REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-448/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja TRANS FLORA d.o.o., OIB 79753642502, Sesvete, Krasnjanska 40, kojega zastupa punomoćnik Krešimir Čule, odvjetnik iz Zagreba, Šenoina 6, protiv tuženika EUROVERDE PROMET d.o.o., OIB 47518396983, Zagreb, Slavonska avenija 7, radi isplate 4.213,62 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-621/2022-76 od 22. studenoga 2024., 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-621/2022-76 od 22. studenoga 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-621/2022-76 od 22. studenoga 2024
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-621/2022-76 od 22. studenoga 2024. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Milke Čergar iz Sesveta, poslovni broj Ovrv-53/17 od 17. listopada 2017., kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju 4.213,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2017. do isplate, a tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) i odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.812,96 EUR (točka II. izreke).
2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-621/2022-76 od 22. studenoga 2024. odbijen je tužiteljev prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju njegove novčane tražbine prema tuženiku od 4.213,62 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 4. listopada 2017. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka od 135,82 EUR i troškova postupka osiguranja od 248,85 EUR, uvećanih za pripadajuće zatezne kamate.
3. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj obavio uslugu međunarodnog prijevoza robe na relaciji Ammerzoden (NL) - Zagreb i da je tuženik odbio primitak dijela robe, i to 22.500 kg limuna.
3.1. Također je prvostupanjski sud utvrdio da je u međunarodnom tovarnom listu broj VVG1702747 označen pošiljatelj robe, Cape Five NL BV, da je roba preuzeta 18. srpnja 2017. u Ammerzodenu u Nizozemskoj, te da je mjesto isporuke Zagreb i da na tovarnom listu nema pečata ni potpisa primatelja robe. Utvrđeno je i da međunarodni tovarni list broj 856111 sadrži pečat tuženika kao pošiljatelja, pečat tužitelja kao prijevoznika, te potpis neutvrđenog primatelja robe.
3.2. Budući da iz međunarodnog tovarnog lista broj VVG1702747 i iskaza saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da tuženik nije koristio pravo na prijem robe i tovarnog lista, kao i da je iz sadržaja tovarnog lista razvidno da je rubrika „odredbe o plaćanju vozarine“ ostala neispunjena, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije dužan prijevozniku platiti naknadu za prijevoz predviđenu tovarnim listom.
3.3. U odnosu na međunarodni tovarni list broj 856111 prvostupanjski sud je utvrdio da iz njega ne proizlazi da bi obvezu plaćanja troškova prijevoza preuzeo tuženik kao pošiljatelj te je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
3.4. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, prvostupanjski sud je utvrdio i da ne postoje pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku, pa je i prijedlog za određivanje prethodne mjere utvrdio odbio kao neosnovan.
4. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troška sastava žalbe.
5. U žalbi tužitelj u bitnome navodi da o odlučnoj činjenici tko je naručio prijevoz robe (kao ni povrat robe u Nizozemsku) pobijana presuda nema nikakvih razloga jer svjedok ĆT nije bio ovlašten sklopiti ugovor o prodaji u ime društva Cape five NL ni ugovor o prijevozu.
5.1. Osim toga, tužitelj navodi kako je ustrajao na izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka NT zastupnika po zakonu Cape Five (NL), ali prvostupanjski sud je taj dokaz odbio provesti.
5.2. Također, navodi da iz dokumentacije proizlazi kako je tuženik sklapao s tužiteljem novi ugovor o prijevozu (povratu) robe i jasno je da je primio tu robu i s njome dalje raspolagao, a prvostupanjski sud nije vodio računa ni o tome da je tužitelj prevezao do Zagreba 23.030 kg limuna, a vratio 22.500 kg, kao i da iz sadržaja Viber korespondencije proizlazi da je upravo zastupnik po zakonu tuženika obavijestio tužitelja o mjestu utovara, utovarnim brojevima, nazivima dobavljača i sl. Isto tako navodi i da su stranke sklopile još jedan ugovor o prijevoz stvari koji nije predmet ovog postupka koji prijevoz je tužitelj obavio i koji je tuženik uredno platio. Tužitelj ukazuje i na nelogičnosti iskaza zastupnika tuženika po zakonu.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su pobijana presuda i rješenje na zakonu osnovani.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata 4.213,62 EUR po osnovi naknade za obavljenu uslugu prijevoza.
10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da tužitelj nije dokazao kako je tuženik preuzeo obvezu plaćanja troškova prijevoza robe.
11. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka. Ovaj sud nije utvrdio da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude su jasni i nisu međusobno proturječni, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se pravilnost i zakonitost presude može ispitati.
12. Također, utvrđenje prvostupanjskog suda kako je ostalo nedokazano da je upravo tuženik naručio prijevoz iz Nizozemske u Zagreb i povrat neispravne robe natrag u Nizozemsku (i preuzeo obvezu plaćanja prijevoza) nije proturječno privijenim ispravama, osobito zapisniku o saslušanju svjedoka ĆT od 10. srpnja 2019. iz kojeg proizlazi da je taj svjedok s tužiteljem dogovorio prijevoz robe (po cijeni od 1.700 EUR) u ime društva Cape five NL (iako od tog društva za to nije bio ovlašten), kao i da je bio osobno prisutan kod istovara robe koja nije bila odgovarajuće kvalitete.
13. Valja napomenuti kako je prvostupanjski sud neposredno saslušao svjedoka i osobe ovlaštene za zastupanje stranaka i na temelju svojih neposrednih čulnih zapažanja ocijenio prirodu i sadržaj njihovih (djelomično) proturječnih iskaza, o čemu je u obrazloženju iznio valjane razloge. Zbog prirode neposredno izvedenih dokaza, sud koji ih izvodi može ih najbolje i ocijeniti.
14. Neosnovano tužitelj smatra da je neizvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Odredbom članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je odlučivši da predloženi dokaz neće izvesti prvostupanjski sud postupao u okviru zakonskih ovlasti. Neovisno o tome, čak i da je predloženi svjedok ET potvrdio kako ĆT nije bio ovlašten u ime društva Cape Five NL naručiti prijevoz, to ne znači automatizmom da je prijevoz naručio tuženik i da je tuženik preuzeo obvezu plaćanja vozarine.
15. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 4. i 6. točke 1. Konvencije o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe („Službeni list FNRJ“ broj 20/58 i „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 1/92) te primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ukinuo nalog za namirenje tražbine sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
16. Isto tako, odbivši tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku odbio i prijedlog tužitelja za osiguranje tražbine određivanjem prethodne mjere.
17. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
