Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-499/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenice UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ovršenika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1058/2024-27 od 17. listopada 2024., dana 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba ovršenika te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-1058/2024-27 od 17. listopada 2024. i predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 3. listopada 2024.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobijaju ovršenici u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje i odlučivanje, a podredno da preinači prvostupanjsko rješenje na način da odredi odgodu ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parnice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da su ovršenici podneskom od 3. listopada 2024. predložili odgoditi ovrhu, tvrdeći da se vodi parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i radi utvrđenja ništetnosti odnosno nepostojanja ovršne isprave, a pozivaju se i na zaštitu potrošača u potrošačkim ugovorima te ističu da predmetna nekretnina predstavlja njihovu jedinu nekretninu i dom, da nisu potpisali ugovor u svojstvu založnih dužnika te bi im provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta, pa predlažu odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj P-819/2024. Pozivajući se na čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24

– dalje: OZ) isti sud je zaključio da je ispunjen poseban uvjet za odgodu ovrhe jer se vodi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, međutim ocjenjuje da nije ispunjen opći uvjet, jer ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Osim toga ocjenjuje da bi ovršenici u eventualnom postupku protuovrhe bili u mogućnosti naplatiti štetu jer je ovrhovoditelj banka. Prvostupanjski sud odbija prigovor ovršenika kojim ističu pravo na dom jer je ovršenica UN potpisala predmetnu ovršnu ispravu kojom se usuglasila da banka može neposredno provesti prisilnu ovrhu prodajom predmetne nekretnine, a ovršenik JN je stekao predmetnu nekretninu u 1/2 dijela već opterećenu založnim pravom. Isto tako odbija prigovore ovršenika kojim se pozivaju na zaštitu potrošača jer smatra da ovršna isprava ne proizlazi iz potrošačkog ugovora, obzirom je predmetna nekretnina založena u svrhu financiranja obrta ovršenice UN.

6. U žalbi ovršenici ističu da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje time što je utvrdio da je ispunjen poseban uvjet za odgodu ovrhe jer je pokrenut samo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali da nije utvrdio da su ovršenici pokrenuli parnični postupak i radi utvrđenja ništetnim odredbe ovršne isprave na temelju koje je pokrenut predmetni ovršni postupak, odnosno utvrđenja da je predmetna ovršna isprava nepostojeća. Smatraju da su dokazali vjerojatnost da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što parnični sud utvrdi ništetnost odredbi predmetne ovršne isprave, a eventualna naknada štete ne bi im mogla nadomjestiti dom odnosno jedinu nekretninu. Svoje stajalište ovršenici potkrepljuju stajalištima izraženim u odluci Suda Europske unije broj C-407/18 te citirajući dio rješenja ovoga suda broj Gž Ovr-265/2021-2. Nadalje, ovršenici osporavaju zaključak suda da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru koji ne uživaju zaštitu zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ jer je predmetna nekretnina založena u svrhu financiranja obrta ovršenice UN. Osim toga smatraju da su za ocjenu statusa potrošača ovršenika relevantni navodi na koje se ovršenici pozivaju tijekom ovog ovršnog postupka kao i u tužbi, a na koje se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne očituje i ne obrazlaže ih. Izražavajući stajalište da predmetna obveza proizlazi iz potrošačkog ugovora, ovršenici naglašavaju da i kad se sklapa akcesorni ugovor, isti može biti obuhvaćen primjenom Direktive Vijeća 93/13/EEZ i kada su glavni ugovor sklopila trgovačka društva na koja se ne primjenjuje ista Direktiva. Ističu da je sud prema okolnostima svakog pojedinog slučaja dužan utvrditi namjenu nabavljanja robe i usluga, a u svrhu ocjene smatra li se predmetni ugovor potrošačkim. Za ovaj konkretan odnos smatraju da je glavnom ugovoru pristupila FN kao potrošač, pa zaključuju da se radi o akcesornom ugovoru kojem je pristupila fizička osoba, obzirom da je u njezin pravni položaj stupila ovršenica UN, dok ovršenik JN nije stranka ugovora nego potrošač koji je nekretninu stekao od ovršenice UN te tvrde da predmetna ovršna isprava predstavlja potrošački ugovor. Prigovaraju ocjeni suda da je nekretnina založena u svrhu financiranja obrta ovršenice UN jer ovršna isprava nema naznaku svrhe, a ovršenici ističu da je ugovor sklopljen u privatne svrhe i to radi kupnje zemljišta, renoviranja i dogradnje stare obiteljske kuće te uređenje staje za vlastite konje, time da je ovršenica UN otvorila obrt i sklapala ugovor u ime obrta jer je ovrhovoditelj time uvjetovao sklapanje predmetnog ugovora. Ovršenici opširno razlažu da ovršna isprava nije prošla sudsku kontrolu te da je obveza suda u takvom slučaju kod potrošačkih ugovora po službenoj dužnosti preispitati sadrži li ugovor ništetne odredbe. Konačno, navode da je sud trebao provesti test razmjernosti te da ovršenici nisu pristali da se na predmetnim nekretninama provede prisilna naplata na temelju predmetne ovršne isprave odnosno da taj ugovor ne sadrži njihove izričite izjave o tome, a ovršenik JN nije ni stranka tog ugovora.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a cijeneći da je odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano da sud na prijedlog ovršenika može, ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje dodatnog uvjeta propisanog navedenom odredbom, u konkretnom slučaju je, a što prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje, ispunjen poseban uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ-a, jer su ovršenici pokrenuli parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno zaključku prvostupanjskog suda broj Ovr- 1058/2024-18 od 21. kolovoza 2024., tvrdeći da je predmetni ugovor ništetan odnosno nepostojeći, a povodom te tužbe sada se vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu broj P-819/2024.

8. Međutim, kako ovršenici u prijedlogu za odgodu ovrhe iznose činjenice u svezi ništetnosti ugovora na osnovu kojeg je doneseno rješenje o ovrsi u ovom predmetu, prvostupanjski sud je bio dužan po službenoj dužnosti provjeriti da li ima uvjeta za odgodu ovrhe, što je isti propustio učiniti, pa su izostali odlučni razlozi na osnovu kojih bi se zakonito moglo zaključiti da se nisu ispunili uvjeti za odgodu ovrhe u konkretnom slučaju.

9. To zato jer iz presude Suda Europske unije broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. na koju se pozivaju ovršenici proizlazi zaključak da nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske ne propisuje mogućnost ovršnog suda da u ovršnom postupku, prilikom zaprimanja prijedloga za ovrhu ispituje je su li odredbe sadržane u ovršnoj ispravi poštene ili nepoštene, već isto može biti predmet preispitivanja parničnog postupka, kod čega je pokušaj naplate temeljem naprijed navedene ovršne isprave u situaciji kad ovršenici tvrde da su ništetne određene odredbe ugovora o kreditu dovoljan razlog da bi se na temelju navedenog moglo utvrditi da bi daljnjom provedbom takve ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a na što je sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

10. Stoga u konkretnom slučaju sud nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje da bi mogao zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru te da se ovršenici u ovom postupku ne mogu smatrati potrošačima, jer nije jasno raspravljeno u koju svrhu je ovršenica UN koristila novčana sredstva koja joj je na raspolaganje stavio ovrhovoditelj na temelju predmetne ovršne isprave, iako se kod ocjene potrošačkog ugovora mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju roba ili usluge, dok ovršenici tvrde da je ugovor sklopljen u privatne svrhe odnosno radi kupnje zemljišta, renoviranja i dogradnje stare obiteljske kuće isključivo za stambene potrebe te uređenje staje za vlastite konje.

11. Naime iz sadržaja spisa proizlazi da je predmetnu ovršnu ispravu, tj. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 585/06-1 sklopila ovršenica UN kao vlasnica obrta „Hidalgo“ sport, rekreacija, trgovina i ostale usluge, a tim ugovorom među strankama je ugovoreno da će ovrhovoditelj ovršenici UN u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana te prema potrebama ovršenice UN odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 182.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja (čl. 1.1.), a tim ugovorom nije određena svrha sklapanja istog. Nadalje, na temelju tog ugovora ovršenica UN je s ovrhovoditeljem sklopila Ugovor o dugoročnom kreditu broj 5103095029 od 8. kolovoza 2006. i Aneks tog ugovora 26. svibnja 2008. te Ugovor o dugoročnom kreditu broj 5103486301 od 23. ožujka 2007. i Aneks tog ugovora 26. svibnja 2008. , a koji ugovori nisu priloženi spisu pa je prvostupanjski sud propustio utvrditi ima li ovršenica UN status potrošača u predmetnom pravnom odnosu koji proizlazi iz predmetne ovršne isprave, odnosno u koju svrhu je ista koristila novčana sredstva koja su joj stavljena na raspolaganje na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 585/06-1 odnosno Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5103095029.

12. Svi ostali žalbeni navodi o valjanosti i ovršnosti predmetne ovršne isprave sadržajno se odnose na razloge zbog kojih ovršenici mogu izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, a nisu relevantni prilikom odlučivanja o prijedlogu za odgodu ovrhe.

13. Stoga je ovaj sud na temelju čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,155/23 – dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a prihvatio žalbu ovršenika ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će sukladno svojim ovlastima koje mu stoje na raspolaganju pozvati stranke da mu dostave relevantnu dokumentaciju, a po potrebi i na temelju čl. 7. st. 4. OZ-a iste saslušati s ciljem provjere radi li se u konkretnom slučaju o potrošačkom ugovoru te cijeneći pravne stavove iznesene u ovoj odluci ponovno razmotriti sve relevantne okolnosti i odlučiti o prijedlogu za odgodu ovrhe detaljno obrazlažući svoju odluku.

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić