Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-67/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PRIMA SOLVENT d.o.o., RBA, OIB:35029956158, Ilica 109, 10000 Zagreb, sada Svea Ekonomi d.o.o., OIB:17863542417, D. T. Gavrana 11, Zagreb, protiv ovršenika AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], , radi ovrhe općenito na imovini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Povrv-161/2024-2 od 23. prosinca 2024., dana 6. veljače 2025.
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Povrv-161/2024-2 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„ Odbacuje se prigovor ovršenika od 18. prosinca 2024., protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Lade Draškći iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4867/2012 od 17. rujna 2012. godine, kao nepravovremen.“
2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 144/22, 155/23 dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22-dalje: OZ).
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:
- da je ovršenik je dana 12. prosinca 2024. izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškći iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-4867/2012 od 17. rujna 2012. godine;
- prema navodima javnog bilježnika Lade Draškić od 17. prosinca 2024., predmetno rješenje doneseno je 17. rujna 2012., a ovršenik je isto zaprimio 28. rujna 2012. te je za citirano rješenje izdana potvrda pravomoćnosti dana 18. listopada 2012.
5. Prvostupanjski donosi pobijano rješenje smatrajući da je prigovor podnesen izvan roka od 8 dana propisanog odredbom članka 57. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje OZ).
6. Odredbom članka 284. stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifkacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Stavkom 5. stog članka propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287.toga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
7. Iz prigovora ovršenika ne proizlazi da isti podnosi žalbu u smislu odredbe članka 53. u vezi sa čl. 284. st. 5. OZ-a, niti iz stanja spisa u trenutku donošenja prvostupanjske odluke proizlazi da su za žalbu nakon proteka roka eventualno ispunjene pretpostavke. Pri tome je važno naglasiti od 1. prosinca 2003. u hrvatskom građanskom procesnom pravu više ne vrijedi načelo traženja materijalne istine po službenoj dužnosti. „Konkretno 1. prosinca 2003. na snagu je stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 117/03), kojim je (čl. 2.) izmijenjen čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01), tako da je isti nakon te zakonske izmjene glasio: „Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (st. 1). Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno (st. 2).
8 U ovakvim okolnostima u kojima je prigovor ovršenika nesporno nepravovremen, odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita. Naime, ovršenik tek u žalbi protiv ovog rješenja navodi da je ovrhovoditelj nakon proteka roka od 10 godina podnio zahtjev za naplatu Financijskoj Agenciji. U prigovoru ovršenik isključivo ističe prigovor zastare u smislu odredbe čl. 233. ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje: ZOO) ne navodeći razloge zbog kojih taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu/prigovor protiv toga rješenja.
9. Treba reći, da se u žalbi u smislu odredbe članka 352. stavka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj.
10. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno kao u izreci.
.
U Splitu 6. veljače 2024.
SUDAC:
Miho Mratović
