Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10915/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NF, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 26. rujna 2022., poslovni broj: 48 Pp-7045/2022, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. NF, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se činjenično opisano postupanje u izreci označava prekršajem iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22) i na temelju tog propisa okr. NF izriče se novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadest eura), koju je dužan platiti u roku od šezdeset dana po primitku ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, a na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. NF kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. NF je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. NF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 11.000,00 kuna / 1.459,95 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Luke Roića, odvjetnika u odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković j.t.d. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim zakonom za predmetni prekršaj, zbog konverzije novčane valute, propisana nešto blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.

5.1. Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

5.2. Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisana blaža novčana kazna, to je trebalo primijeniti novi zakon jer je povoljniji za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, a prihvaćanjem žalbe izrekao je novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu, kao u izreci ove odluke u točki I.

6. Ispitujući pobijanu presudu glede istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona ističe se da je izreka presude dostatna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno članku 183. Prekršajnog zakona, gdje je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje je djelo okrivljenik proglašen krivim. Iz izreke je razvidno da je u svojstvu vozača sudjelovao u prometu na cesti u vrijeme dok mu je bila na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 27. prosinca 2021. do 27. siječnja 2022., pa da je time počinio djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iako je u pravu žalitelj da nije naveden naziv odluke kojom je izrečena zaštitna mjera, razvidan je broj odluke i izdavatelj, kao i točno vremensko određenje i vrsta izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, pa iz dostatno navedenih činjenica i okolnosti jasno proizlazi da je inkriminirane prilike ostvario sva bitna obilježja iz citirane zakonske odredbe. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

7.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, a bez uspjeha i dalje upire da nije znao za zabranu upravljanja motornim vozilom protivno koje je postupao te prilike, budući da iz rezultata provedenog postupka jasno proizlazi da je osobno 7. prosinca 2021. primio prekršajni nalog Postaje prometne policije Karlovac broj: 511-05-13/05-3-1025-1/2021 od 6. listopada 2021. kojim mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, kako je o tome valjane razloge dao i prvostupanjski sud. Da je nalog uručen jasno proizlazi iz izvješća IV PP od 9. prosinca 2021. i uz njega priložene potpisane povratnice. Bez uspjeha žalitelj upire da mu poštar nije dostavio prekršajni nalog jer da je bio u preseljenju, budući da je u ovom predmetu dostava obavljena putem policijskih službenika, a dostava se obavlja na adresi njegova stanovanja, drugoj adresi koju prijavi, radnom mjestu ili na bilo kojem drugom mjestu gdje je vjerojatno da će se zateći (čl. 145. st. 6. toč. 2. PZ-a). Nakon što je okrivljeniku u postupku predočen dokaz o uručenju naloga, ustvrdio je da se toga ne sjeća, međutim nije dovodio u pitanje potpis, a budući da je u postupku primio obavijest o počinjenom prekršaju i da predmet sadrži nesporne potpise žalitelja, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za dodatno provođenje grafološkog vještačenja, jer je smatrao činjenično stanje dovoljno razjašnjenim, ne dovodeći u pitanje uručenje prekršajnog naloga, kako je to i obrazložio u pobijanoj presudi. S time u svezi žalitelj se pogrešno poziva na odluku VPSRH-a broj Ppž-1616/2021 od 14. travnja 2022., s obzirom na potpuno različito činjenično stanje predmeta i dokaze u predmetu. U predmetnom prekršajnom nalogu jasno je navedeno da mjera počinje teći od izvršnosti naloga, protekom roka za dragovoljno izvršenje ili protekom 8 dana od pravomoćnosti naloga, pa je tim nalogom i upozoren o stupanju na snagu zaštitne mjere. Budući da u predmetnom slučaju nije podnio prigovor protiv prekršajnog naloga, to je isti postao pravomoćan protekom roka za prigovor, a izvršan protekom roka za dragovoljno izvršenje, kako je to i označeno na prekršajnom nalogu, koji je sastavni dio prvostupanjskog predmeta. Stoga je žalitelj prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima predmetnog slučaja bio dužan i mogao biti svjestan da upravlja vozilom u vrijeme kada mu je na snazi zaštita mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, pa bez uspjeha upire da se ne smatra krivim. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. više nije propisano dostavljanje obavijesti počinitelju o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola. Prema tome, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su u pogledu znanja o stupanju na snagu zabrane upravljanja motornim vozilom poduzete sve radnje sukladno pozitivnim propisima, a za prekršaj je kriv i počinitelj koji je postupao iz nehaja. Eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere žalitelj je bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja vozilom u prometu na cesti. Prema tome i ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju provedenih dokaza ispravno odbio prijedlog za grafološko vještačenje, te donio na zakonu osnovanu odluku.

7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Ispitujući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je utvrdio da je u pravu žalitelj kada ističe da je kazna za počinjeni prekršaj prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kod odmjeravanja vrste i visine kazne cijenio otegotnim kažnjavanost okrivljenika, međutim kako nije utvrdio druge otegotne okolnosti, a imajući na umu da je u međuvremenu u pogledu odluka koje je cijenio kod odmjeravanja visine kazne nastupila rehabilitacija u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, to je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu i preinačio odluku o kazni, tako da je kaznu izrekao u minimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, niti ih žalitelj ističe i dokumentira uz žalbu, pa nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne.

8.1. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom sankcijom, razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te u svemu pogodnom da se ostvari opća i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

9. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

10. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije i ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito okrivljeniku (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru s obzirom na težinu i značaj prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometne discipline, i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

10.1. Međutim, po mišljenju ovog suda, s obzirom da je se žalitelj ima smatrati neosuđivanom osobom, zaštitna mjera određena je u predugom trajanju, pa kako je postupao protivno mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije koja je bila određena u najkraće zakonom propisanom trajanju, to je ovaj sud prihvaćanjem žalbe preinačio odluku o zaštitnoj mjeri i trajanje mjere učinio razmjernom navedenim okolnostima. Stoga je ovaj sud izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje žalitelja i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.