Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-170/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog BG, zbog kaznenih djela iz čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.-odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12., - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2024. posl. br.: K-361/2022-24, u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2025.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, drugom sucu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2024. posl. br.: K-361/2022-24., na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. BG oslobođen je od optužbe da bi počinio dva kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, činjenično i pravno opisano u izreci te presude pod toč. 1. i 2.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 sa imovinskopravnim zahtjevom oštećenici VG iz [adresa], CG iz [adresa], ĐG iz [adresa], ČG iz [adresa] , NG iz [adresa], OG iz [adresa], RG iz [adresa], DG iz [adresa], KG iz [adresa], IG iz [adresa], ZG iz [adresa], TG iz [adresa], ŽG iz [adresa], AG iz [adresa], JG iz [adresa], ŠG iz [adresa], PG iz [adresa], GG iz [adresa], HG iz [adresa] B [adresa], SG iz [adresa], trgovačko društvo "Eko-ing" zastupano po direktoru LG iz [adresa], FG iz [adresa], EG iz [adresa], MG iz [adresa], UG iz [adresa], ĆG iz [adresa] BR iz [adresa], VR iz [adresa], CR iz [adresa], trgovačko društvo "Lucidus" d.d. sa sjedištem u [adresa], pravni slijednik ZIF "Sunce" zastupano po direktoru ĐR, upućeni su da imovinsko pravni zahtjev u cijelosti ostvaruju u parnici.
2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi postupka iz čl. 145. st. toč. 1.-5. ZKP/08 te nužni izdatci okrivljenika i nužni izdatci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. Oslobađajući optuženika od optužbe prvostupanjski sud je ponovno zauzeo stajalište da obzirom na činjenični supstrat terećenih kaznenih djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ/97 ne postoji pravni kontinuitet s nekim od kaznenih djela iz Kaznenog zakona (''Narodne Novine'' br. 125/11. – dalje u tekstu: KZ/11) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., pa ni sa kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, jer da to kazneno djelo čini onaj tko zlouporabom povjerenja pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist, time da druga osoba može biti druga fizička ili pravna osoba, dakle ne pravna osoba u kojoj počinitelj obnaša dužnost odgovorne osobe, pozivajući se na određenu sudsku praksu (odluke VSRH I Kž-267/11-6, ŽS Pula-Pola Kž-134/2018-6 i ŽS Zagreb Kž-132/2018-3) i pravno shvaćanje kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV K-31/2018-47 od 29. listopada 2018.
8. Međutim, prvostupanjski sud ponovno zanemaruje to da je u konkretnom slučaju dužnost optuženika u zaštiti tuđih imovinskih interesa bila dvojaka (za razliku od odluka na koje se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj presudi) i da, kako državni odvjetnik osnovano navodi u žalbi, činjenica što je optuženik protupravno korist ostvario za TD National d.d. u kojem je imao funkciju predsjednika uprave društva, ne utječe na ostvarenje obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11, jer je u predmetnom slučaju odlučno i relevantno je li optuženik svojim postupanjem nanio štetu klijentima TD National d.d. (navedenim u toč. 1.1.) o čijim je imovinskim interesima, uz interese TD National d.d., također bio dužan brinuti (kao primjer u žalbi se navodi odluka Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-484/2019, a bilo je takvih odluka i na samom Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, npr.: Kov-733/2015, K-1225/2015 - vezana presuda Županijskog suda u Sisku posl. br. Kž-44/2017, Kov-40/2018, Kov-324/2019, K-1730/2018), kao što je ovaj drugostupanjski sud već iznio svoj stav o svom u rješenju posl. br. Kž-260/2021-4 od 3. ožujka 2022. kojim je ukinuta presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. rujna 2021. posl. br. 19. KO-2706/2012-413.
9. Naime, iz odredbi tada važećih zakona kojima je regulirano trgovanje vrijednosnim papirima proizlazila je dužnost optuženika u zaštiti imovinskih interesa svojih klijenata, odnosno klijenata TD National d.d., što je predmet inkriminacije čl. 246. KZ/11, jer je optuženik kao predsjednik uprave TD National d.d. bio dužan štititi imovinske interese kako klijenata TD National d.d. (oštećenici ČR i dr.), tako i imovinske interese pravne osobe koju zastupa (TD National d.d.). U odnosu na klijente TD National d.d. (oštećenike navedene u toč. 1.1.) optuženik je bio u obvezi štititi njihove interese na temelju Zakona o tržištu vrijednosnih papira i Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, a u odnosu na TD National d.d. na temelju Zakona o trgovačkim društvima. Nije sporno da je imovina klijenata (u ovom predmetu oštećenika) odvojena od imovine TD National d.d. Dakle, iz naprijed navedenog jasno proizlazi da je u konkretnom slučaju, obzirom na predmet poslovanja TD National d.d., kako to osnovano navodi državni odvjetnik u žalbi, uloga optuženika u zaštiti imovinskih interesa bila dvojaka.
10. Predmet kaznenopravne zaštite i radnja činjenja odredbe čl. 246. KZ/11 je dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa. U konkretnom slučaju, osnovano tvrdi državni odvjetnik, to znači i zaštitu imovinskih interesa klijenata TD National d.d. koja se temelji na sklopljenim ugovorima o trgovanju vrijednosnim papirima, Zakonu o tržištu vrijednosnih papira i Zakonu o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima. Prema tome, s jedne strane radilo se o dužnosti zaštite imovinskih interesa, odnosno imovine osoba različitih od pravne osobe TD National d.d., a s druge strane o tome da je optuženik istovremeno bio dužan štititi imovinske interese TD National d.d., kojeg je bio odgovorna osoba, odnosno predsjednik uprave. Nastavno, kako osnovano navodi državni odvjetnik u žalbi, u konkretnom slučaju dužnost zaštite imovinskih interesa optuženiku bila je povjerena na temelju sklopljenih ugovora s klijentima i na temelju naprijed navedenih zakona kojima je uređeno trgovanje vrijednosnim papirima u odnosu na imovinu klijenata TD National d.d., a s druge strane na temelju Zakona o trgovačkim društvima optuženiku je povjerena dužnost zaštite imovinskih interesa TD National d.d., pa je optuženik svojim postupanjem, postoji osnovana sumnja, nanio štetu imovini klijenata TD National d.d. (oštećenicima navedenim u toč. 1.1.), pri čemu nije pribavio protupravnu imovinsku korist istim tim klijentima – oštećenicima, već Trgovačkom društvu National d.d.
11. Dakle, kao što je ovaj drugostupanjski sud već iznio svoj stav u naprijed spomenutoj odluci posl. br. Kž-260/2021-4 od 3. ožujka 2022., budući se opt. BG optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl. br. K-DO- 2418/2003 od 22. travnja 2004., izmijenjenom 15. ožujka 2010., 16. travnja 2010. i 20. rujna 2010., stavlja na teret da je svojim postupanjem ostvario protupravnu imovinsku korist za TD National d.d., kojeg trgovačkog društva je bio predsjednik uprave, a ujedno je i postupao na štetu klijenata tog istog trgovačkog društva National d.d., o čijim interesima (klijenata navedenih u toč. 1.1.) se također bio dužan brinuti na temelju sklopljenih ugovora s tim klijentima i naprijed navedenih Zakona, preuranjen je i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da činjenični supstrati kaznenih djela za koja se tereti optuženik se ne može podvesti pod biće kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11.
12. Slijedom naprijed navedenog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, vodeći računa o navodima iz ove ukidne odluke, izvesti sve potrebne dokaze te će ih savjesno i valjano analizirati, kritički i logično ocijeniti, kako svakog za sebe tako i u međusobnoj ovisnosti, te donijeti novu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.
14. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Šibeniku, 6. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac