REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1485/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja – odvjetničkog vježbenika ŠN i zamjenika punomoćnika tuženika - odvjetničkog vježbenika ĐN, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužiteljici IN iznos od 6.282,55 Eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 13,89 Eura od dana 15. 9.2005. do isplate

- 9,10 Eura od dana 15.10.2005. do isplate,

- 11,89 Eura od dana 15.11.2005. do isplate,

- 13,54 Eura od dana 15.12.2005. do isplate,

- 11,00 Eura od dana 15.1.2006. do isplate,

- 3,57 Eura od dana 15.2.2006. do isplate,

- 2,47 Eura od dana 15.5.2006. do isplate,

- 0,57 Eura od dana 16.6.2006. do isplate,

- 5,64 Eura od dana 15.11.2008., do isplate,

- 33,02 Eura od dana 15.1.2009. do isplate,

- 33,47 Eura od dana 15.2.2009. do isplate,

- 18,86 Eura od dana 15.3.2009. do isplate,

- 22,21 Eura od dana 15.4.2009. do isplate,

- 22,88 Eura od dana 15.5.2009. do isplate,

- 17,11 Eura od dana 15.6.2009. do isplate,

- 18,12 Eura od dana 15.7.2009. do isplate,

- 13,45 Eura od dana 15.8.2009. do isplate,

- 15,72 Eura od dana 15.9.2009. do isplate,

- 12,77 Eura od dana 15.10.2009. do isplate,

- 17,20 Eura od dana 15.11.2009. do isplate,

- 16,49 Eura od dana 15.12.2009. do isplate,

- 28,47 Eura od dana 15.1.2010. do isplate,

- 34,86 Eura od dana 15.2.2010. do isplate,

- 34,49 Eura od dana 15.3.2010. do isplate,

- 42,13 Eura od dana 15.4.2010. do isplate,

- 56,13 Eura od dana 15.5.2010. do isplate,

- 59,13 Eura od dana 15.6.2010. do isplate,

- 75,58 Eura od dana 15.7.2010. do isplate,

- 75,03 Eura od dana 15.8.2010. do isplate,

- 109,14 Eura od dana 15.9.2010. do isplate,

- 89,27 Eura od dana 15.10.2010. do isplate,

- 93,86 Eura od dana 15.11.2010. do isplate,

- 124,37 Eura od dana 15.12.2010.do isplate,

- 117,37 Eura od dana 15.1.2011. do isplate,

- 109,69 Eura od dana 15.2.2011. do isplate,

- 114,34 Eura od dana 15.3.2011. do isplate,

- 114,58 Eura od dana 15.4.2011. do isplate,

- 128,76 Eura od dana 15.5.2011. do isplate,

- 158,90 Eura od dana 15.6.2011. do isplate,

- 192,63 Eura od dana 15.7.2011. do isplate,

- 230,02 Eura od dana 15.8.2011. do isplate,

- 171,07 Eura od dana 15.9.2011. do isplate,

- 151,24 Eura od dana 15.10.2011. do isplate,

- 152,56 Eura od dana 15.11.2011.do isplate,

- 155,30 Eura od dana 15.12.2011. do isplate,

- 172,41 Eura od dana 15.1.2012. do isplate,

- 177,56 Eura od dana 15.2.2012. do isplate,

- 171,95 Eura od dana 15.3.2012. do isplate,

- 171,11 Eura od dana 15.4.2012. do isplate,

- 173,95 Eura od dana 15.5.2012. do isplate,

- 178,89 Eura od dana 15.6.2012. do isplate,

- 172,73 Eura od dana 15.7.2012. do isplate,

- 171,03 Eura od dana 15.8.2012. do isplate,

- 155,91 Eura od dana 15.9.2012. do isplate,

- 169,70 Eura od dana 17.10.2012. do isplate,

- 175,01 Eura od dana 15.11.2012. do isplate,

- 170,98 Eura od dana 15.12.2012. do isplate,

- 166,14 Eura od dana 15.1.2013. do isplate,

- 164,48 Eura od dana 15.2.2013. do isplate,

- 162,76 Eura od dana 15.3.2013. do isplate,

- 174,79 Eura od dana 15.4.2013. do isplate,

- 157,09 Eura od dana 15.5.2013. do isplate,

- 154,19 Eura od dana 15.6.2013. do isplate,

- 155,92 Eura od dana 15.7.2013. do isplate i na iznos od

- 154,06 Eura od dana 15.8.2013. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu 476,25 EUR sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici IN troškove postupka u iznosu od 1.824,08 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 7. srpnja 2005. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 3205099515/05 (dalje: Ugovor), kojim joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 63.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je u istom Ugovoru sadržana odredba kojom je ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH u odnosu prema vrijednosti švicarskog franka CHF, koju smatra ništetnom, pri čemu se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. S obzirom na navedeno, postavlja kondikcijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po takvoj ništetnoj odredbi, a koji iznos specificira podneskom od 30. travnja 2024. na način da potražuje isplatu preplaćenog iznosa od 6.282,55 Eur sa zateznom kamatom od svakog pojedinog plaćenog iznosa do isplate, sve uz zahtjev za naknadom troškova ovoga postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o ništetnoj odredbi Ugovora te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Osporava pravilnost i primjenjivost odluka donesenih u kolektivnom sporu na konkretan slučaj. Navodi kako je tuženik u cijelosti potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više načina. Na pripremnom ročištu postavlja i prigovor radi prebijanja kojega specificira podneskom od 9. svibnja 2024. te navodi kako, u slučaju da sud prihvati tužbeni zahtjev, tuženiku pripada pravo na razliku manje plaćenih anuiteta u smislu negativnih tečajnih razlika koje su nastale u razdoblju u kojemu je tečaj bio niži od onoga na dan sklapanja ugovora. Prigovor radi prebijanja istim podneskom od 9. svibnja 2024. postavlja u visini 476,25 Eur sa zateznom kamatom od svakog mjesečnog iznosa (dana kada je tužitelj uplatio anuitet) do isplate. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku uz zateznu kamatu.

3. Predmet spora je zahtjev za povratom iznosa koji su isplaćeni tuženiku na temelju ništetne odredbe o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak. Među strankama sporna je osnova i visina potraživanja, kao i osnovanost prigovora tuženika kojim ističe da je potraživanje zastarjelo i da su tužitelju vezano uz navedeno pružene sve potrebne informacije, a sporan je i tijek zatezne kamate na potraživani iznos restitucijskog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora radi prebijanja.

4. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u specifikaciju uplata (list 7-15 spisa), Ugovor o kreditu (list 18 - 26 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 127 - 130 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 179 spisa).

5. Time su izvedeni svi dokazi koji su predloženi po strankama u ovome postupku, s obzirom da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svoje djelatnice (podneskom od 11. studenoga 2024.).

6. Primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim, a prigovor radi prebijanja neosnovanim.

7. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u predmetni Ugovor o kreditu od 7. srpnja 2005., u kojemu je odredbom čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Na okolnost aktivne legitimacije, svojstva potrošača te informiranosti tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, saslušana je tužiteljica, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo u ovome postupku.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je bio potreban novac za kupnju stana za život nje i njezine obitelji. Prvo je digla kredit u Nava banci, no kako je bila visoka kamatna stopa i kako je vidjela da banka tuženika daje kredite uz nižu kamatnu stopu podigla je predmetni kredit kod tuženika i zatvorila onaj kredit od kojega je kupljen stan. Taj stan korišten je isključivo za privatne svrhe. Njoj je u banci tuženika nuđen ovaj kredit kao najpovoljniji te je ona to i prihvatila, a pritom joj nisu objašnjeni nikakvi rizici vezani uz sklapanje takvog ugovora. Nije imala utjecaj na sadržaj ugovora niti je sudjelovala u njegovom sastavljanju, predočen joj je na unaprijed sastavljenom obrascu i ona je osobno platila sve rate toga kredita.

13. Iskaz tužiteljice prihvaćen je, s obzirom da je iskazivala životno i logično te je u skladu s ostalim dokazima izvedenima u ovome postupku.

14. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015, 14/2019) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. S obzirom na prihvaćen iskaz tužiteljice, iz kojega proizlazi kako je stan, koji je kupljen sredstvima iz predmetnog ugovora o kreditu, korišten isključivo za privatne svrhe, to sud zaključuje da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača. Također, na temelju iskaza tužiteljice utvrđeno je kako ona nije imala mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama ugovora niti su joj pružene informacije na temelju kojih bi mogla procijeniti rizik sklapanja takvog ugovora, a nije joj niti ponuđeno sklapanje ugovora koji nije bio vezan uz valutu švicarski franak. 15. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora. Vezanost odlukom u kolektivnom sporu proizlazi i iz utvrđenja koja su donesena na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice, a to je kako tužiteljica nije informirana od tuženika u pogledu rizika sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak.

16. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu od 7. srpnja 2005., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora o vezanosti isplate uz valutu švicarski franak, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne.

17. Kako je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

18. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja ovoga suda donesenog na ročištu održanom 29. veljače 2024., budući da su razumljivi i jasni, a nijedna od stranaka nije mu prigovorila.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili 7. srpnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102797151 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Kredit sadržava sljedeće osnovne ugovorne elemente: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 63.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, ugovoren je rok otplate od 96 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,90 % godišnje na dan sklapanja Ugovora, prema pregledu prometa po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. rujna 2005., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja. Kredit je iskorišten 26. srpnja 2005., s kojim danom je srednji tečaj Hrvatske narodne banke za valutu CHF iznosio 4,668135 kn za 1 CHF, pa je dakle isplaćeni iznos od 63.000,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 294.092,51 kn. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. rujna 2005.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF (srednji tečaj Hrvatske narodne banke) važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 6.282,55 EUR pozitivnih tečajnih razlika odnosno ukupno 5.806,30 EUR (uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike.

20. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto), tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništetnima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.

21. Sud je prihvatio varijantu mišljenja vještaka s iskazanim pozitivnim tečajnim razlikama, odnosno, izračunatu razliku u pogledu toga dijela zahtjeva u iznosu od 6.282,55 EUR, s obzirom da bi prihvaćanje zahtjeva s uzetim negativnim tečajnim razlikama, značilo da postoji i uzajamna, istovrsna i dospjela tražbina tuženika te da je izvršeno prebijanje, a prigovor radi prebijanja kojega je tuženik postavio u ovome postupku utvrđen je neosnovanim iz razloga kako slijedi.

22. Naime, tuženik traži da sud utvrdi postojanje njegove tražbine, a potom i izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja i to s osnova preplate temeljem valutne klauzule u iznosu glavnice od 476,25 Eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate. U pogledu toga valja istaći da je za isticanje procesnog prigovora radi prebijanja potrebno da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele. Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu stipulirana u korist banaka, već samo u korist potrošača te tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj niti je nepošten stjecatelj niti je išta stekao da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina. K tome, upravo je tuženik sastavljao predmetni ugovor te je znao da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi i stoga nema pravo tražiti vraćanje onoga što bi više primio da takve ugovorne odredbe nije bilo. Naime, odredbom čl. 1112. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Naime, kako je prethodno citirano, u kolektivnom sporu utvrđeno je kako je upravo tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Upravo iz navedenoga utvrđenja proizlazi da je tuženik bio upoznat s navedenim parametrima kretanja valute uz koju je Ugovor bio vezan te stoga nije ovlašten naknadno, s obzirom na odredbu čl. 1112. ZOO-a, zahtijevati vraćanje; dok iz spisa ne proizlazi niti tuženik tvrdi da je zadržao pravo na povrat niti da je platio kako bi izbjegao prisilu ili da isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove vezano uz istaknuti prigovor tuženika (tako i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž-2078/2024-3 od 9. listopada 2024.).

23. Zbog navedenoga, prigovor radi prebijanja ocijenjen je neosnovanim, a kako je odredbom čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333. ZPP-a), dok je utvrđeno da potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja ne postoji, odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

24. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

23. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.282,55 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

24. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 8.5.2023., 30.4.2024. i 14.5.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištima 29.2.2024. i 16.1.2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak pristupa na ročište za objavu u visni 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), što čini ukupno 650 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 1.625,00 Eur. Tužiteljici je dosuđena naknada predujma za vještačenje u visini od 199,08 Eur, dok joj nije dosuđen trošak pristojbi, jer spisu ne prileži dokaz da su iste plaćene, tako da je tužiteljici dosuđena naknada troškova u visini od 1.824,08 Eur. Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. veljače 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku