur / 1.916,03 kn od 01. svibnja 2011.g. do isplate

- na iznos od 293,51 eur / 2.211,43 kn od 01. lipnja 2011.g. do isplate

- na iznos od 340,05 eur / 2.562,14 kn od 01. srpnja 2011.g. do isplate

- na iznos od 392,16 eur / 2.954,71 kn od 01. kolovoza 2011.g. do isplate - na iznos od 314,25 eur / 2.367,73 kn od 01. rujna 2011.g. do isplate

- na iznos od 289,15 eur / 2.178,59 kn od 01. listopada 2011.g. do isplate

- na iznos od 291,18 eur / 2.193,90 kn od 01. studenog 2011.g. do isplate

- na iznos od 295,93 eur / 2.229,67 kn od 01. prosinca 2011.g. do isplate

- na iznos od 319,21 eur / 2.405,07 kn od 01. siječnja 2012.g. do isplate

- na iznos od 326,42 eur / 2.459,42 kn od 01. veljače 2012.g. do isplate

- na iznos od 319,52 eur / 2.407,43 kn od 01. ožujka 2012.g. do isplate

- na iznos od 319,22 eur / 2.405,16 kn od 01. travnja 2012.g. do isplate

- na iznos od 323,60 eur / 2.438,16 kn od 01. svibnja 2012.g. do isplate

- na iznos od 330,77 eur / 2.492,19 kn od 01. lipnja 2012.g. do isplate

- na iznos od 323,27 eur / 2.435,66 kn od 01. srpnja 2012.g. do isplate

- na iznos od 321,64 eur / 2.423,36 kn od 01. kolovoza 2012.g. do isplate

- na iznos od 302,11 eur / 2.276,26 kn od 01. rujna 2012.g. do isplate

- na iznos od 320,43 eur / 2.414,28 kn od 01. listopada 2012g. do isplate

- na iznos od 329,04 eur / 2.479,12 kn od 01. studenog 2012.g. do isplate

- na iznos od 324,24 eur / 2.442,95 kn od 01. prosinca 2012.g. do isplate

- na iznos od 318,46 eur / 2.399,40 kn od 01. siječnja 2013.g. do isplate

- na iznos od 317,16 eur / 2.389,65 kn od 01. veljače 2013.g. do isplate

- na iznos od 315,36 eur / 2.376,11 kn od 01. ožujka 2013.g. do isplate

- na iznos od 332,17 eur / 2.502,72 kn od 01. travnja 2013.g. do isplate

- na iznos od 309,18 eur / 2.329,53 kn od 01. svibnja 2013.g. do isplate

- na iznos od 306,19 eur / 2.306,98 kn od 01. lipnja 2013.g. do isplate

- na iznos od 309,32 eur / 2.330,54 kn od 01. srpnja 2013.g. do isplate

- na iznos od 307,48 eur / 2.316,69 kn od 01. kolovoza 2013.g. do isplate

- na iznos od 316,82 eur / 2.387,05 kn od 01. rujna 2013.g. do isplate

- na iznos od 323,02 eur / 2.433,78 kn od 01. listopada 2013.g. do isplate

- na iznos od 322,72 eur / 2.431,54 kn od 01. studenog 2013.g. do isplate

- na iznos od 337,05 eur / 2.539,53 kn od 01. prosinca 2013.g. do isplate

- na iznos od 50,37 eur / 379,49 kn od 01. siječnja 2014.g. do isplate

- na iznos od 2.236,05 eur / 16.847,54 kn od 01. veljače 2014.g. do isplate, sve u roku petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka Zagreb d. d., Zagreb, Paromlinska 2, OIB 92963223473 tužiteljici FC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 5.982,25 EUR /45.073,25kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. srpnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnom odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasI: "Prvi anuitet iznosi 978,77 CHF (slovima:devetstosedamdesetosam i 77/100 CHF).“ – se odbija.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice za isplatu iznosa od 467,82 EUR (četiristo- šezdesetsedameuraosamdesetdvacenta)

/

3.524,78

kn (tritisućepetstodvadesetčetirikunesedamdesetosamlipa) – povučena."

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija navedenu presudu (ne i rješenje) u točkama I, II i III izreke kojima je usvojen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke o žalbi pa do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste. Pri tom nije odlučan ni žalbeni navod da zbroj pojedinačnih iznosa izraženih u EUR u točki II izreke ne daje dosuđeni iznos od 16.786,19 EUR, već 16.786,25 EUR, jer se radi o vrlo malom odstupanju koje je rezultat preračunavanja iz valute kuna u valutu euro po fiksnom tečaju konverzije.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike.

9. Između stranaka nije sporno da su zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103705068, kreditna partija 7103705068, dana 20. lipnja 2007. i to tuženik Zagrebačka banka d.d. kao kreditor, tužiteljica FC kao korisnik kredita te založni dužnici MC i LC, na iznos od 189.130,00 CHF, rok otplate 27 godina, namjena kredita je bila kupovina kuće te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Utvrđeno je da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio stambenog ugovora te da banka nije na transparentan način informirala tužiteljicu na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica s osnove tečajne razlike (valutne klauzule) preplatila kredit za 16.786,19 EUR/126.475,52 kn, pri čemu je vještak predmetne iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog anuiteta. Neosnovani su pri tom žalbeni navodi da vještak nije oduzeo "kamate u tečaju" te da je došlo do dvostruko presuđene stvari jer je u postupku P-215/18 pred istim prvostupanjskom sudom tužiteljici već pravomoćno dosuđena preplata nastala uslijed načina promjene kamatne stope. Ovaj žalbeni razlog nije konkretiziran u žalbi, a sud je saslušanjem vještaka i uvidom u nalaz i dopunu nalaza otklonio ovaj prigovor.

11. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22. – dalje ZZP/22) te članka 502.c ZPP-a.

12. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

13. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

15. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

16. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

17. Suprotno žalbenim navodima, sud je saslušanje tužiteljice kao stranke utvrdio njen konkretni status potrošača, obzirom da je kredit podigla kao namjenski stambeni koji je i utrošila u tu svrhu jer je kupila kuću u [adresa] na adresi [adresa] u kojoj i dalje stanuje, da u vrijeme podizanja kredita ni tijekom otplate nije imala u vlasništvu obrt ili privatnu firmu, pri čemu iskaz tužiteljice u potpunosti sukladan sadržaju samog Ugovora o kreditu. Tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi bila dovedena u pitanje ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. Kako nema dokaza da je tužiteljica bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač mogao o njima pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučni za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o nesklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

19. Štoviše, sud je i saslušanjem tužiteljice utvrdio da iako je ista po struci diplomirani ekonomist, da nije imala informaciju o riziku tečaja CHF u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, nego da joj je štoviše savjetnik u banci savjetovao da podigne kredit upravo u valuti CHF jer da je to stabilna valuta i da nije imala razloga da toj osobi ne vjeruje.

20. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

21. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopio u svojstvu potrošača već da je isti sklopljen u svrhu koja je namijenjena njegovoj poslovnoj aktivnosti, također je odbijen jer je teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača na tuženiku koji takav prigovor ističe, a tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, a niti u žalbi nije dokazao da je tužitelj sporni ugovor sklopio u okviru svoje djelatnosti. Štoviše te je okolnosti prvostupanjski sud ispitao uvidom u predmetni Ugovor o kreditu i saslušanjem tužiteljice, što je već obrazloženo. 22. Neosnovani su i žalbeni navodi prema kojima je tužiteljica trebala tužbom obuhvatiti založne dužnike (MC i LC), obzirom da se radi o sporu iz sfere zaštite prava potrošača, pri čemu tužiteljica, osim utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, potražuje od tuženika kao banke isplatu preplaćenih iznosa po osnovi tečajne razlike. Kako kredit nije preplaćen založnim dužnicima, tužiteljica nema što od njih potraživati, niti isti trebaju ustati sa tužbom u ovoj parnici budući založni dužnici nisu otplaćivali predmetni kredit pa isti nisu niti preplatili tuženiku kao kreditoru.

23. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

24. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO. 25. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO. 26. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 25. listopada 2019., tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 25. listopada 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanim.

27. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnosti ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

28. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. i članak 155. stavak 1. ZPP-a) sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. - dalje Tarifa). Pritom je troškovnik tužiteljica predala na ročištu od 11. svibnja 2023. na kojem je zaključena glavna rasprava i na kojem je bio nazočan punomoćnik tuženika, pa je o trošku tuženiku bilo omogućeno raspravljanje, te je stav ovog drugostupanjskog suda da zbog činjenice što troškovnik nije dostavljen e-komunikacijom prvostupanjski sud nije neosnovano dosudio trošak tužiteljici, obzirom da se radi o trošku koji je stvarno nastao u ovom postupku. Budući da je tužiteljica zatražila trošak više od četiri obrazložena podneska prvostupanjski sud je upravo primjenom Tbr. 8/1 Tarife dosudio trošak sastava četiri obrazložena podneska. Neosnovani su i žalbeni navodi u odnosu na priznati trošak sudske pristojbe obzirom da iz podataka o uplati na listu 35 i 324 spisa proizlazi da je tužiteljica platila susku pristojbu na tužbu u iznosu od 1.650,00 kn i na presudu 214,31 EUR, dakle i više nego je dosuđeno.

29. Kako prvostupanjskom odlukom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I, II i III izreke.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić