REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆT, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/22; dalje: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 28. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-1/12881, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog ĆT kao neosnovan te se potvrđuje prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ĆT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljeni ĆT da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.240,36 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca u koju se uračunava trajanje mjere opreza.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljeni ĆT je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se u smislu čl. 238. st. 11. PZ-a, prigovor prihvaća žalbom.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika niti da postoje bitne povrede postupka na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik u prigovoru ne osporava počinjenje prekršaja i navodi da nije stalno zaposlen već radi kao ispomoć kada ga pozovu da je potreban, a inkriminiranog dana je ustao u 6 sati i otišao na gradilište pomoći postavljati estrih i radio je do otprilike 17,30 sati, a tijekom dana je popio nekoliko piva ali se nije osjećao pijanim. Ističe da mu je nemoguće platiti izrečenu novčanu kaznu, oženjen je i otac dvaju sinova, nikad prije nije kažnjavan, živi sa suprugom i jednim sinom kao podstanar, trenutno nije stalno zaposlen, supruga jedina radi a zadnju godinu je bila na bolovanju na kojem će ponovno biti zbog fizikalnih terapija kada će imati primanja od 500 eura. Na dan počinjenja prekršaja išao je po suprugu jer radi u Tugarima do 20 sati i ubuduće će ju morati voziti na fizikalne terapije i do dva puta dnevno a barem jednom mjesečno u Zagreb u bolnicu zbog čega mu je neophodna vozačka dozvola. Predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
6. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru, okrivljeniku se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama koje ističe u prigovoru, a što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.
6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a posebice imajući u vidu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,89 g/kg, a zbog čega se navedene okolnosti iz prigovora u konkretnom slučaju ne mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma.
7. Osim toga, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja blažu vrstu kazne za navedeni prekršaj i minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne može se nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.
