Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

Kžmp-5/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv ml. pun. opt. ĆĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12., dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 23. srpnja 2021., broj Kmp-52/2017-50, u sjednici vijeća održanoj 06. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru od 23. srpnja 2021., broj Kmp- 52/2017-50 na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08.) opt. ĆĐ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, pokušaj teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Žaleći de zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije proveo pravilnu analizu provedenih dokaza, osobito analizu iskaza svjedoka, te njihove (svjedočke) iskaze i obranu optuženika nije doveo na pravilan način u međusobnu svezu, zbog čega iste nije pravilno ocijenio, čime da je počinio naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, što je za posljedicu imalo pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužbom. Tako državni odvjetnik navodi da je sam optuženik u svojoj obrani kazao da je on oštećenika prvi udario, najprije šakom dva ili tri puta, a potom nogom te se potom zaletio prema oštećeniku par koraka i u ljutnji bacio ciglu, sa strane, u grmlje. Optuženik u svojoj obrani da nije tvrdio da mu je oštećenik FĐ uzvraćao udarce a da to ne proizlazi niti iz iskaza bilo kojeg od ispitanih svjedoka. Potom državni odvjetnik navodi iskaz oštećenika FĐ, da ga je optuženik udario šakom nekoliko puta i on od tih udaraca da je pao na pod, da ga je udarao nogama dok je ležao na podu i dok je bio ošamućen od tih udaraca i bez daha, optuženik je uzeo blok i htio baciti na njega ali ga je u tome spriječio jedan dečko koji je izišao iz pekarnice i rekao mu da bježi što je on i učinio, a kada se optuženik istrgao od tog dečka da je za njim bacio cigleni blok. Nadalje, navodi državni odvjetnik, da iz iskaza svjedoka VĐ i KĐ proizlazi da su određene osobe razdvajale optuženika i oštećenika i iz njihovih iskaza da proizlazi da je optuženik uzeo u ruke cigleni blok i bacio ga, što u bitnom potvrđuje iskaz svjedoka ČĐ. Iz svega navedenog, smatra državni odvjetnik, nameće se zaključak da je optuženik, protivno zaključku prvostupanjskog suda, imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenika i da bi u svom naumu uspio da nije bio spriječen od strane drugih osoba koje su ga razdvajale od oštećenika, dok isti nije uspio pobjeći, a udarci nogom po tijelu oštećenika, dok leži na tlu, zasigurno da su pogodni po oštećenika prouzročiti tešku tjelesnu ozljedu do koje samo zahvaljujući sreći nije došlo, a da je optuženik uspio oštećenika pogoditi sa blokom, odnosno ciglom u glavu ili tijelo, za očekivati je da bi došlo do teškog ozljeđivanja oštećenika.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, presuda prvostupanjskog suda sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju izvedenih dokaza, dok se izloženim žalbenim prigovorom, zapravo, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud trebao drugačije vrijednosno ocijeniti iskaze svjedoka i oštećenika te obranu optuženika. Time državni odvjetnik osporava prihvatljivost iznesenih razloga i kritizira ispravnost utvrđenih činjenica, što ne predstavlja naznačenu bitnu postupovnu povredu.

6.2. Ispitivanje, pak, pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika ni zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja .

7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze, koje je potom valjano i savjesno analizirao i kritički i logički ocijenio, i to kako svaki pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, zbog čega se i zaključci do kojih je na takav način došao ukazuju u svemu ispravni.

7.2. Tako je prvostupanjski sud kao uvjerljive i istinite prihvatio iskaze svjedoka VĐ, KĐ i CĐ. Radi se o svjedocima koji su inkriminirane prigode bili na mjestu događaja, a njihove iskaze prvostupanjski sud ocijenio je dosljednim i sukladno materijalnim dokazima, posebno rezultatima provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku dr. Davoru Mayeru. U bitnom iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da je oštećenika FĐ prije inkriminiranog događaja udario MĐ, da je oštećeni FĐ uvrijedio optuženika rekavši mu da mu je brat narkoman, zbog čega ga je optuženik udario nekoliko puta i oba su pali na pod te su ih prisutni brzo razdvojili. Oštećeni da se je podigao i počeo udaljavati sa mjesta događaja i da je optuženik uzeo jednu ciglu ali niti u jednom trenutku da tom ciglom nije pokušao udariti oštećenika, već ju je bacio sa strane, a ne prema oštećeniku kada je isti već bio udaljen od optuženika 10 – 15 metara. Prvostupanjski sud je u pretežitom dijelu kao uvjerljiv, dosljedan i sukladan ostalim provedenim dokazima prihvatio iskaz ČĐ, koji je bio kritične prigode u društvu s oštećenim EĐ. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je oštećenika najprije napao MĐ, a potom da ga je udario optuženik šakom jer ga je uvrijedila primjedba oštećenika, a kada je oštećenik pao na pod, optuženik da ga je udario nogom s time da se je oštećenik uspio zaštititi i da ti udarci nisu bili "ništa pretjerani". Potom da je optuženik podigao ciglu s poda a on i oštećenik da su pobjegli tako da ne zna što je bilo s tom ciglom. Ovom svjedoku prvostupanjski sud nije poklonio vjeru samo u dijelu da je optuženika isprovocirala oštećenikova izjava da se ne boji optuženika jer da takva tvrdnja imenovanog svjedoka nije potkrepljena niti jednim drugim provedenim dokazom, a da to uostalom ne tvrdi i sam oštećenik, te prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je do tuče došlo jer je oštećenik dobacio optuženiku da mu je mlađi brat narkoman. Prednjim utvrđenjima suda, navodi dalje prvostupanjski sud, sukladna je i obrana optuženika, koji priznaje da je oštećenika udario šakom dva ili tri puta te nogom i da su on i oštećenik prilikom tuče pali na pod te da je s poda uzeo jednu ciglu u ljutnji kada su se oštećenik FĐ i svjedok ŠĐ počeli udaljavati te je u ljutnji bacio tu ciglu u stranu. Na osnovu naprijed navedenog prvostupanjski sud je zaključio da optuženik kritične prigode nije iz "čista mira" napao oštećenika već zbog izjave oštećenika vezane za njegovog brata, da je narkoman, zbog čega je optuženik udario oštećenika nekoliko puta šakom, ali ti udarci nisu bili jakog inteziteta te ga je udario jednom nogom, obojica da su pala na tlo, a nakon što su se podigli da se je oštećenik udaljio sa svojim prijateljem ŠĐ, a optuženik u ljutnji uzeo ciglu i bacio je u stranu. Obzirom na takva utvrđenja prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz oštećenika FĐ da ga je optuženik udario šakom iz čista mira i dok je bio na podu da ga je optuženik tukao nogama dok je on bio u nesvijesti i nakon toga da je optuženik uzeo cigleni blok i htio mu ga baciti na glavu dok je on ležao na podu, kao i u dijelu gdje navodi da je optuženika u tome spriječio jedan mladić iz pekare koji je optuženika uhvatio oko pasa što je on iskoristio i pobjegao s mjesta događaja a optuženik za njim bacio ciglu kad je bio udaljen više od deset metara. Naime, spomenute oštećenikove tvrdnje ne potvrđuje niti jedan od provedenih dokaza, nitko od ispitanih svjedoka nije naveo da je iz pekare izišao jedan mladić koji bi spriječio optuženik da na oštećenika baci ciglu dok je ovaj ležao na tlu, kako to tvrdi oštećenik, a uz to iz izvješća policije proizlazi da je inkriminirane prigode u pekarni Zlatni klas radila samo djelatnica IĐ i da nije bilo drugih zaposlenika. Kad se ima u vidu sve naprijed navedeno uz nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Davora Mayera da je oštećenik zadobio dvije tjelesne ozljede, otok desne strane lica i oguljotinu desne strane prsnog koša, da je ozljeda lica nastala udarcem tupotvrdog sredstva i da je zadan silinom slabog inteziteta, a ozljeda prsnog koša da je mogla nastati jednim kosim udarcem tupotvrdog sredstva npr. udarcem nogom dok se oštećenik nalazio na tlu, po desnoj strani prsnog koša, da bi se radilo o udarcu slabog inteziteta ili pak da je ta ozljeda mogla nastati prilikom pada i zadržavanja na tlu, uslijed struganja tim dijelom tijela po hrapavoj podlozi, zbog čega je prvostupanjski sud varijantu događaja koju opisuje oštećenik osnovano ocijenio pretjeranom jer nije sukladna nastalim ozljedama, a po vještaku u slučaju odvijanja događaja na način kako ga je prikazao oštećenik bilo bi za očekivati da na njegovom tijelu nastanu opsežnije i brojnije ozljede, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik uopće nanio bilo kakvu ozljedu oštećeniku (obzirom na to da ga je prethodno, nedugo prije optuženik, šakama udarao MĐ) a niti da je dokazano da je optuženik imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenika.

8. Slijedom svega izloženog, temeljem odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 06. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac