Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-391/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno, iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnicu Marinu Burić, iz Osijeka, uz javnu objavu od dana 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj 528-50-3826750 od 05. prosinca 2006. godine, koji je u obliku javnobilježničkog akta potvrđen od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-2468/06 dana 08. prosinca 2006. godine, sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 28,593.48 (dvadeset osam tisuća petsto devedeset tri švicarskih franaka i četrdeset osam centi) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-3826750 od 05. prosinca 2006. godine, koji je u obliku javnobilježničkog akta potvrđen od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-2468/06 dana 08. prosinca 2006. godine, sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koji glasi: „u iznosu CHF 17,495.86 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita“ te „u iznosu CHF 11,097.62 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetomotplate kredita iz točke a), a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB : 53056966535 isplatiti tužitelju HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stečenog bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, iznos od 4.215,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a o od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 11,80 eur od 31.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 15,35 eur od 31.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 17,92 eur od 31.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 19,08 eur od 28.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 16,44 eur od 31.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 17,07 eur od 30.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 12,02 eur od 31.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 8,30 eur od 30.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,30 eur od 31.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,26 eur od 31.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 11,09 eur od 30.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,10 eur od 31.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 12,82 eur od 30.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 15,80 eur od 31.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 20,05 eur od 31.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 19,07 eur od 28.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 24,82 eur od 31.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 23,73 eur od 30.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 25,86 eur od 31.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 44,10 eur od 30.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 40,49 eur od 31.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 52,05 eur od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 48,07 eur od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 41,62 eur od 31.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 55,11 eur od 30.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 72,23 eur od 31.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 60,25 eur od 31.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 64,54 eur od 28.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 59,08 eur od 31.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 60,06 eur od 30.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 82,93 eur od 31.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 85,47 eur od 30.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 3.148,91 eur od 28.07.2011. pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta br. 69, Zagreb, OIB : 53056966535 nadoknaditi tužitelju HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.706,81 EUR s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 6. veljače 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 5. prosinca 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3826750, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 5. prosinca 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 528-50-3826750, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao kredit radi kupovine osobnog vozila, da je iz auto kuće upućen na tuženika radi realizacije ugovora o kreditu, da mu je tuženik savjetovao kako je najpovoljnije uzeti kredit u CHF, da prilikom realizacije ugovornog odnosa nije bio upozoren na bilo kakvu mogućnost promjene vezano za valutu ili tečaj CHF, da je tijekom otplate kredita, otplatna rata porasla od početnih 1.600,00 kn mjesečno na čak 2.800,00 kn do 2.900,00 kn mjesečno, da je tužitelj vezano za porast otplatnih rata pokušao razgovorom s tuženikom riješiti taj problem, no da mu je tuženik rekao kako se tu ništa ne može napraviti, da je vozilo kupljeno kreditom koristio isključivo za svoje osobne potrebe, a ne za potrebe nekakvog OPG-a ili trgovačke firme. Tužitelj iskazuje i to da se ne sjeća da li mu je prilikom realizacije kredita bila ponuđena opcija kreditiranja u nekoj drugoj valuti, da je načelno razumio što znače odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili tečaju, no da ga nitko nije upozorio na mogućnost tako velikog porasta otplatnih rata kredita. Tužitelj iskazuje i to da je ugovor o kreditu već bio pripremljen, te da nije bilo nikakvog pregovaranja s tuženikom o ugovornim odredbama jer tužitelj nije niti mislio da može pregovarati s tuženikom budući da je pred njega stavljen na potpis koncipirani ugovor. Konačno tužitelj iskazuje i to da se prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije raspitivao kolika bi eventualno bila rata kredita da je isti sklopio u EUR.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, od 19. srpnja 2023. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 4.215,79 EUR, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula) to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,20 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti je trebao iznositi 1.756,81 kn.

14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad početnog otplatnog iznosa u iznosu od 1.756,81 kn, a koji se sastojao od inicijalnog tečaja, te inicijalne kamatne stope obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO).

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

20. Iznos od 4.215,79 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji se odnosi na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od listopada 2008. do zaključno do srpnja 2011. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 4.215,79 EUR osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2018. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 15. lipnja 2018. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Kako je tužitelj u ovosudnom postupku tužbu podnio dana 10. lipnja 2023. godine, to je evidentno da u konkretnom slučaju nema zastare potraživanja predviđene odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 4. travnja 2023. i 5. rujna 2024. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 20. travnja 2023. i 22. siječnja 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak vještačenja od 331,81 euro, daje konačni iznos troška od 1.706,81 euro.

Osijek, 6. veljače 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika