Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-165/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji, Brankice Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice AO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hinku Žerjavu, odvjetniku iz Varaždina protiv tuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], radi utvrđenja bračne i izvanbračne stečevine, rješavajući žalbu tužiteljice, izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 143 P Ob-602/2024-2 od 20. svibnja 2024., 06. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 143 P Ob-602/2024-2 od 20. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim se rješenjem prvostupanjski sud proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, temeljem odredbe čl. 6.b) Uredbe Vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima te je tužba odbačena, kao nedopuštena.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 155/23; dalje-ZPP).
3. Predlaže uvaženje žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je utvrdio:
- da tužiteljica i tuženik imaju prijavljeno prebivalište u [adresa],
- da se prema čl. 49. st.1. i 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine „ broj 101/17:dalje-ZMPP) nadležnost i mjerodavno pravo za imovinske odnose bračnih i izvanbračnih drugova određuje prema Uredbi Vijeća (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima („Službeni list“ br 183, od 8. srpnja 2016.:dalje- Uredba ) i to članku 6. Uredbe čija je osnova uobičajeno boravište stranaka,
- da su prema priloženoj presudi o razvodu braka obje stranke imale uobičajeno boravište na području [adresa] te da prema podacima iz registra MUP-a te navoda tužiteljice, tuženik i tužiteljica i danas imaju prijavljeno prebivalište na istoj adresi u [adresa] i tužiteljica živi u [adresa], tamo ima uobičajeno boravište dok tuženik, iako ima prijavljeno prebivalište u [adresa], već godinu dana živi u [adresa], odnosno u Republici Hrvatskoj gdje mu je uobičajeno boravište.
- da u smislu odredbe članka 6. st.1.b) Uredbe sud u RH nije nadležan za postupanje u ovom predmetu jer tužiteljica i dalje ima uobičajeno boravište u [adresa] gdje je bilo i zadnje zajedničko uobičajeno boravište stranaka,
- da su elementi iz čl. 6. Uredbe hijerarhijski postavljeni te stranke ne mogu izabrati jedan od njih već se nadležnost utvrđuje propisanim redoslijedom, sistemom eliminacije.
7. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u vezi sa odredbom članka 381. ZPP- a. Nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužiteljica jer iz sadržaja priložene dokumentacije, presude o razvodu braka proizlazi da su stranke postupka u vrijeme donošenja te presude stanovale na istoj adresi u R Sloveniji (Draga Kobala 1 Maribor) dok iz potvrde MUP-a R Slovenije proizlazi da imaju i danas prijavljeno prebivalište na istoj adresi u [adresa] ([adresa]) dok je sadržajem tužbe i iskazom tužiteljice potvrđeno da tuženik sada ima boravište u [adresa].
8. Pravilno je sud prvog stupnja, primjenom odredbe članka 6. stavak 1. točka b. Uredbi Vijeća (EU) br. 2016/1103 od 24. lipnja 2016. utvrdio da nije nadležan za postupanje u ovom predmetu i pravilno je utvrdio da su elementi iz članka 6. Uredbe hijerarhijski postavljeni u smislu da se nadležnost utvrđuje propisanim redoslijedom tako da je slijedeći kriterij nadležnosti u primjeni ukoliko se eliminira prethodni.
9. Naime, čl. 6. Uredbe propisana je nadležnost suda :
(a) na čijem državnom području bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom ili, u suprotnome;
(b) na čijem su državnom području bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište ako jedan od njih još uvijek tamo boravi u trenutku pokretanja postupka pred sudom ili, u suprotnome;
(c) na čijem državnom području protustranka ima uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili, u suprotnome;
(d) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom.
10. Budući da su bračni drugovi, a kako proizlazi iz priložene dokumentacije imali zadnje uobičajeno boravište na području [adresa] te da tužiteljica još uvijek boravi na području R Slovenije u primjeni je nadležnost suda R Slovenije propisana odredbom članka 6. b. Uredbe.
11. Sukladno tome nisu istinite žalbene tvrdnja da bi bio nadležan sud u RH u smislu odredbe članka 6 C Uredbe, jer ta odredba Uredbe u ovoj konkretnoj situaciji iz naprijed navedenih razloga nije u primjeni.
12. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci 6. veljače 2025.
Sutkinja:
Brankica Malnar
