REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5536/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnika Vinka Adžića te u odstunosti uredno pozvanog tuženika, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 06. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I
Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 3.727,74 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 19,10 eur od 14.12.07. do isplate,
na iznos od 19,10 eur od 15.1.08. do isplate,
na iznos od 19,10 eur od 15.2.08. do isplate,
na iznos od 19,10 eur od 15.4.08. do isplate,
na iznos od 19,10 eur od 15.5.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 13.6.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 15.7.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 14.8.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 15.9.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 15.10.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 19.11.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 8.12.08. do isplate,
na iznos od 31,39 eur od 15.12.08. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.1.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 13.2.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 13.3.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.5.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.6.07. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.7.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 14.8.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.9.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.10.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 13.11.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.12.09. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.1.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.2.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.3.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.4.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 14.5.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 1.6.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.6.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 13.8.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.9.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.10.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.11.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.12.10. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 14.1.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 31.1.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.2.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.3.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.4.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 13.5.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.6.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.7.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 12.8.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 15.9.11. do isplate,
na iznos od 42,14 eur od 14.10.11. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.11.11. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.12.11. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 13.1.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.2.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.3.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 13.4.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.5.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.6.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 13.7.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 14.8.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 14.9.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.10.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.11.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 14.12.12. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.1.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.2.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.3.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.4.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.5.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 13.6.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.7.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 14.8.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 13.9.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.10.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 15.11.13. do isplate,
na iznos od 38,09 eur od 13.12.13. do isplate,
na iznos od 958,02 eur od 1.12.14. do isplate.
II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da tužitelju TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 18.194,41 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 3,49 eur od 14.8.06. do isplate,
na iznos od 4,84 eur od 15.9.06. do isplate,
na iznos od 4,87 eur od 13.10.06. do isplate,
na iznos od 3,47 eur od 15.11.06. do isplate,
na iznos od 4,55 eur od 15.12.06. do isplate,
na iznos od 2,41 eur od 15.1.07. do isplate,
na iznos od 2,41 eur od 15.2.07. do isplate,
na iznos od 2,16 eur od 15.3.07. do isplate,
na iznos od 0,80 eur od 13.4.07. do isplate,
na iznos od 0,18 eur od 15.2.08. do isplate,
na iznos od 3,77 eur od 15.4.08. do isplate,
na iznos od 3,39 eur od 15.5.08. do isplate,
na iznos od 3,45 eur od 19.11.08. do isplate,
na iznos od 10,97 eur od 8.12.08. do isplate,
na iznos od 7,38 eur od 15.12.08. do isplate,
na iznos od 19,50 eur od 15.1.09. do isplate,
na iznos od 22,82 eur od 13.2.09. do isplate,
na iznos od 27,84 eur od 13.3.09. do isplate,
na iznos od 19,19 eur od 15.5.09. do isplate,
na iznos od 19,87 eur od 15.6.07. do isplate,
na iznos od 18,13 eur od 15.7.09. do isplate,
na iznos od 16,49 eur od 14.8.09. do isplate,
na iznos od 16,02 eur od 15.9.09. do isplate,
na iznos od 17,20 eur od 15.10.09. do isplate,
na iznos od 15,67 eur od 13.11.09. do isplate,
na iznos od 16,04 eur od 15.12.09. do isplate,
na iznos od 18,10 eur od 15.1.10. do isplate,
na iznos od 20,63 eur od 15.2.10. do isplate,
na iznos od 24,17 eur od 15.3.10. do isplate,
na iznos od 23,38 eur od 15.4.10. do isplate,
na iznos od 28,46 eur od 14.5.10. do isplate,
na iznos od 31,42 eur od 1.6.10. do isplate,
na iznos od 34,57 eur od 15.6.10. do isplate,
na iznos od 43,07 eur od 13.8.10. do isplate,
na iznos od 36,77 eur od 15.9.10. do isplate,
na iznos od 52,28 eur od 15.10.10. do isplate,
na iznos od 47,42 eur od 15.11.10. do isplate,
na iznos od 46,09 eur od 15.12.10. do isplate,
na iznos od 55,69 eur od 14.1.11. do isplate,
na iznos od 65,59 eur od 31.1.11. do isplate,
na iznos od 59,63 eur od 15.2.11. do isplate,
na iznos od 58,76 eur od 15.3.11. do isplate,
na iznos od 54,45 eur od 15.4.11. do isplate,
na iznos od 64,36 eur od 13.5.11. do isplate,
na iznos od 77,10 eur od 15.6.11. do isplate,
na iznos od 78,89 eur od 15.7.11. do isplate,
na iznos od 110,59 eur od 12.8.11. do isplate,
na iznos od 84,31 eur od 15.9.11. do isplate,
na iznos od 77,11 eur od 14.10.11. do isplate,
na iznos od 78,58 eur od 15.11.11. do isplate,
na iznos od 75,31 eur od 15.12.11. do isplate,
na iznos od 80,87 eur od 13.1.12. do isplate,
na iznos od 85,36 eur od 15.2.12. do isplate,
na iznos od 86,23 eur od 15.3.12. do isplate,
na iznos od 85,31 eur od 13.4.12. do isplate,
na iznos od 86,36 eur od 15.5.12. do isplate,
na iznos od 89,28 eur od 15.6.12. do isplate,
na iznos od 85,94 eur od 13.7.12. do isplate,
na iznos od 87,16 eur od 14.8.12. do isplate,
na iznos od 83,84 eur od 14.9.12. do isplate,
na iznos od 82,32 eur od 15.10.12. do isplate,
na iznos od 85,66 eur od 15.11.12. do isplate,
na iznos od 84,29 eur od 14.12.12. do isplate,
na iznos od 86,68 eur od 15.1.13. do isplate,
na iznos od 81,56 eur od 15.2.13. do isplate,
na iznos od 82,69 eur od 15.3.13. do isplate,
na iznos od 86,83 eur od 15.4.13. do isplate,
na iznos od 82,83 eur od 15.5.13. do isplate,
na iznos od 79,14 eur od 13.6.13. do isplate,
na iznos od 77,46 eur od 15.7.13. do isplate,
na iznos od 79,71 eur od 14.8.13. do isplate,
na iznos od 80,20 eur od 13.9.13. do isplate,
na iznos od 84,99 eur od 15.10.13. do isplate,
na iznos od 83,44 eur od 15.11.13. do isplate,
na iznos od 85,92 eur od 13.12.13. do isplate,
na iznos od 67,31 eur od 15.1.14. do isplate,
na iznos od 68,87 eur od 14.2.14. do isplate,
na iznos od 69,67 eur od 14.3.14. do isplate,
na iznos od 68,49 eur od 15.4.14. do isplate,
na iznos od 68,22 eur od 15.5.14. do isplate,
na iznos od 67,32 eur od 13.6.14. do isplate,
na iznos od 68,10 eur od 15.7.14. do isplate,
na iznos od 69,88 eur od 14.8.14. do isplate,
na iznos od 71,23 eur od 15.9.14. do isplate,
na iznos od 70,56 eur od 15.10.14. do isplate,
na iznos od 72,49 eur od 14.11.14. do isplate,
na iznos od 13.804,56 eur od 1.12.14. do isplate.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.456,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 06.07.2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 59.500,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora s ugovorenim rokom otplate od 30 godina. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 3,99 % godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja. Kako je tužitelj zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose, to isti, smatrajući da su korištene nepoštene ugovorne odredbe i pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13, smatra ništetnima dio odredbe iz Ugovora o tome da je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj nadalje ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tužitelj smatra ništetnom i dio odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli te traži da sud naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa redovnih kamata i razlike u valutnom tečaju u ukupnom iznosu kao u izreci, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne iznose preplaćenih iznosa teku od dana uplata pojedinih anuiteta, sve to uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi, ističe prigovor zastare utuženih iznosa. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet već tek treba izvesti dokazivanje za svaki pojedinačni slučaj. Ukazuje da sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, u istoj nije utvrđena ništetnost ugovornih odredbi obuhvaćenih ovom tužbom, a tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ističe da je način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisio o tržišnim uvjetima, a ne o jednostranoj odluci na štetu tužitelja. Tuženik također smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i lako uočljiva te nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Slijedom navedenog tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 06.07.2006. (list 9), otplatnu tablicu (list 18), karticu prometa po kreditu (list 21), nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića (list 57), iskaz tužitelja (list 78)
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.
5. Nesporna je činjenica da je dana 06.07.2006. sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 3,99 % godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, kao i razlike između tečaja CHF na dan isplate ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.
6. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012. Istom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom je utvrđeno da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
8. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) utvrđeno je sljedeće:
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
9. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, kao i da su ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kao niti tvrdnje vezane za rizik rasta valute CHF, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci upravo takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim. Naime, odredbe ZPP-a i ZZP- a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
11. Za navesti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske 10. lipnja 2020. donio odluku broj U-III-2233/19 kojom je odbio tužbu RBA banke vezano za reviziju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj Rev-3142/18. Naime, RBA banka tražila je da se ukine odluka Vrhovnoga suda po reviziji Rev-3142/18 kojom revizijom je Vrhovni sud RH je odlučio: 1. Da se kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak ne moraju izvoditi dokazi, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak, 2. Da nema zastare potraživanja za preplaćene anuitete u pojedinačnim postupcima koji su pokrenuti na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak. Ustavni sud je u citiranoj Odluci naveo: „Ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude, i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.“ Ustavni sud je tom presudom dakle dodatno potvrdio raniji stav Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.
12. Međutim, tuženik je u ovom predmetu predložio provođenje dokaza saslušanjem tužitelja, a sve na okolnost obaviještenosti o rizicima i značenju ugovornih odredbi.
13. S obzirom na utvrđenja Ustavnog suda RH iz presude U-III-5458/2021 od 30.06.2022., koja govori o povredi prava na jednakost oružja, odnosno o potrebi provođenja predloženih dokaza na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja ne bi bila predmetom utvrđivanja u kolektivnom sporu, to je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja.
14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za adaptaciju kuće u kojoj živi i isti je i iskorišten u tu svrhu odnosno promijenjen je krov i uređen interijer. I tada i danas zaposlen je u tvrtki Vetropak te nikada nije obavljao poduzetničku djelatnost. Ugovor je sklopio u banci, isti je unaprijed pripremila banka i tužitelj ga je preuzeo radi ovjere. Ni o čemu nije mogao pregovarati niti ga je itko iz banke objasnio temeljem čega će doći do promjene visine kamatne stope. Kasnije kada se ta stopa mijenjala također nije dobio obrazloženje temeljem kojih parametara je ista povećana. Vidio je da je valuta ugovora vezana uz CHF međutim nikakva upozorenja nije dobio o rizičnosti te valute niti je mogao pomisliti da će mu rata toliko narasti, a da je znao da će rate rasti do iznosa do kojih su povećane, ne bi se nikada odlučio na taj ugovor. Nakon povećanja kamatnih stopa nije ih pokušavao sniziti niti je o tome pregovarao s bankom jer je zaključio da to nije moguće. U konačnici je kredit otplatio putem drugog kredita.
15. Sud navedenom iskazu vjeruje u cijelosti jer je logičan i životan te je u skladu s ostalim provedenim dokazima. Pritom sud vjeruje da tužitelju nitko nije posebno pojašnjavao odredbe ugovora te da pregovaranje u biti nije bilo niti vođeno, a niti je u biti ono bilo moguće, s obzirom da je ugovor bio unaprijed pripremljen, odnosno od strane dužnika preuzet tek radi ovjere.
16. Pritom valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje dokaza saslušanjem osobnog bankara, odnosno djelatnika banke koji je sudjelovao u pregovorima i sklapanju predmetnog ugovora. Stoga je na konkretnu pravnu situaciju i upitna primjena utvrđenja Ustavnog suda RH iz presude U-III-5458/2021 od 30.06.2022., jer tuženik zapravo u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu nije predložio relevantan dokaz na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a koja ne bi bila predmetom utvrđivanja u kolektivnom sporu.
17. Slijedom navedenog, iz provedenog konkretnog dokaznog postupka, ali također i iz spomenute kolektivne tužbe, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim one odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, kao i na jednostranu promjenu kamatne stope. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora
18. Pritom je sud odbio provesti predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor stranaka jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora. Naime, javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).
19. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.
20. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zrinku Ručeviću sa zadatkom utvrditi da li je bilo i kolika je bila preplata u mjesečnim iznosima anuiteta po Ugovoru o kreditu od 06.07.2006. ako bi se smatralo da je za čitavo vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila ugovorena kamata u visini brojčano izraženoj u tom ugovoru. Također je vještačenjem bilo potrebno utvrditi eventualnu preplatu na mjesečnoj razini ako bi se kao tečaj valute CHF uzeo onaj tečaj na dan isplate ugovora te primijenio na čitavo ugovorno razdoblje trajanja kredita.
21. Iz nalaza proizlazi da razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 3.727,74 EUR na ime promjene kamatne stope te 18.194,41 EUR na ime valutne klauzule, sve s iznosima i datumima dospijeća upravo kako je to tužitelj i precizirao u svom konačno postavljenim zahtjevu.
22. Stranke nalazu nisu prigovarale, a sud ga je prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, smatrajući pritom da je zadatak vještaku određen upravo sukladno utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda RH u parnici Potrošač, za koja je sud vezan, kako je to ranije obrazloženo, pri čemu se ne radi o ugovaranju fiksne kamatne stope već o jedinom obračunu koji je moguće izvršiti imajući u vidu da je promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom.
23. Pritom valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev- 308/2022-2 od 19. travnja 2022. izrazio pravno shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.
24. Pritom valja istaknuti da plaćanjem manjih iznosa anuiteta u razdoblju u kojem je tečaj bio niži od onog ugovorenog na dan isplate ugovora (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja), potrošač ništa ne stječe, pa stoga sud nije imao što niti oduzimati od tužiteljeve tražbine. Osim toga, u odnosu na valutnu klauzulu, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF, tuženik nema svojstvo potrošača i na njega se ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Upravo suprotno, tuženik je banka tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita, što znači da mu je bila poznata, odnosno svakako mu nije mogla ostati nepoznata, mogućnost pada tečaja CHF, i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, nema pretpostavki tuženiku pružiti zaštitu koja je pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu, a niti oduzimati tzv. "negativne razlike", kako to neosnovano predlaže tuženik.
25. Osim toga tu valja ukazati na odluku proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. u kojoj je navedeno: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita."
26. žSlijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev na isplatu bio po visini identičan nalazu vještaka to je isti valjalo prihvatiti i presuditi kao u točki I izreke.
27. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je bilo prijeporno je li postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.
28. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.
29. Pritom valja posebno istaći da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).
30. Slijedom navedenog dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kao je to navedeno u toč. I i II izreke.
31. Pritom valja istaknuti da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7129/13 odbijen je zahtjev potrošača da se utvrdi ništetnost kamatne stope i valutne klauzule u odnosu na prednika tuženika, tamo VIII tuženika Sberbank d.d., ali je Presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena ništetnost valutne klauzule za svih 7 banaka, dok je u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d. utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž- 6632/17 od 14.06.2018.
32. Stoga zastara za zahtjeve temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope za prednika tuženika Sberbank d.d. teče od 14.06.2018. i istekla je 14.06.2023., dok je za zahtjeve temeljem valutne klauzule istekla dana 14.06.2023. ( za sve banke uključujući i Sberbank d.d.), pa zastara ni u tom dijelu nije nastupila.
33. Konačno, u odnosu na prigovor tuženika o tome da u ovoj pravnoj stvari nije dokazano svojstvo potrošača, valja reći da za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta iz članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača i to: (1) da se radi o fizičkoj osobi i (2) da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.
34. Nije sporno da je tužitelj fizička osoba, da je bio redovno zaposlen, te nije sporno da je odredbama predmetnog Ugovora ugovoreno da je kredit za adaptaciju kuće, pa sud ne vidi razloga, a niti ih tuženik konkretno ističe, zašto se ne bi radilo o potrošačkom ugovoru. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije dokazao (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.), pa čak niti konkretno tvrdio, slijedom čega sud smatra da tužitelj ima pravo uživati zaštitu koju potrošačima pruža Zakon o zaštiti potrošača, kao i pravo na izravnu primjenu utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu.
35. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 323 ZOO-a i čl. 29. st.
2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
36. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 250 bodova, sastav podnesaka od 5.1.2024. i 30.7.2024. (tbr. 8/1) po 250 bodova i zastupanje na ročištima 22.5.2024. i 27.1.2025. (tb r. 9/1) po 250 bodova, ukupno 1250 bodova odnosno 2.500,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 625,00 EUR, i trošak vještačenja od 331,81 EUR, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 3.456,81 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 22.3.2024. i 21.8.2024. kojima se očituje na navode tuženika i iznosi svoje viđenje predmetne pravne problematike jer sud smatra da isti nisu nužni za vođenje ove parnice, pogotovo imajući u vidu da se, nakon nesporne visine samog zahtjeva, zapravo radi o pravnom pitanju o kojem dodatna očitovanja nisu potrebna.
37. Na tako utvrđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.
U Zagrebu 6. veljače 2025. godine
Sudac:
Ivana Požar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
