Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-44/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ĐJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, radi ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-622/2021-49 od 12. prosinca 2024., dana 6. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se dopunsko rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-622/2021-49 od 12. prosinca 2024. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja da se odgoda ovrhe uvjetuje davanjem primjerene jamčevine.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Ovršenica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja da se odgoda ovrhe po prijedlogu ovršenice uvjetuje davanjem primjerene jamčevine od strane iste, a nakon što se ovršenica očitovala te istakla da se protivi da se odgoda ovrhe uvjetuje davanjem jamčevine sukladno čl. 247. i 339. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), prvenstveno jer se radi o lihvarskom kreditu kojeg ovrhovoditelj pokušava prisilno naplatiti na njenu štetu, prvostupanjski sud cijeneći dopis USKOK-a od 19. rujna 2024. zaključuje da se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodio postupak, a nakon provedene istrage, protiv više okrivljenika između kojih je i DJ zbog kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ/97 i lihvarskih ugovora, a da su kaznena djela počinjena na štetu većeg broja oštećenika, pa tako i ovršenice koja je oštećena za iznos od najmanje 25.376,70 kn, pa da stoga ne bi bilo primjereno uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine od strane ovršenice obzirom da se radi nezakonitom i lihvarskom kreditu u odnosu na koji je između ostalog prema navedenim osobama podignuta optužnica zbog postojanja dostatnog stupnja osnovane sumnje u počinjenje predmetnih kaznenih djela, dok ovrhovoditelj pokušava naplatiti od ovršenice koja je oštećena novčani iznos iz lihvarskog ugovora.

6. U žalbi ovrhovoditelj tvrdi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, pritom uopće ne spominjući da ovršna isprava temeljem koje je pokrenuta ovrha nije lihvarski ugovor, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-3418/2018, a u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev ovršenice usmjeren na utvrđenje ništetnosti navedene ovršne isprave, koju odluku je potvrdio i Županijski sud u Splitu pod brojem Gž-1508/2019 od 17. studenog 2020., iako je ovršenica u tom postupku upravo isticala navodnu zelenašku narav ovršne isprave, pa da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, obzirom da je predmetna ovršna isprava u cijelosti održana na snazi unatoč osporavanju ovršenice. Ujedno ističe kako je iz dostavljene dokumentacije ovršenice i iz priloženih dokaza razvidno da ovrhovoditelj nije okrivljenik u kaznenom predmetu kojeg spominje prvostupanjski sud u svojoj odluci.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je u istoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, a koju sadržajno opisuje ovrhovoditelj obzirom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni nejasni i u proturječju sa stanjem spisa, pa ista ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

8. Naime s obzirom da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci ponavlja svoj stav izražen u odluci od 17. siječnja 2024. u svezi prijedloga ovršenice za odgodu ovrhe, a ovrhovoditelj ponavlja svoje žalbene navode istaknute u žalbi na odluku prvostupanjskog suda kojom je prijedlog za odgodu usvojen i ovaj sud ponovno ukazuje da je potpuno nejasno na osnovu čega sud zaključuje da bi bilo neprimjereno uvjetovati odgodu ovrhe davanjem jamčevine od strane ovršenice obzirom da se radi o nezakonitom i lihvarskom kreditu na osnovu kojeg ovrhovoditelj pokušava naplatiti navedenu tražbinu, bez da je pritom cijenio navode ovrhovoditelja, a tiču se pitanja ništetnosti navedenog Ugovora u odnosu na koje pitanje je pravomoćno presuđeno odlukom Županijskog suda u Splitu, broj Gž-952/2020-2 od 17. studenog 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3418/2018-39 od 8. siječnja 2020. kad je odbijen tužbeni zahtjev ovdje ovršenice protiv ovrhovoditelja da je spomenuti Ugovor ništetan, a u kojem je ista isticala iste prigovore u svezi navodne zelenaške naravi ovršne isprave, koje ističe sad u žalbi na rješenje o ovrsi i u prijedlogu za odgodu i zbog kojih je ponovno upućena na pokretanje parničnog postupka, dok je iz obrazloženja navedenih odluka vidljivo da je u istom razjašnjeno pitanje je li ovršenica po spomenutom Ugovoru primila 40.400,00 kn ili 12.000,00 kn, a koje činjenice prvostupanjski sud uopće nije cijenio kod svoje odluke, a koje su odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za davanjem jamčevine uz napomenu da je ovaj sud iz istih razloga prihvatio žalbu ovrhovoditelja i ukinuo ranije navedeno rješenje prvostupanjskog suda kojim je usvojen prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe i predmet vraćen ponovno prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a prihvaćanjem žalbe ovrhovoditelja ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje koji će u nastavku postupka zajedno s prijedlogom ovršenice za odgodu ovrhe odlučiti i o prijedlogu ovrhovoditelja za davanjem primjerene jamčevine.

U Varaždinu 6. veljače 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić