Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-35/2022-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog AB, zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog AB i oštećenika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. rujna 2021. poslovni broj: K-1566/2019, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog AB i oštećenika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. rujna 2021. poslovni broj: K-1566/2019 pod. toč. 1. temeljem članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.) presuda s kaznenim nalogom od 14. srpnja 2016. stavljena je izvan snage, a pod toč. II. optuženi AB je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka, računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. u svezi čl. 52. st. 1. KZ/11., pobliže opisanog u izreci pobijane presude, pa je istome, temeljem odredbe čl. 271. st. 1. u svezi čl. 52. st. 5. KZ/11., izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest mjeseci), koja kazna mu je uvjetovana, temeljem odredbe čl. 56. KZ/11., na rok provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Temeljem odredbe čl. 158. ZKP/08. oštećenom ... iz Samobora, Gornji Kraj 11 dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.233,16 kuna koji je dužan isplatiti optuženi AB, dok se sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. optuženi AB je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) kuna, te nadoknaditi troškove punomoćnice oštećenog, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žali se optuženi AB po branitelju Davorinu Karačiću, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2. 1. Žali se i oštećena pravna osoba ... protiv odluke o imovinsko- pravnom zahtjevu iz svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijani dio prvostupanjske odluke o imovinskopravnom zahtjevu na način da dosudi imovinskopravni zahtjev na način da uz glavnicu koja je dosuđena dosudi i zakonsku zateznu kamatu na način kako je predloženo u podnesku kojim je specificiran imovinsko-pravni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO- 44/2022 od 18. veljače 2022. vratio spis.

5. Žalbe optuženika i oštećenika nisu osnovane.

6. Najprije valja napomenuti da je Županijski sud u Šibeniku već ranije, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. veljače 2018. broj K-694/2016, povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti ukinuo prvostupanjsku presudu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6.1. U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je valjanom ocjenom provedenih dokaza, kako samih za sebe, tako i u kontekstu drugih dokaza, osnovano našao dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka, računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. u svezi čl. 52. st. 1. KZ/11.

U odnosu na žalbu optuženika

7. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. jer smatra da je činjenični opis nerazumljiv i nejasan, te da sadrži radnje koje su moguće kažnjive ali iz kojih da ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. Nadalje žalitelj smatra da je obrazloženje nejasno i nerazumljivo pa da temeljem onoga što je na ime razloga u obrazloženju naveo sud, nije moguće temeljiti stav o krivnji optuženika, čime da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7.1. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer je izreka presude razumljiva, iz činjeničnog opisa djela proistječu zakonska obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, dok obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto vjeruje iskazima svjedoka, te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, što predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.2. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, niti su ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik navodi kako radnje koje su mu stavljene na teret ne predstavljaju kazneno djelo, pri čemu ističe da radnje koje su u činjeničnom opisu iskazane kao cit: "te je u četiri navrata prilikom kupovine robe, djelatnicima predočavao karticu radi naplate i provlačenja iste kroz POS uređaj" a koje radnje da ne egzistiraju kao radnje koje ulaze u sadržaj bića djela iz čl. 271. st. 1. KZ/11. pa da je sud time oglasio optuženika krivim za učin radnji koje ne predstavljaju kazneno djelo računalne prijevare. Optuženik se poziva na stav iz sudske prakse, odnosno presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-429/2014, te citira obrazloženje "korištenje računalnih podataka (korištenje kartice na čijoj je poleđini magnetski zapis s podacima o izdavatelju i korisniku kartice, te provlačenje kroz POS uređaj više ne egzistira kao kazneno djelo)".

8. 1. Suprotno stavu optuženika, broj kreditne kartice i kontrolni broj kartice predstavlja činjenice prikladne za obradu u računalnom sustavu, a time i računalni podatak u smislu čl. 87. st. 19. KZ/11. Kod kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11. počinitelj postupa u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi što rezultira nastupom štete drugome. Radnja kaznenog djela sastoji u manipulaciji računalnim podacima te ima više zakonom predviđenih modaliteta među kojima je i unošenje računalnih podataka kojima počinitelj realizira nakanu stjecanja nepripadne imovinske koristi. Nadalje, budući da je računalni podatak prema čl. 87. st. 19. KZ/11. svako iskazivanje činjenica, informacija ili zamisli u obliku prikladnom za obradu u računalnom sustavu, to nema dvojbe da su broj kreditne kartice i kontrolni broj kartice činjenice prikladne za obradu u računalnom sustavu, dakle da su računalni podatak u smislu navedene odredbe. Prema tome, radnje sadržane u činjeničnom opisu pobijane presude su pravilno označene kao kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11. u svezi čl. 52. KZ/11., (tako i Vrhovni sud u odluci VSRH III Kr-113/2022 od 1. prosinca 2022.)

8. 2. Kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, a sadržano u činjeničnom opisu inkriminacije u izreci presude, prvostupanjski sud je na temelju cjelovito i pravilno provedenog dokaznog postupka te u skladu s time potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo i zaključio da je optuženik ostvario obilježja terećenog kaznenog djela.

9. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da je prvostupanjski sud poklonio vjeru neuvjerljivim i neživotnim iskazima svjedoka optužbe, dok nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje te je na osnovu činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženika.

9. 1. Dakle, žalitelj kritizira analizu i ocjenu iskaza svjedoka koju je dao prvostupanjski sud iznoseći vlastitu analizu i ocjenu dokaza iz kojih izvlači zaključke suprotne onima iz prvostupanjske presude.

9. 2. Tako, optuženik smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke u pogledu spornih pitanja koja su se pojavila tijekom postupka i to prvenstveno je li okrivljenik i nakon formalnog prestanka radnog odnosa nastavio raditi kod poslodavca ..., je li neovlašteno posjedovao predmetnu karticu, te je li izvršio isplate na svoju ruku ili je za to imao ovlast direktorice ...

9. 3. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje je pravilno utvrđeno, zaključci suda prvog stupnja zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, logični su, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio obranu optuženika da je i nakon formalnog prestanka radnog odnosa nastavio raditi kod poslodavca ..., te da je za isplate imao ovlast direktorice ČB, jer tako nešto prije svega ne proizlazi iz iskaza navedene svjedokinje koja negira takve tvrdnje optuženika, a osim toga takva obrana nema uporišta ni u ostalim izvedenim dokazima, pa tako niti u iskazima HB i DB na koje se obrana poziva.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, međutim posebno ne obrazlaže navedenu žalbenu osnovu.

10. 1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima kazna ovisi (članak 47 KZ/11), pa je tako optuženiku kao olakotno cijenio činjenicu da je do sada neosuđivana osoba, urednoga života, da se radi o jednom jedinstvenom ekscesu u njegovom životu gdje je optuženi očito bio u povećanoj potrebi za prihodima koje je pokušao namaknuti na nelegalni način, da se ne radi o osobito velikom iznosu protupravno stečene imovinske koristi, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, ne nalazeći na strani istog posebno otegotnih okolnosti. Izrečenom uvjetnom osudom i to kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, a kako je to optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu, ispuniti će se svi zahtjevi kako specijalne, tako i generalne prevencije, odnosno tako izrečena vrsta i mjera kazne adekvatna je svim utvrđenim okolnostima i tom kaznom će se utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, slijedom čega žalba optuženika nije osnovana.

U odnosu na žalbu oštećenika

11. Oštećena pravna osoba ... se žali protiv dijela odluke o imovinskopravnom zahtjevu s kojim je upućena u parnicu iz svih zakonom dopuštenih razloga.

11. 1. Žalitelj tako smatra da je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je sud optuženiku naložio da isplati oštećeniku 8.233,16 kuna, ali je temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08. uputio oštećenika da ostatak svog imovinskopravnog zahtjeva može ostvarivati u parnici, ne obrazloživši navedenu odluku pa da predmetna odluka nema razloge o odlučnim činjenicama, a čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenoga postupka, te da se ista ne može ispitati.

11. 2. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenoga postupka, prije svega jer činjenice koje se odnose na zakonske zatezne kamate nisu odlučne činjenice u ovom postupku.

11. 3. Naime, temeljem čl. 471. st. 3. ZKP/08 odluka o imovinskopravnom zahtjevu i odluka o objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja može se pobijati kad je sud o tim pitanjima donio odluku suprotno zakonskim propisima.

11. 4. U skladu s odredbom čl. 158. st. 2. ZKP/08 u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak ga uputiti na parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu.

11. 5. Nadalje, žalitelj smatra da je do bitne povrede odredaba kaznenoga postupka došlo i zbog toga jer je u činjeničnom opisu kaznenog djela, za koje je optuženik osuđen, utvrđeno da je isti oštetio trgovačko društvo ... za iznos od 8.233,16 kuna, te su navedeni i datumi kada je i za koji pojedinačni iznos trgovačko društvo bilo oštećeno, te da je time i u pogledu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos stanje stvari dovoljno raspravljeno.

11. 6. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud je oštećenom trgovačkom društvu ... dosudio glavnicu imovinskopravnog zahtjeva u ukupnom iznosu od 8.233,16 kn (nepripadna materijalna dobit ostvarena u vremenskom razdoblju od 26. listopada 2013. do 14. studenog 2013.), dok ga je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu. Taj ostatak predstavljao bi zakonsku zateznu kamatu. Suprotno žalbenim navodima, oštećenik zakonsku zateznu kamatu potražuje na iznose, koji u činjeničnom opisu nisu u potpunosti specificirani već samo djelomično, što bi zahtijevalo provjeru i dokazivanje na koji štetni događaj se odnosi svaki pojedini iznos (oštećenik to u imovinskopravnom zahtjevu ne obrazlaže), potom je li isti obuhvaćen inkriminacijom i na koncu vrijeme nastanka štetnog događaja za svaki pojedini iznos, što bi moglo nepotrebno odugovlačiti ovaj kazneni postupak, posebno kada se ima u vidu njegovo dosadašnje trajanje. Time što sud nije meritorno odučio o osnovanosti postavljenog zahtjeva u pogledu zakonskih zateznih kamata omogućuje oštećeniku da dio imovinskopravnog zahtjeva za koji je pobijanom presudom upućen u parnicu i ostvari u toj parnici.

12. Slijedom navedenog, nije u pravu žalitelj, oštećenik kada osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na upućivanje oštećenog trgovačkog društva ... s dijelom imovinskopravnog zahtjeva u parnicu, pa je i ispravna odluka prvostupanjskog suda koja se temelji na članku 158. stavak 2. ZKP/08.

13. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik i oštećenik pobijaju prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe optuženik i oštećenik odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

Šibenik, 6. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac