REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7441/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Violeta Veselić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice AVR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Ivaniševiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LUCIANO-GRADNJA d.o.o., Andraševec, Andraševečka 32, OIB 43714877049, zastupanog po punomoćniku Nikoli Drobcu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.272,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.393,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 6. veljače 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 21. prosinca 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj navodi kako su tužiteljica i tuženik zaključili Sporazum 5. ožujka 2020. (dalje Sporazum), a da su društvo Buena Vista d.o.o. iz [adresa], OIB 91843328336, čiji je tužiteljica jedini član društva i direktor, kao naručitelj radova, i tuženik, kao izvođač radova, zaključili dana 14. svibnja 2020. Ugovor o građenju (dalje Ugovor) kojim se tuženik obvezao za društvo Buena Vista d.o.o. izvesti ugovorene građevinske radove, dok se društvo Buena Vista d.o.o. obvezalo za izvedene radove isplatiti tuženiku ugovorenu cijenu, u svemu sukladno ugovorenim odredbama i pod uvjetom njihova poštivanja i urednog izvršavanja. Tužiteljica navodi da je, budući tuženik, kao izvođač radova, nije ispunjavao preuzete ugovorne obveze, društvo Buena Vista d.o.o. temeljem odredbe članka 24. predmetnog Ugovora o građenju i odredbe članka 360. Zakona o obveznim odnosima pisanom izjavom od dana 12. listopada 2020. raskinulo predmetni Ugovor, a da su konkretni razlozi za raskid ugovora detaljno navedeni i obrazloženi u pisanoj izjavi o raskidu ugovora od 12. listopada 2020.

2. Tužiteljica navodi kako je pisana izjava o raskidu upućena tuženiku na njegovu registriranu adresu sjedišta dana 12. listopada 2020. preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, s time da se pismeno vratilo pošiljatelju s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, pa je punomoćnik društva Buena Vista d.o.o. izjavu o raskidu dodatno uputio tuženiku i na njegov e-mail dana 26. listopada 2020., a tuženik se na isti očitovao povratnim e-mailom od 2. studenog 2020. Prije zaključenja Ugovora od 14. svibnja 2020., spomenutog u toč. II. tužbe, tužiteljica je, kao jedini član društva i direktor društva Buena Vista d.o.o., pregovarala s tuženikom o pojedinostima budućeg ugovora o građenju, u sklopu čega su tužiteljica i tuženik dana 5. ožujka 2020. i zaključili Sporazum prema kojem je tužiteljica potpisom tog Sporazuma isplatila tuženiku u gotovini iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eura na ime jamstva za izvršenje budućeg ugovora o građenju (čl. 3. st. 1. Sporazuma).

3. Odredbom članka 4. Sporazuma predviđeno je da će tuženik vratiti tužiteljici plaćeno jamstvo nakon sklapanja budućeg ugovora o građenju, odnosno po uplati ugovorenog predujma po tom ugovoru. Tužiteljica navodi kako su i jedan i drugi uvjet iz Sporazuma za povrat plaćenog jamstva bili ostvareni, ali su stranke na zahtjev i zamolbu tuženika, nakon zaključenja Ugovora od dana 14. svibnja 2020., zaključile dana 19. svibnja 2020. Aneks I. Sporazumu kojim su izmijenile i prolongirale rok vraćanja plaćenog jamstva, pa je člankom 2. Aneksa I. predviđeno da će tuženik vratiti tužiteljici plaćeno jamstvo „nakon izdavanja, a prije plaćanja okončane situacije od strane naručitelja radova temeljem Ugovora o građenju sklopljenog dana 14.05.2020.“

4. Nadalje navodi, s obzirom da je Ugovor od dana 14. svibnja 2020. raskinut u listopadu 2020., odnosno polazeći od činjenice da je obvezno-pravni odnos zasnovan Ugovorom od dana 14. svibnja 2020. prestao raskidom ugovora, da je tužiteljica isplatila tuženiku jamstvo upravo u vezi s tim ugovorom o građenju, te da obveza plaćanja i obveza povrata jamstva po Sporazumu od 5. ožujka 2020. i Aneksu I. od 19. svibnja 2020. predstavlja sporednu obvezu koja dijeli pravnu sudbinu obveze iz glavnog ugovora (Ugovor o građenju od 14. svibnja 2020.), prestankom Ugovora od dana 14. svibnja 2020. prestali su važiti i Sporazum od 5. ožujka 2020. i Aneks I. od 19. svibnja 2020., uz obvezu vraćanja svega što je po njima plaćeno.

5. Kako je tuženik isplatu iznosa od 100.000,00 kn/13.272,28 eura primio od tužiteljice u gotovini prilikom zaključenja Sporazuma, odnosno dana 5. ožujka 2020., tužiteljica ovom tužbom traži povrat plaćenog iznosa u visini od 100.000,00 kn/13.272,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 5. ožujka 2020. pa do isplate.

6. Tužiteljica je tuženiku dana 12. listopada 2020. na njegovu registriranu adresu sjedišta, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, uputila i zahtjev za povrat plaćenog jamstva s pripadajućim kamatama, ali se i to pismeno vratilo pošiljatelju s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, pa je punomoćnik tužiteljice isti zahtjev uputio tuženiku i na njegov e-mail dana 26. listopada 2020. Navodi kako tuženik do danas nije postupio po podnesenom zahtjevu i nije tužiteljici vratio spomenutih 100.000,00 kn/13.272,28 eura s pripadajućim kamatama, pa tužiteljica u cilju ostvarenja svojih prava predlaže naslovnom sudu da donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od kn/13.272,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2020. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

7. Nadalje, sud ukazuje kako je tužiteljica dana 9. siječnja 2023. usmeno na zapisnik na ročištu za glavnu raspravu uredila tužbeni zahtjev sukladno izmjenama na strani valute u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) na način da ista sada potražuje od tuženika isplatu iznosa od 13.272,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 5. ožujka 2020. pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je točno da su tuženik i Buena Vista d.o.o. sklopili Ugovor o građenju 14. svibnja 2020., no navodi kako su netočni navodi da se Buena Vista d.o.o. obvezalo temeljem sklopljenog Ugovora o građenju tuženiku isplatiti ugovorenu cijenu u svemu sukladno ugovorenim odredbama i pod uvjetom njihovog poštivanja i urednog izvršavanja. Navodi kako se tužiteljica kao direktor navedenog društva obratila tuženiku u ožujku 2020. te mu objasnila poslovni plan za Buena Vista d.o.o. za izgradnju gospodarske (proizvodno-poslovne) zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik navodi kako je prilikom sastanka tužiteljica tuženiku predala troškovnik-rekapitulaciju za predmetne radove koji su izradili drugi ponuđači (Bokun i Projektant) te je zatražila ponudu za radove koja bi bila niža od navedenih. Tuženik navodi kako ugovorena cijena radova nije bila točna jer je Ugovor sklapan za potrebe sufinanciranja sredstvima Europske unije te su se cijene navedene u Ugovoru o građenju prilagođavale projektu prema željama tužiteljice, a da su istovremeno dogovarani radovi mimo radova navedenih u Ugovoru. Također, tuženik navodi kako je za izvedene radove ispostavio privremenu situaciju i privremenu internu situaciju. Tužitelj smatra kako su netočni navodi tužiteljice da tuženik nije uredno obavljao svoje obveze kao i da je između tužiteljice kao odgovorne osobe Buena Vista d.o.o. i tuženika postojalo više razilaženja u ispunjavanju ugovorne obveze. Navodi i kako je Buena Vista d.o.o. nakon izjave o raskidu Ugovora aktivirala zadužnicu koju je tuženik dao kao jamstvo za dobro izvršenje Ugovora te je naplatila po istoj iznos od 264.987,43 kn povodom čega se vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-320/21 radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

9. Tuženik navodi kako obzirom da je tužiteljica kao naručitelj sklopila predmetni Sporazum za radove koji su ugovoreni Ugovorom sklopljenim između Buena Vista d.o.o. i tuženika, da se može tumačiti da je došlo do proboja pravne osobnosti.

10. Tuženik navodi kako su točni navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili Sporazum dana 5. ožujka 2020. te da je tužiteljica isplatila tuženiku iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 eura, a da je navedeni iznos isplaćen kao jamstvo za izvršenje Ugovora sukladno čl. 3. Sporazuma u kojemu stoji: "Navedeno jamstvo služi kao garancija za izvršenje Ugovora, odnosno ugovorenog početka radova, a jamstvo se smatra odustatninom ukoliko Naručitelj odustane od realizacije Ugovora ili rok početka radova pomakne iza 01.09.2020. godine." Tuženik navodi kako je tužiteljica kao odgovorna osoba Buena Vista d.o.o. od početka radova iznosila razne prigovore koje tuženik smatra neutemeljenim i nedostatnim za raskid Ugovora te kako je zatražila razne izmjene cijene i radova, kao i način njihovog obračuna te time neosnovano raskinula Ugovor i naplatila jamstvo za izvršenje Ugovora u ime i za račun Buena Vista d.o.o., te smatra kako tužiteljica nema pravo na povrat jamstva.

11. Nadalje, tuženik navodi kako su netočni navodi tužiteljice da je na zahtjev i zamolbu tuženika sklopljen Aneks Sporazuma prema kojem se tuženik obvezao na povrat jamstva "nakon izdavanja, a prije plaćanja okončane situacije od strane naručitelja radova temeljem Ugovora o građenju sklopljenog dana 14.05.2020." Tuženik navodi kako je do sklapanja navedenog Aneksa došlo iz razloga jer Buena Vista d.o.o. nije isplatilo predujam u visini prethodno i usmeno dogovorenog iznosa već je na traženje tužiteljice predujam bio isplaćen u visini od 662.468,58 kn, a da je tužiteljica nemogućnost isplate dogovorenog predujma opravdala činjenicom da prema pravilima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ne može isplatiti veći predujam od onog koji je naveden u Ugovoru pa da je stoga Aneks Sporazumu i sklopljen nakon sklapanja Ugovora.

12. Tuženik nadalje navodi kako okončana situacija nije niti izdana, odnosno da je Buena Vista d.o.o. odbila pokušaj izdavanja iste čime tuženik smatra kako nije nastala obveza za povrat jamstva. Tuženik smatra kako se u Sporazumu i Aneksu ne radi o sporednoj obvezi već o predugovoru kojim je predmetno jamstvo ugovoreno kao odustatnina. Smatra kako je tužiteljica kao odgovorna osoba neosnovano raskinula Ugovor, neosnovano naplatila jamstvo te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i naložiti tužiteljici naknadu troškova tuženiku.

13. Sud je tijekom postupka proveo po strankama predložene dokaze, i to izvršio uvid u Sporazum od 5. ožujka 2020., Aneks I. od 19. svibnja 2020., Ugovor o građenju od 14. svibnja 2020., izjavu o raskidu Ugovora i odštetni zahtjev, e-mail korespondenciju sa lista 26, 41-43, 67-73, 76, 79-81, 90-91 i 93 spisa, troškovnik sa lista 39-40 spisa, Dodatak Ugovoru o građenju od 10. lipnja 2020., rekapitulaciju radova sa lista 45 spisa, Privremenu situacija sa lista 46-56 spisa, Internu situacija sa lista 57-66 spisa, dopis sa lista 74-75 spisa, Sporazum od 10. lipnja 2020. sa lista 78 spisa, Zapisnike sa lista 94-5 spisa, Pravilnik o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, obrascu, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završenog izvješća nadzornog inženjera (Narodne novine broj 111/14, 107/15, 20/17, 98/19, 121/19), Mišljenje o izvedenim radovima sa lista 102-157 spisa, Skupni izvještaj o naknadnim ispitivanjima tlačne čvrstoće betona sa lista 158-183 spisa, Zapisnik od 11. rujna 2020. sa lista 184-186 spisa, građevinska knjiga sa prilozima sa lista 239-271, potom je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, odgovorne osobe tuženika AV, svjedoka HV, PV, ŽV i ŠV.

14. Među strankama nije sporno da su iste sklopile Sporazum od 5. ožujka 2020. kao i Ugovor o građenju od 14. svibnja 2020., da je tužiteljica predala tuženiku iznos od 100.000,00 kn kao garanciju za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova, kao i da je ukazivala na nedostatke, da je došlo do raskida ugovornog odnosa jednostranim raskidom od strane tužiteljice i da tuženik iznos od 100.000,00 kn nije vratio tužiteljici.

15. Među strankama je sporno je li tužiteljica osnovano raskinula predmetni ugovorni odnos i ima li ista slijedom navedenog pravo na povrat navedenog iznosa od 100.000,00 kn kao i da li navedeni iznos predstavlja odustatninu, predujam ili jamstvo za sklapanje Ugovora.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kao u točki I. izreke.

17. Uvidom u Sporazum od 5. ožujka 2020. sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tuženika kao Izvođača i tužiteljice kao Naručitelja, da je sukladno čl. 1. istog ugovoreno da navedeni sporazum sklapaju Naručitelj i Izvođač i kojim sporazumom jasno definiraju smjernice za sklapanje Ugovora o građenju za izvođenje građevinskih radova na objektu Gospodarska zgrada, Smiljansko Polje, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je sukladno čl. 2. vrijednost radova prema ponudbenim troškovnicima u iznosu od 1.017.875,00 kn za građevinske radove, u iznosu od 553.871,40 kn za obrtničke radove i u iznosu od 189.962,00 kn za vodoopskrbu i odvodnju kao i da tužiteljica kao Naručitelj od tuženika kao Izvođača zahtjeva ponude prema troškovnicima kojima raspolaže i to za prometnice i parkirališta (338.710,00 kn), uređenje okoliša (106.218,00 kn), elektrotehničke instalacije (380.853,83 kn), fotonaponsku elektranu (116.669,00 kn), te strojarske instalacije (286.201,94 kn), a sukladno čl. 2. st. 3. Izvođač se obvezuje navedene ponude u dogovoru sa Investitorom ponuditi za ukupni iznos od 900.000,00 kn. Člankom 3. Ugovora ugovoreno je da je na ime jamstva za izvršenje ugovora iz čl. 1. Sporazuma Naručitelj dužan Izvođaču isplatiti iznos od 100.000,00 kn potpisom na navedenom Sporazumu i da navedeno jamstvo služi kao garancija za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova, a jamstvo se smatra odsutatninom ukoliko Naručitelj odustane od realizacije Ugovora ili rok početka radova pomakne iza 1. rujna 2020., a stavkom 2. citiranog članka ugovoreno je da je Izvođač radova suglasan da se jamstvo ne smatra odustatninom nakon roka 1. rujna 2020., ali zadržava pravo promijene ponuđenih cijena sukladno promjenama na tržištu rada, materijala i ostalih troškova. Odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma ugovoreno je da će Izvođač vratiti Naručitelju jamstvo iz čl. 3. Sporazuma nakon sklapanja Ugovora o građenju odnosno odmah po uplati ugovorenog predujma. Nadalje st. 2. citiranog članka ugovoreno je u slučaju da Izvođač iz bilo kojih razloga odustane od izvođenja građevinskih radova prije 1. rujna 2020. da je dužan 1. rujna 2020. vratiti Naručitelju jamstvo iz čl. 3. Sporazuma s obračunatim zateznim kamatama od dana isplate jamstva do dana povrata jamstva. Navedeni Sporazum je potpisan po obje strane.

18. Uvidom u Aneks I. od 19. svibnja 2020. sud je utvrdio kako su istim Izvođač, ovdje tuženik i Naručitelj, ovdje tužiteljica člankom 1. utvrdili da su stranke 5. ožujka 2020. sklopile Sporazum kojim su definirale smjernice za sklapanje Ugovora o građenju za izvođenje građevinskih radova, a da se sukladno čl. 2. Aneksa I. mijenja rok povrata jamstva gdje se Izvođač isto obvezuje vratiti nakon izdavanja, a prije plaćanja okončane situacije od strane Naručitelja temeljem Ugovora o građenju, dok su sve ostale odredbe Sporazum neizmijenjene.

19. Uvidom u Ugovor o građenju od 14. svibnja 2020. sud je utvrdio kako je isti sklopljen između Buena Vista d.o.o. kao Naručitelja i Luciano-gradnje d.o.o. kao Izvoditelja radova na projektu Izgradnja gospodarske zgrade, da je vrijednost radova u iznosu od 2.649.874,32 kn bez PDV-a sukladno ponudi Izvoditelja broj 141/20, da je nadzorni inženjer (HV) dužan pregledati i ovjeriti ispravnost situacije u roku od 7 dana od dana primitka situacije te je bez odgode proslijediti Naručitelju na plaćanje, da se danom nastanka dužničko-vjerovničkog odnosa smatra dan kad je situacija potpisana od nadzornog inženjera, a da je Naručitelj dužan platiti u roku od 15 dana od nastanka dužničko-vjerovničkog odnosa, da se Naručitelj obvezuje isplatiti Izvoditelju predujam u iznosu od 662.468,58 kn prema čl. 7. st. 7. Ugovora u roku od 8 dana po sklapanju navedenog Ugovora uz preduvjet dostave jamstva za uredno ispunjenje Ugovora sukladno čl. 22. Ugovora prema kojem je Izvoditelj obvezan u roku od 8 dana od sklapanja navedenog Ugovora Naručitelju predati jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora na iznos od 10% od ukupno ugovorene cijene bez PDV-a u obliku neopozive i bezuvjetne bankarske garancije naplative od banke na prvi poziv i bez prigovora ili solemnizirane zadužnice kao i da jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora Naručitelj ima pravo naplatiti u slučaju svake povrede ugovorne obveze od strane Izvoditelja zbog koje Naručitelju nastane šteta u iznosu visine nastale štete, da je rok početka radova, a na što se obvezuje Izvođač, najkasnije do 1. lipnja 2020. i da je rok izvođenja radova najkasnije do 1. listopada 2020. Odredbom čl. 24. Ugovora svaka ugovorna strana ima pravo raskinuti ovaj Ugovor ukoliko druga strana ne ispuni svoje obveze na način i u rokovima kako je to određeno navedenim Ugovorom, da se Ugovor raskida pismenom izjavom koja se dostavlja drugoj ugovornoj strani, potom da ako dođe do raskida Ugovora da je Naručitelj dužan Izvoditelju platiti kvalitetno izvedene radove, ako je za raskidanje Ugovora odgovoran Naručitelj, isti je dužan Izvoditelju pored izvedenih radova platiti i pripremljeni materijal, opremu i elemente za ugrađivanje koji su ostali neugrađeni, a ako je za raskidanje Ugovora odgovoran Izvoditelj tada Naručitelj ima pravo na naknadu štete i razliku u cijeni između ugovorenih cijena i cijena po kojima će radove izvesti novi Izvoditelj. Navedeni Ugovor je potpisan i ovjeren pečatima obje ugovorne strane.

20. Uvidom u izjavu o raskidu sa lista 14-23 spisa, sud je utvrdio kako je tužiteljica navedenu izjavu predala na pošti preporučeno 12. listopada 2020. te da je ista u navedenom, po svom punomoćniku, detaljno obrazložila razloge za raskid Ugovora i to zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tuženika, a da je istog dana tužiteljica od tuženika zatražila i povrat iznosa danog na ime jamstva po Sporazumu od 5. ožujka 2020. i Aneksu I. Sporazuma od 19. svibnja 2020. o čemu je dodatno tuženik obaviješten i putem e-mail poruke od 26. listopada 2020.

21. Uvidom u e-mail korespondenciju vidljivo je kako tužiteljica izražava neslaganje sa zahtjevima PV (koji je temeljem ovlaštenja AV, odgovorne osobe tuženika ovlašten da u njeno ime poduzima određene radnje u smislu sklapanja ugovora, vođenja pregovora te sve ostalo potrebno radi provedbe projekata) za uplatom dodatnih iznosa za izvođenje radova pa se konkretno navodi iznos od 200.000,00 kn, gdje tužiteljica ukazuje kako upozorava na nepravilnosti u izvedenim radovima već od 17. srpnja 2020. i da nema namjeru uplaćivati nikakve daljnje iznose jer smatra da je sa već prethodno uplaćenim u preplati, te se u odnosu na odgovor na navode tužiteljice predlaže rješenje nastale situacije gdje su u komunikaciji sudjelovali ŽV u ime Peritum usluge d.o.o., PV u ime Luciano-gradnja d.o.o. i da je o cijeloj korespondenciji obaviještena i HV kojoj je svaka od navedenih e-mail poruka proslijeđena.

22. Uvidom u Dodatak Ugovoru o građenju od 10. lipnja 2020. sud je utvrdio kako isti nije niti potpisan niti ovjeren pečatom ugovornih strana te da se isti odnosio na promjene cijena sukladno troškovnicima koji su predloženi uz navedeni Dodatak.

23. Uvidom u rekapitulaciju radova sa lista 45 spisa sud je utvrdio kako je isto kao prilog navedenom Dodatku koji nije potpisan po ugovornim stranama (Buena Vista d.o.o. i Luciano-gradnja d.o.o.) da je kao cijena iz natječaja naznačen iznos od 2.649.874,32 kn, a ugovorene cijene van natječaja iznos od 2.836.564,94 kn. 24. Uvidom u Privremenu situaciju sa lista 46-56 spisa, sud je utvrdio kako je ista potpisana po Izvođaču radova koji je i izvršio obračun u navedenoj Privremenoj situaciji, ovdje tuženiku te ovjeren od strane nadzornog inženjera HV, da se ista odnosi na radove izvedene zaključno sa 31. srpnja 2020., da je ukupna vrijednost radova bez PDV-a 657.815,54 kn, te da su pojedine stavke iznosa cijena prekrižene i da su uz neke od stavi ručno napisane primjedbe/opaske.

25. Uvidom u Internu situaciju sa lista 57-66 spisa, sud je utvrdio kako je ista potpisana po Izvođaču radova koji je i izvršio obračun u navedenoj situaciji, ovdje tuženiku te ovjeren od strane nadzornog inženjera HV, da se ista odnosi na radove izvedene zaključno sa 31. srpnja 2020., a da je ukupna vrijednost izvedenih radova 885.514,34 kn kao da su kao i u Privremenoj situaciji navedenoj u točki 23. obrazloženja ove presude, pojedine stavke iznosa cijena prekrižene i da su uz neke od stavi ručno napisane primjedbe/opaske. Obje situacije su sastavljene i potpisane po gore navedenim Izvođaču i Nadzornom inženjeru dana 5. listopada 2020.

26. Uvidom u dopis sa lista 74-75 spisa, sud je utvrdio kako u istom tvrtka Jacob & John j.d.o.o. sugerira tuženiku načine za uštedu troškova radova u odnosu na troškovnik predan prema projektu i to u visini od 7-10%.

27. Uvidom u Sporazum od 10. lipnja 2020. sa lista 78 spisa, sud je utvrdio kako se istim između ostalog predlaže da su ugovorene cijene van natječaja prikazane u navedenom Sporazumu prave obračunske jedinične cijene koje je Izvoditelj (tuženik) ponudio, a Naručitelj (Buena Vista d.o.o.) prihvatio prilikom ugovaranja svih radova dok su cijene za natječaj cijene koje je Naručitelj prilagodio svom natječaju, kao i da će Izvoditelj voditi svu internu dokumentaciju gradilišta i ispostavljati interne situacije sukladno izvedenim radovima i cijenama iz ugovorene cijene van natječaja te će paralelno ispostavljati privremene i okončanu situaciju sukladno izvedenim radovima i cijenama iz cijene za natječaj. Sud napominje i kako navedeni Sporazum sa lista 78 spisa nije potpisan niti ovjeren pečatom ugovornih strana

28. Uvidom u Zapisnike sa lista 94-95 spisa, sud je utvrdio kako su isti sastavljeni po nadzornom inženjeru HV gdje u zapisniku pod brojem 01/20 od 21. kolovoza 2020. stoji kako su pregledom izvedenih radova dana 21. kolovoza 2020. evidentirani i dogovoreni radovi koje Izvođač mora izvršiti i to elektroinstalacije, vodovod i odvodnja kao i ostalo (izrada tavanskog otvora), a da je u zapisniku broj 02/20 sastavljenom 31. kolovoza 2020. nadzorni inženjer HV pozvala tuženika, tužiteljicu i predstavnike stručnog nadzora radi koordinacije na gradilištu dana 4. rujna 2020. u 10,00 h, a da se nastavno na Zapisnik 01/20 poziva Izvođač da do 4. rujna 2020. otkloni sve navedene nedostatke o svom trošku te omogući nesmetan pregled izvedenih radova.

29. Uvidom u Skupni izvještaj o naknadnim ispitivanjima tlačne čvrstoće betona sa lista 158-183 spisa, sud je utvrdio kako je na temelju obrade rezultata predmetne Gospodarske zgrade u Smiljanskom Polju ustanovljeno da beton ugrađen u konstrukciju zadovoljava projektiranu klasu betona, a da će konačnu ocjenu o zadovoljenju, odnosno nezadovoljenju rezultata ispitivanja donijeti Nadzorni inženjer. 30. Uvidom u Zapisnik od 11. rujna 2020. sa lista 184-186 spisa, sud je utvrdio kako je isti sastavljen dana 11. rujna 2020., potpisan i po Izvođaču i Naručitelju radova, dakle tuženiku i tužitelju, te da je istim razrađeno što je potrebno napraviti u daljnjem tijeku radova, da je datum predaje građevinskog dnevnika i knjige do 16. rujna 2020., operativni plan – dinamika do 18. rujna 2020., naznačene su sporne stavke, te dogovor oko plaćanja ovisno o izdavanju prve i druge situacije.

31. Uvidom u građevinsku knjigu sa prilozima sa lista 239-271, sud je utvrdio kako je nadzorni inženjer HV u istoj naznačila potrebne prepravke, potrebna obrazloženja, što je potrebno dostaviti, potom potrebne sanacije izvođača, kao i koja ispitivanja je izvršio investitor. Navedena građevinska knjiga potpisana je po izvođaču radova ovdje tuženiku i po nadzornom inženjeru HV.

32. Nadalje, sud je na navedene okolnosti iz tužbe radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužiteljice te visine istog proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te odgovorne osobe tuženika AV kao i predloženih svjedoka PV, HV, ŽV i ŠV.

33. Tako iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je bila u pregovorima sa tuženikom u veljači 2020. vezano za proizvodno poslovni prostor u Ličko-Senjskoj županiji ([adresa]) te je određeno vrijeme provela na pregovorima sa tuženikom gdje je od izuzetne važnosti bilo da se isti očituje je li zainteresiran za predmetni projekt, kao i da li je moguće predmetni projekt izvesti po predviđenoj cijeni od 2.650,000,00 kn, a obzirom na dodijeljena sredstva iz EU fondova. Kada se tuženik usmeno očitovao da pristaje na preuzimanje predmetnog projekta, isti je predložio sklapanje sporazuma o navedenom te je pri sklapanju predmetnog sporazuma u ožujku tuženik tražio i predaju iznosa od 100.000,00 kn kao jamstva da firma tužiteljice kao naručitelj radova pokazuje ozbiljnost namjere za sklapanjem ugovora te je dogovoreno da će navedeno jamstvo biti vraćeno po sklapanju ugovora o građenju. Nadalje, ističe kako je navedeni iznos od 100.000,00 kn predala pri potpisivanju sporazuma na ruke JV koji je predstavljao pravnu osobu tuženika te je navedena činjenica umetnuta i u sporazum gdje jasno stoji kako je isti predmetni iznos na ime jamstva, da će isti biti vraćen po sklapanju ugovora. Nadalje, predmetni ugovor o građenju sklopljen je 14. svibnja 2020. te je potom PV predložio da se predmetno jamstvo ne vraća dok radovi ne budu dovršeni, sa čim se u konačnici suglasila te su išli na sklapanje aneksa predmetnog ugovora gdje je ugovoreno da će jamstvo biti vraćeno po dovršetku radova odnosno do 1. listopada 2020. jer je u ugovoru dogovoreno da će radovi s tim datumom biti dovršeni. Radovi su počeli u lipnju, a prvi problemi su se počeli pokazivati u srpnju iste godine i to u smislu nepoštivanja rokova, dodatnih troškova (napominje kako je ugovorom određeno da će svi dodatni troškovi biti iskomunicirani između ugovornih strana, čemu ovdje nije bio slučaj pa su nastali problemi), potom su postali vidljivi i nedostaci u radu, a najveći problem je nastao kada je utvrđeno da nije vođen građevinski dnevnik te time nije bilo moguće sačiniti obračun provedenih radova slijedom čega je odlučila angažirati sudskog vještaka jer od tuženika nije bilo moguće pribaviti dokumentaciju o ispitivanjima materijala. Vještak je predložio da se provede ispitivanje kvalitete čvrstoće betona budući je došlo do pucanja obje deke, a sve se događalo u godini nakon potresa pa je tužiteljica bila dodatno oprezna i zatražila da se utvrdi predmetna čvrstoća betona. Nalazi su pokazali da je čvrstoća u primjerenim granicama, ali je vještačenjem utvrđeno kako su utvrđeni nedostaci u izvedbi predmetnih betonskih deka. Isto tako napominje kako je predmetni ugovor o građenju sklopljen između njene tvrtke Buena Vista i tuženikove Luciano-Gradnja kao i da je pri sklapanju istog dala predujam od 25% dogovorenog iznosa, a tvrtka tuženika je predala zadužnicu kao jamstvo. Nakon utvrđenih nedostataka, tijekom mjeseca kolovoza 2020. vođeni su pregovori oko nastavka radova u smislu utvrđenja na koji način mora funkcionirati i provedba izgradnje projekta posebice stavljajući naglasak na vođenje građevinskog dnevnika te ostalih detalja. Pregovori su nastavljeni i u rujnu te je, koliko se sjeća, 10. rujna 2020. sastavljen zapisnik o sastanku koji je proveden na gradilištu u [adresa], a na kojem su bili prisutni PV, nadzor, voditelj gradilišta kojeg je tužiteljica tada prvi put vidjela na gradilištu i tužiteljica osobno kao i njezin suprug. Zapisnikom je utvrđeno na koji način će se nastaviti predmetni radovi, produljeni rokovi te dogovoren ritam i način postupanja oko dodatnih troškova no već nekoliko dana nakon potpisivanja predmetnog zapisnika, a kojeg je potpisala tužiteljica i PV kao predstavnici suprotnih strana odnosno ugovornih strana, bilo je vidljivo da se problemi nastavljaju jer nije dostavljena dokumentacija za koju je tuženik preuzeo obvezu da će dostaviti, a u svrhu nadzora predmetnih radova i nastavka istih. Isto tako istaknuto je kako je bitna brzina u gradnji u smislu poštivanja rokova jer se radi o Ličko-Senjskoj županiji i zbog dolaska hladnijeg vremena. Kako tuženik nije postupao odnosno isti je prema sjećanju tužiteljice tek 1. listopada 2020. dostavio predmetnu dokumentaciju, iz iste su utvrdili kako neki radovi nisu izvršeni, kako su navedeni radovi koji nisu niti dogovoreni i slično, slijedom čega je nadzor napravio obračun provedenih radova uzimajući u obzir koji su dogovoreni kao i koji su izvršeni na dogovoreni način te vršeni u skladu sa predanim predujmom od 25% i takav obračun je dostavljen JV koji nije bio suglasan sa utvrđenjima nadzora niti sa visinom iskorištenog predujma slijedom čega je tužiteljica polovicom listopada 2020. dala izjavu o raskidu ugovora te je ujedno zatražila i povrat dijela neiskorištenog predujma, troškove sanacije nastale štete zbog nepravilno izvršenih radova te povrat jamstva koji je osobno dala u iznosu od 100.000,00 kn. Tvrtka tuženika predmetnu izjavu o raskidu i ostalu navedenu dokumentaciju odnosno zahtjeve koje je tužiteljica priložila nije zaprimila putem pošte te je dostava istog vraćena, slijedom čega je odvjetnik tužiteljice isto poslao putem e-maila. Nakon toga nisu dobili odgovor i išli su na naplatu putem zadužnice tuženika iz čega je tužiteljica uspjela naplatiti veći dio navedenih stavaka dok nije uspjela vratiti i dobiti svoje osobno jamstvo koje je dala predajom iznosa od 100.000,00 kn. Napominje kako je zadužnicom naplatila veći dio neiskorištenog predujma te da je ostao nepodmiren račun ispitivanja laboratorija koji je trebao podmiriti izvođač radova, kao i trošak ispitivanja uzemljenja. Nadalje napominje kako nije naplatila sve radove koje je morala naknadno sanirati od strane drugog izvođača radi otklanjanja predmetnih nedostataka. Ističe kako nije mogla naplatiti osobno jamstvo putem zadužnice jer je ista glasila na tvrtku, a jamstvo je platila kao fizička osoba dok je ugovor sklopljen između njene tvrtke i tvrtke tuženika. Tužiteljica navodi da je bilo više troškovnika u kojima su bile navedene jedinične cijene kao i ukupna dok nisu došli do iznosa koji je bio uvjet za izvođenje predmetnih radova, a kako je to prethodno navela. Tužiteljica navodi kako je tuženiku odmah na početku pregovora jasno dala do znanja da samo financijska konstrukcija izvedbe radova do iznosa od 2.650.000,00 kn dolazi u obzir jer je dio sredstava bio iz EU fondova, a dio njena osobna sredstva te ona nije mogla prelaziti navedeni iznos. Isto tako napominje kako je pregovore vodila prije tuženika i sa drugim potencijalnim izvođačima radova gdje je istoga bilo teško pronaći za navedeni projekt obzirom se radi o navedenoj županiji, kao i o činjenici da je predmetni projekt za velike tvrtke premali, a za male tvrtke prekompleksan. Nadalje napominje kako je prihvaćen troškovnik koji se nalazi uz ugovor o građenju kako za pojedinačne cijene tako i za ukupni iznos.

34. Odgovorna osoba tuženika AV u svom iskazu navodi kako se u predmetnoj tvrtki tuženika nalazi na poziciji direktora te je na istoj bila i u trenutku na koje se odnosi predmetno utuženo razdoblje. Njezin suprug evidentiran je i na poziciji zaposlenika tvrtke kojemu je ona dala punomoć da u njeno ime poduzima određene radnje u smislu sklapanja ugovora, vođenja pregovora te sve ostalo potrebno radi provedbe projekata. Napominje kako nema neposrednih saznanja o predmetnom ugovornom odnosu sa tužiteljicom te je jedino povremeno od supruga dobivala informacije na način da je doznala da su pregovori tekli dobro, da je ugovor sklopljen, potom da je došlo i do sklapanja aneksa, a tako i do raskida ugovora. Nije se osobno angažirala oko svih problema sa kojima je bila upoznata od strane supruga jer je postupala s punim povjerenjem prema suprugu i potezima koje je on poduzimao. Isto tako nije sudjelovala niti u dijelu kada je došlo do raskida ugovora i kada je zatražen povrat predmetnog jamstva, povrat neiskorištenog predujma i sanacija eventualno nastale štete. Isto tako nije sudjelovala osobno niti je bila nazočna na pregovorima, niti pri sklapanju sporazuma i ugovora, a nije bila ni na predmetnom gradilištu. Navodi kako je od supruga doznala da su radovi situirani u trenutku kada je došlo do raskida ugovora te da je situacija potpisana od strane investitora. Napominje kako nema neposrednih saznanja i da navedeno nije potpisano od strane investitora, a za što je doznala od supruga.

35. Svjedok PV u svom iskazu navodi kako je u predmetnom odnosu stranaka bio voditelj radova, a vezano za predanu jamčevinu u iznosu od 100.000,00 kn potvrđuje da je navedeni iznos primio od tužiteljice i to kao ozbiljnost predmetnog ugovornog odnosa. Također navedeno je predstavljalo jamstvo da će doći do potpisivanja ugovora i za uredno ispunjenje obveza od strane tužiteljice. Navodi kako je odradio posao za cijenu od 904.000,00 kn, a avansno je primio oko 600.000,00 kn te mu je potom tužiteljica uzela 261.000,00 kn od predmetnog avansa puštanjem zadužnice koji iznos je ustegnut odnosno uzet sa njegovog računa i sada ista potražuje daljnjih 100.000,00 kn. Iskazuje da je spreman vratiti navedeni iznos od 100.000,00 kn nakon postizanja dogovora sa tužiteljicom o okončanoj situaciji koju je sastavio te koju tužiteljica nije prihvatila. Napominje kako smatra da je izigran u predmetnom poslovnom odnosu obzirom tužiteljica nije izvršila plaćanja po privremenoj situaciji niti po sljedećoj te je tek nakon 2 i po mjeseca istaknula da ima primjedbe na njegov način rada odnosno na izvedene radove. Tužiteljica je pisanim putem raskinula ugovor, a on nije mogao nastaviti sa izvođenjem radova jer nije imao novaca. Radi od 2013. te napominje kako nikada nije nekome ostao dužan ili da su njemu ostali nepodmireni računi od drugih stranaka, a navodi kako je predmetni slučaj sa tužiteljicom doveo do problema i minusa na računu njegove firme preko 390.000,00 kn iz čega je firmu uspio izvući, međutim posljednje dvije godine nema profita po predmetnim novim poslovnim odnosima. Iskazuje kako je ispred pravne osobe Luciano-gradnja dogovarao sve elemente predmetnog posla te da je u tome bio i ŽV, da je u dogovoru sudjelovala i HV. Za predmetni posao doznao je preko HV koja ga je pitala je li zainteresiran za isti, a obzirom su se od prije poznavali radeći zajednički na nekom drugom projektu. ŽV je vanjski suradnik njegove tvrtke te je za firmu svjedoka odrađivao svu papirologiju koja je potrebna za provođenje predmetnog ugovora i radova, dio toga je radila je njegova supruga, a on je bio isključivo za radove na terenu. Problemi su nastali zbog vantroškovničkih radova poput raskrčivanja šikare na mjestu gdje su izvođeni radovi gdje je tužiteljica rekla da je navedeno potrebno raskrčiti, a on joj "u hodu" rekao da će se to platiti no tek naknadno obzirom nije znao da navedeni radovi nisu u troškovniku, a sve budući nisam znao sve pojedinačne stavke navedene u dogovorenom troškovniku. Također napominje i primjer vezan za dubinu predmetnog objekta gdje je kopao do dubine od 80 cm te obavijestio i tužiteljicu i nadzornog inženjera da je tlo premekano, na što je dobio uputu da nastavi sa dubljim kopanjem te je pri tome došlo do većih troškova zbog veće kubikaže iskopanog materijala i ugrađenog betona itd. Nije siguran koja je razlika u internoj i privremenoj situaciji te navodi da o tome saznanja ima ŽV. Napominje kako je vršio zapis o svim radovima u smislu naznake broja radnika, sati, strojeva koji su korišteni itd. te je vodio dnevnik radova. Dio je vođen kao posebne pisane bilješke, a dio u samom dnevniku. Također navodi i da su bili potrebni i dodatni radovi u vidu izgradnje prilaznog puta-ceste sa čime je upoznao i tužiteljicu te joj je okvirno dao podatke o cijeni od cca 35.000,00 kn do 40.000,00 kn, no s obzirom na nepristupačnost terena te činjenicu da je mekano tlo nastali su dodatni troškovi za izgradnju navedenog puta. Napominje da je imao dojam da se predmetni posao neće provesti niti će mu biti plaćeno za provedene radove kada je tužiteljica prvo prigovorila kvaliteti betona, a u konačnici je posebnom inspekcijom utvrđeno predmetni beton kvalitetnim, potom je ista prigovarala željezu i tada je shvatio da će vjerojatno doći do raskida ugovora. Napominje kako nije nepogrešiv u svom radu, pa priznaje da je nastala greška pri polaganju željeznih košara u tlo koje su postavljene naopako, a što je trebala primijetiti HV kao nadzorni inženjer te što ista nije učinila prije betoniranja budući nije bila nazočna u tom trenutku. Na kraju se ispostavilo da navedena greška nije utjecala na statiku, ali smatra da do iste niti ne bi došlo da je nadzorni inženjer nadgledao predmetne radove. Ističe kako nadzorni inženjer mora biti prisutan prije betoniranja pogotovo navedenih željeznih dijelova, a u odnosu na ostale radove ista je povremeno bila nazočna. Nadalje iskazuje da su održavani sastanci radi utvrđenja nastalih nedostataka, potrebnih daljnjih radova, eventualnih ispravaka, a radi daljnjeg nastavka ugovornog odnosa te je preduvjet za navedeno bilo isplaćivanje do tada napravljenih radova, a na što tužiteljica nije pristala. Napominje kako ne može dati točne podatke o iznosima obzirom je naveo kako je papirologiju odrađivao ŽV, a on je odradio radove u vrijednosti 904.000,00 kn. U navedenom trenutku znao je o kojim se iznosima radi no sada se navedenih iznosa ne može sjetiti. Izveli su radove sve do postavljanja ploče, a nakon toga bi išao krov. Ne sjeća se točnog datuma okončane situacije koja je po zakonu trebala biti dostavljena nadzornom inženjeru, kao i što jest, a potom nadzorni inženjer daje na uvid investitoru. Okončana situacija nije potpisana jer se stranke o istoj nisu usuglasile, a kako je to već prethodno rekao te time ista nije važeća i iz tog razloga nije niti vratio jamstvo u iznosu od 100.000,00 kn. Iskazuje kako je bio dužan platiti ispitivanje kvalitete betona. Potvrđuje da se radovi vezani za iskop rova nalaze pod toč. 2.2 privremene situacije (list 47 spisa). Navedeni iznos koji je ustegnut sa računa Luciano-gradnje, a putem zadužnice išao je u korist tvrtke Buena vista. Dogovor je bio za isplatom 50% avansa od ukupne cijene ugovorenih radova, a da je isplaćeno 24,68% koliko je njemu poznato te ga je ŽV upozorio da u navedeni posao ne ulazi bez 50% avansnog iznosa, no ušao je u to s povjerenjem prema tužiteljici misleći da će sve biti u redu.

36. Svjedok HV u svom iskazu navodi kako je bila angažirana kao nadzorni inženjer za ugovorene radove te je pri predaji jamstva u iznosu od 100.000,00 kn bila osobno nazočna i može potvrditi da je tužiteljica predmetni iznos od 100.000,00 kn predala tuženiku/izvođaču radova kao potvrdu ozbiljnosti međusobnog ugovorenog odnosa. Koliko joj je poznato stranke su po troškovniku ugovorile radove koji su potrebni za izvedbu po predmetnom ugovoru o građenju, no nije imala saznanja o cijeni radova sve dok troškovnik od strane obje dogovoren i dok nije predano predmetno jamstvo. Nakon toga imala je uvid u troškovnik i navedene cijene. Do raskida ugovora, koliko je njoj poznato, došlo je zbog problema u visini cijene radova i to nekih koji su navedeni u troškovniku, a gdje nije dano objašnjenje o opravdanosti povišenja troškova pa je i ona pored takvih stavki stavila upitnik. O nekim povišenim stavkama stranke su se suglasile, no neke su ostale sporne. Nadalje, problemi su nastali i zbog vantroškovničkih radova koji uopće nisu bili predviđeni po predmetnom troškovniku, npr. prilazna cesta gdje su stranke između sebe dogovorile određenu cijenu koja je potom opet premašena, a u konačnici je provedeno i neovisno vještačenje da bi se barem početna faza odnosno situacija mogla zatvoriti, no navedeno nije uspjelo između stranaka. Ne sjeća se je li pri predaji jamčevine u iznosu od 100.000,00 kn osim izvođača radova, investitora i nje osobno bio prisutan još netko. Također napominje kako je više manje suglasna sa provedenim neovisnim vještačenjem. Sjeća se da je bio troškovnik po ugovoru o građenju, a poznato joj je i da su stranke između sebe sklopile i sporazum. Je li istome kao prilog dodan i neki troškovnik, o navedenom nema saznanja. Čini joj se da se u sporazumu definiralo neke od razlika iz troškovnika predmetnog ugovora. Svjedokinji se daje na uvid sporazum sa lista 5 spisa te ista navodi kako je navedeni sklopljen između tužiteljice i tuženika, da ona pri istome nije sudjelovala niti zna što su isti u sporazumu dogovarali, a da su njoj na raspolaganje dane informacije o količini i cijenama predmetnih radova. Nadalje svjedokinja vrši uvid u list 46-56 spisa te iskazuje kako je na prekriženim stavkama pored toga rukom pisala stvarnu cijenu, a kod nekih stavki je bila i izmjena količine te je također navedeno precrtala i stavila o kojoj se količini i cijeni radi. Navedeno potvrđuje i uvidom u list 57-66 spisa te navodi kako je i tu određene stavke prekrižila i stavljala stvarne količine i cijene. Također prisjeća se i da je jedna od spornih vantroškovničkih stavki bilo razgrtanje zemlje na predmetnom gradilištu koje izvođač radova nije pojasnio, a investitorica je sa navedenim imala neke druge planove. Iskazuje da je tuženik od početka radova vodio dnevnik radova. Napominje kako se predmetni dnevnik vodio u elektronskom obliku, potom i u excel tablici te su zapravo postojali pojedini dijelovi dnevnika i taj dnevnik nikada nije bio formalno u jednoj knjizi. Ona je također po primitku navedenog dnevnika dala i svoje primjedbe na isti. Koliko je njoj poznato tuženik nije na vrijeme dostavio tužiteljici kao investitorici terminski i financijski plan izvođenja radova. Nadalje iskazuje kako potrebni ispravci radova jesu kao takvi bili potrebni, no zapravo se radilo o lošem izvođenju radova no ne takvom koji utjecao na statiku i slično. Koliko joj je poznato investitor i izvođač radova dogovorili su da se od predmetne jamčevine u iznosu od 100.000,00 kn, a po izvršenim fazama, oduzima određeni postotak od navedenog predanog jamstva. Navodi kako neke stranke dogovaraju da se navedeni iznos vrati nakon određenog proteka vremena ili izvedenih radova. Napominje kako stranke nisu završile niti prvu fazu predmetnih radova. Iskazuje da je investitorica naručila predmetno neovisno vještačenje. Nadalje vezano za pojašnjenje između privremene i interne situacije odgovara da bi trebala dodatno proučiti navedene stavke da bi mogla dati adekvatno objašnjenje. Također poznato joj je i da je jedan dio projekta trebao biti sufinanciran iz EU fondova. Svjedokinji nije poznato da je između investitora i izvođača postojao dogovor o prikazivanju jednih cijena za potrebe financiranja putem fondova i istovremeno obračuna izvedenih radova po drugim dogovorenim cijenama između dviju strana. Svjedokinja iskazuje da zna da su stranke nešto mijenjale no nema saznanja o točnim podacima te pretpostavlja da je navedeno moguće utvrditi iz njihove interne korespondencije. Vantroškovnički radovi su inicirani i od strane investitora i od strane izvođača radova, te su neki međusobno odobreni, a neki nisu i to su upravo radovi za koje je i ona ukazala da postoji sporna stavka iznosa. Problem je nastao u povećanju cijena (dogovorenih) gdje je po njenom mišljenju, a ako je došlo do povećanja cijena trebalo tražiti suglasnost investitorice dok su se konkretno navedeni vantroškovnički radovi s povećanom cijenom prvo izveli, a potom je investitorica obaviještena o povišenoj cijeni. Sve što je stavljeno u dnevnik radova u pisanom obliku, ona je u konačnici potpisala zajedno sa strankama odnosno zajedno sa voditeljem gradilišta. Nije bila prisutna pri izvođenju svih radova, a gdje je imala dvojbe tu se savjetovala sa drugim izvođačima radi usporedbe cijena i realno nastalih troškova. Ostalo je nedorečeno sve što je trebalo isplatiti obzirom se stranke nisu mogle sporazumjeti oko određenih stavki, a koliko je njoj poznato, neki su iznosi već i bili isplaćeni izvođaču radova. Ista je na ročištu dana 14. rujna 2023. iskazala da joj je poznata prva privremena situacija od 31. srpnja 2020. te potvrđuje da je izvršila uvid u istu. Kada ista vrši uvid u dokumentaciju sa lista 46-56 spisa, navodi kako je točno da je izmjene u količini i cijeni napravila rukom i to sukladno građevinskoj knjizi gdje je točno obračunala količine, a onda time i cijene navedenih radova. Pojašnjava da građevinska knjiga prethodi prvoj privremenoj situaciji, a da je istu dobila od izvođača radova. Iskazuje kako je točno da je pod oznakom D - uređenje okoliša stavila naznaku na iznos od 00 kn i 0 radova budući je izvođač radova na svoju ruku na jednom dijelu gradilišta dovezao zemlju koju je razasuo po navedenom terenu bez dogovora i konzultacije s investitoricom, koja je navedeni prostor htjela iskoristiti za sadnju bilja i cvijeća. Napominje kako je navedeno također vidljivo i u građevinskoj knjizi. Nadalje pojašnjava da je pod točkom 1.4. krčenje grmlja i šiblja naznačeno da se radi o spornoj stavki. Također pojašnjava da pod naznačenim bravarskim radovima 2.1. navedene količine i cijela istih su prekrižene iz razloga jer navedeni radovi nisu niti izvedeni. Nedostaci kao takvi su jasno pojašnjeni i u dokumentaciji koju je ona sastavila i koja se nalazi u spisu zajedno sa uputom o korekciji navedenih nedostataka, a kojima nije udovoljeno. Uvidom u list 90-94 spisa, e-mail korespondenciju između nje i izvođača radova, ovdje tuženika, potvrđuje kako su istaknuti nedostaci u navedenim mailovima točno navedeni. Potvrđuje da je e-mail od 12. kolovoza 2020. točnog sadržaja te je u istom potvrdila i navela kako je izvođač radova upoznat sa utvrđenim nedostacima i da je pristao iste korigirati pa je nakon toga došlo do sastanka 21. kolovoza 2020. gdje je ona rukom sastavila zapisnik o utvrđenjima. Na navedenom sastanku su bili nazočni izvođač radova, investitor, HV (ovdje svjedok) i predstavnici nadzora za elektro i hidro instalacije. Njeno stručno mišljenje jest da daljnji radovi te provođenje daljnjih faza projekta nije bilo moguće dok nije provedena sanacija utvrđenih nedostataka. Iskazuje da nije postupljeno po naznakama za potrebnim korekcijama i ispravkom radova te nedostataka koju je naznačila u e-mail poruci od 11. rujna 2020. Također potvrđuje da je neuredno vođena dokumentacija za izvođenje predmetnih radova i to prvenstveno građevinskog dnevnika. U odnosu na pojašnjenje je li se izrada plana betona o zbijenosti nasipa, kontrola i osiguranje kakvoće betona, utvrđivanje tlačne čvrstoće betona i nacrt savijanja armature vrši u sklopu armirano betonskih radova odgovara da u navedenoj fazi navedeno nije niti bilo napravljeno, pri tome misli konkretno za beton i navodi kako te radove vrši izvođač. Ne sjeća se kada je izvođač radova njoj dostavio prvu privremenu situaciju. Pojašnjava da je stavka pod 1.4. krčenje grmlja naznaka sporne stavke jer iako je isto dogovoreno kao pripremni radovi u troškovniku, nije zamišljeno kao krčenje i pripremanje cijele parcele (1200 m²) već da bi krčenje i povremeno čišćenje drveća, trave, šiblja bilo potrebno na pojedinim dijelovima parcele, ali ne na cijelom prostoru. Pojašnjava da se radilo o nesporazumu između investitora i izvođača radova jer je bilo očekivano od investitora da će navedeni radovi krčenja biti potrebni samo na pojedinim dijelovima parcele, a čija je veličina prema građevinskoj knjizi utvrđena za 1200 m². Nije sporno da je izvođač radova navedene krčenje pod st. 1.4. prve privremene situacije doista i odradio. Pojašnjava da je interna situacija sastavljena vjerojatno radi prilagodbe cijena i izmjene istih obzirom na sufinanciranje iz EU fondova. Svjedok vrši uvid u list 57-66 spisa na što potvrđuje da je sve rukom pisano na internoj situaciji njezin rukopis i da je ona vršila navedene korekcije količina i cijena. Nadalje, ista je još jednom dopunski saslušana dana 19. rujna 2024. kojom prilikom je navela kako u konkretnom projektu nikada nije sastavljena konačna situacija obzirom je došlo do prekida radova kako je to već prethodno navela. Uobičajena procedura kod prekida radova jest da se u tom slučaju sastavlja zapisnik o primopredaji u kojemu se projekt predaje u stanju u kojem je u trenutku predaje, naznačuju se stavke koje su putem atesta i drugih certifikata identificirane kao pravilno izvedene, ali se naznačuju i sporne stavke te troškovi koji su nastali tijekom izvođenja navedenih radova do tog trenutka. Navodi kako nema saznanja da je takav zapisnik sastavljen između stranaka i da je primopredaja gradilišta i navedenog projekta predana na gore opisani način, potom iskazuje da nije zaprimila troškovnik po okončanoj situaciji od strane tuženika niti od strane tužitelja. Vezano za priloženu privremenu i internu situaciju sa lista 46-66 spisa, svjedok navodi kao pojašnjenje što znače sporne stavke koje je u prethodnim iskazima potvrdila, da je osobno ručno korigirala i to iz razloga što se čekao dokaz o cijeni ili potrebi određene naznačene količine navedenih radova ili materijala, a to znači da su navedene stavke mogle biti naknadno vraćene na naznačeni iznos koji je ona prvotno korigirala, jer su za to dostavljeni dokazi u smislu cijene ili količine, no napominje kako do navedenog nije došlo jer je došlo do prekida radova. Vezano za spornu stavku iz privremene situacije točka 1.4. krčenje grmlja i šiblja, svjedok pojašnjava kako je navedena stavka bila sporna jer navedeni radovi krčenja nisu spomenuti u ugovoru o građenju sklopljenom između stranaka gdje je investitorica ovdje tužiteljica protumačila da je navedeno u nekoj stavci ili unutar nekog troška za ugovorene radove, a izvođač radova nije tužiteljicu upozorio na potrebu navedenih radova niti o cijeni istih da bi ista na njih mogla pristati ili ne, stoga je navedena stavka bila sporna među strankama, ali su u konačnici navedene radove krčenja dogovorili što proizlazi i iz zapisnika od 11. rujna 2020. Vezano za naznaku pod slovom I. dodatni radovi gdje je rukom naznačeno prometnica 38.000,00 kn (račun) i ispod toga naznačena sporna stavka čišćenja, svjedok iskazuje da je investitorica u dogovoru sa izvođačem radova PV pristala na troškove čišćenja i osposobljavanja prilaznog puta navedenom gradilištu u iznosu od 38.000,00 kn dok je po završenim radovima vezanim za prilazni put PV zatražio veći iznos čime je došlo do neslaganja među strankama. Nije bila osobno prisutna u trenutku dogovora oko iznosa oko 38.000,00 kn već ističe da ju je netko od stranaka kontaktirao telefonskim putem i rekao da je to dogovoreni iznos. Iskazuje da je pravilno postupanje nadzornog inženjera da tijekom sastava privremenih situacija ukazuje na sporne stavke, a koje su sporne iz gore navedenih razloga te koje mogu biti i opravdane po naknadno utvrđenim dokazima, te stavke koje u jednoj privremenoj situaciji ne budu riješene izdvajaju se i stavljaju u sljedeću situaciju. Nadalje pojašnjava da radovi ili ostale naznačene stavke koje nisu dogovorene u prvotno sastavljenom troškovniku i ugovorene, označuju se u privremenim situacijama oznakom VTR što znači da se radi o vantroškovničkim radovima. Nadalje iskazuje da je očišćena površina, a vezano za stavku 1.4. bila veća od naznačenih 1200 m2 no ne zna točno navedenu površinu. Svjedok iskazuje da bi zakonski gledano za svaku stavku u privremenoj situaciji trebala biti priložena i dokaznica kao i matematički izračun kako se došlo do navedenih količina i cijena te napominje da joj je izvođač radova dao 2 ili 3 dokaznice koje se odnose na 2 ili 3 stavke dok je matematičke izračune zaprimila za sve stavke. Napominje kako dokaze vezane za sporne stavke mora dostaviti izvođač radova i kako je zatražila dokaznice za izvođenje radova vezanih za mikro beton te da dokaznicu o navedenom nikad nije zaprimila pa sumnja da je navedeno uopće postavljeno. Nadalje pojašnjava da je uobičajena praksa da se pri izvođenju radova, a ako dođe do potrebe za vantroškovničkim radovima navedeno naznači i sa istim upozna investitora uz napomenu koji su VTR neophodni,a koji to nisu te da se investitora obavijesti o cijeni navedenih troškova. Za neke su se VTR stranke dogovorile kao što je prethodno spomenula za prilazni put no problem je nastao kada je izvođač radova iste izveo i zatražio viši iznos navedenih troškova jer je proširivao radijus prilaznog puta itd. Svjedok iskazuje da koliko se sjeća da je ŽV na navedenom gradilištu bio samo jednom i to kada je bilo iskolčenje zemljišta. Nema saznanja je li isti bio prisutan kod betoniranja te pri tome navodi da ga ona nije susrela, ali ne može sa sigurnošću tvrditi. Misli da izvođač radova nije vodio građevinski dnevnik na način kako je to uobičajeno te da ga je vodio u nekom svom internom rokovniku i raznim zapisima po odvojenim papirima, a poslije je navedeno prepisivao. Također napominje kako je u navedenom zapisniku od 11. rujna 2020. bilo naznačenih i nespornih stavki koje je zbog nekih utvrđenih nedostataka trebao izvođač radova popraviti o svom trošku. Iskazuje da je ona na gradilište dolazila u prosjeku jednom tjedno.

37. Svjedok ŽV u svom iskazu navodi kako je imao svoju privatnu firmu koju je vodio sve do 2015., a koja se bavila poslovima u građevini. Inače ima i dosta iskustva i znanja vezanog za pribavu sve potrebne dokumentacije kao i sastav potrebnih ugovora kod ugovora o građenju pa je sukladno navedenom sudjelovao i u predmetnom poslu između stranaka iz ovog postupka, a imao je i konzultantsku ulogu posebice za poslove tehničara na gradilištu. Napominje kako nije pisao i vodio građevinski dnevnik jer nije bio na predmetnoj lokaciji no ostalu dokumentaciju koja je priložena u spis, Sporazum, Ugovor o građenju, Aneks (list 5-13 spisa) kao i priložene situacije (list 46-66 spisa) je on sastavljao. Na prvom sastanku koji se zbio u Caffe baru u zgradi u kojoj živi arhitektica HV bio je prisutan kao i arhitektica HV, PV kao predstavnik Luciano-gradnje te tužiteljica kao investitor. Na navedenom sastanku su razgovarali o potrebnim radovima u predmetnom projektu te su točno po troškovniku popunjavali potrebne radove i cijene istih. Sa predmetnim troškovnikom se tužiteljica suglasila no istaknula je kako bi ukupna cijena projekta s obzirom na natječaj prema fondovima iz kojih je trebala dobiti donaciju cijena trebala biti do visine od cca 2.650.000,00 kn, na što su pojasnili kako će tijekom gradnje u nekim segmentima biti moguće uštediti no istu su upozorili kako postoji šansa i da neke stavke koštaju više jer će tijekom izvođenja projekta možda doći do nekih dodatnih izračuna vezano za stvarne količine izvedenih radova, a obzirom je predmetni troškovnik bio popunjen u excel tablici s naznakom radova, količinama dok su nazočni na sastanku dogovorili cijene koje su u navedeni troškovnik stavljene prije sastanka te je bio vidljiv obračun predmetnih radova koji je bio u visini od 200.000,00 kn više od iznosa na koji je tužiteljica upućivala, a vezano za donaciju iz vanjskih fondova. Potom sljedećih mjesec dana su se putem e-mail poruka vodili razgovori i pregovori o prilagodbi navedene cijene projekta te navedeno traje gotovo mjesec i pol dana i potom svjedok oko mjeseca srpnja 2022. daje prijedlog dodatka ugovora o građenju, a u tom trenutku radovi već traju. Prema sklopljenom ugovoru o građenju valjalo je izdati sastavljenu privremenu situaciju nakon drugog mjeseca izvođenja radova što su i učinili, a napominje da privremena situacija predstavlja račun koji poziva na plaćanje za izvođene radove do tog trenutka. Interna situacija (list 57-66 spisa) jest pravo stanje u smislu cijene izvedenih radova obzirom na dogovor između izvođača i investitora dok u privremenoj situaciji stoje cijene koje idu prema fondu, a obzirom na potreban iznos s kojim je tužiteljica raspolagala. I u jednoj i u drugoj situaciji tuženik je Buena Vista d.o.o. Također navodi kako su prve nesuglasice između stranaka nastale na prvom obračunu i to vezano za izgradnju prilaznog pristupnog puta predmetnom gradilištu gdje je tužiteljica naznačila gdje otprilike želi da se prilazni put nalazi da bi sva moguća potrebna oprema i strojevi mogli pristupiti na gradilište i određena je okvirna cijena od cca 40.000,00 kn na koju je tužiteljica pristala no i pri izgradnji istog (prilaznog puta) došlo je do izvanrednih troškova jer je isti morao biti nešto duži nego je predviđeno, potom je bilo potrebno iskopavanje na većoj dubini zbog rahlog tla itd. Također tužiteljica je zahtijevala da se, a što nije bilo ugovoreno, raskrči i dodatna parcela kojoj je ona vlasnik, te pri tome ista nije pitala za cijenu već samo koliko će predmetni radovi okvirno trajati. Isto tako u ugovoru je naznačena cijena radova za izgradnju prilaznog puta no isti nije prolazio dionicom gdje je naknadno izgrađen drugi dogovoreni prilazni put i za taj drugi je cijena samo okvirno dogovorena. Na prvom sastanku dogovoreno je da će tužiteljica kao garanciju izvođenja predmetnih radova, a da bi tuženik mogao pripremiti izvođenje istih od travnja ili svibnja navedene godine dati 100.000,00 kn te je svjedok bio prisutan kada se o navedenom razgovaralo, a potom mu je naknadno PV rekao kako mu je tužiteljica iznos od 100.000,00 kn i predala. Buena Vista d.o.o potom nakon sklapanja ugovora o građenju uplaćuje avans od nekih 600.000,00 kn što predstavlja visinu od 20% ukupnog iznosa čemu je svjedok prigovorio jer je dogovor bio da se da 50% na što je tužiteljica navela da nije u mogućnosti uplatiti veći iznos zbog poteškoća oko dobivanja sredstava iz fonda, ali da se u navedeni iznos avansa može uračunati i iznos od 100.000,00 kn koji je dala kao garanciju za izvođenje radova te koji je sada spomenula kao i avans. Svjedok joj je rekao da ako isti uračunava u avans da ga tada ne može tražiti natrag kada radovi počnu, odnosno uplatom avansa. Potom je sastavljen aneks u kojem je produljen rok povrata predmetnog iznosa od 100.000,00 kn na način da se isti vraća natrag po okončanoj situaciji, a ne po uplati avansa jer tužiteljica avans nije uplatila u dovoljno visokom iznosu. Predmetni ugovorni odnos je raskinut obzirom tužiteljica nije izvršila plaćanje po privremenoj situaciji niti po internoj, te su nastavljeni pregovori o eventualnom otklanjanju nedostataka na što je tuženik pristao no uvjetovao je nastavak radova plaćanjem navedenih situacija i potpisom aneksa ugovora o građenju što tužiteljica nije ispoštovala. Nadalje napominje kako su cijene i troškovi nastali do izrade navedenih situacija bili u visini od 904.000,00 kn neto. Svjedok pojašnjava da se na prvoj privremenoj situaciji stavlja naznaka nastalih troškova kao i cijena istih no avansna uplata se ne iskazuje te se to iskazuje tek u sljedećoj privremenoj situaciji do koje nije došlo jer prva nije podmirena. Nastavno iskazuje kako je sastavio okončanu situaciju no ista nije prihvaćena niti ovjerena. Pojašnjava da tužiteljica nije potpisala dodatak ugovoru o građenju obrazlažući to da to neće učiniti dok se po privremenoj situaciji ne razjasni svaka pojedina stavka i njena visina. Navodi kako je uobičajeno da se stavke ručno korigiraju na navedenim situacijama, a čemu je i ovdje slučaj no smatra, a to je rekao i HV, da je pogriješila u naznačenim korekcijama. Na primjer ista je izbacila pripremne radove iz navedene situacije što je nelogično i nemoguće jer bez izvođenja pripremnih radova nisu mogući niti svi drugi radovi koji slijede iza toga, a objekt je doveden skoro pod krov. Svjedok pojašnjava da je u privremenoj i u internoj situaciji ugovorena vrijednost radova iskazana u visini od 2.649.874,32 kn te da isti pretpostavlja da se radi o omašci u pisanju jer je i internu situaciju radio kao kopiju privremene, ali pojašnjava da je po stavkama u situacijama vidljivo da su pojedini iznosi različiti. Nadalje ne sjeća se kako je došao do visine naznačenog iznosa u dodatku ugovora o građenju, a koji nije potpisan od strane izvođača i investitora.

38. U ponovljenom iskazu svjedok ŽV je istaknuo kako se tijekom svog rada bavio i poslovima u kojima je bio nadzorni inženjer te je upoznat sa navedenom praksom pa kada pojašnjava što u privremenoj situaciji znači sporna stavka navodi da bi kao sporne stavke u istoj trebali biti VTR koji nisu bili predviđeni ili može doći do neslaganja u visini cijene da nešto košta npr. 40.000,00 kn što je dogovoreno,a da je u privremenoj situaciji naznačeno 42.000,00 kn. Pojašnjava da kada se nađe u situaciji za korekciju naznačenih radova da to čini na način da uz navedenu stavku pojašnjava što je točno sporno i do koje visine. Vezano za stavku 1.4. u privremenoj situaciji krčenje grmlja i šiblja svjedok iskazuje da je osobno bio nazočan pri dogovoru između PV i tužiteljice (bio je nazočan i susjed kojemu ne zna ime, HV i geodet) gdje je tužiteljica pitala koliko će je koštati navedena priprema terena (iskrčavanje) gdje joj je PV rekao da ne zna točnu cijenu dok ne krene sa radovima, ali je u troškovniku naznačena cijena rada strojeva i radnika. Također napominje da je iskrčavanje u potpunosti izvršeno jer se radi o predradnji, a da se iskrčavala i veća površina od naznačene prema zamolbi tužiteljice jer se radilo o parceli koja se nalazila uz navedenu parcelu gradilišta. Također svjedok iskazuje da je tužiteljici bilo jasno da će investitor snositi trošak navedenih radova (1.4.). Svjedok iskazuje kako je i u odnosu na radove prilaznog puta bilo dogovoreno između stranaka odnosno tužiteljice i PV da će navedeni radovi koštati 30 ili 40 tisuća kuna, ne zna točno, no navedeni radovi su tijekom izvođenja izmijenjeni obzirom je za prolazak teških strojeva trebalo čvrsto tlo, a tlo na mjestu izvođenja istih je bilo dosta rahlo. Ne zna je li PV o izmjeni opsega poslova za prilazni put obavijestio tužiteljicu ili HV. Nadalje pojašnjava kako je on sastavio prijedlog okončane situacije koju je predao HV, a koja ju nije ovjerila i potvrdila kao takvu niti je ista ikada njemu vraćena kao potvrđena. Svjedok iskazuje kako nema status ovlaštenog nadzornog inženjera te navodi da je građevinski tehničar koji je bio zaposlen u tvrtki koja se bavila nadzorom 200-300 objekata gdje je vršio kontrolu građevinskih knjiga, količina, situacije itd. Smatra da je njegova kolegica HV grubo pogriješila kada je u ovom konkretnom slučaju štitila interese investitora, a ne struke jer je ista bila u trenutku kada se prihvatila navedenog posla nedovoljno iskusna u poslovima nadzornog inženjera te je sudionicima navedenog ugovora trebala konkretno istaknuti što je izvedeno, a što nije i što koliko košta. Ista je mogla odrađivati navedeni posao no smatra da nije imala dovoljno iskustva. Na upit svjedoku HV zašto nije ovjerila okončanu situaciju kojoj je istu dao, ista mu je odgovorila da joj tužiteljica navedeno ne dozvoljava.

39. Svjedok ŠV u svom iskazu navodi kako je vezano za ugovor o građenju koji je predmet ovog spora angažiran od strane investitora, točnije tvrtke tužiteljice, ne sjeća se točnog naziva, i to da bi utvrdio kvalitetu ili nedostatke na provedenim radovima. Po dolasku na gradilište u ljeto 2020. utvrdio je da na gradilištu nije bio nazočan inženjer za gradilište niti nadzorni inženjer, a nazočna je bila tužiteljica, te predstavnik izvođača. Napominje kako prisutnost gore navedenih inženjera nije bila obvezna, ali bi bila poželjna, upravo iz razloga jer je potrebno utvrditi kvalitetu provedenih radova. Prvotno je pregledao provedene betonske radove koji su prvi upali u oči s obzirom na vidljive nedostatke na betonu koji je imao pukotine, vršio je uvid u razlike između izvedenih radova i projektiranih, te je obavljao razgovor s prisutnim (tužiteljica i predstavnik izvođača) i vršio uvid u fotografije koje je dobio na uvid. Uvidom u navedene fotografije i upravo iz razgovora s predstavnikom izvođača utvrdio je da su neki radovi izvedeni krivo, potom da su radovi vršeni bez prisustva inženjera gradilišta i nadzornog inženjera, te da time nije poštovana procedura. Također navodi kako je sve opširno i detaljno navedeno u njegovom izvješću koje prileži spisu, pa tako napominje kako su bile izražene i vidljive pukotine u betonu, da je bila krivo postavljena armatura, a što je utvrdio iz priloženih fotografija, te da je bio cijeli niz nestručnih radnji. Napominje i da je vezano za kvalitetu betona naknadno utvrđeno da je kvaliteta istog uredna te nisu konstatirani daljnji nedostaci na istom. U odnosu na pojašnjenje zašto je u betonu ipak bilo vidljivih pukotina svjedok navodi da postoji cijeli niz razloga zašto je isti bio sa takvim nepravilnostima, od nepravilne "njege" betona nakon izlijevanja itd. Također utvrdio je da su cjelokupni radovi izvedeni bez stručnog nadzora i vođenja kao i suprotno projektu kojeg je također pregledao iz dokumentacije koja mu je dana na uvid, a utvrdio je uvidom u obračun izvedenih radova da je cca 20% izvedenih radova neosnovano obračunato pa koliko se sjeća od 350.000,00 kn naznačenih u obračunu preko 70.000,00 kn je previsoko postavljeno i obračunato. Također navodi da je prije izrade izvješća, a u svrhu izrade istog, dolazio još jednom na predmetno gradilište te je i taj put zatekao samo investitora i predstavnika izvođača. Povod dolasku taj put bio je radi uzimanja uzorka betona od strane ovlaštenog laboratorija. Pri drugom dolasku na gradilište atmosfera je bila u prijateljskom tonu te se tražilo rješenje problema i otklanjanje eventualnih nedostataka. Nije sudjelovao u daljnjem radovima niti ima saznanja što se točno dogodilo, ali se iznenadio kada je saznao od investitorice da su radovi zaustavljeni. Navodi kako je uobičajena procedura da se uzima uzorak svježeg betona radi utvrđenja kvalitete istog, što je učinjeno i u ovom slučaju međutim kontrola kvalitete betona ponovljena je i u kasnijoj fazi obzirom na vidljive pukotine i nedostatke.

40. Sud je prihvatio u cijelosti iskaz tužiteljice obzirom su navodi iste u suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu i to Sporazumom od 5. ožujka 2020., Aneksom od 19. svibnja 2020. i Ugovorom o građenju od 14. svibnja 2020., kao i sa iskazima svih svjedoka u odnosu na činjenicu da je između stranaka sklopljen Sporazum, potom Ugovor o građenju te da je tužiteljica predala ovlaštenoj osobi tuženika (JV) iznos od 100.000,00 kn kao garanciju za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova, da je ista tijekom izvođenja navedenih radova u više navrata izrazila neslaganje sa nekim od radova kao i sa cijenama istih (ponajprije za izgradnju prilaznog puta, raskrčavanja grmlja i šiblja, itd.), da je na ime troškova radova izvršila avansnu uplatu od 25%, da je pozvala tuženika na otklanjanje navedenih nedostataka čemu isti nije udovoljio, da je potom raskinula navedeni Ugovor te da joj tuženik navedeni utuženi iznos nikada nije vratio.

41. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka PV u dijelu iskaza koji je u cijelosti u suglasju sa navodima tužiteljice, ali i svjedoka HV i ŽV, a vezano za činjenicu da je između stranaka sklopljen Sporazum, potom Ugovor o građenju te da je tužiteljica predala ovlaštenoj osobi tuženika iznos od 100.000,00 kn kao garanciju za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova, da je ista tijekom izvođenja navedenih radova u više navrata izrazila neslaganje sa nekim od radova kao i sa cijenama istih (ponajprije za izgradnju prilaznog puta, raskrčavanja grmlja i šiblja, itd.), da je na ime troškova radova izvršila avansnu uplatu od 25%, da je pozvala tuženika na otklanjanje navedenih nedostataka čemu isti nije udovoljio, da je potom raskinula navedeni Ugovor te da joj tuženik navedeni utuženi iznos nikada nije vratio. Sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu u kojem isti navodi da je među strankama bio dogovorena isplata 50% avansa jer navedeno ne proizlazi iz čl. 7. st. 7. Ugovora o građenju gdje je jasno određeno da je avansni iznos u visini od 25% (662.468,58 kn od ugovorene cijene projekta 2.649.874,32 kn). Naime, da su stranke željele ugovoriti neki drugi iznos avansa (predujma) odnosno 50% predujma, tada je za očekivati da bi točan iznos predujma ili postotak istog tj. konkretno 50% ugovorile već u Ugovoru o građenju ili bi navedeno učinili potpisivanjem dodataka Ugovoru kao što su to učinili u odnosu na izmjenu roka vraćanja garancije od 100.000,00 kn sklapanjem Aneksa 19. svibnja 2020. Pri tome sud ističe da iznos od 100.000,00 kn u navedenoj dokumentaciji (Sporazum od 5. ožujka 2020., Aneks od 19. svibnja 2020. i Ugovor o građenju od 14. svibnja 2020.) nije naveden kao iznos koji bi predstavljao predujam kako to tvrdi PV, već je isti naveden isključivo kao jamstvo za izvršenje Ugovora odnosno sklapanja Ugovora o građenju i početka radova. Sud također navedenog svjedoka smatra i pristranim jer je njegova supruga vlasnik i direktor tvrtke tuženika te je isti zainteresiran za ishod spora. Sud posebice ukazuje na dio iskaza svjedoka u kojemu sam isti priznaje neke od nedostataka koji su nastali izvođenjem radova pa tako isti navodi kako je nastala greška pri polaganju željeznih košara u tlo koje su postavljene naopako.

42. Sud je prihvatio iskaz svjedoka HV u pretežitom dijelu obzirom su navodi iste u suglasju sa iskazom tužiteljice, ali i svjedoka PV i ŽV, a kako je to prethodno navedeno i jer ista ima neposredna saznanja o predanom utuženom iznosu od 100.000,00 kn jer je navedenom bila osobno nazočna, potom da je utvrdila određene nedostatke, da je tuženika upozorila na iste i navela da je iste potrebno otkloniti kao i da ima saznanja da tuženik po navedenom nije postupio.

43. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka HV u dijelu u kojem ista navodi kako su investitor i izvođač radova dogovorili da se od predmetne jamčevine u iznosu od 100.000,00 kn, a po izvršenim fazama, oduzima određeni postotak od navedenog predanog jamstva obzirom tako nešto ne proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu i to prvenstveno iz Sporazuma od 5. ožujka 2020., Aneksa od 19. svibnja 2020 niti iz čl. 7. st. 7. Ugovora gdje je jasno naznačen iznos avansa koji predstavlja 25% ugovorene cijene radova, a da je jamstvo navedeno kao preduvjet za uredno ispunjenje Ugovora. Upravo suprotno navodima svjedoka HV, PV i ŽV da se navedeni iznos od 100.000,00 kn može uračunati u avans, osim prethodno navedenog, sud ukazuje i da u čl. 7. st. 8. Ugovora stoji da se predujam umanjuje od svake privremene situacije do potpunog umanjenja ukupnog predujma, pri čemu je jasno vidljivo da se tu ne umanjuje iznos jamstva već predujma.

44. Sud je također prihvatio iskaz svjedoka ŽV u bitnom dijelu vezano za činjenicu da je između stranaka sklopljen Sporazum, potom Ugovor o građenju te da je tužiteljica predala ovlaštenoj osobi tuženika iznos od 100.000,00 kn kao garanciju za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova, da je ista tijekom izvođenja navedenih radova u više navrata izrazila neslaganje sa nekim od radova kao i sa cijenama istih (ponajprije za izgradnju prilaznog puta, raskrčavanja grmlja i šiblja, itd.), da je na ime troškova radova izvršila avansnu uplatu od 25%, da je pozvala tuženika na otklanjanje navedenih nedostataka čemu isti nije udovoljio, da je potom raskinula navedeni Ugovor te da joj tuženik navedeni utuženi iznos nikada nije vratio.

45. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ŽV u dijelu u kojem isti navodi kako je tužiteljica zahtijevala da se, a što nije bilo ugovoreno, raskrči i dodatna parcela kojoj je ona vlasnik obzirom tako nešto ne prozilazi iz priložene dokumentacije u spisu niti iz svih danih iskaza te je i svjedokinja HV iskazala da je suprotno dogovoru među strankama postupanjem PV raskrčeno više površine nego je to trebalo biti, a pri čemu su onda nastali i daljnji troškovi kao i da je izvođač radova na svoju ruku na jednom dijelu gradilišta dovezao zemlju koju je razasuo po navedenom terenu bez dogovora i konzultacije s investitoricom. Također, sud nije prihvatio iskaz svjedoka ŽV da se navedeni iznos jamstva od 100.000,00 kn može uračunati u avans obzirom tako nešto ne proizlazi iz Sporazuma od 5. ožujka 2020., Aneksa od 19. svibnja 2020 niti iz čl. 7. st. 7. Ugovora gdje je jasno naznačen iznos avansa koji predstavlja 25% ugovorene cijene radova, a da je jamstvo navedeno kao preduvjet za uredno ispunjenje Ugovora. Dapače, iz iskaza svjedoka PV proizlazi kako je upravo ŽV istome predložio da u navedeni projekt ne ulazi bez 50% avansa na što se PV oglušio i dogovorio sa tužiteljicom iznos od 25% avansa jer je postupao s povjerenjem prema istoj te koji su iznos avansa u konačnici i ugovorili sukladno čl. 7. st. 7. Ugovora. Također, sud ukazuje kako nije prihvatio i dio iskaza svjedoka ŽV koji navodi kako HV nije ovjerila okončanu situaciju jer joj navedeno tužiteljica ne dozvoljava, sud smatra neživotnim i nelogičnim jer ukoliko su izvođač radova i njegov kooperant, dakle ovdje PV i ŽV smatrali da nadzorni inženjer postupa pristrano i na ruku tužiteljice kao naručitelja, tada bi sasvim logično bilo da su na navedeno i upozorili barem usmenim putem, a posebice bi bilo za očekivati da su to učinili pisanim putem, no takvi dokazi ne prileže spisu niti ta dva navedena svjedoka iskazuju da su dali bilo kakvo upozorenje ili primjedbu na rad HV posebice u smislu da je ista na bilo koji način pristrana i da postupa u korist tužiteljice.

46. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka ŠV koji iskazivao životno i logično te u suglasju sa iskazom tužiteljice kao i ostalih svjedoka, no za ukazati je da isti ima neposredna saznanja o utvrđenim nepravilnostima na predmetnom gradilištu, no ne i o činjenici predaje utuženog iznosa ovlaštenoj osobi tuženika niti u koju svrhu je isti predan i na koji način i pod kojim uvjetima je dogovoreno njegovo vraćanje tužiteljici. Naime, što se tiče utvrđenih nedostataka, svjedok je također kao i PV prvenstveno istaknuo kako je došlo do krivo postavljene armature, no isti ukazuje i na cijeli niz drugih nepravilnosti koje je istaknuo u svom mišljenju, a sa kojim se i HV slaže u pretežitom dijelu kako je to istaknula u svom iskazu.

47. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka AV obzirom ista nema neposrednih saznanja o predmetnom ugovoru, načinu na koji su izvršeni i provedeni radovi, kao i u čemu se sastojalo razilaženje u mišljenjima stranaka oko izvedenih radova i nedostataka niti je ista bila nazočna dogovorima između svih sudionika ponajprije tužiteljice i PV, pregovorima niti trenutku kada je tužiteljica navedeni utuženi iznos predala JV, atome posljedično niti što je navedeni iznos predstavljao, jamstvo za izvršenje Ugovora ili avans.

48. Sud ukazuje kako je iz provedenih dokaza utvrđeno kako je jedina situacija koja je bila izdana prva privremena situacija, a koja je ovjerena od strane nadzornog inženjera 5. listopada 2020. te da za istu nikada nije izdan račun. Nesporni iznos iz predmetne situacije je bio u visini od 395.659,30 kn te kada se plaćeni predujam oduzeo od tog nespornog dijela ostala je neiskorištena razlika predujma u iznosu od 266.809,28 kn koja je nakon raskida ugovora prisilno naplaćivan putem zadužnice, a koja je vidljiva u izjavi o raskidu ugovora i što su stranke učinile nespornim. Nakon ove privremene situacije s obzirom da je došlo do raskida ugovora i nije bilo daljnjih izvođenja radova nije niti bilo potrebe za bilo kakvim daljnjim situiranjem i izdavanjem okončanih situacija. Osim što za navedenim nije bilo potrebe, ista nije niti bila moguća jer izostanak sanacije utvrđenih nedostataka nije dopuštao nastavak navedenog projekta. Nadalje, provedenim postupkom utvrđeno je da je iznos od 100.000,00 kn predstavljao garanciju za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova te da se nije ugovorilo da se navedeni iznos uračunava kao avans, da je avans dogovoren u iznosu od 25% od ugovorene cijene radova, da su pojedini radovi (raskrčavanje veće površine parcele, veća kubikaža iskopanog materijala, neovlašteno posipanje zemlje po gradilištu gdje isto nije dogovoreno među strankama) odrađeni bez znanja tužiteljice o opsegu istih i visini troškova te da je ista tek po izvršenim radovima obaviještena o navedenom, a što je suprotno čl. 5. st. 5. Ugovora koji kaže da se nepredviđeni i dodatni radovi mogu izvoditi samo uz suglasnost ili na traženje naručitelja, da su bili mnogi nedostaci na izvedenim radovima koje je i sam tuženik priznao i pristao iste otkloniti temeljem potpisanog Zapisnika od 11. rujna 2020., a isti je u svom iskazu konkretno naveo jedan od tih nedostataka i to da je došlo do krivo postavljene armature, ali je i sam naveo da je građevinski dnevnik vodio na način suprotan od ugovorenog sukladno čl. 15. st. 1. Ugovora. Nadalje, provedenim postupkom je utvrđeno kako su svi gore navedeni propusti u postupanju tuženika doveli do opravdanog raskida Ugovora jer iako je PV kao ovlaštena osoba tuženika upozorena na navedene nedostatke i nakon što se isti obvezao navedene otkloniti, a što jasno proizlazi iz Zapisnika od **.**.2020., PV nije postupio po preuzetoj obvezi koja je rezultirala raskidom predmetnog Ugovora u listopadu 2020. i kojem je tužiteljica istog obavijestila pisanim putem prvo preporučenom pošiljkom od 12. listopada 2020., a potom i putem e-mail poruke 26. listopada 2020.

49. U odnosu na provedeno neovisno vještačenje prije raskida predmetnog Ugovora, a koje je provedeno po vještaku ŠV, sud ukazuje kako je sukladno čl. 272. st. 1. ZPP-a propisano da ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede. Također je za istaknuti kako će osigurani dokaz biti predmet analize i ocjene u postupku u kojem će se takav dokaz koristiti. Nadalje, evidentno je kako tužiteljica nije postupala u odnosu na samo osiguranje dokaza strogo formalno sukladno odredbama ZPP-a jer ista ne ukazuje na činjenicu da se radilo o osiguranju dokaza, no sud smatra kako isto ne mijenja sadržaj izrađenog vještačenja jer je tužiteljica u trenutku angažiranja vještaka ŠV evidentno postupala u smislu osiguranja postojećeg stanja radi pokušaja razrješenja spora.

50. Naime, osiguranje dokaza je, što i sam naziv kaže, postupak kojim se osiguravaju sudski potrebni dokazi, u svrhu zamrzavanja postojeće situacije i uvjeta, kako bi se isti iskoristio za daljnje procedure i rješavanje nastalog spora. S obzirom da je građevinarstvo jedna od radno najintenzivnijih djelatnosti u kojem se svakodnevno sporna situacija mijenja, postupak osiguranja dokaza ili radnje koje su slične navedenom, a što je ovdje slučaj angažiranjem vještaka ŠV, se pokazao kao najučinkovitiji za dokazivanje neke zadane okolnosti ili situacije. Bitno je naglasiti da se postupak osiguranja dokaza može provoditi sa sudskim nalogom i bez sudskog naloga. Isto tako izrada elaborata o osiguranju dokaza su isključivo u domeni stalnih sudskih vještaka.

51. Kada je provođenje ovog postupka bez sudskog naloga onda se misli na onu početnu situaciju kada se nesuglasice nisu razvile u takvom obujmu da bi bio potreban sudski nalog no sud ukazuje kako su te situacije dosta česte, ali je dobro i kada su obje strane svjesne da se sve može završiti i sudskim procesom. Sud smatra takav elaborat korisnim jer isti može biti temelj za sporazum o rješenju spora, odnosno u konkretnom slučaju jedini izvor iz kojeg je, što u smislu utvrđenja vještaka ŠV što iz priloženih fotografija o zatečenom stanju u trenutku kada su nastale nesuglasice te kao takav dovoljno opsežan i detaljan, prema tim podacima kao i fotografijama.

52. Sud također smatra kako je izrada navedenog mišljenja po vještaku ŠV išla u smjeru mirnog rješenja spora. Slijedom navedenog, sud je iz gore navedenih razloga, a posebice uzimajući u obzir da je u postupku od izuzetne važnosti posjedovanje čim više dokumenata iz kojih će biti moguće utvrditi sve tehničke karakteristike i mogućnosti, sud je prihvatio i predmetnu dokumentaciju sastavljenu po svjedoku ŠV iz koje je vidljivo da su radovi premašili ugovorenu cijenu, a i da su utvrđeni određeni nedostaci kao i da se postavlja opravdano pitanje jesu li od nekih radova do faze izrade mišljenja uopće bili izvedeni, kako je to tuženik tvrdio.

53. U odnosu na navode tuženika kako se radi o proboju pravne osobnosti sud ukazuje kako slijedim. Odredbom čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24) propisano je da članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom, da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom, da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Stavkom 4. citiranog članka propisano je da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito:

1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,

2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

54. Slijedom navedenog sud ukazuje kako je tuženik odmah na početku pregovora oko poslovne suradnje bio upoznat sa činjenicom da će Ugovor o građenju na strani investitora sklopiti Buena Vista d.o.o., te je isti na navedeno pristao. Do proboja pravne osobnosti kako je to prethodno navedeno dolazi kada se netko koristi društvo da bi izbjegao osobnu odgovornost, dok je u ovom slučaju sasvim suprotno navedenom tužiteljica u interesu navedenog društva riskirala svojom osobnom imovinom koju je predala tuženiku kao jamstvo sklapanja navedenog Ugovor između Buena Vista d.o.o. i Luciano-gradnje d.o.o., a na što je tuženik u cijelosti pristao i prihvatio predani iznos od 100.000,00 kn na ime jamstva sklapanja navedenog Ugovora. Time sud navedene navode tuženika kako je došlo do proboja pravne osobnosti smatra u cijelosti neosnovanim.

55. U odnosu na navode tuženika kako se navedeni utuženi iznos ima smatrati odustatninom, sud ukazuje kako je odredbom čl. 306. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano da sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustanu od ugovora davanjem odustatnine, st. 2. da kad strana u čiju je korist ugovorena odustatnina izjavi drugoj strani da će dati odustatninu, ona više ne može zahtijevati ispunjenje ugovora, st. 3. da strana ovlaštena da odustane dužna je dati odustatninu istodobno s izjavom o odustajanju, st. 4. da ako ugovaratelji nisu odredili rok do kojega ovlaštena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njezine obveze. Odredbom čl. 3. Sporazuma od 5. ožujka 2020., čije sklapanje i potpisivanje ne osporavaju stranke koje su sudionici ovog spora, ugovoreno je da se navedeno jamstvo u iznosu od 100.000,00 kn smatra odustatninom ukoliko tužiteljica odustane od Ugovora prije 1. rujna 2020., no stavkom 2. citiranog članka ugovoreno je da je Izvođač radova suglasan da se jamstvo ne smatra odustatninom nakon roka 1. rujna 2020. Također, za istaknuti je kako tvrtka Buena Vista d.o.o. nikada nije odustala od predmetnog Ugovora već je isti jednostrano raskinula zbog neispunjenja obveza na strani tuženika. Time sud navode tuženika kako se u konkretnom slučaju radi o odustatnini i da je tužiteljica time izgubila pravo povrata, smatra u cijelosti neosnovanim.

56. Odredbom čl. 602. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, dok je st. 2. istog članka propisano da Ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

57. Odredbom čl. 623. st. 1. ZOO-a propisano je da za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, a st. 2. istog članka da on ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti. Navedeno proizlazi i iz čl. 5. st. 5. Ugovora kako je to prethodno navedeno.

58. Iako je prema čl. 3. st. 2. Sporazuma tuženik naveo kako zadržava pravo povećanja cijena i troškova, navedeno ne znači da ga izuzima od obveze da se prije poduzimanja određenih nepredviđenih radova ili dogovorenih radova po višoj cijeni i uz dodatne troškove, isti može navedeno izvršiti bez suglasnosti tužiteljice niti su stranke navedeno tako nešto ugovorile. Naime da je pravilno postupanje u takvim slučajevima, proizlazi i iz iskaza nadzornog inženjera HV koja je istaknula da se pri izvođenju radova, a ako dođe do potrebe za vantroškovničkim radovima navedeno naznači i sa istim upozna investitora uz napomenu koji su VTR neophodni,a koji to nisu te da se investitora obavijesti o cijeni navedenih troškova pa je ista konkretno navela kako su se navedeni vantroškovnički radovi s povećanom cijenom prvo izveli, a tek je potom investitorica obaviještena o povišenoj cijeni, što je u cijelosti u suprotnosti sa odredbom čl. 623. st. 1. i 2. ZOO-a i čl.5. st. 5. Ugovora.

59. Odredbom čl. 624. st. 1. ZOO-a propisano je kako nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne suglasnosti naručitelja ako zbog njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu suglasnost, dok je st. 2. istog članka uređeno da su nepredviđeni radovi iz stavka 1. ovoga članka radovi koje je nužno izvesti:

– radi osiguranja stabilnosti građevine, sprječavanja opasnosti za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu a izazvana je izvanrednim i neočekivanim događajima,

– radi sprječavanja nastanka štete uslijed tih događaja, te

– po naredbi mjerodavnog tijela javne vlasti. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da se makar i u samo jednoj situaciji radilo o takvim slučajevima. Nadalje, čak i da je bilo riječi o takvim radovima prema čl. 624. st. 5. ZOO-a naručitelj može raskinuti ugovor ako bi zbog tih radova ugovorena cijena morala biti znatno povećana, o čemu je dužan bez odgađanja obavijestiti izvođača, a do čega je u konkretnom slučaju i došlo uslijed postupanja tuženika što je uzrokovalo raskid ugovora od strane tužiteljice i koja ga je o navedenom bez odgađanja i obavijestila o čemu u spisu prileže dokazi i to poštom preporučeno 12. listopada 2020. i potom putem e-mail 26. listopada 2020.

60. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

61. Odredbom čl. 360. ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

62. Odredbom čl. 361. st. 3. ZOO-a propisano je da kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Sud ovdje ukazuje kako je tuženiku dan razuman rok da otkloni utvrđene nedostatke i da je navedeno utvrđeno zapisnikom od 11. rujna 2020. no isti navedeno nije ispunio kako je bilo dogovoreno (npr. datum primopredaje knjige i dnevnika rada do 16. rujna 2020., operativni plan do 18. rujna 2020. te radionički nacrti do 12. rujna 2020.), a da je na uredno vođenje građevinskog dnevnika i ostale dokumentacije obvezan i po čl. 15. st. 1 . Ugovora.

63. Odredbom čl. 363. ZOO-a propisano je da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

64. Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, st. 2. istog članka da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Provedenim postupkom sud je utvrdio kako je tuženik preuzeo obvezu uklanjanja utvrđenih nedostataka prije izvođenja bilo kakvih daljnjih radova i plaćanja te nije logično, a niti zakonski predviđeno da bi Buena Vista d.o.o. plaćala tuženiku iznos koji je količinski i cjenovno korigirao sam nadzorni inženjer, a koji se pri tome odnosi na radove koji su imali nedostatke i koje je tuženik pristao otkloniti, što u konačnici nije učinio. U tom smislu obveza plaćanja postojala je samo u odnosu na one količine i vrste radova koje je utvrdio nadzorni inženjer i to po otklanjanju nedostatka, a taj iznos radova je bio jasno pokriven plaćenim predujmom.

65. Sud ukazuje kako iz provedenog dokaznog postupka upravo proizlazi kako je tužiteljica utvrdila kako postoje nedostaci u izvedenim radovima kao i da je došlo do znatnog odstupanja od cijena radova i to na način da se nisu poštivali ugovoreni rokovi, da su nastali dodatni troškovi (troškovi izgradnje prilaznog puta, iskopa dubine gradilišta, raskrčavanja grmlja i šiblja), da se nije vodio građevinski dnevnik čime nije bilo moguće sačiniti konačan obračun svih troškova rada, potom je ugovoreno da će radovi biti dovršeni do 1. listopada 2020. (čl. 18. st. 2. Ugovora) kada je tuženik prema navodima tužiteljice tek tada dostavio dio dokumentacije na koju se obvezao dostaviti u prvoj polovici rujna, a što proizlazi i iz zapisnika od 11. rujna 2020., kao i da je vraćanje predanog iznosa od 100.000,00 kn naknadno dogovoreno do završetka radova 1. listopada 2020. do čega nije došlo uslijed nesavjesnog postupanja tuženika i što je uzrokovalo raskid ugovora, a i sam tuženik priznaje da je neke troškove trebao podmiriti on kao izvođač radova no da isto nije učinio pa je tužiteljica isto morala učiniti o svom trošku naknadno, no sud ukazuje kako spisu ne prileže dokazi da je tužiteljica navedeno doista i učinila, ali isto nije predmet ovog spora. Sam tuženik ne spori da nije postupio po preuzetoj obvezi iz zapisnika od 11. rujna 2020. Također, PV je priznao u svom iskazu da nije tužiteljici rekao kolika će biti cijena radova raskrčavanja šikare te je navedene radove napravio i tek onda istu obavijestio o cijeni, potom je i u odnosu na radove i troškove prilaznog puta učinio isto gdje je kao okvirna dogovorena cijena od 30.000,00-40.000,00 kn, no isti je nakon dovršenih radova zatražio znatno višu cijenu. Osim toga, nadzorni inženjer HV navela je kako je neke stavke iz situacija prekrižila (npr. bravarske radove) jer isti nisu bili niti izvršeni te je navela kako dokaze vezane za sporne stavke mora dostaviti izvođač radova i kako je zatražila dokaznice za izvođenje radova vezanih za mikro beton te da dokaznicu o navedenom nikad nije zaprimila pa sumnja da je navedeno uopće postavljeno. Nedostaci i nepravilnosti u radu tuženika utvrđeni su i provedenim vještačenjem po vještaku ŠV sa čijim se mišljenjem i HV slaže u većem dijelu kako je to navela u svom iskazu. U konačnici bitno je za naglasiti kako tuženik nije otklonio utvrđene nedostatke na koje mu je ukazano zapisnikom od 11. rujna 2020. i kojeg je isti i potpisao, a da je mišljenje nadzornog inženjera HV da se daljnji radovi nakon utvrđenih nedostataka i daljnje faze projekta nisu mogle izvesti dok nije provedena sanacija predmetnih radova. Slijedom navedenog, sud smatra kako je tužiteljica imala ispunjene uvjete za raskid predmetnog Ugovora dana 12. listopada 2020. kada je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja dostave obavijesti putem pošte ista tuženiku putem svog punomoćnika uputila obavijest o raskidu putem e-pošte dana 26. listopada 2020. Odredbom čl. 609. ZOO-a propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, a čemu ovdje nije slučaj obzirom su tužitelji zatražili od tuženika otklanjanje utvrđenih nedostataka u izvedenim radovima.

66. Sud ukazuje kako je ugovor o građenju u svojoj biti poseban ugovor o djelu pa neovisno o tome da li se radi o običnom ugovoru o djelu ili o ugovoru o građenju, iz provedenog postupka jasno proizlazi kako se tuženik nije pridržavao pravila struke niti ugovorenih rokova, niti je izvodio predmetne radove na adekvatan način, a ukazane nedostatke u nepravilnostima pri izvođenju radova za koje je bio pozvan otkloniti nije sanirao u naknadnom roku niti prema uputama tužiteljice kao naručitelja radova.

67. Sud smatra kako je tužiteljica dokazala da je tuženika obavijestila o nedostatcima, da isti navedene popisane nedostatke nije osporio i da je pristao iste otkloniti tijekom mjeseca rujna 2020. što se nije dogodilo. Za ukazati je i da odredbama ZOO-a, međutim, nije propisana forma obavijesti izvođača o nedostatcima iz čl. 631. st. 1. ZOO-a, pa sve i da je isti dan samo usmeno, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice kao i svjedoka PV i ŽV te HV, dokazano je kako je tužiteljica na nedostatke ukazivala tuženiku još za vrijeme izvođenja predmetnih radova.

68. Sud je iz iskaza tužiteljice, te poglavito svjedoka HV koja je u ovoj stvari nepristrani svjedok nezainteresiran za uspjeh bilo koje strane te potom i iz iskaza PV i ŽV, utvrdio kako je evidentno da su već u početnoj fazi radova bili vidljivi nedostaci i nepravilnosti u izvođenju radova na što je tužiteljica ukazivala prvo usmenim, a potom i pismenim putem te čime nakon propusta da otkloni navedene nedostatke nije bio moguć nastavak radova na navedenom projektu pa time nije niti bilo moguće sastavljanje konačnog obračuna provedenih radova.

69. Također, sud opetovano ističe kako je provedenim postupkom utvrđeno da je iznos od 100.000,00 kn tužiteljica predala ovlaštenoj osobi tuženika iznos od 100.000,00 kn kao garanciju za izvršenje Ugovora odnosno ugovorenog početka radova, a ne na ime avansa i da navedeno prozilazi iz Sporazuma od 5. ožujka 2020., Aneksa od 19. svibnja 2020. i Ugovora o građenju od 14. svibnja 2020.

70. Kako je sud iz provedenih dokaza utvrdio da tuženik nije poštovao ugovorom preuzetu obvezu sukladno čl. 1. st. 1. i 3. Ugovora, to je razvidno da je dana 1. listopada 2020. ispunjen raskidni uvjet prema čime je tuženik sukladno čl. 368. ZOO- a u dužan isplatiti tužiteljici iznos od 13.272,28 eura (100.000,00 kn).

71. Nadalje, visina predmetnog potraživanja nije bila sporna tijekom postupka kako je to prethodno navedeno, no ista proizlazi i iz točke 3. Sporazuma od 5. ožujka 2020.

72. Tužiteljici pored navedenog iznosa sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a pripada pravo i na zakonske zatezne kamate i to sukladno čl. 368. st. 5. ZOO- a kojim je propisano da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila, a što je 5. ožujka 2020., te je time utvrđen tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos.

73. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ukupni iznos od 13.272,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 5. ožujka 2020. pa do isplate, te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

74. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

75. Obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to joj temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 13.272,28 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.393,77 eura i to na ime sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podnesaka od 1.3.2022., 31.3.2022., 20.2.2023. i 11.10.2024. (sve sukladno Tbr. 8/1, maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom postupka), potom za pristup na ročišta dana 11.4.2022., 7.7.2022., 9.1.2023., 3.2.2023., 14.9.2023., 11.10.2023., 9.5.2024., 19.9.2024. i 25.11.2024. za svaku radnju u iznosu od po 500,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pribrojiti i trošak sudskih pristojbi i to na tužbu u iznosu od 89,59 eura i presudu u iznosu od 179,18 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23;), te je time tužiteljici ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 8.393,77 eura čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Tužiteljici nije priznat nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude, obzirom stranka sukladno čl. 335. st. 10. ZPP-a ima mogućnost preuzeti objavljenu presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda, čime sud navedeni trošak ne smatra opravdanim i nužnim za postupak u smislu čl. 155. ZPP-a. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 6. veljače 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja