REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj P-478/2019-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužiteljice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 29. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika Zvonimira Kalembera Skoke, odvjetnika iz Zagreba i rasprave održane 6. veljače 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1.st.2., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenom kreditu br. 3213580254 kreditna partija :7104228877 od 16. lipnja 2008. zaključenog između tužiteljice UI iz [adresa], kao korisnice kredita i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg Josipa Bana Jelačića 10, kao davatelja kredita, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg Josipa Bana Jelačića 10, isplatiti tužiteljici UI iz [adresa], s osnove razlike promjenjive kamatne stope iznos od 502,10 eura (slovima: petstodvaeuraide- setcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, na iznose od:
-10,63 eura od 14.08.2009. do konačne isplate
-10,76 eura od 16.09.2009. do konačne isplate
-10,68 eura od 16.10.2009. do konačne isplate
-10,77 eura od 17.11.2009. do konačne isplate
-10,73 eura od 15.12.2009. do konačne isplate
-10,97 eura od 15.01.2010. do konačne isplate
-11,12 eura od 15.02.2010. do konačne isplate
-11,09 eura od 15.03.2010. do konačne isplate
-11,24 eura od 15.04.2010. do konačne isplate
-11,52 eura od 14.05.2010. do konačne isplate
-11,59 eura od 15.06.2010 do konačne isplate
-11,97 eura od 16.07.2010. do konačne isplate
-11,91 eura od 16.08.2010. do konačne isplate
-12,59 eura od 15.09.2010. do konačne isplate
-12,20 eura od 15.10.2010. do konačne isplate
-12,28 eura od 16.11.2010. do konačne isplate
-12,72 eura od 15.12.2010. do konačne isplate
-12,90 eura od 14.01.2011. do konačne isplate
-12,61 eura od 15.02.2011. do konačne isplate
-12,70 eura od 15.03.2011. do konačne isplate
-12,70 eura od 18.04.2011. do konačne isplate
-13,10 eura od 17.05.2011. do konačne isplate
-13,55 eura od 16.06.2011 do konačne isplate
-14,29 eura od 15.07.2011. do konačne isplate
-8,20 eura od 12.08.2011. do konačne isplate
-7,20 eura od 15.09.2011. do konačne isplate
-7,02 eura od 14.10.2011. do konačne isplate
-7,01 eura od 15.11.2011. do konačne isplate
-7,02 eura od 14.12.2011. do konačne isplate
-7,20 eura od 13.01.2012. do konačne isplate
-7,27 eura od 16.02.2012. do konačne isplate
-7,21 eura od 15.03.2012. do konačne isplate
-7,19 eura od 13.04.2012. do konačne isplate
-7,23 eura od 15.05.2012. do konačne isplate
-7,28 eura od 15.06.2012. do konačne isplate
-7,22 eura od 13.07.2012. do konačne isplate
-7,23 eura od 13.08.2012. do konačne isplate
-7,08 eura od 14.09.2012. do konačne isplate
-7,18 eura od 15.10.2012. do konačne isplate
-7,24 eura od 15.11.2012. do konačne isplate
-7,21 eura od 14.12.2012. do konačne isplate
-7,08 eura od 16.01.2013. do konačne isplate
-7,13 eura od 15.02.2013. do konačne isplate
-7,11 eura od 15.03.2013. do konačne isplate
-7,24 eura od 15.04.2013. do konačne isplate
-7,05 eura od 13.05.2013. do konačne isplate
-7,06 eura od 12.06.2013. do konačne isplate
-7,04 eura od 15.07.2013. do konačne isplate
-7,04 eura od 14.08.2013. do konačne isplate
-7,09 eura od 13.09.2013. do konačne isplate
-7,13 eura od 15.10.2013. do konačne isplate
-7,15 eura od 15.11.2013. do konačne isplate
-7,24 eura od 13.12.2013. do konačne isplate
-7,13 eura od 17.01.2014. do konačne isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg Josipa Bana Jelačića 10, isplatiti tužiteljici UI iz [adresa] s osnove razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak iznos od 4.678,32 eura (slovima: četiritisućešestosedamdesetosameuraitridesetdvacenta) sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, na iznose od:
-5,31 eura od 15.10.2008. do konačne isplate
-13,32 eura od 14.11.2008. do konačne isplate
-3,50 eura od 15.12.2008. do konačne isplate
-19,96 eura od 15.01.2009. do konačne isplate
-20,03 eura od 13.02.2009. do konačne isplate
-22,30 eura od 13.03.2009. do konačne isplate
-16,24 eura od 16.04.2009. do konačne isplate
-16,12 eura od 15.05.2009. do konačne isplate
-13,94 eura od 15.06.2009. do konačne isplate
-14,20 eura od 17.07.2009. do konačne isplate
-11,74 eura od 14.08.2009. do konačne isplate
-14,16 eura od 16.09.2009. do konačne isplate
-12,67 eura od 16.10.2009. do konačne isplate
-14,36 eura od 17.11.2009. do konačne isplate
-13,64 eura od 15.12.2009. do konačne isplate
-18,13 eura od 15.01.2010. do konačne isplate
-21,01 eura od 15.02.2010. do konačne isplate
-20,38 eura od 15.03.2010. do konačne isplate
-23,24 eura od 15.04.2010. do konačne isplate
-28,44 eura od 14.05.2010. do konačne isplate
-29,61 eura od 15.06.2010 do konačne isplate
-36,67 eura od 16.07.2010. do konačne isplate
-35,57 eura od 16.08.2010. do konačne isplate
-48,34 eura od 15.09.2010. do konačne isplate
-40,90 eura od 15.10.2010. do konačne isplate
-42,41 eura od 16.11.2010. do konačne isplate
-50,70 eura od 15.12.2010. do konačne isplate
-53,98 eura od 14.01.2011. do konačne isplate
-48,55 eura od 15.02.2011. do konačne isplate
-50,29 eura od 15.03.2011. do konačne isplate
-50,35 eura od 18.04.2011. do konačne isplate
-57,79 eura od 17.05.2011. do konačne isplate
-66,13 eura od 16.06.2011 do konačne isplate
-79,82 eura od 15.07.2011. do konačne isplate
-107,35 eura od 12.08.2011. do konačne isplate
-71,71 eura od 15.09.2011. do konačne isplate
-65,37 eura od 14.10.2011. do konačne isplate
-64,76 eura od 15.11.2011. do konačne isplate
-65,42 eura od 14.12.2011. do konačne isplate
-71,77 eura od 13.01.2012. do konačne isplate
-74,28 eura od 16.02.2012. do konačne isplate
-72,04 eura od 15.03.2012. do konačne isplate
-71,49 eura od 13.04.2012. do konačne isplate
-72,79 eura od 15.05.2012. do konačne isplate
-74,64 eura od 15.06.2012. do konačne isplate
-72,44 eura od 13.07.2012. do konačne isplate
-72,65 eura od 13.08.2012. do konačne isplate
-67,48 eura od 14.09.2012. do konačne isplate
-70,91 eura od 15.10.2012. do konačne isplate
-73,18 eura od 15.11.2012. do konačne isplate
-71,97 eura od 14.12.2012. do konačne isplate
-67,37 eura od 16.01.2013. do konačne isplate
-69,23 eura od 15.02.2013. do konačne isplate
-68,58 eura od 15.03.2013. do konačne isplate
-73,10 eura od 15.04.2013. do konačne isplate
-66,47 eura od 13.05.2013. do konačne isplate
-66,63 eura od 12.06.2013. do konačne isplate
-66,02 eura od 15.07.2013. do konačne isplate
-66,20 eura od 14.08.2013. do konačne isplate
-67,82 eura od 13.09.2013. do konačne isplate
-69,34 eura od 15.10.2013. do konačne isplate
-70,11 eura od 15.11.2013. do konačne isplate
-73,07 eura od 13.12.2013. do konačne isplate
-69,44 eura od 17.01.2014. do konačne isplate,
-73,62 eura od 14.02.2014. do konačne isplate
-74,99 eura od 14.03.2014. do konačne isplate
-73,69 eura od 15.04.2014. do konačne isplate
-71,56 eura od 15.05.2014. do konačne isplate
-71,81 eura od 17.06.2014. do konačne isplate
-73,54 eura od 15.07.2014. do konačne isplate
-74,72 eura od 19.08.2014. do konačne isplate
-75,07 eura od 15.09.2014. do konačne isplate
-76,37 eura od 15.10.2014. do konačne isplate
-78,25 eura od 17.11.2014. do konačne isplate
-78,56 eura od 16.12.2014. do konačne isplate
-78,87 eura od 15.01.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 17.02.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 16.03.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 17.04.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 15.05.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 16.06.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 14.07.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 17.08.2015. do konačne isplate
-78,73 eura od 15.09.2015. do konačne isplate
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg Josipa Bana Jelačića 10, isplatiti tužiteljici UI iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu 2.190,26 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kod ovog suda podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete.
1.1. U tužbi je navedeno da je tužiteljica kao korisnik kredita zaključila Ugovor s tuženikom 16. lipnja 2008. za kupnju stana kojim joj je odobren kredit u visini od 53.147,00 CHF s promjenjivim kamatnim stopama, a koja je na dan zaključenja iznosila 5,80%. rok otplate kredita je 30 godina. Člankom 1. st. 2 Ugovora korisnik kredita je obvezan vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu, s pripadajućim promjenjivim kamatnim stopama, a čl. 2 Ugovora bila je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva i vezana uz određenu jednostranu odluku banke i valutnu klauzulu, a bez posebnog zaključenja aneksa ugovora, samo uz obavijest tužiteljici kao korisnici kredita, tuženik nije prilikom upoznavanja s ugovornim odredbama kredita i prilikom zaključenja samog Ugovora upoznao tužiteljicu s općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene visine kamate i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. tužiteljica i tuženik su 22. prosinca 2016. zaključili Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužiteljica kredit još otplaćuje te joj je priznata preplata, ali n e u iznosu u kojem je ona stvarno nastala i plaćena. Tužiteljica je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovana da zaključi kredit u CHF kao povoljni za nju, uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu od stotinjak kuna nije izgledna. U vrijeme zaključenja Ugovor tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s općim rizikom vezanim za svaku valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini prema euru, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaza Hrvatske u eurozonu potpuno izvjestan te na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Zbog navedenog tužiteljica je došla u situaciju da se anuiteti kredita povećavaju na mjesečno razini i koliko god plaćala, najveći dio anuiteta odlazi je na kamate, a glavnica kredita se umanjivala u minimalnim iznosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u CHF. Odredbom čl. 131. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača određeno je da je odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. U svezi navedenog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s obzirom da su tužiteljica i tuženik sklopili 22. prosinca 2015. aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u eurima. Tužiteljica je pravilnost izračuna konverzije potvrdila potpisom samog aneksa, gdje su na koncu ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji, temeljeni na izračunu konverzije. Zbog navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.
3. Rješenjem ovog suda broj P-478/2019-7 od 8. veljače 2021. je određen prekid postupka dok se pravomoćno ne završi postupak koji se vodi pred Sudom Europske unije radi tumačenja Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. rujna 2020.
4. Rješenjem ovog suda broj P-478/2019-8 od 8. veljače 2023. određen je nastavak postupka.
5. U podnesku od 26. rujna 2024. tužiteljica je navela da je mišljenja kako prvostupanjski sud ne može po službenoj dužnosti izvršiti prebijanje utvrđene preplate u konverziji u iznosu od 14.634,20 kn jer bi se takvim postupanjem zadiralo u konverziju koja je provedena na temelju zakona i čija zakonitost u postupku nije sporna. Pri tome se tužitelj poziva i na pravna shvaćanja zauzeta u presudi Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-131/2022-29 od 13. listopada 2023. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-758/2023 od 11. travnja 2024., a u kojoj je drugostupanjski sud potvrdio u cijelosti presudu prvostupanjskog suda pri tom prihvaćajući u cijelosti razloge obrazloženja prvostupanjskg suda zašto nije oduzimao iznos preplate utvrđene u konverziji sa iznosom preplate koja je utvrđena po osnovi ništetnih odredbi po osnovi promjenjive kamatne stope i valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz naprijed opisanih razloga. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u skladu sa Tablicom 3. stupac 4 . i 6. bez umanjenja po osnovi tzv. ¨ negativnih razlika ¨ i bez umanjenja po osnovi utvrđene preplate u konverziji iz svih naprijed navedenih razloga.
6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obavijesti o promjeni kamatne stope iz kojeg je vidljivo da je tuženik istu naslovio na tužiteljicu 2. lipnja 2016., 2. prosinca 2016., 1. lipnja 2017., 1. prosinca 2017., 4. lipnja 2018., 3. lipnja 2011., 8. siječnja 2013., (str. 4 spisa zatim od str. 6 do 11 i str. 29 spisa). Uvidom u informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. je vidljivo da je glavnica isplaćenog kredita tužiteljice preračunatog u eure na dan isplate kredita 32.963,47 eura i da nedospjela glavnica iznosi 29.827,30 eura (str. 5 spisa), što je vidljivo iz preslike izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. (str. 12 do 14 spisa). Uvidom u preslik otplatnih planova je vidljivo da je uvijek bila predviđena ista rata kredita (str. 18 do 21 spisa). Uvidom u preslik Ugovora o namjenskom kreditu od 16. lipnja 2008. je vidljivo da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora na iznos od 53.147,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju stana (str. 22 do 27 spisa). Dodatak ugovora konverzijom kredita stranke su zaključile 22. prosinca 2015. (str. 52 – 57 spisa). Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.
6.1. Iz iskaza tužiteljice TI je utvrđeno da je 16. lipnja 2008. zaključila Ugovor o kreditu s tuženikom, na iznos od 53.147 CHF. Tada je imala plaću od 4.500,00 kn i kredit je trebao biti u iznosu od 1.220,00 kn prema otplatnom planu. Međutim samo dvije rate su bile takve, nakon to ga su rate počele rasti i došle do 2.300,00 kn što je s obzirom na njezinu plaću bilo užasno stanje. Sve rate je otplatila sama, 2015. je kredit konvertiran. Kredit je iskoristila za kupnju stana. To je stan u kojem i danas živi to joj je jedina nekretnina koju ima. Taj stan nije nikada koristila niti za kakve potrebe posla. To joj je stambeni prostor. 2008. nije bila vlasnik obrta, nije niti poslije, osim 2015. kada je njezina majka otišla u mirovinu pa je na nju prebacila vlasništvo obrta, zbog odlaska u mirovinu. To je bio ugostiteljski obrt u Zbjegu, radilo se samo nekada vikendom, nije bilo ništa od toga. Koliko je u biti dugo taj obrt bio otvoren na njenom imenu, ne zna, mama je vodila sve poslove oko toga, onda je ona prestala raditi, ali nije odjavila obrt s nadom da će ga ponovno aktivirati pa niti nema saznanja koliko je taj obrt trajao. Nikakav novac od kredita koji je predmet postupka, nije iskorišten niti u jednom dijelu za taj obrt. Njoj su u banci ponudili kredit u CHF, smatrala je da je to korektna ponuda, s obzirom na rate kredita. Smatrala je da će rata biti ista, koliko može podnijeti na visinu plaće. Pročitala je Ugovor prije potpisivanja, nije bilo nekih nejasnoća. U biti što je valutna klauzula ne zna, nije znala da je moguće da dođe do povećanja tečaja, nije se niti informirala o tome niti je tražila pojašnjenje od djelatnika banke. Bio je i kredit u eurima, ponuđen joj je od strane djelatnika banke kredit u CHF, dobila je otplatni plan za kredit u CHF. Da li joj je ponuđen otplatni plan za neku drugu valutu, sada više ne zna, prošlo je 16 godina. U ovom otplatnom planu koji je dobila za CHF bila je stalno ista rata. Nije išla u druge banke, samo u Zagrebačku, jednom je bila i interesirala se i odlučila se za kredit. dobila je kredit u iznosu od 230.000 kn, nije joj isplaćen kredit u CHF. Za kamatnu stopu se ne sjeća kakva je bila, misli da je bila promjenjiva. Nije mislila da će se kamatna stopa mijenjati, ništa joj nije niti značila promjenjiva kamatna stopa, mislila je da će otplaćivati po otplatnom planu. Dostavljali su joj obavijesti o promjeni kamatne stope. Nije prigovarala na povećanje rata kredita što se tiče kamatne stope, međutim kada je rata narasla na 2.300,00 kn mjesečno, otišla je u banku i željela promijeniti kredit u kredit u eure, međutim od strane djelatnika banke joj je rečeno da bi i tada rata bila 2.300,00 kn, jer u to vrijeme kada je bila u banci, rekli su joj da je ona u biti dužna 390.000,00 kn, od čega su joj "odsjekle noge". Bila je time šokirana. Nije pokušala pregovarati niti o jednoj odredbi kredita. Nije imala utjecaja na ništa.
6.2. Vještak Mirna Tot Nužda je u nalazu i mišljenju navela da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužiteljice) sklopljen Ugovor o kreditu 16. lipnja 2008. na iznos od 53.147,00 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 5,80% godišnje. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope i to: od 1.7.2009. do 1.7.2011. 6,30%, od 1.7.2011. do 1.1.2014. 6,05%, od 1.1.2014. do 30.9.2015. 3,23% U razdoblju obračuna za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se je do 12. anuiteta na kredit se je obračunavala kamatna stopa 5,80% koja je i ugovorena. Od 12. do 66. anuiteta obračunavala se kamatna stopa viša od ugovorene. Od 66. do dana konverzije obračunavala se je kamatna stopa niža od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od -678,11 eura. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 502,10 eura, a manje je plaćeno zbog promjene kamatne stope 1.180,21 eura. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 4.678,32 eura. Manje je plaćeno zbog promjene tečaja 1,74 eura. Ukupan iznos više plaćenog po osnovi preplate zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF što iznosi 39.031,84 kuna (3.783,09 kn + 35.248,85 kn) umanjen je za iznos preplate utvrđene konverzijom od 14.634,20 kuna. Iznosi preplate (više plaćenog) umanjeni su za iznos preplate utvrđene konverzijom i smanjivani su po svakom pojedinom anuitetu od početka otplate, dok iznos preplate nije sveden na nulu. 39.031,94 kn – 14.634,20 kn = 24.397,74 kn (3.238,13 EUR) Ukupan iznos preplate po pojedinim anuitetima ukupno iznosi 3.238,13 eura.
6.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a vještak se na iste očitovala podneskom od 16. listopada 2024. da je prilikom izračuna već izradila nalaz i sa navedenim umanjenjima, što je točno vidljivo uvidom u tablice nalaza.
7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- su 16. lipnja 2008. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj: 3213580254, partija kredita: 7104228877, za iznos kredita prema Ugovoru: 53.147,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti
- je datum korištenja (isplate) kredita: 3. srpnja 2008. s rokom kredita od 30 godina i da je redovna kamatna stopa iznosila 5,80% godišnje, koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Banke
- su 22. prosinca 2015. tuženik i tužiteljica sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Konverzija je provedena sa danom 30. rujna 2015.
9. Tijekom postupka je bilo sporno u svezi istaknutih prigovora tuženika da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice, sporno je da li se primjenjuju stavovi iz tzv. kolektivne tužbe. Nadalje je sporno je da li je tužiteljica izvršenom konverzijom u potpunosti namirena sa pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu.
10. Po ocjeni ovog suda ti prigovori tuženika nisu osnovani.
11. Nesporno je da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P- 1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Nesporno je i da je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, i da su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora, Presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.
12. Na temelju čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača. U svezi navedenog primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika. U presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 kao pravni osnov navodi naknadu štete, a tu mogućnost predviđa i čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (odredbe koje se odnose na tzv. kolektivnu tužbu). Na temelju čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a U tom će slučaju sud je vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, se radi o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni. U svezi navedenog ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c ZPP-a vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naprijed navedenim presudama.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/18 od 3.9.2019. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF. Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu, između tuženika PBZ d.d. u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
14. U skladu s odlukom VSRH Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. - sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog Ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule kamatne stope i iznosa preostale glavnice kredita i postignut sporazum o raspolaganu pretplatnom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Ništenost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen, a što nije slučaj kao kod sklapanja ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Stoga korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.
15. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan.
15.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2014. za kamatne stope. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014., pod brojem Pž-7129/13 (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog utužena tražbina tužiteljice nesporno nije zastarjela jer je tužba podnesena 3. lipnja 2019. Potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina. Na temelju čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine - Čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. U svezi navedenog podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
16. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli, premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogla, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužiteljce kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi ona već prilikom sklapanja ugovora znala ili mogla pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene tečaja, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužiteljice kojoj je sud u tom dijelu u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz tužiteljice logičan i uvjerljiv. Nesporno je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je jedno vrijeme nakon zaključenja ugovora o kreditu bila i vlasnica obrta, ali to ne utječe na njezin status potrošača, jer stan koji je kupila nije koristila za potrebe obrta.
17. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Međutim, sporne odredbe nisu utvrđene nepoštenima i ništetnima iz razloga što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, već su utvrđene nepoštenima i ništetnima zato što je nedvojbeno utvrđeno da nisu bile razumljive prosječnom potrošaču, zato što kod promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kreditor nije u cijelosti informirao potrošača o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke te zato što se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ali činjenica što obveza potrošača čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan). Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt-249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Banka kao kreditor je bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
18. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužiteljici dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka i predstavlja razliku obveza, u razdoblju od dana dospijeća prve utužene obveze do konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz razlike između promjene kamatne stope i tečaja valute za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita.
19. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.
20. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljicom, u svezi čega je i odlučeno kao u toč. I. izreke presude.
21. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos- 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".
21.1. U svezi navedenog nesporno je da se je Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.
22. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da sklapanjem Dodatka od ugovora kojim je izvršena konverzija nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.
23. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR. Kamatna stopa određena navedenim Dodatkom određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). U svezi navedenog po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom ugovora kojim je izvršena konverzija nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. ZOO-a jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR), a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.
24. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. je navedeno da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
25. U svezi navedenog po ocjeni ovog suda tužiteljica se sklapanjem Dodatka ugovora nije odrekla tih prava, niti je dala, niti je mogla dati slobodan i informirani pristanak na to, te se sklapanjem Dodatka ugovor nije odrekla svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti je pristala na isto. Da je takav pristanak i dan ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (jer je u to vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužiteljica nije niti mogla znati čime bi se takvim odricanjem odrekla. Zatim tim Dodatkom nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa, a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem Dodatka odrekao, niti je on to mogao znati. U svezi navedenog tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
26. Izvršenom konverzijom kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u euro sklapanjem Sporazuma temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15; dalje - ZIDZOPK) radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valuta kredita kamatna stopa i iznose ostale ne otplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. U svezi navedenog konverzija odnosno potpisivanje tog Sporazuma između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim Dodatkom ugovoru ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Taj Zakon je bio donesen da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Činjenica da su stranke sklopile Sporazum kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Tužiteljica se konverzijom nije odrekla daljnjih eventualnih utvrđivanja da li je tim provedenim postupkom konverzije stvarno uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama obje ugovorne strane tj. kreditora i korisnika spornog kredita. Konverzija nije polazila od izračuna pod pretpostavkom nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope odnosno pitanja o kojem se raspravlja u ovom postupku, te nije uračunala iznose koje je tužiteljica kao potrošač platila preko početno ugovorenih uvjeta u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjive kamatne stope. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj. Niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti ne osporava njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi. Nesporno je iz iskaza same tužiteljice utvrđeno da je ona potrošač, jer je kredit iskorišten za kupnju stana i u svezi navedenog sud je odlučio kao pod točk. II. izreke presude i tuženik je u obvezi izvršiti isplatu tužiteljici.
27. Na temelju čl. 2.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje - ZPP-a) sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva. Na temelju čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
28. U svezi navedenog sud nema ovlasti sam izvršiti uračunavanje na temelju čl. 172. ZOO-a kada tuženik nije predložio vještačenje na te okolnosti i bez postavljenog zahtjeva tuženika, jer sud samo odlučuje o postavljenim zahtjevima, a tuženik nesporno zahtjev u tom dijelu nije postavio (čl. 221 a ZPP-a teret dokaza je na tuženiku). Tuženik nije imao ni dokaznih prijedloga u svezi navedenog. U svezi navedenog ovaj sud je usvojio postavljeni zahtjev u cijelosti kao osnovan.
29. U svezi utvrđenih tzv. negativnih razlika tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka i sud o istom nije niti odlučivao.
30. Sud je dozvolio preinaku tužbe na ročištu održanom kod ovog suda 29. siječnja 2025. na temelju čl. 190.st.2. i 3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.
30.1. U skladu sa zaključkom sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
32. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku. Tužiteljici je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 90,26 eura jer je u tom iznosu i plaćen. Tužiteljici je priznat i trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT). Trošak predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, trošak zastupanja na raspravama održanim kod ovog suda 16. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 31. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 4. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT) i trošak zastupanja na ročištu 29. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT) trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5. OT). Na temelju tbr. 8.t.1. OT priznaje se trošak sastava četiri obrazložena podneska. U svezi navedenog tužiteljici je priznat trošak sastava podnesaka od 21. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT) 17. studenog 2019. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT) 17. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT). Ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.190,26 eura, kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.
18.1. Na dosuđene troškove teče zatezna kamata od 6. veljače 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.
Slavonski Brod, 6.veljače 2025.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po pun.
2. Tuženik po pun.
