Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-958/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marčan i partneri, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P- 2947/2019-21 od 20. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2947/2019-21 od 20. rujna 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. ugovora o kreditu koji su stranke zaključile 6. prosinca 2004. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu sa važećim odlukama banke, kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio 1. studenog 2007., 1. svibnja 2008. i 1. ožujka 2009.
II. Utvrđuje se da je ništetna odluka članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da će plaćati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća, Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključila 6. prosinca 2004.
III. Tuženik je dužan u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 1.872,55 kn (tisućuosamstosedamdesetidvije kune i pedesetipet lipa) (248,53 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 27,81 kn od 31.12.2007. pa do isplate;
- iznos od 27,09 kn od 31.12.2007. pa do isplate;
- iznos od 27,14 kn od 1.2.2008. pa do isplate;
- iznos od 26,78 kn od 29.2.2008. pa do isplate;
- iznos od 26,94 kn od 31.3.2008. pa do isplate;
- iznos od 25,82 kn od 30.4.2008. pa do isplate;
- iznos od 37,65 kn od 31.5.2008. pa do isplate;
- iznos od 37,29 kn od 30.6.2008. pa do isplate;
- iznos od 35,96 kn od 1.8.2008. pa do isplate;
- iznos od 35,40 kn od 31.8.2008. pa do isplate;
- iznos od 34,99 kn od 30.9.2008. pa do isplate;
- iznos od 37,06 kn od 4.11.2008. pa do isplate;
- iznos od 34,46 kn od 2.12.2008. pa do isplate;
- iznos od 35,66 kn od 31.12.2008. pa do isplate;
- iznos od 35,07 kn od 31.1.2009. pa do isplate;
- iznos od 35,12 kn od 28.2.2009 . pa do isplate;
- iznos od 69,49 kn od 31.3.2009. pa do isplate;
- iznos od 68,36 kn od 30.4.2009. pa do isplate;
- iznos od 65,41 kn od 1.6.2009. pa do isplate;
- iznos od 62,79 kn od 30.6.2009. pa do isplate;
- iznos od 61,34 kn od 31.7.2009. pa do isplate;
- iznos od 60,01 kn od 31.8.2009. pa do isplate;
- iznos od 58,55 kn od 12.10.2009. pa do isplate;
- iznos od 55,89 kn od 31.10.2009. pa do isplate;
- iznos od 54,55 kn od 30.11.2009. pa do isplate;
- iznos od 52,63 kn od 31.12.2009. pa do isplate;
- iznos od 52,16 kn od 31.1.2010. pa do isplate;
- iznos od 50,84 kn od 28.2.2010. pa do isplate;
- iznos od 48,56 kn od 31.3.2010. pa do isplate;
- iznos od 47,71 kn od 30.4.2010. pa do isplate;
- iznos od 45,86 kn od 31.5.2010. pa do isplate;
- iznos od 45,01 kn od 30.6.2010. pa do isplate;
- iznos od 44,23 kn od 31.7.2010. pa do isplate;
- iznos od 40,49 kn od 31.8.2010. pa do isplate;
- iznos od 41,95 kn od 30.9.2010. pa do isplate;
- iznos od 37,90 kn od 31.10.2010. pa do isplate;
- iznos od 35,35 kn od 30.11.2010. pa do isplate;
- iznos od 34,05 kn od 31.12.2010. pa do isplate;
- iznos od 33,50 kn od 31.1.2011. pa do isplate;
- iznos od 29,46 kn od 28.2.2011. pa do isplate;
- iznos od 27,22 kn od 31.3.2011. pa do isplate;
- iznos od 24,09 kn od 30.4.2011. pa do isplate;
- iznos od 22,00 kn od 31.5.2011. pa do isplate;
- iznos od 20,49 kn od 30.6.2011. pa do isplate;
- iznos od 17,63 kn od 31.7.2011. pa do isplate;
- iznos od 15,39 kn od 31.8.2011. pa do isplate;
- iznos od 13,15 kn od 30.9.2011. pa do isplate;
- iznos od 9,13 kn od 31.10.2011. pa do isplate;
- iznos od 6,01 kn od 30.11.2011. pa do isplate;
- iznos od 1,21 kn od 31.12.2011. pa do isplate;
po kamatnoj stopi koja na 31.12.2007. iznosi 15 % godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1.1.2017. po stopi od 7,68 %, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,3 % godišnje, od 1.1.2020. do 18.4.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 19.4.2020. do 18.10.2020. po stopi od 0,00 % godišnje, od 19.10.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, a od 1.1.2022. pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, sve sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.
IV. Tuženik je dužan u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 5.132,56 kn (pettisućastotridesetidvijekune i pedesetišest lipa), (681,21 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
- iznos od 34,41 kn od 28.2.2009. pa do isplate;
- iznos od 0,02 kn od 31.3.2009. pa do isplate;
- iznos od 10,64 kn od 30.4.2009. pa do isplate;
- iznos od 11,38 kn od 31.1.2010. pa do isplate;
- iznos od 26,69 kn od 28.2.2010. pa do isplate;
- iznos od 18,55 kn od 31.3.2010. pa do isplate;
- iznos od 51,05 kn od 30.4.2010. pa do isplate;
- iznos od 56,67 kn od 31.5.2010. pa do isplate;
- iznos od 95,67 kn od 30.6.2010. pa do isplate;
- iznos od 143,00 kn od 31.7.2010. pa do isplate;
- iznos od 89,76 kn od 31.8.2010. pa do isplate;
- iznos od 227,90 kn od 30.9.2010. pa do isplate;
- iznos od 163,09 kn od 31.10.2010. pa do isplate;
- iznos od 152,02 kn od 30.11.2010. pa do isplate;
- iznos od 203,40 kn od 31.12.2010. pa do isplate;
- iznos od 297,60 kn od 31.1.2011. pa do isplate;
- iznos od 222,98 kn od 28.2.2011. pa do isplate;
- iznos od 238,78 kn od 31.3.2011. pa do isplate;
- iznos od 202,90 kn od 30.4.2011. pa do isplate;
- iznos od 239,40 kn od 31.5.2011. pa do isplate;
- iznos od 335,03 kn od 30.6.2011. pa do isplate;
- iznos od 334,83 kn od 31.7.2011. pa do isplate;
- iznos od 414,36 kn od 31.8.2011. pa do isplate;
- iznos od 522,93 kn od 30.9.2011. pa do isplate;
- iznos od 368,37 kn od 31.10.2011. pa do isplate;
- iznos od 340,99 kn od 30.11.2011. pa do isplate;
- iznos od 330,14 kn od 31.12.2011. pa do isplate;
po kamatnoj stopi koja od 28.2.2009. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, a od 1.1.2017. pa do isplate po stopi od 7,68 %, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, a od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, a od 1.1.2022. pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, sve sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.
V. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.693,75 kn (devettisućašestodevedesetitri kune i sedamdesetipet lipa), (1.286,58 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznimn kamatama tekućim od 20. rujna 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 8 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, ističe bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), prigovor zastare i prigovara tijeku zatezne kamate. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, za svoju odluku nije dao jasne razloge i presuda se ne može ispitati, što čini upitnom i pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili 6. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 628-50-2579988 (dalje: Ugovor), temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici kredit za kupnju vozila, u iznosu od 19.348,00 CHF u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,85 % godišnje i to promjenjivu sukladno Odluci kreditora, s rokom otplate 84 mjeseca, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, kao i da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao kamatnu stopu, kako je to detaljnije opisano u obrazloženju prvostupanjske presude. Nesporno je da kredit nije konvertiran.
7. Sporno je jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno da ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Sporno je da li je potraživanje tužiteljice u zastari, te visina utuženog potraživanja.
8. Prigovor zastare nije osnovan. Prvostupanjski sud je prigovor zastare odbio kao neosnovan, uz poziv na općepoznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima i u tom dijelu za svoju odluku je dao jasne razloge i presuda se u tom dijelu može ispitati.
9. Tužiteljica je podnijela tužbu za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta uslijed promjene tečaja valute švicarski franak (dalje: CHF) u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i promjenjive kamatne stope. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uskladila je tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, tuženik se protivio tome, smatrajući da se radi o preinaci tužbe (podnesak tuženika od 12. srpnja 2022. – stranice 177-178 spisa).
9.1. Uvidom u spis utvrđeno je da prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe prije zaključenja glavne rasprave (koja je zaključena na ročištu održanom 20. srpnja 2022. – stranice 182-183 spisa), skladu sa člankom 191. ZPP.
10. Osnovan je prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.
11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku, izraženo shvaćanje kako je suprotan odredbi članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03., dalje: ZZP/03) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka, koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
12. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.
13. Uvažavajući shvaćanje iz navedene odluke Ustavnog suda, u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024. izraženo je pravno shvaćanje da sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (čime je odstupljeno od ranije prakse Vrhovnog suda, izraženih pravnih shvaćanja u Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).
14. Tuženik je već u odgovoru na tužbu predložio saslušanje Vesne Čuzela, javnog bilježnika u Rijeci, radi utvrđenja da se o predmetnim odredbama ugovora, o načinu promjene kamatne stope i primjeni valutne klauzule, pojedinačno pregovaralo te da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici ugovaranja promjenjive kamatne stope i vezanja kredita uz tečaj CHF, odnosno, o postojanju pregovora glede ugovornih odredbi u odnosu na koje tužiteljica traži utvrđenje njihove ništetnosti (stranice 22-32 spisa, s prilozima).
14.1 Uvidom u spis je utvrđeno da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka ostao kod prijedloga za saslušanjem svjedoka, na pripremnom ročištu održanom 29. rujna 2021., sve do zaključenja glavne rasprave (zapisnik od 20. srpnja 2022. – stranice 182-183 spisa).
14.2. Tužitelj je podneskom od 11. veljače 2020., između ostalog, predložio izvesti dokaza saslušanjem tužiteljice, na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu i je li tuženik informirao tužiteljicu o rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskim francima.
14.3. Prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu, prije zaključenja prethodnog postupka, raspravnim rješenjem usvojio dokazne prijedloge stranaka za uvid u dostavljenu dokumentaciju u spisu i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, odbio dokaz za saslušanje svjedoka PZ i uvida u javnobilježnički spisa, bez navođenja ikakvih razloga za takav zaključak, dok o prijedlogu za saslušanje tužiteljice kao stranke nije odlučio.
14.4. Ni u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud ne navodi zbog čega je odbio dokazne prijedloge tuženika, niti zbog čega nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljice. Stoga presuda nema jasnih razloga u tom dijelu i ne može se ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
14.5. Osnovan je stoga žalbeni prigovor da je odbijanjem izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice i svjedoka, po prijedlogu tuženika, tuženiku onemogućeno dokazivati pod kojim uvjetima je sklopljen Ugovor o kreditu, odnosno da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da je tužiteljica bila upoznata s posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te da se stoga ne radi o nepoštenim, ni ništetnim ugovornim odredbama, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.
15. Odredbom članka 81. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).
16. Prema odredbi članka 82. točka 19. istog Zakona, propisano je da bi se mogle smatrati nepoštenim odredbe ugovora kojima se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
17. Člankom 49. ZZP/14. je propisano da se smatra nepoštenom jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
18. Prema članku 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati ne njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).
19. Opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to: da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
20. Slijedom toga, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, pa je za sada upitna i pravilna primjena materijalnog prava, odredaba ZZP/03., u vezi s odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15 i 14/19., dalje: ZZP/14.) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima i odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO).
21. Budući da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom, uvažena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu (članak 369. i 370. ZPP).
22. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene nedostatke, odlučiti o izvođenju dokaza saslušanjem tužiteljice i predloženog svjedoka, na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama (i osporavanja izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača), te izvesti eventualno druge predložene dokaze koje ocijeni potrebnim za utvrđivanje odlučnih činjenica, pa će ocjenom svih izvedenih dokaza donijeti novu i zakonitu odluku, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u skladu sa člankom 221.a ZPP i za svoju odluku dati jasne razloge.
23. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP, kako je odlučeno pod točkom II. ovog rješenja.
Sisak, 6. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina
