REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-246/2023-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Liviji Petričić, odvjetnici iz Zagreb protiv tuženog Erste & Steiermaerkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupano po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 6. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti Općinskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dostavio sudu tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Tužena je uz odgovor na tužbu istaknula i prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da je odredbom čl.14. Ugovora o kreditu od 13. travnja 2005. (list 5-6 spisa) određeno da u slučaju spora je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

3. Uvidom u navedeni ugovor o kreditu od 13. travnja 2005. broj 2402006- 1031262160/51404627-5102339302 u čl. 14. navedenog ugovora je između ostalog naznačeno u slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta banke.

4. Iz tužbe proizlazi da je sjedišta banke, odnosno tuženika Erste & Steiermaerkische Bank d.d, Rijeka, Jadranski trg 3A, iz čega nedvojbeno proizlazi da je sukladno navedenom za postupanje nadležan sud u ovoj pravnoj stvari u mjestu sjedišta banke, odnosno Općinski sud u Rijeci. Ta je odredba omogućavala tužiteljici da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze pa je riječ o odredbi koja je transparentna u smislu čl. 85. ZZP/03. Iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi na znači ujedno da je odredba poštena.

5. Člankom 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajno neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6. Čl. 14. Ugovora o kreditu, stranke su ugovorile prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi mjesnu nadležnost na sudu mjesto sjedišta banke, a to je Općinski sud u Rijeci koji je znatno udaljen od mjesta prebivališta tužiteljice ([adresa]).

7. Osnovano tužiteljica navodi da znatna udaljenost između prebivališta tužiteljice ([adresa]) i suda u mjestu sjedišta banke (Rijeka) za tužiteljicu povećava troškove sudjelovanja i gubitak vremena potrebnog putovanje, sve u smislu čl. 89. st. 2. i čl. 264. ZPP-a. Ujedno povećava i ukupne troškove postupka koje će po okončanju spora snositi stranka koja ne uspije u postupku, a što sve u ukupnosti zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu čl. 81. st.1. ZZP/03.

8. Iz navedenog slijedi da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora, nepoštena odredba, a time i ništetna sukladno čl. 87.st.1. ZZP/03. Stoga se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Rijeci) nikada nije niti postojala.

9. Nema uvjeta niti za utvrđenje mjesne nadležnosti, niti primjenom čl. 19. I st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), odnosno da je tužiteljica podnošenjem tužbe izabrala sud u kojem želi ostvariti zaštitu. Naime, Zakon o potrošačkom kreditiranju uređuje međunarodnu, a ne mjesnu nadležnost i ne može se primijeniti na predmetni sporni odnos stranaka.

10. U okolnosti konkretnog slučaja kada je utvrđeno da je prorogacijska klauzula nepoštena, a time i ništetna odredba, za odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti suda relevantne su odredbe ZPP-a.

11. Člankom 46. st.1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika.

12. Budući da za predmet ovog spora nije određena isključiva mjesna nadležnost, valja primijeniti čl. 48. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

13. Nadalje, čl. 59. ZPP-a propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

14. Budući da u spisu nema podataka, niti su ih stranke isticale, da je ovaj spor nastao u povodu djelatnosti neke jedinice pravne osobe (banke), tada valja primijeniti čl. 48. st.1. ZPP-a prema kojem je mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište tuženika, a to je Općinski sud u Rijeci. Također, valja istaknuti da niti jedna postupovna odredba ZPP-a o nadležnosti ne ovlašćuje stranke da bez sporazuma uspostave nadležnost suda prebivališta, odnosno boravišta tužiteljice kao potrošača za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca.

15. Sukladno naprijed navedenom, sud je odlučio kao u izreci rješenja.

Velika Gorica, 6. veljače 2025.

Sudac:

Marijan Muža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda na Županijski sud.