Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-135/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Dražana Penjaka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika ALLIANZ ZAGREB d.d., Zagreb, Heinzlova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-37/2022 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća od 6. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženog kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-37/2022 od 31. listopada 2024. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete 14.931,31 eura s pripadajućim kamatama te iznos od 200,00 eura na ime naknade imovinske štete s pripadajućim kamatama. Za više zatraženo sud je odbio tužbeni zahtjev.

2. Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 4.172,63 eura s pripadajućim kamatama.

3. Protiv ove presude i to dijela kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tuženi zbog svih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na tužbu tužitelj u cijelosti poriče žalbene navode tužene. Predlaže da žalba bude odbijena kao neosnovana.

5. Žalba tuženog je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog smrti sestre.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da je osiguranik tuženik a uzrokovao prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala sestra tužitelja, sad pokojna GŽ.

8. Sporno je između parničnih stranaka je li između tužitelja i sad pokojne GŽ postojala trajnija zajednica života.

9. Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da je između tužitelja i sad pokojne GŽ postojala trajnija zajednica života prihvaća kao pravilno i ovaj sud, za što je dao valjane i uvjerljive razloge koji su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

10. Pojam "trajnija zajednica života" je faktičko pitanje koje valja prosuđivat u svakom konkretnom slučaju i prosuđivati prema specifičnim životnim situacijama. Zakonodavac taj pojam nije kruto definirao već je ostavio prostora sudu da uvaži specifične životne situacije gdje postoji istinske emotivne veze i činjenica smrti takve istinske veze prekine, što objektivno izaziva teške duševne boli kod druge osobe.

11. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio činjenice:

- da je brigu o tužitelju od njegove navršene jedne godine života preuzela njegova sestra pok. GŽ, jer se majka tužitelja teško razboljela tako da je pok. GŽ preuzela brigu o cijelom kućanstvu;

- da je majka tužitelja preminula kada je on bio u dobi od 10 godina tako da je brigu o njemu preuzela njegova sada pok. sestra koja mu je pružala svu ljubav i pažnju te mu je u konačnici bila imenovana i skrbnicom;

- da je tužitelj od navršene 11 godine otišao živjeti kod sestre pok. GŽ i njezine obitelji u Njemačku te su brinuli o njemu;

- da se po povratku pok. GŽ i njezine obitelji u Hrvatsku i tužitelj po završetku srednjoškolskog obrazovanja vratio u Hrvatsku i nastavio živjeti kod sestre GŽ i njezine obitelju prvo u [adresa], a potom u [adresa];

- da je tužitelja njegova sestra GŽ uzdržava i financijski pomagala;

- da je odnos između tužitelja i njegove sestre GŽ bio više kao odnos između roditelja i djeteta nego kao brata i sestre s obzirom na velik dio života koji su proveli u zajedničkom kućanstvu;

- da se navedeni odnos nije promijenio niti nakon što je tužitelj odselio iz njezinog kućanstva, jer je njihova povezanost i dalje bila istog karaktera i intenziteta kao i ranije.

12. Stoga se zaključak suda prvog stupnja ukazuje pravilnim da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 1101. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/01) a kojeg je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05) za dosudu naknade.

13. Visina naknade za imovinsku štetu je primjerena jer rezultat je pravilne primjene odredbi materijalnog prava.

14. Glede dosuđene naknade imovinske štete sud prvog stupnja izvršio je pravilnu primjenu materijalnog prava i to članka 223. stavak 1. ZPP-a, pri čemu je pravilno cijenio mjesne običaje.

15. Presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koje su utemeljeni na rezultatima provedenog dokazno postupka.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a.

17. Poradi iznesenoga valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 6. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović