REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj Kž-390/2023-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Mile Soldo kao suca izvjestitelja i Damira Ronka kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JO zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21. dalje u tekstu KZ/11 ), odlučujući o žalbama okrivljenika JO podnesenoj osobno i po branitelju odvjetniku Zoranu Vidoviću protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-127/2023-19 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenika JO kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim okrivljenika JO za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139.stavak 2. KZ/11.
2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 ,80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145.stavak 2.točke 1.-6.ZKP/08.
4 . Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku Zoranu Vidoviću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i preinači pobijanu presudu te ga oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i okrivljenik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni .
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalbe okrivljenika nisu osnovane.
8. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Naime prvostupanjsku presudu okrivljenik pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 2. točka 11. ZKP/08. obzirom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a i prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, jer prvostupanjski sud nije obrazložio sve činjenice važne za meritornu odluku, a osobito one na kojima zasniva svoju odluku.
8. 1. U povodu ovih žalbenih navoda valja naglasiti da je okrivljenik po branitelju pogrešno naveo oznaku članka ZKP/08. koji govori o ovoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka. Prema sadržaju ovih žalbenih navoda radilo bi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. a ne o onoj iz članka 367. stavak 2. točka 11. kako pogrešno navodi branitelj okrivljenika u žalbi. Inače radilo bi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka koja ima takve nedostatke zbog kojih se po drugostupanjskom sudu ne može ispitati.
8. 2. Suprotno od ovih žalbenih navoda okrivljenika pobijana presuda se može ispitati. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda u prvostupanjskoj presudi, u njezinom obrazloženju navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, ti su razlozi jasni i nisu proturječni, tako da prvostupanjska presuda ima razloga o odlučnim činjenicama. To što se okrivljenik ne slaže sa iznesenim razlozima, odnosno zaključcima i utvrđenjima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama spada u žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ali se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka na koju upire okrivljenik u žalbi.
9. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je okrivljenik na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude zaprijetio žrtvi, zatvoreniku NO da će ga usmrtiti. Za svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika u kojima tvrdi da je svjedok ŽO tijekom kaznenog postupka u pogledu odlučnih činjenica iskazivao na dva različita načina, odnosno iznio dvije različite verzije događaja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da ta tvrdnja okrivljenika nije točna. Naime, kada se pažljivo analiziraju iskazi svjedoka paske dolazi se do zaključka da je on o nesuglasicama i sukobima između okrivljenika i NO razgovarao najprije s NO a potom odmah i s okrivljenikom. Dalje proizlazi da ŽO znade da je nakon njegovog razgovora s NO, NO izašao iz njegove kancelarije i u hodniku ispred kancelarije čekao zajedno s drugim zatvorenicima da ide u šetnju te da je mogao čuti okrivljenika kada je u njegovoj kancelariji vikao a potom i u hodniku ponovio da će „NO zatući i odrobijati“. To što je ovaj svjedok u jednom iskazu rekao da ne zna da li je NO čuo te prijetnje nije proturječno s iskazom da je „mogao čuti ali da svjedok ne zna da li ih je čuo“. Kada se k tome doda iskaz samog oštećenika NO koji u cijelosti potvrđuje iskaz svjedoka ŽO da je bio u hodniku i čuo iz kancelarije ŽO kako okrivljenik viče da će ga „zatući i odrobijati“ te da je to okrivljenik i ponovio u hodniku kada je prolazio pokraj njega (oštećenika) jasno je da nema nikakvih proturječnosti ni u samim iskazima ŽO i NO kao i između njihovih iskaza. Sve navedeno pravilno je utvrdio te svoje utvrđenje u pobijanoj presudi i obrazložio prvostupanjski sud a žalbenim navodima okrivljenika u obje njegove žalbe pravilnost takvog utvrđenja spornih činjenica nije dovedena u pitanje.
10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti iz žalbenog razloga povreda kaznenog zakona. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda izražen i obrazložen u točki 13. i 13. 1. obrazloženja pobijane presude iz kojega proizlazi da je okrivljenik ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje. Naime, okrivljenik je bio svjestan da oštećeni NO čuje njegove prijeteće riječi koje je izgovorio u kancelariji kod ŽO, a za svaki slučaj prijetnju je ponovio prilikom prolaska pored oštećenoga NO pa nema sumnje u to da mu je i bila namjera da zaprijeti NO usmrćenjem i da ovaj za tu prijetnju sazna. Kako se radi o izgovorenim prijetećim riječima koje su podobne da kod svakoga izazovu strah radi se o ozbiljnoj prijetnji. Ne radi se o hipotetskoj prijetnji kako navodi žalitelj. Hipoteza bi se sastojala u tome da će okrivljenik zatući (ubiti) oštećenoga ako Kaznionica ne makne njega ili oštećenoga s odjela. Budući da oštećeni ne može sam sebe maknuti s odjela niti može maknuti s odjela okrivljenika, taj okrivljenikova prijetnja, iz perspektive oštećenoga nikako nije uvjetna ili hipotetska. Naime, kada se ima u vidu da je okrivljenik već osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja, pa i za ratni zločin te da za to zna i oštećeni NO i da su okrivljenik i oštećeni u permanentnom sukobu ne može se govoriti o hipotetskoj prijetnji. Sve navedeno su bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. za koje je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim pa nije osnovana žalba okrivljenika niti iz ovoga žalbenog razloga.
11. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog odluke o kazni. Svoju odluku o kazni prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u točkama 14., 14.1. i 14.2. obrazloženja pobijane presude te je u okviru toga obrazloženja iznio sve olakotne i otegotne okolnosti te druge razloge od kojih zavisi odabir vrste kaznene sankcije i visine. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika a kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci nikako nije prestrogo odmjerena kada se ima u vidu da je za kazneno djelo za koje je okrivljenik proglašen krivim propisana kazana zatvora u trajanju do tri godine. Stoga kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je okrivljenika osudio prvostupanjski sud nije protivna načelu pravednosti a podobna je da postigne svrhu i specijalne i generalne prevencije.
12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti. .
13. Budući da je drugostupanjski sud našao da nisu osnovane žalbe okrivljenika te da nema povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odbio je njegove žalbe kao neosnovane, te potvrdio prvostupanjsku presudu.
Slavonski Brod, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
