Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8936/2021-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja AA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Mirela Hajdarević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika, dana 6. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o broj 20546 od 21. srpnja 2006. koji su sklopili tužitelj AA kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. kao kreditor, u dijelu čl. 5. Uvjeta tom ugovoru kojim je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o broj 20546 od 21. srpnja 2006. koji su sklopili tužitelj AA kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. kao kreditor, u dijelu čl. 9. Uvjeta tom ugovoru kojim je ugovoreno da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te da tuženik može jednostrano promijeniti godišnju kamatnu stopu na kredit, kao i efektivnu stopu na kredit.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o broj 20546 od 21. srpnja 2006. koji su sklopili tužitelj AA kao korisnik kredita i tuženik PORSCHE LEASING d.o.o. kao kreditor, u dijelu točke II. i III. Ugovora u kojima je navedeno da su u iznos kredita uključeni troškovi zaključenja ugovora te tužitelj tuženiku plaća troškove zaključenja Ugovora.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. isplatiti tužitelju AA iznos od 841,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 5,04 € od 13.1.2007 godine do isplate,

na iznos od 5,03 € od 16.2.2007 godine do isplate,

na iznos od 5,02 € od 16.3.2007 godine do isplate,

na iznos od 5,01 € od 17.4.2007 godine do isplate,

na iznos od 4,91 € od 12.5.2007 godine do isplate,

na iznos od 4,91 € od 13.6.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,63 € od 20.7.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,69 € od 11.8.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,74 € od 14.9.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,59 € od 13.10.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,59 € od 13.11.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,70 € od 13.12.2007 godine do isplate,

na iznos od 9,77 € od 17.1.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,81 € od 15.2.2008 godine do isplate,

na iznos od 10,07 € od 12.3.2008 godine do isplate,

na iznos od 10,06 € od 11.4.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,75 € od 14.5.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,86 € od 17.6.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,81 € od 15.7.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,66 € od 15.8.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,70 € od 11.9.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,94 € od 14.10.2008 godine do isplate,

na iznos od 10,46 € od 15.11.2008 godine do isplate,

na iznos od 10,27 € od 10.12.2008 godine do isplate,

na iznos od 10,79 € od 16.1.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,93 € od 12.2.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,99 € od 17.3.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,84 € od 10.4.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,76 € od 16.5.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,62 € od 17.6.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,51 € od 10.7.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,69 € od 18.8.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,81 € od 10.10.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,75 € od 16.10.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,74 € od 11.11.2009 godine do isplate,

na iznos od 9,56 € od 15.12.2009 godine do isplate,

na iznos od 9,80 € od 14.1.2010 godine do isplate,

na iznos od 9,90 € od 12.2.2010 godine do isplate,

na iznos od 9,91 € od 10.3.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,22 € od 10.4.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,09 € od 15.5.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,22 € od 15.6.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,72 € od 15.7.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,54 € od 12.8.2010 godine do isplate,

na iznos od 11,11 € od 16.9.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,86 € od 15.10.2010 godine do isplate,

na iznos od 10,66 € od 12.11.2010 godine do isplate,

na iznos od 11,25 € od 15.12.2010 godine do isplate,

na iznos od 11,82 € od 12.1.2011 godine do isplate,

na iznos od 11,42 € od 10.2.2011 godine do isplate,

na iznos od 11,57 € od 12.3.2011 godine do isplate,

na iznos od 11,20 € od 13.4.2011 godine do isplate,

na iznos od 11,42 € od 14.5.2011 godine do isplate,

na iznos od 12,22 € od 15.6.2011 godine do isplate,

na iznos od 11,96 € od 13.7.2011 godine do isplate,

na iznos od 13,14 € od 13.8.2011 godine do isplate,

na iznos od 13,73 € od 22.9.2011 godine do isplate,

na iznos od 12,20 € od 15.10.2011 godine do isplate,

na iznos od 12,33 € od 16.11.2011 godine do isplate,

na iznos od 12,27 € od 16.12.2011 godine do isplate,

na iznos od 12,42 € od 17.1.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,60 € od 18.2.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,55 € od 15.3.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,47 € od 13.4.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,51 € od 17.5.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,59 € od 15.6.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,52 € od 12.7.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,55 € od 17.8.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,45 € od 15.9.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,36 € od 16.10.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,49 € od 15.11.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,42 € od 15.12.2012 godine do isplate,

na iznos od 12,51 € od 16.1.2013 godine do isplate,

na iznos od 12,30 € od 15.2.2013 godine do isplate,

na iznos od 12,39 € od 12.3.2013 godine do isplate,

na iznos od 12,46 € od 10.4.2013 godine do isplate,

na iznos od 12,39 € od 8.5.2013 godine do isplate,

na iznos od 12,19 € od 12.6.2013 godine do isplate,

na iznos od 12,09 € od 10.7.2013 godine do isplate,

po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2007. u visini 15 % iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju Porsche leasing d.o.o. isplatiti tužitelju AA iznos od 3.035,00 EUR sa zateznom kamatom i to:

na iznos od 1,79 € od 15.9.2006 godine do isplate,

na iznos od 2,30 € od 17.10.2006 godine do isplate,

na iznos od 0,18 € od 17.11.2006 godine do isplate,

na iznos od 0,62 € od 15.12.2006 godine do isplate,

na iznos od 0,05 € od 12.3.2008 godine do isplate,

na iznos od 9,05 € od 15.11.2008 godine do isplate,

na iznos od 4,69 € od 10.12.2008 godine do isplate,

na iznos od 16,90 € od 16.1.2009 godine do isplate,

na iznos od 20,07 € od 12.2.2009 godine do isplate,

na iznos od 21,51 € od 17.3.2009 godine do isplate,

na iznos od 17,90 € od 10.4.2009 godine do isplate,

na iznos od 16,05 € od 16.5.2009 godine do isplate,

na iznos od 12,82 € od 17.6.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,27 € od 10.7.2009 godine do isplate,

na iznos od 10,26 € od 18.8.2009 godine do isplate,

na iznos od 12,98 € od 10.10.2009 godine do isplate,

na iznos od 11,37 € od 16.10.2009 godine do isplate,

na iznos od 11,28 € od 11.11.2009 godine do isplate,

na iznos od 12,49 € od 15.12.2009 godine do isplate,

na iznos od 16,24 € od 14.1.2010 godine do isplate,

na iznos od 18,72 € od 12.2.2010 godine do isplate,

na iznos od 18,93 € od 10.3.2010 godine do isplate,

na iznos od 26,75 € od 10.4.2010 godine do isplate,

na iznos od 23,32 € od 15.5.2010 godine do isplate,

na iznos od 26,63 € od 15.6.2010 godine do isplate,

na iznos od 39,21 € od 15.7.2010 godine do isplate,

na iznos od 34,83 € od 12.8.2010 godine do isplate,

na iznos od 49,03 € od 16.9.2010 godine do isplate,

na iznos od 42,76 € od 15.10.2010 godine do isplate,

na iznos od 37,67 € od 12.11.2010 godine do isplate,

na iznos od 52,69 € od 15.12.2010 godine do isplate,

na iznos od 66,87 € od 12.1.2011 godine do isplate,

na iznos od 56,95 € od 10.2.2011 godine do isplate,

na iznos od 60,76 € od 12.3.2011 godine do isplate,

na iznos od 51,38 € od 13.4.2011 godine do isplate,

na iznos od 56,84 € od 14.5.2011 godine do isplate,

na iznos od 76,94 € od 15.6.2011 godine do isplate,

na iznos od 70,53 € od 13.7.2011 godine do isplate,

na iznos od 100,19 € od 13.8.2011 godine do isplate,

na iznos od 114,87 € od 22.9.2011 godine do isplate,

na iznos od 76,54 € od 15.10.2011 godine do isplate,

na iznos od 79,71 € od 16.11.2011 godine do isplate,

na iznos od 78,18 € od 16.12.2011 godine do isplate,

na iznos od 82,08 € od 17.1.2012 godine do isplate,

na iznos od 86,56 € od 18.2.2012 godine do isplate,

na iznos od 85,35 € od 15.3.2012 godine do isplate,

na iznos od 83,31 € od 13.4.2012 godine do isplate,

na iznos od 84,15 € od 17.5.2012 godine do isplate,

na iznos od 86,28 € od 15.6.2012 godine do isplate,

na iznos od 84,60 € od 12.7.2012 godine do isplate,

na iznos od 85,40 € od 17.8.2012 godine do isplate,

na iznos od 82,88 € od 15.9.2012 godine do isplate,

na iznos od 80,57 € od 16.10.2012 godine do isplate,

na iznos od 83,81 € od 15.11.2012 godine do isplate,

na iznos od 82,01 € od 15.12.2012 godine do isplate,

na iznos od 84,39 € od 16.1.2013 godine do isplate,

na iznos od 78,97 € od 15.2.2013 godine do isplate,

na iznos od 81,31 € od 12.3.2013 godine do isplate,

na iznos od 82,94 € od 10.4.2013 godine do isplate,

na iznos od 81,37 € od 8.5.2013 godine do isplate,

na iznos od 76,26 € od 12.6.2013 godine do isplate,

na iznos od 73,64 € od 10.7.2013 godine do isplate,

VI. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. isplatiti tužitelju AA iznos od 545,79 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2009. do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Porsche Leasing d.o.o. naknaditi tužitelju AA troškove postupka u iznosu od 1.681,81 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi je da je tuženik kao kreditor s tužiteljem kao potrošačem-korisnikom kredita sklopio Ugovor o kreditu broj 20546 od 21.7.2006. za iznos od CHF 26.120,90. Namjena kredita bila je financiranje kupovine osobnog motornog vozila od AUTOZUBAK d.o.o. PJ 11, Požega, kao prodavatelja motornog vozila. U točci II. Ugovora o kreditu navedeno je da iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora o kreditu u visini navedenoj u točci III. tog Ugovora, dok je u točci III. Ugovora navedeno da je broj mjesečnih obroka kredita 84, mjesečni obrok kredita iznosi 379,55 CHF, troškovi zaključenja Ugovora iznose 883,32 CHF i godišnja stopa ugovorne kamate 6 %. Prema članku 5. Uvjeta Ugovoru o kreditu sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Prema članku 9. visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te pod navedenim može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna stopa na kredit. Odredba čl. 5. Uvjeta Ugovoru o kreditu kojom je određeno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja ništetna je i nepoštena ugovorna odredba sukladno čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj nikada nije niti razgovarao ili pregovarao s tuženikom oko sklapanja Ugovora o kreditu, već mu je ugovor o kreditu odnosno već postojeći tipski ugovor sastavljen po tuženiku predao zaposlenik auto kuće AUTOZUBAK d.o.o., Požega u kojoj je tužitelj kupovao osobni automobil koji je financiran predmetnim ugovorom o kreditu. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu bilo dužan otplaćivati kredit u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. Smatra tu odredbu ništetnom, s obzirom da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i tu odredbu unaprijed je formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Upućuje i na ništetnost odredbe kojom je ugovoreno pravo tuženika na naknadu za obradu kredita s obzirom da se o toj odredbi nije pregovaralo, a koja je sadržana u toč. III. Ugovora o kreditu i iznose 3,50 % od iznosa kredita, odnosno 883,32 CHF. Upućuje i na ništetnost odredbe o jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi, sadržanoj u čl. 9. Uvjeta Ugovora o kreditu, prema kojoj visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te pod navedenim može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna stopa na kredit. Navodi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti su se ugovorom utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima o obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu utvrditi ništetnost odredbe o Ugovora kojom je ugovoreno da se sve novčane obveze iz Ugovora ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbanke Austria d.d. Zagreb, vrijedećem za CHF na dan plaćanja, ništetnost odredbe kojom je ugovoreno da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja te da tuženik može jednostrano promijeniti godišnju kamatnu stopu na kredit efektivnu stopu na kredit te ništetnost odredbe o troškovima zaključenja ugovora, a postavlja i kondikcijski zahtjev za povrat isplaćenog na temelju ništetne odredbe o jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi u iznosu 841,83 Eur, za povrat isplaćenog na temelju ništetne odredbe o vezanosti uz valutu CHF u visini 3.035,00 Eur i povrat isplaćenog na temelju ništetne odredbe o troškovima zaključenja ugovora u visini 545,79 Eur, sve uz zateznu kamatu i naknadu troškova postupka tužitelju i sve u skladu sa specifikacijom iz podneska od 8. siječnja 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2014., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi kako je Ugovor sklopio u dobroj vjeri te da je u potpunosti informirao tužitelja o svim bitnim ugovornim odredbama. Smatra kako su sve ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Ističe kako su promašeni i navodi tužitelja o ništetnosti odredbe o plaćanju naknade za troškove zaključenja ugovora te da se ti troškovi odnose na troškove obrade kredita, administrativne troškove, pregled dokumentacije, sastavljanje ugovora, a o svim tim troškovima moglo se pregovarati. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 8. siječnja 2024., tako da je sud raspravnim rješenjem od 16. siječnja 2025., dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 8. siječnja 2024., kojim je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Naime, odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju sud smatra, s obzirom da tužiteljica ne raspolaže takvim stručnim znanjem kakvo je potrebno da bi se točno utvrdio preplaćeni iznos po ništetnoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, što je u skladu i sa zaključkom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV – 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021., kojim je zauzet izričit stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u promjene kamatnih stopa (list 10 spisa), Obavijest o odobrenju kredita i Zapisnik o primopredaji (list 12-13 spisa), plan otplate (list 14-17 spisa), Ugovor o kreditu broj 20546 (list 18-22 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 117-128 spisa) i saslušan je tužitelj (list 226-227 spisa).

5. Time su izvedeni svi dokazi predloženi u ovome postupku, s obzirom da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svojih djelatnika u svojstvu svjedoka te je predložio izvesti dokaz čitanjem izjave MA - djelatnika tuženika, čemu se tužitelj usprotivio, a sud taj dokaz nije izveo, s obzirom je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik niti tvrdi niti dokazuje da nije mogao taj dokaz predložiti i prije pa je postupljeno u skladu s čl. 299. st. 3. ZPP-a.

6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 21. srpnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, jednostrano promjenljiva kamatna stopa, kao i u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za obradu kredita te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o naknadi troškova obrade kredita.

8. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 20546 dana 21. srpnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 26.120,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja i kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva zbog promjene uvjeta refinanciranja. Nije sporno niti da je istim Ugovorom ugovorno plaćanje troškova za obradu kredita u visini 883,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odredbe o promjenljivosti kamatne stope, kao i odredbe o tzv. ulaznoj naknadi te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene tih ugovornih odredbi, kao i iznos plaćen za naknadu troškova obrade kredita.

9. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

10. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 26.120,90 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja, dok iz odredbe čl. 9. proizlazi da visina mjesečnih obroka podliježe prilagodbi zbog, između ostalog, promjene uvjeta refinanciranja te pod navedenim može biti promjenljiva godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna stopa na kredit. 11. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi, kao i na okolnost aktivne legitimacije, koju tuženik spori, sud je saslušao tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga na te okolnosti nije bilo, odnosno, od drugih personalnih dokaza se tijekom postupka odustalo.

12. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila. To vozilo trebalo mu je za odlaske liječniku jer je ratni vojni invalid i vozilo je korišteno isključivo za privatne svrhe. Kada je došao kupiti auto u auto kuću Zubak u Požegi, sve je tamo dogovorio te mu je njihova djelatnica rekla da uzme Ugovor o kreditu vezan uz valutu CHF, jer je to povoljnije i rata je manja, tako da je on pristao na to s obzirom da je bilo jeftinije. Nitko ga pritom nije upozorio da rata može toliko rasti zbog rasta tečaja CHF. Da je to znao, ne bi sklopio takav ugovor. Nije imao utjecaj na sadržaj ugovora, predočen mu je na već unaprijed sastavljenom obrascu. Nije mu bilo jasno niti na koji način će se mijenjati visina kamatne stope, niti je mogao pregovarati o tome, a isto tako nije mogao pregovarati niti o odredbi o ulaznoj naknadi niti je znao točno na što se ulazna naknada odnosi. Sve rate kredita platio je on, kao što je platio i ulaznu naknadu. Pročitao je ugovor, ali najviše ga je zanimala visina rate, nije mu bilo poznato da se tečajevi stranih valuta mijenjaju.

13. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovog iskaza nije doveden u pitanje drugim dokazima izvedenima tijekom postupka.

14. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a nije mu bilo poznato niti na što se odnosi odredba o troškovima zaključenja ugovora niti je o toj odredbi imao ikakvu mogućnost pregovaranja.

15. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

16. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

17. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi za njega proizlaze.

18. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

19. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja sa sadržajem spisa, odnosno izvedenim dokazima, iz kojih ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu ikakvoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

20. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

23. U pogledu odredbe o promjenljivosti kamate u skladu promjenom uvjeta refinanciranja, kamatna stopa po kojoj se tužitelj obvezao otplaćivati predmetni kredit bila je tužitelju poznata u svom početnom postotku koji iznosi 6,00%, a iz iste odredbe vidljivo je da se ta kamatna stopa može i mijenjati. Međutim, iz navedenih ugovornih odredaba nije vidljivo niti je istim Ugovorom određeno na koji način će se visina kamatne stope mijenjati kroz cijelo razdoblje otplate i o čemu će ovisiti ta promjena, već je ugovoreno kako je tuženik ovlašten mijenjati njezinu visinu u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja.

24. Odredbom čl. 272. ZOO-a propisano je kako je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju predmetne ugovorne odredbe Ugovora o promjenljivosti kamatne stope ne sadrže nikakve podatke s pomoću kojih se obveza tužitelja na isplatu kamate na iznos kredita u slučaju njezine promjene može odrediti, već je ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenom uvjeta refinanciranja, tako da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

25. Iz prihvaćenog iskaza tužitelja sud je utvrdio kako tužitelju nije bilo jasno prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na koji način će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, kada će doći do te promjene i na temelju čega će odluka tuženika o promjeni kamatne stope biti donesena, kao i da nije imao mogućnosti pregovaranja oko te odredbe.

26. Vezano uz ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita, na temelju iskaza tužitelja, sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi jednokratnih troškova za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, a sporna odredba kojom se njemu kao potrošaču nameće obveza plaćanja navedenih troškova (tzv. ulazne naknade) bila je sastavni dio tipskog ugovora kojega je tuženik sklapao s potrošačima.

27. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

28. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

29. Tužitelj nije mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

30. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, ako niti u Ugovoru o kreditu nije naznačeno na što se trošak ulazne naknade odnosi niti je taj trošak jasno definiran, onda jasno i očito proizlazi da niti tužitelju kao potrošaču u sklapanju ugovora van njegove djelatnosti, to nije moglo biti jasno, a pritom je uvjerljivim prihvaćen navod i da mu nitko to nije pojasnio.

31. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi sadržanoj u čl. 2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.)

32. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, dok je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C-26/13, navedeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

33. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora o kreditu, kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga Ugovora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kreditu, o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovaranja.

34. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

35. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita, kao i razlike između početne kamatne stope koja je ugovorena i one koju je tuženik naplaćivao na temelju Ugovora, a bilo je potrebno utvrditi i iznos plaćenih troškova obrade kredita.

36. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Leasing d.o.o. kao kreditor i AA kao korisnik kredita zaključili 21.7.2006. Ugovor o kreditu (list: 18-21) broj: 20546 (u daljnjem tekstu: Ugovor) na iznos od 26.120,90 CHF. Ugovoreni rok otplate iznosi 84 mjeseci. Člankom 5.1. ugovoreno je da će se sve novčane obveze koje prizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 1.174,11 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 6.342,98 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 841,83 EUR. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 22.867,10 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 3.035,00 EUR. Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi -1.032,98 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -137,10 EUR. Prema analitičkoj financijskoj kartici (list 25 spisa) troškovi obrade ugovora su plaćeni 26.02.2009. godine u iznosu od 4.112,22 HRK, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 545,79 EUR. 37. Nalaz i mišljenje prihvaćen je u cijelosti, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima, a niti stranke mu nisu prigovarale.

38. U pogledu prigovora tuženika kako je zadatak vještaka bio izračunati razlike, a ne samo pozitivne razlike, dakle preplate, valja navesti kako je vještak je u danom nalazu i mišljenju sačinjen izračun u dvije inačice, jedna s uključenim svim razlikama i pozitivnim i negativnim, i drugu s uključenim samo pozitivnim tečajnim razlikama. Sud je prihvatio inačicu s iskazanim samo pozitivnim razlikama. Naime, u ovom postupku predmet spora je, u tom dijelu, kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog na osnovu ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je da li su pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bile preplaćene zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini. Nasuprot navedenome, u ovom postupku tuženik nije istakao zahtjev na povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (pravno shvaćanje iz presude VSRH broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

39. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio tužbenim zahtjevom, jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je prihvaćen, a kojemu niti stranke nisu prigovarale.

40. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

41. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem ništetnih odredaba, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

42. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

43. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i troškovima obrade kredita, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

44. Prihvaćen je stoga tužbeni zahtjev te je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, naloženo je tuženiku izvršiti povrat preplate po toj odredbi u visini 3.035,00 EUR sa zateznom kamatom, utvrđena je ništetnost odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi prema promjeni uvjeta refinanciranja te je naloženo tuženiku izvršiti povrat preplate po toj odredbi u visini 841,83 EUR sa zateznom kamatom i utvrđena je ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita te je naloženo tuženiku po toj osnovi isplatiti tužitelju iznos od 545,79 EUR, također sa zateznom kamatom.

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom u ovome postupku. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

43. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 16.5.2022., 16.1.2023. i 8.1.2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 2.11.2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife) te zastupanja na ročištima 12.9.2022. i 16.1.2025. u visini 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife) i na ročištu za objavu u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife). Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 675 bodova pripada iznos 1.350,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 331,81 EUR, dok spisu ne prileži dokaz da je plaćena sudska pristojba na tužbu, a pristojbena obveza na presudu nije ni nastala. Nisu tužitelji priznati, jer nisu bili potrebni u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, troškovi sastava dopisa od 21.4.2021., koji je prije pokretanja postupka podnio tuženiku, kao ni troškovi sastava podneska od 16.2.2023., koje sve navode je mogao iznijeti u podnesku od 16.1.2023., i podneska od 26.4.2024., u kojemu se ponovno očituje na nalaz i mišljenje, iako je to učinio podneskom od 8.1.2024.

44. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 1.681,81 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

U Zagrebu, 6. veljače 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte