Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Kž-33/2025-5

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika LH, zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 4. u svezi stavka 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-721/2024-11 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetništva kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik ĆH, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće iz članka 272. stavak 4. u svezi sa stavkom 2. i 1. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te optuženika proglasi krivim zbog počinjenja kaznenog djela i osudi po zakonu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetništva je neosnovana.

6. U žalbi državnog odvjetništva se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je nesporno utvrđeno da je optuženik prekršio odredbu članka 12. stavak 3. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer je unatoč uzdužnoj crti na kolniku poduzeo radnju skretanja u lijevo na mjestu gdje to nije dozvoljeno, na koji način prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik prekršio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali ga je unatoč tome oslobodio od optužbe, iako je prema navodima žalitelja i kršenje ove odredbe dovoljno da ga se osudi za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. Naime, u žalbi se ističe i to da je suprotno zaključku prvostupanjskog suda optuženik prekršio i odredbu članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojoj vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom "uključiti se u promet, prestrojiti, mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati u desno ili u lijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i slično", ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovini. Prije započinjanja navedenih radnji dužan je uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

6.1. Prvostupanjski sud da je prilikom ocijene je li optuženik prekršio navedenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama prihvatio obranu optuženika LH i iskaz njegove supruge GH te je od značaja uzeo i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet dipl. ing. Stanka Smodlake da je kamper Mercedes, dakle vozilo optuženika prvi zauzeo lijevi kolnički trak gdje se dogodila prometna nesreća, dakle ranije nego motocikl Yamaha kojim je upravljao oštećenik, ali je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je optuženik poduzeo radnju skretanja na mjestu gdje to nije bilo dozvoljeno te da nije poznavao područje kojim se kretao, što je razlog da nije obratio pažnju na ono što se događalo na prometnici.

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud propustio je cijeniti mišljenje vještaka, da je optuženik u retrovizoru kampera mogao vidjeti prometnicu u dometu od 100 metara, ali se dvije sekunde pred sraz, tj. 31 metar prije sraza odlučio skrenuti i to na mjestu gdje to nije dozvoljeno, ne obraćajući pažnju da se iza njega kreće oštećenik na motociklu uz središnju punu crtu, te poduzima naglo radnju skretanja u lijevo na koji način je optuženik presjekao pravac kretanja motocikliste oštećenika, na koji način dolazi do udara prednjeg dijela motocikla oštećenika u zadnji lijevi dio kampera optuženika.

6.3. Što se tiče žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio rezultate izvedenih dokaza te iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, držeći kako je ocjena suda da u ovom postupku nije bilo dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 272. stavak 4. u svezi sa stavkom 2. i 1. KZ/97, koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Državni odvjetnik u svojoj žalbi daje vlastitu analizu dokaza koji su tijekom postupka izvedeni, a koja se razlikuje od analize dokaza prvostupanjskog suda, u kojoj rezultati dokaznog postupka tumači na način koji idu u prilog navodima iz optužnice s konačnim zaključkom kako je u ovom postupku trebalo optuženika proglasiti krivim za kazneno djelo za koje je optužen. Ovo stoga što suprotno mišljenju prvostupanjskog suda navodi da je optuženik prekršio odredbe članka 12. stavak 3. i 4. te članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te doveo u opasnost druge sudionike u prometu, jer je izašao iz blage krivine gdje nije dozvoljeno pretjecanje ni skretanje te je naglo poduzeo radnju skretanja na mjestu gdje nije dozvoljeno bez da se uvjerio može li takvu radnju poduzeti, a da njome ne ugrozi druge sudionike u prometu, a da je pri ovakvo poduzetoj radnji prema navodu vještaka optuženik u retrovizoru kampera mogao vidjeti prometnicu u dometu od sto metara, a time i motociklistu, oštećenika koji nije trebao očekivati da će se kamper, vozilo optuženika na cesti na kojoj je zabranjeno skretanje u suprotni kolnički trak poduzeti radnju skretanja. Ovim žalbenim navodima državni odvjetnik nije s uspjehom osporio osnovanost odluke prvostupanjskog suda koji je o svim svojim utvrđenjima i zaključcima dao detaljne, logične i valjano obrazložene razloge, koje budući da imaju potporu u stanju u spisu u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. S obzirom na to da je državni odvjetnik žalbu podnio samo zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud, kao sud drugog stupnja je, postupajući u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08, povodom žalbe državnog odvjetnika, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

8. Naime, u postupku nije sporno da se optuženik ĆH vozač kamper vozila kreće sjevernom kolničkom trakom iz smjera istoka u smjeru zapada isto kao i vozač motocikla oštećenik IH Isto tako nije sporno da je optuženik preko pune uzdužne središnje crte naglo započeo radnju skretanja u lijevo na južni dio zemljanog proširenja, već je sporno da li je ovu radnju skretanja u lijevo na južni dio zemljanog proširenja započeo, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Optuženik u svojoj obrani negira da se nije sa sigurnošću uvjerio da radnju skretanja u lijevo može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, jer ističe da je prije skretanja sporo vozio, dao lijevi pokazivač smjera, stao i pogledao na lijevo zrcalo i okrenuo se na lijevo i pogledavši tzv. "mrtvi kut", a nakon što nije vidio nikoga u prostoru iza sebe u zrcalo, niti u prostoru "mrtvog kuta" da je poduzeo radnju skretanja u suprotni lijevi kolnički trak.

8.1. Obrana optuženika AH potkrijepljena je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dipl. ing. Stanka Smodlake kojeg prvostupanjski sud u potpunosti prihvaća, a i ovaj sud proizlazi da se da zaključiti da se sraz vozila dogodio na južnoj kolničkoj traci lijevo uz punu središnju razdjelnu crtu te je brzina kretanja kamper vozila Mercedes optuženika u skretanju u lijevo iznosila oko 16 do 18 km na sat, a brzina kretanja motocikla Yamaha oštećenika pred sraz iznosila je oko 56 km/h. Dakle, kako proizlazi i iz situacijskog plana (list 84), kamper vozilo Mercedes optuženika LH jednu sekundu pred sraz je s prednjim dijelom na lijevom kolničkom traku, a motocikl oštećenika se nalazi uz središnju liniju pa je potrebno kazati da je vozilo optuženika prije motocikla oštećenika zauzelo kolnički trak gdje se dogodila prometna nesreća. Prema nalazu i mišljenju imenovanog sudskog vještaka jasno proizlazi da kada kamper vozilo optuženika prednjom lijevom stranom stupa na lijevi kolnički trak motocikl oštećenika je udaljen od mjesta sraza oko 20 metara i nalazi se oko središnje linije s tendencijom prijelaza na lijevi kolnički trak, te po mišljenju vještaka motocikl oštećenika radi pretjecanje kamper vozila Mercedes optuženika, te se oba vozila gibaju. Vještak navodi da je riječ o pretjecanju motocikla oštećenika, jer se jedno i drugo vozilo giba.

8.2. Dakle, prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka jasno i nedvojbeno se zaključuje da je vozilo optuženika kamper Mercedes u trenutku sraza bilo u fazi skretanja u lijevo prednjim dijelom okrenuto u smjeru juga, kada radnju pretjecanja vrši vozač motocikla oštećenik te se sraz vozila dogodio na južnoj kolničkoj traci, pa se može reći da se vozač motocikla oštećenik u trenutku sraza većim dijelom nalazio na južnoj kolničkoj traci kada je vozilo optuženika prednjim dijelom već prešlo van kolnika s južne strane. Prometna nesreća dogodila se unutar lijeve prometne trake, a po prihvaćanju mišljenja prometnog vještaka razvidno je da je optuženik s vozilom Mercedes prvi zauzeo lijevi kolnički trak gdje se dogodila prometna nesreća, ranije od motocikla Yamaha te je sasvim jasno da je optuženiku lijeva prometna traka bila slobodna za poduzimanja radnje skretanja u lijevo pa nije sa sigurnošću dokazano da je optuženik započeo radnju skretanja u lijevo na južni dio zemljanog proširenja, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i na taj način postupio protivno odredbama članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optuženik, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženika CH oslobodio optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 272. stavak 4. u svezi stavka 2. i 1. KZ/97, uslijed čega je došlo do prometne nesreće i posljedično smrti oštećenika IH, pa se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrdu prvostupanjsku presudu.

Split, 6. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić