REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-332/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv 1. tuženika ABC INTERIJER d.o.o., Zagreb, Avenija Dubrovnik 15/I (Zavrtnica 17), OIB: 66358073532, 2. tuženika FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu i 3. tuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-382/2024 od 5. prosinca 2024., 6. veljače 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-382/2024 od 5. prosinca 2024. u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem preotvorena je glavna rasprava zaključena 4. studenog 2024. i odgođeno je ročište zakazano za 6. prosinca 2024. u 13,00 sati (točke I. i II. izreke). U točki III. izreke nije dopuštena preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 11. lipnja 2024.
2. Iz obrazloženja proizlazi da je nakon zaključenja glavne rasprave sudac zaključio da je radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja potrebno ponovno otvoriti glavnu raspravu i odlučio kao u točkama I. i II. izreke na temelju odredbe čl. 305. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). U odnosu na zahtjev tužitelja iz podneska od 11. lipnja 2024. zaključio je da se ne radi o proširenju tužbenog zahtjeva, već o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva stoga nije dopustio preinaku jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 191. ZPP-a.
3. Protiv točke III. izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da nije riječ o preinaci tužbenog zahtjeva jer se radi o situaciji propisanoj čl. 187. st. 3. i 4. ZPP-a. Također, učinjena je i povreda materijalnog prava jer ovdje nije riječ o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Tužbeni zahtjev pod točkom 2. podneska od 11. lipnja 2024. temelji se na rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-320/2024 od 24. siječnja 2024. gdje je u točki 13. navedeno da se prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-158/11 od 28. travnja 2011. može smatrati: „da se u slučaju kada ugovor nije raskinut prije podnošenja tužbe, može smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida te da u takvom slučaju sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor jer se smatra da je (ukoliko nije raskinut po samom zakonu) ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe. Dakle, sud bi bio jedino ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je ugovor raskinut, ali samo u slučaju ako bi bio postavljen takav deklaratorni tužbeni zahtjev. Upravo je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-320/2024 od 24. siječnja 2024. uputio na usklađenje tužbenog zahtjeva te sadržajno utvrdio da nema promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Iz tog razloga sud je morao dozvoliti usklađenje tužbenog zahtjeva kojim se postavlja i deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje raskida ugovora, a to zato što tužitelj ima izravnu ovlast bilo kada postaviti i deklaratoran tužbeni zahtjev. Odredbom čl. 187. st. 3. ZPP-a propisana je zakonska ovlast tužitelja podnijeti i deklaratorne tužbene zahtjeve kako ih je tužitelj i podnio. Prema čl. 187. st. 3. ZPP-a propisano je ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da li taj odnos postoji odnosno da postoji ili ne postoji. Predlaže ukinuti rješenje u pobijanom dijelu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je rješenje pravilno i zakonito.
7. Odredbom čl. 190. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
8. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a).
9. Nesporno je da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak je zaključen 8. siječnja 2021. str. 104. -105. spisa) i nakon zaključenja glavne rasprave (str. 269.-270. spisa) podneskom od 11. travnja 2024. umjesto zahtjeva za raskidom dvaju Ugovora od 30. rujna 2008., sada kao glavni tužbeni zahtjev postavlja utvrđenje ništetnosti navedenih Ugovora od 30. rujna 2008. uz eventualno kumulirana dva zahtjeva da se predmetni Ugovori raskidaju, odnosno da se utvrđuje njihov raskid.
10. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj istaknuo nove zahtjeve uz već postojeće u ovoj fazi postupka, nakon što se već raspravljalo o tužbenom zahtjevu za raskid ugovora, zatim nakon što je raspravljanje došlo u stadij izvođenja dokaza, te nakon što je prvostupanjski sud već donio meritornu odluku o tužbenom zahtjevu koja je ukinuta rješenjem žalbenog suda zbog procesnopravnih nedostataka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu upravo radi otklanjanja tih nedostataka. Stoga je sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a, nakon što su se tuženici usprotivili preinaci odbio preinaku kao što je to tužitelj predložio u podnesku od 11. travnja 2024.
11. Pogrešno žalitelj smatra da ga je ovaj sud u svojoj odluci poslovni broj Pž-320/2024 od 24. siječnja 2024. uputio na usklađenje tužbenog zahtjeva. Ovaj sud nije uputio tužitelja na usklađenje, odnosno postavljanje deklaratornog zahtjeva niti ima takve ovlasti, već je uputio prvostupanjski sud da u ponovljenom postupku prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu provjeri je li postavljen deklaratorni zahtjev.
12. Naime ovaj sud se u obrazloženju svoje odluke pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev x-158/11 od 28. travnja 2011. u kojem je izražen stav da se u slučaju kada ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe, može smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida te da u takvom slučaju sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, jer se smatra da je (ukoliko nije raskinut po samom zakonu) ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe i utvrdio je da bi sud bio jedino ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je ugovor raskinut, ali samo u slučaju ako bi bio postavljen takav deklaratorni tužbeni zahtjev.
13. Odredba čl. 187. st. 3. ZPP-a na koju se žalitelj poziva a kojom je propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave ne može se primijeniti na ovaj konkretni slučaj u kojem se traži utvrđenje da je ugovor raskinut.
14. Svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje zakonitost rješenja u pobijanom dijelu.
15. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi odluku u točki III. izreke na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Sudac
Tatjana Kujundžić Novak
