Poslovni broj: Gž -197/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Bravar, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Ninu Reskušiću, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-947/2020-43 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-947/2020-43 od 20. listopada 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenjem ništavosti oporuke ostaviteljice KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 23. lipnja 2018. (točka I. izreke).
1.1. Istom odlukom naloženo je tužitelju isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 1.243,75 eura/ 9.371,03 kuna u roku od 15 dana, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.517,38 eura/11.432,70 kuna odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio i trošak žalbenog postupka.
2.1. Protiv odluke o trošku pod točkom II. izreke presude žali se tužitelj predlažući da se ista preinači u skladu s žalbenim navodima.
2.2. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio sve žalbene navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu u cijelosti.
2.3. Žalba tužitelja je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništavosti vlastoručne oporuke ostaviteljice KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 23. lipnja 2018. zbog nesposobnosti ostaviteljice za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke.
4. Iz stanja spisa proizlazilo bi sljedeće:
- da je pravna prednica stranaka, njihova majka KK sastavila vlastoručnu oporuku 23. lipnja 2018., kojom je svu svoju imovinu ostavila sinu ĐK, ovdje tuženiku,
- da iz zdravstvenog kartona ostaviteljice proizlazi da joj je od 2007. godine, uz postojeće srčane probleme, ostaviteljici evidentiran anksiozno depresivni poremećaj i određena terapija antidepresivom, te dijagnoza PTSP - koje stanje je potrajalo sve do smrti ostaviteljice
- da je u studenom 2011. ostaviteljici utvrđena simptomatologija duševnog poremećaja izazvanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i fizičkom bolešću (F06) - koje tjelesne bolesti se reflektiraju na centralni nervni sustav - s mogućim pojavama halucinoza, poremećajima raspoloženja, blažih kognitivnih poremećaja tipa zaboravnosti, narušenog pamćenja, pada koncentracije.
- da je ostaviteljici od ožujka 2018. propisan lijek Zyprex, antipsihotik, da joj je početkom svibnja 2018. postavljena dijagnoza nespecificirane demencije, a u listopadu 2018. i dijagnoza teške vaskularne demencije, te da je u studenom 2018. ostaviteljica umrla,
- da je iz izvješća patronažne sestre RK od veljače 2017. do ožujka 2018. razvidno da je ostaviteljica od 2016. ovisna o tuđoj pomoći i njezi, da joj je stanje svijesti definirano kao apatično/zbunjeno, te da joj je 15. siječnja 2018., kao i 26. ožujka 2018. evidentirano pogoršano psihičko stanje i potreba za psihijatrom u kućnoj posjeti,
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. FK, spec. psihijatra proizlazi da je u medicinskom nalazu ostaviteljice opisana klinička slika koja može odgovarati demenciji, ali da jedan pregled sam po sebi nije dovoljan za postavljanje toliko diferentne dijagnoze, te da je bilo potrebno dijagnostički postupak te pratiti pacijenta kroz određeno vrijeme da se utvrdi je li riječ o nekom prolaznom stanju koje je uvijek moguće kad su prisutne vaskularne smetnje. Za postavljanje dijagnoze demencije, a time i isključenja sposobnosti rezoniranja da je bilo nužno provesti kompletnu dijagnostičku proceduru i detaljni psihijatrijski pregled, a kada se radi o pokojnoj osobi da je potrebna medicinska dokumentacija na temelju koje se sa sigurnošću može tvrditi da osoba nije bila sposobna za rasuđivanje, te da se na osnovi toga što je 28. listopada 2018., kod ostaviteljice bila razvijena demencija, ne može sa sigurnošću zaključiti da u vrijeme sastavljanja oporuke 23. lipnja 2018., ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da prilikom sastavljanja oporuke nije bila sposobna shvatiti značenje iste,
- da iz iskaza saslušanog svjedoka dr. MK, spec. psihijatra, proizlazi da je kod ostaviteljice tijekom 2018. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu razvoja demencije vaskularnog tipa, te da nijednom prilikom njegove tri posjete ostaviteljici ona nije prepoznavala tuženika ni njegovu suprugu, a što mu je prilikom tih posjeta potvrdio i sam tuženik,
- da prvostupanjski sud pri ocjeni dokaza nije uzeo u dostavljene privatne nalaze vještaka psihijatara dr. Vesne Jovin i dr. ČK, kao ni iskaze saslušanih svjedoka GK i OK, te iskaze stranaka.
54. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer da tužitelj nije dokazao da oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za ništavost oporuke propisane odredbom članka 26. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/0.3, 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. u daljnjem tekstu: ZN).
6. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio prvostupanjski sud za sada se ne mogu prihvatiti iz razloga što ih je tužitelj žalbenim navodima doveo u sumnju.
7. Naime, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka dr. FK, spec. psihijatra, te je smatrao da je sada pok. KK u trenutku sastava i potpisivanja sporne oporuke bila sposobna za rasuđivanje, zbog čega je temeljem odredbe članka 26. i 30. ZN-a utvrdio da je ta oporuka pravno valjana. Pri tome, prvostupanjski sud navodi da je nije cijenio iskaze svjedoka GK i OK koji su saslušani u ovom postupku, kao ni iskaze samih stranaka koje su iskazivale o stanju ostaviteljice u trenutku sastava sporne oporuke.
8. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje prema svom uvjerenju, ali ne samo na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, nego i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP-a.
9. Osnovano, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prigovara tužitelj da je medicinski vještak dr. FK, spec. psihijatar svoj nalaz dao isključivo na temelju selektivno odabrane medicinske dokumentacije pok. KK, pri čemu nije uopće prihvatio nalaz dr. MK, spec. psihijatra koji je liječio ostaviteljicu, niti je uzeo u obzir izvješća patronažne sestre RK koja je dolazila u kućne posjete ostaviteljici i koja je imala neposredan uvid u zdravstveno stanje ostaviteljice prije, u vrijeme i nakon sastavljanja predmetne oporuke, a koju činjenicu ovaj vještak nije uzeo u obzir kod procjene sposobnosti za rasuđivanje pok. ostaviteljice.
9.1. Isto tako, prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iskaze saslušanih svjedoka, već je obrazloženju pobijane presude naveo kako su svjedoci OK i UK supruga i sin tužitelja, koji su kao i tuženik neposredno zainteresirani za ishod postupka, a zbog čega je upitna objektivnost njihova svjedočenja, iako je i ove dokaze bio dužan ocijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza. Također, prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da iskaz svjedoka dr. ZK, spec. psihijatra koji je pregledavao oporučiteljicu i čija su tri psihijatrijska nalaza iz relevantnog razdoblja 2018. godine priložena spisu, nije protivan nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. FK, kada iz njegovog iskaza kao i iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kod ostaviteljice tijekom 2018. godine došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu razvoja demencije vaskularnog tipa, te da nijednom, prilikom njegove tri posjete ostaviteljici, ona nije prepoznavala tuženika ni njegovu suprugu, a što je nesumnjivo u suprotnosti s nalazom i mišljenjem tog vještaka.
10. Stoga pravilno ističe u žalbi tužitelj da je pri ocjeni sposobnosti za rasuđivanje ostaviteljice u trenutku sastavljanja oporuke trebalo uzeti u obzir sve poznate okolnosti, koje uključuju svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju, kao i iskaze svjedoka i stranaka ukoliko nisu proturječni medicinskoj dokumentaciji u spisu, a što je sve propustio učiniti prvostupanjski sud.
10.1. Pritom se napominje kako iz stanja spisa proizlazi da je ostaviteljica dugi niz godina bila teško bolesna i da je uz psihičke poteškoće imala i malignu bolest, što je sve moglo utjecati na sposobnost ostaviteljice za rasuđivanje, pa da bi se utvrdilo da je oporučiteljica bila nesposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke, potrebno je tu nesposobnost utvrditi upravo u vrijeme kada je sastavljala svoju oporuku. Navedeno iz razloga jer iz izvješća patronažne sestre, kao i iz nalaza i iskaza dr. ZK, koji nisu zainteresirani za ishod postupka, niti su sa strankama u srodstvu ili u zavadi, proizlazilo bi da je kod ostaviteljice već od 2017. godine prisutan neki oblik demencije, te da postoji potreba za psihijatrijskim liječenjem, zbog čega po mišljenju ovog suda za sada nema jasnih i nedvojbenih pokazatelja koji bi ukazivali na vrlo visoki stupanj sigurnosti da je pok. KK u trenutku sastava sporne oporuke u lipnju 2018. godine bila sposobna za rasuđivanje, kako je to zaključio prvostupanjski sud, temeljeći takav svoj zaključak samo na nalazu i mišljenju dr. FK. Za istaći je da sudski vještak dr. FK ostaviteljicu nikada nije vidio te da je svoj nalaz i mišljenje dao samo na temelju medicinske dokumentacije u spisu pri čemu je taj nalaz u suprotnosti s iskazom dr. ZK koji je liječio ostaviteljicu, izvješćem patronažne sestre, kao i sa iskazima svjedoka koji su s ostaviteljicom bili u neposrednom svakodnevnom kontaktu, a što sve prvostupanjski sud nije cijenio kod donošenja pobijane odluke.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, pa će ovisno o tim utvrđenjima, pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka .
Split, 6. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Marija Šimičić
