Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-16/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Train Hungary Magánvasút Kft, Podružnica u Zagrebu za pružanje željezničkih usluga, Zagreb, Koturaška 51, OIB: 59430915824, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić, Perić, Reberski, Rimac u Zagrebu, radi diskriminacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7/2023-45 od 5. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7/2023-45 od 5. studenoga 2024. u točkama I. i III. izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem.

1.1.Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelju u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude, dok je točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem navedenog dijela tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, uvećanog za žalbeni trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenog fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem, budući da je prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojom je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja, postala pravomoćna zbog izostanka žalbe tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik opisno u žalbi ukazuje, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odlučio kao u točki I. i III. izreke su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih ne bi mogla ispitati.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika 30. lipnja 2016. zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme, s trajanjem do 31. prosinca 2016.;

- da se tužitelj na temelju navedenog ugovora obvezao obavljati poslove radnog mjesta strojovođe;

- da je tužitelj u vrijeme trajanja predmetnog ugovora o radu bio član Sindikata strojovođa Hrvatske (SSH);

- da je tuženik 27. prosinca 2016. tužitelju dostavio obavijest kojom ga izvješćuje kako neće s njim zaključiti novi, uzastopni ugovor u radu, da sklopljeni ugovor o radu od 30. lipnja 2016. prestaje 31. prosinca 2016.;

- da je tuženik dopisom od 16. siječnja 2017. odgovorio na zahtjev tužitelja za zaštitu prava u vezi tuženikove obavijesti o prestanku ugovora o radu u kojem je odgovoru tuženik naveo kako je njegovo (tuženikovo) pravo da ne zaključi novi ugovor s tužiteljem;

- da tužitelj tvrdi da je do nesklapanja novog, uzastopnog ugovora o radu došlo zbog diskriminatornog postupanja tuženika zbog tužiteljevog članstva u SSH, odnosno da tužitelj osporava tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu o tome da diskriminatornog postupanja nije bilo, kao i da je do nesklapanja ugovora o radu došlo zbog smanjenja opsega posla dok da tuženik navodi da u razdoblju u kojem je tužitelj bio zaposlen kod tuženika nije ostvaren posao prijevoza sirove nafte iz Deanovca u Rijeku, zbog čega da s tužiteljem i drugim radnicima s kojima je sklopio ugovore o radu na određeno vrijeme, nove ugovore o radu, nije sklopio.

9. Prvostupanjski sud je ocjenom iskaza svjedoka ČG (u funkciji zamjenika predsjednika SSH), LG, BG, TG, stranačkog iskaza tužitelja i z.z. tuženika UG, kao i ocjenom sadržaja pisane dokumentacije u spisu, ocijenio kao nevjerodostojne navode iz iskaza z.z. tuženika, u dijelu da tuženik nije diskriminatorno postupao prema tužitelju kao i ostalim radnicima s kojima je u to vrijeme zaključio ugovore o radu na određeno vrijeme, zaključujući, te prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze spomenutih svjedoka kao i stranački iskaz tužitelja da je do nesklapanja uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem, ali i s drugim tuženikovim radnicima, došlo zbog diskriminatornog postupanja tuženika po osnovi članstva u SSH, pri čemu je, tuženik, od radnika, među kojima i od tužitelja zahtijevao da se ispišu iz SSH i da je to bio uvjet za sklapanje novog ugovora o radu. Uz to, prvostupanjski sud je, cijeneći sadržaj WhatsApp poruke z.z. tuženika UG koju je uputio radniku ĐG (list 10 spisa), a u kojoj se navodi: „ĐG dobro sada razmisli. Ne zavežeš li svoj jezik i razmisliš što pričaš, možeš si slobodno tražiti posao u nekoj drugoj firmi gdje se traže sindikalci“, zaključio da je osnovni razlog za nesklapanje uzastopnog ugovora o radu članstvo radnika u SSH.

10. Sukladno ovako utvrđenom činjeničnom stanju, te cijeneći da su i ostali tuženikovi radnici, zbog opisanog diskriminatornog postupanja protiv tuženika pokrenuli istovrsne parnične postupke, te cijeneći stanje u tim parničnim postupcima, u vezi čega su prvostupanjskom spisu priložene prvostupanjske i drugostupanjske presude, zaključio je da je tužitelj dokazao diskriminatorno postupanje tuženika, pa je stoga primjenom odredbi čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ( „Narodne novine“ broj: 85/08 i 112/12, dalje: ZSD), te odredbi čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR) zaključio o osnovanosti navedenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja koji je prihvatio, preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbio je kao neosnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

11. Sva opisana činjenična utvrđenja kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud, jer ista proizlazi iz stanja u spisu, a žalbenim navodima tuženika ni u čemu nisu dovedena u sumnju.

12. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju vjerodostojnost i ocjena iskaza saslušanih svjedoka, jer iz iskaza svjedoka jasno i određeno proizlazi da je tuženik putem svog z.z. JG, upozoravao usmenim putem tužitelja i ostale radnike s kojima je imao zaključene ugovore o radu na određeno vrijeme da do nesklapanja novog uzastopnog ugovora o radu neće doći ako tužitelj i ostali radnici i nadalje ostanu u članstvu SSH. Također proizlazi da je tuženik uzastopni ugovor o radu sklopio s radnikom ŽG koji se prethodno ispisao iz SSH. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je iskaz z.z. tuženika u odnosu na navedene okolnosti, nevjerodostojan, pri čemu je prvostupanjski sud uvidom u WhatsApp poruku koju je z.z. tuženika JG uputio radniku ĐG, zaključio o istinitosti navoda ne samo tužitelja, već i drugih radnika, o diskriminatornom postupanju tuženika, odnosno da do nesklapanja uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem i drugim radnicima, nije došlo zbog diskriminatornog postupanja tuženika, zbog članstva tužitelja u SSH.

13. Slijedom toga, nisu osnovane, a niti dokazane tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da je do nesklapanja uzastopnih ugovora o radu došlo zbog smanjenja ospega posla, jer suprotno proizlazi iz opisanog stanja u spisu. U takvim okolnostima, i kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, okolnost da se prema tvrdnjama tuženika, tužitelj nije prijavio za polaganje stručnog ispita, a što da je bio preduvjet za sklapanje ugovora o radu, ne ukazuju na neosnovanost navedenog dijela zahtjeva tužitelja.

14. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tuženika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, nisu osnovani.

15. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a i postignuti uspjeh stranaka u parnici.

16. Slijedom obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st.1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić