REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: IV, zbog prekršaja iz čl.47.st.2. i st.3. uz primjenu čl.293.st.1., čl.176.st.3. i st.5. te čl.216.st.2.t.3. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim podnesenim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/23-5/34787 URBROJ: 511-19-36-23-1 od 13.12.2023.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 06.02.2025.g., bez nazočnosti okrivljenice, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenica IV rođena I, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći A i V rođene H, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, završena 2. razreda osnovne škole, pismena, nezaposlena, prima socijalnu pomoć u iznosu od oko 150,00 EURA i invalidninu u iznosu od oko 130,00 EURA, slabog imovnog stanja, udana, majka troje punoljetne djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1.da bi 13. siječnja 2023. u 20:50 sati, u mjestu Gradići, upravljala osobnim automobilom [registarska oznaka], kolnikom [adresa] u smjeru jugoistoka i dolaskom do kbr.22, gdje prometne trake nisu obilježene, iako je bila dužna, nije svoje vozilo u kretanju držala što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne izlaže sebe opasnosti i zbog takvog propusta s vozilom je skrenula u desno s kolnika u smjeru juga na meki teren s južne strane kolnika, gdje je prednjim dijelom vozila naletjela na betonski stup ELEKTRE vlasništvo poduzeća Elektra, Velika Gorica, koji se nalazi na navedenom mekom terenu i u prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta,

2.da bi se navedenog dana i vremena, nakon prometne nesreće s vozilom udaljila s mjesta događaja, a da vlasniku oštećenog stupa javne rasvjete nije ostavila podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovala prometnu nesreću,

3.da bi navedenog dana i vremena upravljala označenim vozilom u prometu na cestama, prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima, obzirom da nije položila vozački ispit za upravljanje vozilima određene kategorije,

pa da bi time počinila prekršaj

1.iz čl.47.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.47.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

2.iz čl.173.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.176.st.5. istog Zakona,

3.iz čl.216.st.1.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl.216.st.3. istog Zakona

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu, dana 15.01.2024.g., pod navedenim brojem, optužni prijedlog protiv imenovane okrivljenice, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2.

Okrivljenica je u svojoj obrani iskazala da nije kriva za prekršaje koji joj se stavljaju na teret. Iznijela je da je ona vlasnica osobnog [registarska oznaka], crvene boje, ali ga je prodala za staro željezo. Odlučno tvrdi da s tim vozilom ona nije imala nikakvi prometni udes. Stoga poriče da bi počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret, da ih je počinila 13.01.2023. u 20,50 sati. Ona je označeno vozilo dala osobi koja se bavi skupljanjem starih automobila prije nego su policajci došli na njezinu adresu. Policajci su došli k njoj raspitivati se o tablici s vozila koju je izgubila i tražila ju po šumi ali ju nije našla. Još jednom tvrdi da nikada u životu nije imala nikakvu prometu nesreću sa osobnim automobilom. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

3.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedoka AV, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je povodom dojave jednog građana u mjestu [adresa], u [adresa] bio upućen na adresu [adresa] u [adresa] radi očevida. Tom prilikom, uz kolnik, pored stupa javne rasvjete zatekao je registarsku tablicu sa oznakom [registarska oznaka] ali vozilo nije zatekao na tom mjestu. Tijekom kasnijeg postupanja vozilo nije pronađeno, a prema nađenoj tablici utvrdio je da je vlasnica IV koja je prilikom razgovora izjavila da je vozilo vjerojatno uništeno. Na mjestu događaja zatekao je stanovnike [adresa] koji su mu priopćili da su čuli udarac vozila u stup javne rasvjete ali nisu vidjeli sam događaj, a vozilo je napustilo mjesto događaja dok su uz stup pronašli tablicu s registarskom oznakom te su obavijestili policiju. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenice ističe kako na obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Na pitanje suca odgovara kako nije mogao pronaći podatke za VV koji je u zapisniku o očevidu naveden kao dojavitelj predmetnog događaja, a provjerom u sustavu MUP-a utvrdio je da imenovana osoba nema prebivalište u mjestu [adresa].

4.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Fotografije (list 3-4 spisa), obavijest počinitelju prekršaja broj 1036888720, zapisnik o očevidu (promet/prekršaj) Policijske postaje Velika Gorica, Klasa: 211-08/23-4/1019, Urbroj: 511-19-36-23-1 od 14. veljače 2023., situacijski plan prometne nesreće koja se dogodila 13. siječnja 2023., zahtjev za naknadu troškova Policijske postaje Velika Gorica od 1. lipnja 2023. i izvadak iz prekršajne evidencije i registra neplaćenih kazni za IV od 4. lipnja 2024.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenice, odnosno njezinog poricanja počinjenja terećenih prekršaja, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaje iz čl.47.st.2., čl.176.st.3. te čl.216.st.2.t.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na načine opisane u izreci presude, a kažnjive po čl.47.st.3. uz primjenu čl.293.st.1., čl.176.st.5. te čl.216.st.3. istog Zakona, kako joj se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.

2.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice, osobito u dijelu gdje iznosi da je bila vlasnica označenog osobnog automobila, ali da s tim vozilom nije imala nikakvi prometni udes te da nikada u životu nije imala nikakvu prometnu nesreću sa osobnim automobilom.

Sudac je cijenio obranu okrivljenice kojom poriče počinjenje prekršaja za koje se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost te je zaključio da je njezina obrana kratka, jasna, razumljiva i životno stvarno moguća, pa i uvjerljiva, ali ju je ipak uzeo s oprezom, odnosno sumnjom.

Sudac smatra kako svakako postoji stvarna mogućnost da je okrivljenica svoju obranu oblikovala na način da je prešućivala svoje protupravno postupanje, kao i propust, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje kako ona predmetne zgode nije prije stjecanja prava upravljala označenim vozilom, uzrokovala prometnu nesreću zbog toga što se nije kretala što bliže desnom rubu kolnika i na sigurnoj udaljenosti od istog te da se nakon prometne nesreće s vozilom udaljila s mjesta događaja bez da je ostavila podatke o sebi i vozilu.

Sudac je mišljenja kako postoji i razumna vjerojatnost da se okrivljenica svojom obranom pokušala prikazati nedužnim za terećene prekršaje, odnosno da je smišljeno poricala svoje protupravno postupanje i nezakoniti propust, pa da bi tako uvjerila Sud kako nije djelovala suprotno zakonskim odredbama niti ostvarila prekršaje za koje je optužena, a s ciljem da bi zatajila i prikrila svoje realno moguće protuzakonite ne/aktivnosti te se na takav način zaštitila od prekršajne odgovornosti, oslobodila od krivnje i izbjegla kažnjavanje za prekršaje koji joj se stavljaju na teret Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka AV, policijskog službenika, pa je zaključio kako prema njegovom iskazu jasno proizlazi da je samo prema nađenoj tablici utvrdio da je okrivljenica vlasnica vozila, dok su mu stanovnici mjesta događaja priopćili kako nisu vidjeli sam događaj već su pronašli tablicu s registarskom oznakom vozila koje je napustilo mjesto događaja, pa stoga zapravo nije neposredno zapažao predmetni događaj.

Slijedom navedenog nesporno je kako imenovani svjedok nema izravnih niti cjelovitih saznanja o okolnostima presudnim za donošenje odluke o prekršajima koji su stavljeni na teret okrivljenici, odnosno kako ispitani svjedok ne zna važne i odlučne činjenice, jer je samo temeljem izjave stanovnika mjesta događaja saznao okolnosti povodom kojih je pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenice.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanog svjedoka policijskog službenika stekao uvjerenje da je njegov iskaz jasan, razumljiv i životan te osobito uvjerljiv, a pritom je zaključio kako isti nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka te da je svjedok prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosio objektivno i vjerodostojno.

Međutim, sudac smatra kako ispitani svjedok nije iskazao ništa odlučno o postupanju i/li propustu okrivljenice i njezinom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu kao optužnom aktu u odnosu na terećene prekršaje, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenice.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenice.

5.

Tijekom provođenja glavne rasprave sudac je uvidom Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni, u odnosu na IV, izvršenim dana 22.05.2024.g., utvrdio da pretraga nije našla nijedan rezultat, odnosno da okrivljenica nije bila prekršajno osuđivana.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije mogao izvesti dokaz ispitivanjem svjedoka HV koji je dojavio događaj prometne nesreće jer policijski službenik koji je obavio očevid nije mogao pronaći podatke za imenovanog već je utvrdio da isti nema prebivalište u mjestu predmetnog događaja.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice, osim o njezinom oslobađanju od optužbe za terećene prekršaje.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

8.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene osobne i materijalne dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi da li je okrivljenica predmetne zgode postupala na načine opisane u izreci presude, niti je mogao s uvjerenjem zaključiti da je okrivljenica počinila prekršajna djela za koja se optužuje Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

9.

Sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da bi imenovana okrivljenica predmetne zgode ostvarila biće opisanih prekršaja koji su joj stavljeni na teret, odnosno da bi upravljala označenim osobnim automobilom prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima, da se pritom s vozilom nije držala što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da ne izlaže sebe opasnosti, pa da je izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom, a zatim se s vozilom udaljila s mjesta događaja, a nije ostavila podatke o sebi i vozilu.

Stoga sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenice.

10.

Sudac je nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode bila vlasnica označenog osobnom automobila reg. oznake [registarska oznaka] te da je pronađena registarska pločica istih oznaka na mjestu gdje je došlo do prometne nesreće.

Sudac nije mogao nesporno utvrditi da bi okrivljenica predmetne zgode upravljala označenim osobnim automobilom prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilima, da bi se s istim vozilom kretala nepropisno i sudjelovala u prometnoj nesreći te se udaljila s mjesta događaja, a da nije ostavila podatke o sebi i vozilu.

11.

Sudac je s jedne strane, čvrsto uvjeren kako temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi sa svim ostalim izvedenim materijalnim dokazima, nikako ne može nesporno utvrditi da je okrivljenica predmetne zgode stvarno počinila prekršaje koji su joj stavljeni na teret, pa stoga ne može sa sigurnošću donijeti odluku o njezinoj krivnji i kažnjavanju.

S druge strane, sudac nakon provedenog dokaznog postupka nikako nije mogao naći stvarnu, nespornu i odlučnu poveznicu između okrivljenice i inkriminiranog događaja, odnosno pronađenog predmeta, to jest prometne nesreće i registarske pločice s navedenom registarskom oznakom.

S treće strane, sudac je mišljenja kako svi izvedeni osobni i materijalni dokazi ne mogu u potpunosti obesnažiti uvjerljivost iznesene obrane okrivljenice, niti mogu u cijelosti dovesti u sumnju istinitost njezinih obrambenih navoda.

12.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da je okrivljenica počinila prekršajna djela za koja se optužuje, na načine opisane u izreci ove presude.

Sudac je utvrdio kako okrivljenica u svojoj obrani postojano, čvrsto i odlučno poriče da bi počinila terećene prekršaje. Nakon usporedne analize svih izvedenih, dostupnih i svrhovitih dokaza, sudac je zaključio kako ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može nesporno dokazati da li je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaje upravo na načine kako joj je stavljeno na teret, pa stoga nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenice.

Tijekom dokaznog postupka sudac je razumno, savjesno i promišljeno posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenice, ali je isto tako zaključio kako postoji ozbiljna i utemeljena mogućnost i vjerojatnost da okrivljenica predmetne zgode na navedenom mjestu, nije postupala suprotno zakonskim odredbama, to jest, kako postoji pretpostavljena, ali izvjesna mogućnost da nije protupravno upravljala označenim vozilom, pritom na nepropisni način i izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom, a zatim se suprotno zakonskim odredbama sa vozilom udaljila s mjesta događaja bez da je ostavila podatke o sebi i vozilu.

Nakon provedenog dokaznog postupka kod suca su se, obzirom na obranu okrivljenice, odnosno njezino ustrajno poricanje počinjenja svih terećenih prekršaja, kao i obzirom na činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a budući osim već ispitanog svjedoka nije bilo drugih nezainteresiranih i objektivnih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja, čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenice, pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i svrhovitih dostupnih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice, konačno su učvrstile sumnju suca da bi okrivljenica stvarno počinila prekršaje koji su joj stavljeni na teret.

13.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenicu IV treba osloboditi od optužbe za prekršajna djela opisana u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

14.

Slijedom svega navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 6. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].