Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1879/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice HI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski trg 3 a, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. kolovoza 2022. poslovni broj P-4342/19, u sjednici vijeća održanoj 06. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 19. kolovoza 2022. poslovni broj P-4342/19:

a) potvrđuje pod toč. I. izreke u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari i u dijelu zateznih kamata na dosuđene iznose mjesečnih razlika anuiteta glavnice koje teku od dana stvarne uplate anuiteta do isplate,

b) preinačava u odluci o trošku pod toč. II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski trg 3 a, naknaditi tužiteljici HI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pored već dosuđenog troška u iznosu 7.560,00 kn / 1.003,38 EURA daljnji trošak u iznosu 1.875,00 kn / 248,85 EURA sa zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu 168,75 kn / 22,40 EURA, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Dužan je tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, u roku od 15 dana na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 2.411,50 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika koji je vrijedio na dan uplate anuiteta sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-3,83 EUR teče od 30. travnja 2009. g. do isplate,

-30,22 EUR teče od 20. svibnja 2009. g. do isplate,

-30,22 EUR teče od 12. lipnja 2009. g. do isplate,

-7,88 EUR teče od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 14. srpnja 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 12. kolovoza 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 12. rujna 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 13. listopada 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 4. studenog 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 6. prosinca 2009. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 11. siječnja 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. veljače 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 23. ožujka 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. travnja 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 13. svibnja 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 17. lipnja 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 15. srpnja 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 12. kolovoza 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 6. rujna 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 4. listopada 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 3. studenog 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 16. prosinca 2010. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. siječnja 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 11. veljače 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 8. ožujka 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 9. travnja 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. svibnja 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. lipnja 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 11. srpnja 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 11. kolovoza 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 12. rujna 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. listopada 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 9. studenog 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 13. prosinca 2011. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 2. siječnja 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. veljače 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 12. ožujka 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. travnja 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 9. svibnja 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 13. lipnja 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 4. srpnja 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 1. kolovoza 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 5. rujna 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 4. listopada 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 13. studenog 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 22. prosinca 2012. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 19. siječnja 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 15. veljače 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 8. ožujka 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 16. travnja 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 13. svibnja 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 17. lipnja 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 18. srpnja 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 14. kolovoza 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 10. rujna 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 2. listopada 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 5. studenog 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 12. prosinca 2013. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 7. siječnja 2014. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 7. veljače 2014. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 19. ožujka 2014. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 18. travnja 2014. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 15. svibnja 2014. g. do isplate,

-23,52 EUR teče od 16. lipnja 2014. g. do isplate,

-23,53 EUR teče od 5. srpnja 2014. g. do isplate,

-24,92 EUR teče od 12. kolovoza 2014. g. do isplate,

-24,92 EUR teče od 4. rujna 2014. g. do isplate,

-24,92 EUR teče od 15. listopada 2014. g. do isplate,

-24,92 EUR teče od 20. studenog 2014. g. do isplate,

-24,92 EUR teče od 13. siječnja 2015. g. do isplate,

-24,92 EUR teče od 27. siječnja 2015. g. do isplate,

-20,61 EUR teče od 4. ožujka 2015. g. do isplate,

-20,61 EUR teče od 24. ožujka 2015. g. do isplate,

-20,61 EUR teče od 28. travnja 2015. g. do isplate,

-20,61 EUR teče od 12. lipnja 2015. g. do isplate,

-20,61 EUR teče od 15. srpnja 2015. g. do isplate,

-20,61 EUR teče od 4. rujna 2015. g. do isplate,

-18,06 EUR teče od 4. rujna 2015. g. do isplate,

-18,06 EUR teče od 1. listopada 2015. g. do isplate,

-18,06 EUR teče od 4. veljače 2016. g. do isplate,

-16,39 EUR teče od 4. veljače 2016. g. do isplate,

-16,39 EUR teče od 1. ožujka 2016. g. do isplate,

-16,39 EUR teče od 8. srpnja 2016. g. do isplate,

-14,39 EUR teče od 20. lipnja 2017. g. do isplate,

-14,39 EUR teče od 21. lipnja 2017. g. do isplate,

-14,39 EUR teče od 18. kolovoza 2017. g. do isplate,

-13,20 EUR teče od 18. kolovoza 2017. g. do isplate,

-12,61 EUR teče od 7. studenog 2017. g. do isplate,

-12,61 EUR teče od 20. studenog 2017. g. do isplate,

-12,61 EUR teče od 28. studenog 2017. g. do isplate,

-12,61 EUR teče od 11. prosinca 2017. g. do isplate,

-12,61 EUR teče od 21. prosinca 2017. g. do isplate,

-12,61 EUR teče od 3. siječnja 2018. g. do isplate,

-12,29 EUR teče od 3. svibnja 2018. g. do isplate,

-12,29 EUR teče od 19. lipnja 2018. g. do isplate,

-12,29 EUR teče od 17. srpnja 2018. g. do isplate,

-12,29 EUR teče od 16. listopada 2018. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 18. listopada 2018. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 11. prosinca 2018. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 28. siječnja 2019. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 18. ožujka 2019. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 27. ožujka 2019. g. do isplate,

-12,37 EUR teče od 1. travnja 2019. g. do isplate,

-12,60 EUR teče od 8. travnja 2019. g. do isplate,

-12,60 EUR teče od 12. travnja 2019. g. do isplate,

-10,38 EUR teče od 23. travnja 2019. g. do isplate,

i to po stopi:

-koja se u periodu od 30. travnja 2009. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica zatražila na dosuđene iznose mjesečnih razlika anuiteta glavnice isplatu zatezne kamate koja teče od prvog u mjesecu do datuma stvarne uplate anuiteta, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 7.560,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 19. kolovoza 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Ovu presudu pod toč. II. izreke u dijelu odluke o troškovima pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužiteljici obistine svi zatraženi troškovi uz trošak žalbe.

3. Presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. II. izreke žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači, odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku, podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice i tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

9. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, a što se ima smatrati zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe čl. 73. ZPP-a valja odgovoriti da navedeni prijedlozi nisu procesno obvezujući u odnosu na postupanje suda jer se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije jer tuženik ne konkretizira ni osobu ni suca niti konkretnu situaciju u kojoj se uređujući sudac ili bliska osoba nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze stranke predmetnog postupka. Po ocjeni ovog suda ne radi se o zahtjevu za izuzeće jer je podnesen uvjetno što ne predviđaju procesno-pravne odredbe ZPP-a.

10. Točno se ističe u žalbi da je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu iznesen u odgovoru na tužbu i da prvostupanjski sud o istom nije odlučio u skladu s čl. 20. st. 1. ZPP-a. No, budući se tuženik upustio u raspravljanje o tužbi time je prihvatio mjesnu nadležnost suda prvog stupnja te je u konkretnom slučaju došlo do ustaljivanja nadležnosti u smislu odredbe čl. 15. st. 3. ZPP-a.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa kredita koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika 14. travnja 2008. do kojeg je došlo zbog promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika u razdoblju otplate kredita.

12. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je između stranaka 14. travnja 2008. sklopljen Ugovor o [broj kredita] solemniziran po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-3597/08 kojim je tužiteljici odobren gotovinski kredit u iznosu 75.000,00 EURA u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja,

- da je čl. 8. Ugovora ugovorena kamatna stopa 9,25% godišnje,

- da je tuženik tijekom otplate u više navrata jednostrano mijenjao početno ugovorenu kamatnu stopu,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije i knjigovodstvo utvrđeno da je došlo do razlike između iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala i anuiteta koje bi platila da se primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa u iznosu 2.411,50 EURA,

- da je na temelju iskaza tužiteljice razvidno da se prije sklapanja Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o odredbi Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu već je samo primala obavijesti o promjeni kamatne stope i da je Ugovor sklopila kao fizička osoba radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa sa svojom sestrom vezano za naslijeđenu imovinu,

- da je tuženik ponavljao svoje tvrdnje i navode iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i nije predložio dokaze na okolnost da se o spornoj ugovornoj odredi pojedinačno pregovaralo.

13. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., dalje: ZZP/07) te da je ista odredba ništetna u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

14. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

15. U prvostupanjskoj presudi su sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenica koje su stranke iznijele i dokazi koje su predložili, a obrazloženo je koje je činjenice sud utvrđivao i koje dokaze izvodio i kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio te nije ostvarena bitna povreda odredbi iz čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju upire tuženik.

16. Prema propisu čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje ZZP/07), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Osim toga, u st. 3. istog članka propisano je ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

17. Tako je određeno i Direktivom 93/13 EEZ, a koja je kasnije implementirana u nacionalno zakonodavstvo čl. 1. a. Zakona o izmjenama i dopunama ZZP-a iz 2012. godine.

17.1. Naime, Direktivom je propisano da se smatra nepoštenom odredba iz Ugovora koja daje mogućnost prodavatelju robe ili usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez da je za to u ugovoru dan valjani razlog, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, ako je postupanjem suprotno dobroj vjeri stvorena znatnija neravnoteža u pravima i obvezama proizašlih iz ugovora na štetu potrošača, s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

18. U smislu citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je odredbu čl. 8. Ugovora o kreditu formulirao isključivo tuženik i da na istu tužiteljica nije mogla utjecati jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, dok tuženik nije dokazao suprotno. Stoga nadalje pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je postupanjem tuženika tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj i na taj način cijeni da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja ništetnu odredbu u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

19. Nije sporno da je zakonom bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i da ista odredba nije nepoštena sama po sebi već je do nepoštenosti došlo zbog postupanja tuženika u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.

20. U konkretnom slučaju tuženik nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost da su tužiteljici u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o sadržaju sporne ugovorne odredbe. Stoga je prvostupanjski sud imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama, a kako tuženik tu okolnost nije dokazao, pravilno zaključio da tuženik nije tužiteljici dao odgovarajuće obavijesti prije sklapanja Ugovora.

21. Pravilno tuženik upire u žalbi da pravna zaštita kakvu tužiteljica traži odnosi se na ugovore o kreditu sa valutom u euru što u konkretnom slučaju isključuje primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača konkretno na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 zato što se ista odnosi isključivo na kredite ugovorene s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

22. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije vezao isključivo uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu iako se u prvostupanjskoj presudi poziva na istu odluku, već je proveo test nepoštenosti sporne odredbe i osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o toj odluci i to kroz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno relevantne činjenice.

23. Tako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da se tužiteljici moralo na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužiteljica može predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze, a tuženik je primjenom navedenih ugovornih odredbi postupao suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Stoga nadalje pravilno navodi prvostupanjski sud da su takve jednostrane ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

24. Na žalbene navode da nije utvrđeno da je tužiteljica imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 valja odgovoriti da je teret dokaza te činjenice na tuženiku te se stoga ima smatrati da je tužiteljica potrošač u smislu Direktive 93/13 EEZ kada je predmetni kredit sklopila kao fizička osoba, a tuženik tu činjenicu nije doveo u sumnju. Nastavno valja ukazati da u slučaju kad banka taj status osporava da je upravo na banci teret dokaza da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenoga 2023.).

25. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja primjenjujući opći zastarni rok iz propisa čl. 225. ZOO- a, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju zastara nije niti počela teći.

25.1. Takav stav je zauzet i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., te zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

26. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom spornu odredbu ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 96. st. 1. ZZP/07.

27. Stoga je s pravom prvostupanjski sud temeljem propisa čl. 322. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.411,50 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose tekuće od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

28. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da okolnost da su dio obveza po predmetnom ugovoru o kreditu umjesto tužiteljice plaćale treće osobe ne utječe na aktivnu legitimaciju tužiteljice jer su uplate vršene u ime i za račun tužiteljice.

29. Odluka o zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

30. Na žalbene navode koji se odnose na zastaru zakonske zatezne kamate valja reći da su zakonske zatezne kamate akcesorno potraživanje glavnom potraživanju, pa ukoliko glavno potraživanje nije zastarjelo, tada nisu ni kamate pri čemu valja reći da kada se za kamate propisuje trogodišnji zastarni rok, tada se ima u vidu situacija kada se samostalno potražuju kamate odnosno kada je glavno potraživanje prestalo postojati što ovdje nije slučaj.

31. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

32. Međutim, obje stranke osporavaju pravilnost odluke o troškovima postupka utoliko što tuženik istu ne osporava određenim žalbenim razlozima već zbog osporavanja presude u cijelosti u pogledu glavne stvari.

33. No, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužiteljice u pogledu odluke o troškovima postupka.

34. Pravilno tužiteljica upire u žalbi da joj pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

35. Naime, prema odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a stranci sud mora uručiti presudu kad pristupa na ročište za objavu presude kao u konkretnom predmetu. Radi se o trošku učinjenom u povodu postupka na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici.

36. Nadalje, pravilno tužiteljica upire u žalbi da se na ročištu od 09. svibnja 2022. raspravljalo o glavnoj stvari jer su se izvodili dokazi te da joj za isto pripada trošak u visini 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) umjesto 25 bodova kako je to priznao prvostupanjski sud.

37. Na ročištu održanom 13. travnja 2021. raspravljalo se o procesnim pitanjima te je isti trošak valjalo odmjeriti primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosu 50 bodova ali ne primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife kako to tužiteljica upire u žalbi niti primjenom Tbr. 5. toč. 5. Tarife kako je to učinio prvostupanjski sud.

38. No, suprotno žalbenim navodima i po ocjeni ovog suda podnesak tužiteljice od 06. svibnja 2022. kojim točno određuje specificira tužbeni zahtjev ne predstavlja obrazloženi podnesak te je pravilno prvostupanjski sud za isti tužiteljici priznao trošak u visini 25 bodova temeljem Tbr. 8. Toč. 3 Tarife.

39. Stoga tužiteljici na ime naknade parničnih troškova pripada daljnjih 150 bodova što prema vrijednosti boda i pripadajućem PDV-u čini trošak u iznosu 1.875,00 kuna / 248,85 EURA.

40. Slijedom svega navedenog, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužiteljice, a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari i sporednih potraživanja pod toč. I. izreke, a preinačiti u odluci o trošku pod toč. II. izreke, te je odlučeno kao pod a) i b) izreke ove odluke.

41. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na mjesečne anuitete od prvog dana u mjesecu do stvarne uplate prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

42. Tužiteljici temeljem odredbe Tbr. 10. toč. 5. Tarife pripada trošak za žalbu. Tužiteljica je pobijala odluku o trošku u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška (VPS ožalbeni dio 2.750,00 kn), a uspjela je sa iznosom 1.500,00 kn, dakle, 54%. Trošak žalbe s PDV-om iznosi 312,50 kn / 41,47 EURA pa prema uspjehu tužiteljici pripada trošak u iznosu 168,75 kn /22,40 EURA.

43. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 06. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte