Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P-1044/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv I. tuženika RŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice TŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku iz Rijeke, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika I. i II., te objavljene 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Ugovor o darovanju nekretnina od dana 10. rujna 2009. godine, sklopljen između I- tuženika MŠ i II- tuženika TŠ, gubi učinak prema tužitelju - Republici Hrvatskoj, u dijelu u kojem je potrebno da se ispuni tužiteljevo novčano potraživanje prema I - tuženiku MŠ u iznosu od 31.146,90 EUR-a glavnice i 31.665,94 EUR-a obračunatih kamate, odnosno ukupno iznos od 62.812,84 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 31.146,90 EUR-a od 02. siječnja 2024.g. do naplate po stopi zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.
II. I i II - tuženi dužni su trpjeti da tužitelj svoje potraživanje iz toč. I ove presude prema I – tuženiku namiri prodajom suvlasničkog udjela od 1/3 nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Rijeci kao k. č. [katastarska čestica] – kuća i dvorište i k. č. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
III. Nalaže se I i II - tuženiku da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.“
IV. Nalaže se tužitelju da I. i II. tuženima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 3. rujna 2012. navodi da je Ugovorom o darovanju od 10. rujna 2009. I. tuženik svojoj majci II. tuženici darovao nekretnine u svom suvlasništvu, u 1/3 dijela, upisane kod Općinskog suda u Rijeci kao k. č. [katastarska čestica] – kuća i dvorište i k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Ističe da mu I. tuženik duguje temeljem ovršnih rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 1. veljače 2012. i 6. srpnja 2009. ukupno iznos od 246.568,51 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Budući da je I. tuženik Ugovorom o darovanju nekretnina od 10. rujna 2009. prenio svoje pravo suvlasništva na II. tuženicu na nekretnini opisanoj u toč. 1. tužbe, a kako I. tuženik nema druge imovine dovoljne za ispunjenje tužiteljeve dospjele tražbine smatra da je Ugovor poduzet na štetu tužitelja sukladno odredbi čl. 66 st. 2 ZOO-a.
Tužitelj je podneskom od 16. listopada 2024. postavio konačni tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava zaključenje Ugovora o darovanju između I. i II. tuženika.
Osporava visinu poreznog duga i poriče da bi u trenutku darovanja bio utvrđen i dospio bilo kakav porezni dug I. tuženika, a pogotovo u to vrijeme bilo kakav dug nije bio ovršen.
Poriče da bi I. tuženik darovanje izvršio s namjerom da spriječi naplatu bilo čijeg potraživanja, te smatra da je na tužitelju teret dokazivanja da I. tuženik nema druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao namiriti sve da je njegovo potraživanje doista i osnovano.
Tuženici su nakon primitka podneska tužitelja od 16. listopada 2024. sa specifikacijom duga I. tuženika istakli da dug ne postoji, odnosno da je prestao postojati zbog zastare.
Predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu i prouzročenog parničnog troška.
3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu te temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanjem dužnikove pravne radnje.
Iz odredbe čl. 66. st. 1. i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) proizlaze opće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje. Te opće pretpostavke su: tražbina dospjela za isplatu, insolventnost dužnika, pravna radnja dužnika i oštećenje vjerovnika i njegovo namirenje.
Odredba čl. 66. st. 2. ZOO-a propisuje kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. To znači da je na tužitelju teret dokaza da zbog pravne radnje dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
Kad se radi o dužnikovoj pravnoj radnji kod koje je treća osoba bliski srodnik dužnika kao u konkretnom slučaju darovanje majci, odnosno kad je riječ o besplatnim raspolaganjima i s njima izjednačenim pravnim radnjama, zakon ima posebne odredbe. Tako čl. 67. st. 3. ZOO-a propisuje kako kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da oduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, dakle kod besplatnih raspolaganja propisana je neoboriva pretpostavka kako je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.
Iz revizijske odluke VS RH Rev-848/2023 proizlazi da zakonska presumpcija iz čl. 67. st. 3. ZOO-a ne podrazumijeva istovremeno presumpciju insolventnosti dužnika odnosno u sporovima koje u skladu s odredbom čl. 66. ZOO-a pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj je dužan dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje, a tijekom postupka tužitelj nije dokazao insolventnost I. tuženika.
5. Neovisno o prednje navedenom ovaj sud smatra da je osnovan prigovor zastare.
Naime, tužitelj konačni tužbeni zahtjev postavlja temeljem dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-415-02/2012-01/178, urbr. 513-07-08/24-24 od 19. srpnja 2024.g., sa specifikacijom poreznog duga I- tuženika iz koje proizlazi da na dan 01. siječnja 2024.g. isti duguje iznos od 31.146,90 EUR-a glavnice i 31.665,94 EUR-a obračunatih kamate, odnosno ukupno iznos od 62.812,84 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 31.146,90 EUR-a od 02. siječnja 2024.g. do naplate po stopi zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.
Tužitelj ne obrazlaže niti dostavlja dokaze temeljem kojih akata i po kojem osnovu je utvrđen predmetni dug te da li je isti zastario.
Međutim nesporno je da tužitelj temelji dug na rješenjima Porezne uprave koja su svojstvo ovršnosti stekla 2009. i 2012., a što je utvrđeno uvidom u ista (list 10-15 spisa), a što znači da je mogućnost naplate zastarjela 31. prosinca 2015., odnosno 31. prosinca 2018., a sve sukladno odredbi čl. 92. OPZ-a.
Budući da je potraživanje tužitelja prestalo nastupanjem zastare više nema potraživanja tužitelja pa tako isti ne može s uspjehom tražiti da pravni posao njegovog dužnika izgubi učinak prema njemu u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine.
Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženicima priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i sastav žalbe svaki u iznosu od 500,00 EUR, sastav podneska od 5.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR, pristup ročištima 9.5.2013., 17.10.2013., 8.11.2013., 25.10.2024. i 19.12.2024. svaki u iznosu od 500,00 EUR sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 EUR, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 5.000,00 EUR.
U Rijeci, 6. veljače 2025.
Sudac
Andreja Žigante
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- ODO Rijeka
- pun. I. i II. tuženika
