Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3254/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi u pravnoj stvari tužitelja NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 P-9344/23-11 od 25. travnja 2024., dana 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 P-9344/23-11 od 25. travnja 2024. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno o parničnom trošku, i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 875,00 eura sa zateznim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba pa se djelomično preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 P-9344/23-11 od 25. travnja 2024. u dijelu pod točkom III. izreke presude u kojoj je odlučeno o parničnom trošku, i to baš u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 132,72 eura na način da se u ovom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tužitelj, u roku 15 dana, naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 17,30 eura.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio da su ništetne odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 3208481435/07 sklopljenog 22. srpnja 2007. između tuženice i tužitelja kojom je ugovoreno da korisnik kredita plaća sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor i članka 23. kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita. U točki II. izreke presude prvostupanjski je sud naložio tuženici da isplatiti tužitelju ukupan iznos od 793,08 eura s osnova plaćene naknade sa zateznim kamatama. Konačno, prvostupanjski sud je u točki III. izreke naložio tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.007,72 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III. izreke tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o parničnom trošku iz točke III. izreke presude na način da odbije zahtjev za naknadom troška u pobijanom dijelu kao neosnovan.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

6. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, osim u dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak pristojbe tužbe i prvostupanjske presude u iznosu od po 66,36 eura, dakle ukupno 132,72 eura.

Naime, odredbom Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Odredbom Tbr. 54. Tarife propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio vrijednost boda od 2 eura.

Prvostupanjski je sud, na temelju T.br. 7. stavak 1. Tarife pravilno tužitelju dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova. Nadalje, tužitelju je pravilno obračunat trošak zastupanja: ročištu od 10. travnja 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 12. ožujka 2024. 50 bodova i trošak za sastav 1 obrazloženog podneska u iznosu od 100 bodova, što ukupno iznosi 350 bodova odnosno 700,00 eura, a ovo na temelju T.br. 9. stavak 1. i 2. Tarife te T.br. 8. stavak 1. Tarife i Tbr. 54. Tarife. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. Tarife) što iznosi ukupno 875,00 eura.

Na iznos parničnog troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) u svezi s odredbom članka 112. stavak 1. ZPP-a.

Neosnovan je prigovor tuženice da podnesak od 12. ožujka 2024. nije bio potreban iz razloga što se navedeni podnesak odnosi na očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu, dakle obrazloženi podnesak u pogledu kojeg tužitelj ima pravo na trošak u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Nadalje, odredbom članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) propisano je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

Stoga tužitelj nije u obvezi plaćanja pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužitelju kao parnični trošak dosudio i iznos od 132,72 eura s osnova troška pristojbe tužbe i presude.

7. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice dijelom odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pogledu dosuđenog iznosa troška od 875,00 eura sa zateznim kamatama, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

8. U pogledu iznosa od 132,72 eura koji se odnosi na trošak pristojbe tužbe i pristojbe presude trebalo je žalbu tuženice uvažiti u tom dijelu i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke, a na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

9. Tuženica je imala trošak sastava žalbe u iznosu od 50 bodova (T.br. 10. stavak 4. Tarife) Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T.br. 54 "Tarife") trošak sastava žalbe iznosi 100,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tuženici priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. "Tarife") što iznosi ukupno 125,00 eura. Tom iznosu potrebno je dodati i iznos pristojbe na žalbu od 6,36 eura tako da sveukupni trošak žalbe iznosi 131,36 eura. Kako je tuženica sa žalbom uspjela sa 13,17% u tom postotku joj je i priznat trošak sastava žalbe što iznosi 17,30 eura.

Slijedom navedenog odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 6. veljače 2025.

Sutkinja

mr. sc. Zrinka Tironi