Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Povrv -29/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru OIB:69370038985 po sucu Ivica Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade [adresa] OIB:00505486048 po upravitelju Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa], protiv tuženika VU- profili d.o.o. OIB:42215248590, Gospodarska zona Vukovar 15, Vukovar po punomoćniku odvjetniku Sanjin Piljić, radi isplate, bez održavanja ročišta, 6. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

IDjelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj Ovrv-237/2021 od 19. siječnja 2022. te se nalaže tuženiku VU-profili d.o.o. OIB:42215248590, Gospodarska zona Vukovar 15, Vukovar da tužitelju Suvlasnici stambene zgrade [adresa] OIB:00505486048 po upravitelju Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa], namiri tražbinu u iznosu od 171,30 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i to na iznos:

-93,31 kn/12,38 eur od 21.03.2020.

-77,76 kn/10,32 eur od 16.7. 2020.

-77,76 kn/10,32 eura od 16.7. 2020.

-77,76 kn/10,32 eur od 16.7. 2020.

- 93,31 kn/10,32 eur od 21.03.2020.

u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj Ovrv-237/2021 od 19. siječnja 2022. za iznos od 41,28 eura sa zatezno kamatom na iznose:

-77,76 kn/10,32 eur od 16.7. 2020.

III. Nalaže tuženiku VU-profili d.o.o. OIB:42215248590, Gospodarska zona Vukovar 15, Vukovar da tužitelju Suvlasnici stambene zgrade [adresa] OIB:00505486048 po upravitelju Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 10,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2025. po stopi određenoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga javni bilježnik Jelica Kovačić iz Vukovara donio je rješenje o ovrsi dana 19. siječnja 2022. pod posl. brojem Ovrv-237/2021 radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.601,85 kuna/212,58 eura sa zateznom kamatom na svako mjesečni iznos i troškova ovrhe u iznosu od 125,00 kuna/ 16,59 eura.

2. Nezadovoljan navedenim rješenjem o ovrsi ovršenik je pravovremeno izjavio prigovor u kojem ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, te prigovor zastare pa s tim u vezi ovršenik ističe da svi računi ne mogu dospijevati 15. srpnja 2020.

3. Rješenjem ovog suda broj Povrv-29/2022 od 27. siječnja 2023. navedeno rješenje javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Predmet spora je naplata pričuve od tuženika 212,58 eura za razdoblje od kolovoza 2018. do studenog 2020. sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose.

5. Sporno je među parničnim strankama aktivna i pasivna legitimacija i osnovanost prigovora zastare.

6. Zajednička pričuva čini zajedničku imovinu suvlasnika koja ima točno određenu namjenu kako je propisano odredbom čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U ovoj pravnoj stvari prijedlog za ovrhu podnesen je od ovrhovoditelja Suvlasnici stambene zgrade [adresa], pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja neosnovan. Osim toga zakonsko je ovlaštenje upravitelja Zavod za stanovanje d.o.o. između ostalog naplaćivati i u sudskom postupku sredstva zajedničke pričuve. Za navesti je da su Zavod za stanovanje d.o.o. [adresa] i suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zaključili ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temelju međuvlasničkog ugovora sklopljenog 9. siječnja 2021. poslove upravljanja zgradom povjerili zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa] koje je registrirano za poslove upravljanja i obavljanja drugih ovlaštenja i obveza koje su suvlasnici povjerili ugovorom upravitelju.

7. Odredbom čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu u k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sud je utvrdio da na kč. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja zgradu mješovite uporabe i dvorište, [adresa] sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik poslovnog prostora odnosno suvlasnik dijela 280/10000 etažno vlasništvo (E-7). Navodi tuženika u prigovoru da je u utuženom razdoblju predmetni poslovni prostor bio dao u zakup drugoj tvrtki i da tužitelj svoju tražbinu može potraživati eventualno od te tvrtke nisu osnovani. Prije svega tuženik nije dostavio ugovor iz kojeg bi proizlazilo da je najmoprimac preuzeo obvezu plaćanja zajedničke pričuve niti da je takav ugovor sklopljen pa je bespredmetno dalje analizirati navode tuženika. Međutim sve i kad bi navodi tuženika bili točni da je ugovorom o zakupu ugovoreno da će zakupoprimac plaćati zajedničku pričuvu za predmetni prostor, eventualno bi to imalo karakter ugovora o preuzimanju ispunjenja iz čl. 103. zakona o obveznim odnosima, a ne značaj ugovora o preuzimanju duga iz čl. 96. Zakona o obveznim odnosima. Ovo stoga ako bi zakupoprimac kao treća osoba preuzeo obvezu da umjesto dužnika zakupodavca plati zajedničku pričuvu to bi bilo protivno sadržaju odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj je plaćanje pričuve zakonska obveza vlasnika posebnih dijelova zgrade. Eventualni zakupoprimac nije u nikakvom odnosu sa vjerovnikom, ovdje tužiteljima, pa vjerovnik i ne može tužite zakupoprimca na ispunjenje obveze već je ovlašten samo primiti ispunjenje od zakupoprimca.

7.1. Takvo stajalište izraženo je i u sudskoj praksi u istovjetnoj pravnoj stvari npr. presudi ŽS u Rijeci Gž-550/2019-2 od 26. kolovoza 2019.

8. Odredbom čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine svakoga pojedinog davanja. Osim toga za navesti je da je na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskih odjela Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022. zauzeto pravno shvaćanje u Zaključku da se na zajedničku pričuvu primjenjuje zastarni rok od 3 godine sukladno citiranom čl. 226. ZOO.

9. Tužitelj je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Jelici Kovačić iz Vukovara dostavio 13. prosinca 2021. sa kojim danom je prekinuto zastarijevanje potraživanja tužitelja. Navedenim Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], broj ugovora 1493-2, u čl. 13. st. 2. je ugovoreno da naknadu za poslove redovitog održavanja, hitnih radova i naknadu upravitelju vlasnici plaćaju u mjesečnim obrocima do 20.-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja obvezni su plaćati zakonske zatezne kamate. Iz izvoda otvorenih stavki sud je utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika plaćanje zajedničke pričuve za kolovoz 2018., rujan 2018., listopad 2018., i za studeni 2018. i kako je za navedene mjesece potraživanje tužitelja dospijevalo do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec očigledno je da je prigovor zastare osnovan za navedena četiri mjeseca 2018. jer je zastarijevanje za kolovoz otpočelo 21. kolovoza 2018., za rujan 21. rujna 2018., itd. te je za kolovoz 2018. zastara nastupila 21. kolovoza 2021. Za naredno razdoblje od prosinca 2018. pa nadalje potraživanje nije zastarjelo i za to razdoblje prigovor zastare je neosnovan jer nije protekao rok od tri godine do podnošenja prijedloga za ovrhu od početka zastarijevanja, a to je 21. prosinca 2018. za prosinac 2018., a tim više nije nastupila zastara za naredno razdoblje. Stoga je prigovor zastare osnovan za iznos od 311,04 kune/41,28 eura koliko ukupno iznosi potraživanje tužitelja za navedena četiri mjeseca 2018., te je u tom dijelu platni nalog ukinut, a za preostalo utuženo razdoblje platni nalog održan na snazi za iznos od 171,30 eur primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

10. U dijelu u kojem je platni nalog održan na snazi zatezna kamata je tužitelju dosuđena kako je zahtijevao od 16. srpnja 2020. pa do plaćanja po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

10. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. i čl. 164. ZPP-a. Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

Tužitelj je po pravnoj osnovi spora i po visini uspio u omjeru od 80,58%, a tuženik u omjeru od 19,42 %. Na koncu nužno je postotak uspjeha tužitelja umanjiti za postotak uspjeha tuženika te se dobije postotak od 61,16 % po kojem tužitelj ima pravo na naknadu troška.

U ovršnom postupku tužitelj je imao trošak u iznosu od 125,00 kn/16,59 eura pa kad se taj iznos stavi u omjer sa postotkom od 61,16% dobije se iznos 10,15 eura koji iznos se dosuđuje tužitelju. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda ovršni trošak je dio parničnog troška, a kako tužitelj u podnesku od 21. veljače 2023. nije zatražio daljnji trošak koji nastaje u parničnom postupku u tzv. pisanom postupku jer je riječ o sporu male vrijednosti, sud je odlučio samo o navedenom dijelu troška tužitelja.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od presuđenja temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Vukovaru, 6. veljače 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud . Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju Zavodu za stanovanje d.o.o. [adresa],

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Sanjin Piljić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte