REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-29/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi braniteljice okrivljenog Une Zečević Šeparović, odvjetnice u Zagrebu podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 24. siječnja 2025. br. Kov-16/2025, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog CA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Kov-16/2025 od 24. siječnja 2025., protiv okrivljenog CA, na temelju članka 127. stavak 4., u vezi članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni CA putem braniteljice, odvjetnice Une Zečević Šeparović, iz Zagreba, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, te da se u odnosu na okrivljenika primijeni blaža mjera.
3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje protiv okrivljenog CA egzistiraju osnovi za produljenje istražnog zatvora sukladno odredbi članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kao što je iznio i sasvim prihvatljive razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Prvostupanjski je sud valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se temelji predmetna optužnica, i to nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra, iskaza žrtve ŠA, kao i iz iskaza svjedokinje PA, a što predstavlja osnovni uvjet za određivanje istražnog zatvora. U odnosu na navode žalitelja kako je okrivljenik potpuno porekao počinjenje kaznenog djela, te da je u tom smislu donesen sud o krivnji okrivljenog i prije nego je proveden kazneni postupak i da iskaz okrivljenog nije obrazložen osporavanim rješenjem, pa da nije utvrđeno da bi okrivljenik žrtvi išta izgovorio, ovaj drugostupanjski sud napominje kako se navedenim ne dovodi u pitanje osnovana sumnja s obzirom da niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza niti postojanje obilježja kaznenog djela, već je isto u nadležnosti optužnog vijeća prilikom donošenja odluke o osnovanosti optužnice, a u slučaju potvrđivanja optužnice, analiza i ocjena dokaza, kao i postojanja elemenata kaznenog djela, u nadležnosti je raspravnog vijeća prilikom donošenja odluke o krivnji okrivljenog.
7. Nadalje, u žalbi žalitelj ukazuje kako nije osnovan zaključak suda kako postoje osobite okolnosti na strani okrivljenika za određivanje istražnog zatvora na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja kaznenog djela kojim prijeti, jer da prvostupanjski sud osobite okolnosti obrazlaže činjenicom da je okrivljenik pokazao naročitu upornost u činjenju istovrsnih kaznenih djela i prekršaja s elementima nasilja, bez navođenja drugih osobitih okolnosti.
8. Međutim, izloženim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom doveo u pitanje pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Razmatrajući dosadašnju osuđivanost okrivljenika i to upravo zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne Novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24), i to presudom Općinskog suda u Šibeniku, Pp-1650/2024 od 20. lipnja 2024., pravomoćnom istog dana, kojom presudom mu je izrečena i zaštitna mjera obveznog liječenja ovisnosti o kocki u zdravstvenoj ustanovi, te mjere opreza zabrane približavanja žrtvi i zabrana posjećivanja određenog mjesta, kao i da je kazneno prijavljivan zbog kaznenog djela tjelesne ozljede počinjenog na štetu svog ujaka EA, ali je predmetna kaznena prijava odbačena zbog korištenja prava na uskratu svjedočenja oštećenog, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da na strani okrivljenog postoji realna i predvidiva opasnost da bi, ukoliko boravi na slobodi, mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti. Nadalje, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za psihijatriju, u vrijeme počinjenja kaznenog djela okrivljenom je dijagnosticiran poremećaj ličnosti, intoksikacija i poremećaj uzimanja više psihoaktivnih tvari u srednjem stupnju, te da je, budući da je predmetno kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o više psihoaktivnih tvari, prisutan visoki stupanj opasnosti da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, a da, prema vlastitom kazivanju, konzumira razne vrste droga, tada sve prednje izložene okolnosti, prema stajalištu i ovog drugostupanjskog suda, doista upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se doista ne može prevenirati mjerama opreza, kako to u svojoj žalbi predlaže žalitelj. Uzevši u obzir naprijed navedeno, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke su žalbeni navodi žalitelja da iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 27. prosinca 2024. proizlazi kako je okrivljenik neosuđivana osoba.
9. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi žalitelja da sud nije pravilno i zakonito donio pobijano rješenje, prvenstveno imajući na umu načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i nužnosti potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, te činjenice da je okrivljenik u istražnom zatvoru od 27. prosinca 2024. (uhićen 26. prosinca 2024.), to je uistinu za zaključiti da dosadašnjim boravkom okrivljenog u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.
10. U odnosu na žalbene navode o zdravstvenom stanju okrivljenika prema kojima bi istražni zatvor negativno djelovao na okrivljenika jer se radi o osobi kojoj je potrebno liječenje, te da bi se istom nemogućnost redovnog uzimanja terapije mogla odraziti na psihičko stanje, potrebno je istaknuti kako okrivljenik, za slučaj potrebe, adekvatnu zdravstvenu skrb može ostvariti i u okviru zatvorskog sustava.
11. Budući da žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti je ovaj sud našao da su počinjene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 6. veljače 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić
