REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10976/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ŠN, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec od 25. studenog 2024., broj: 211-07/24-3/15566, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljene ŠN kao neosnovan te se potvrđuje prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljena ŠN je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljena ŠN da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 8. ZSPC-a za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 206,05 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca u koju se uračunava trajanje mjere opreza.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljena ŠN je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, zaštitnoj mjeri i troškovima prekršajnog postupka, zbog čega se u smislu čl. 238. st. 11. PZ-a, prigovor prihvaća žalbom.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenice niti da postoje bitne povrede postupka na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava kajanje, te u bitnome navodi da je trenutno u teškoj financijskoj situaciji jer je na bolovanju zbog čega ima mala primanja, zbog ozljeda iz prometne nesreće mora ići na terapije zbog čega joj je neophodna vozačka dozvola. Predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere, te oslobođenje od troškova postupka.

6. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru, okrivljenici se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama koje ističe u prigovoru, a što okrivljenica nije učinila pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.

6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a posebice imajući u vidu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,77 g/kg, a zbog čega se navedene okolnosti iz prigovora u konkretnom slučaju ne mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma.

7. Osim toga, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja blažu vrstu kazne za navedeni prekršaj i minimalnu zakonom propisanu novčanu kaznu. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom čl. 139. st. 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj sud i u tom dijelu odbio prigovor okrivljenice kao neosnovan jer okrivljenica ničim nije dokumentirala da bi plaćanjem troškova bilo ugroženo njezino uzdržavanje ili uzdržavanje njezine obitelji.

9.1. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne može se nedvojbeno utvrditi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi međimurskoj, Postaji prometne policije Čakovec u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenicu.